GAU8 wrote: ↑28/06/2022 20:49
Sta "Zakon postojanja" nudi originalno?
Ja ne vidim nista sto vec brojni filozofi nisu raspravljali u proslosti.
Odlično pitanje si postavio. Kad budem sada na njega u potpunosti odgovorio, a to će da bude, kada napravim poređenje između Zakona postojanja i svega onoga što su o toj istoj temi do danas rekli naučnici svijeta, te filozofi, teolozi, prosvjetljeni mudraci i proroci i na kraju ideolozi i političari, imaćemo jasniju sliku, ne samo razlike između Zakona postojanja i svih drugih svjetskih sličnih učenja, već i razliku u vrijednosti i korisnosti za ljudski rod, između Zakona postojnja i svih drugih sličnih učenja.
1.Da krenemo od prirodnih nauka. Šta naučnici znaju o postojanju svijeta?
Prirodne nauke stoje na stanovištu da samo energija postoji i da je od energije napravljeno sve. Zatim da je energija nestvoriva i neuništiva i da stalno prelazi iz oblika u oblik. Ovom otkriću fizičara nedostaje odgovor na pitanje ŠTA je energija. Zakon postojanja je po ovom pitanju originalan po tome što on daje odgovor na ovo pitanje, koje glasi da je energija NAPTREGNUTA I POKRENUTA SVIJEST. Po tome je energija, Svijst, što ona nije samo fizička radnja i proces kretanja, već je ujedno i psihički proces opažanja, tog svog naprezanja i kretanja, te osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. U prirodnim naukama postoje dokazi da energija raspolaže i ovim psihičkim sposobnostima, koje su nužne da bi mogla da evoluira i od sebe same pravi visoko razvijene organizacije svog kretanja i rada, kao što je, na primjer, ljudski organizam. Dakle, energija je zato Svijest što je sposobna da vrši i psihičke procese, pomoću kojih dovodi sebe u stanje svjesnosti. Jer po definiciji Svijesti, upravo Svijest je ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svjesnosti.
2. Šta filozofi kažu u vezi postojanja svijeta?
Jedna grupa filozofa, čiji je glavni predstavnik Hegel, na primjer, je pokušavala da umovanjem, tj. logikom otkrije suštinu postojanja stvarnosti, nazivajući tu suštinu imenom "bitak". Oni nisu uspjeli da otkriju da je taj "bitak" zapravo, Svijest, tj. da je Svijest ta koja jedina postoji, tj. "bitiše" i da je od nje napravljeno apsolutno sve. Ovdje je Zakon originalan po tome što dokazuje i objašnjava da je suština svijeta, a time ujedno i "bitak, Svijest, kao što daje i dokaze i objašnjenja na pitanja kako Svijest postoji i zašto
Imamo još dvije grupe filozofa: materijaliste i idealiste.
Filozofija materijalizma stoji na stanovištu da ideje, a to znači Svijesti, ne može da bude bez materije i da materija, tek na visokom stupnju svog razvoja, kao što je, na primjer ljudski organizam sa svojim mozgom, počinje da stvara ideje, tj. Svijest. Pa su se onda psiholozi i neurohirurzi širom svijesta dali na istraživanje ljudskog mozga da otkriju i dokažu da mozak proizvodi psihičke procese, a time ujedno i Svijest. Ovdje je Zakon postojanja originalan po tome što daje i dokaze i logiku po kojoj ljudski organizam i mozak ne proizvode ni psihičke procese, ni Svijest, već obrnuto. Materijalizovana Svijest, tj. energija je ta koja od sebe same, uz pomoć svojih sedam naprijed pomenutih fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji proizvodi i ljudski organizam i njegov mozak, kao jedan savršen instrument, pomoću kojega živa i svjesna energija koja gradi ljudski oganizam i mozak, povečava svoja životna iskustva, tj. stvara različite ideje, tj. znanja i pomoću njih povećava svoju svjesnost.
A filozofija idealizma stoji na stanovištu da prvo postoje ideje i da bez ideje ne može da bude materije. I ovaj filozofski pravac je manjkav jer ne daje odgovor na pitanje porijekla ideja. Zakon postojanja je i ovdje originalan po tome što daje i logiku i dokaze da bez materije ne može da bude ideje. Jer različitih ideja, u obliku životnog iskustva, tj. znanja, ne može da bude bez psihičkih radnji opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. A ovih psihičkih radnji, opet, ne bi moglo da bude kad nebi bilo materije, jer tada ne bi bilo ničega što bi moglo da se opaža, osjeća, pamti, misli i razumije.
Dakle, Zakon postojanja, u odnosu na filozofiju i materijalizma i idealizma je originalan po tome, što on objedinjuje obje ove filozofije, jer daje i dokaze i logiku da, niti ideje može da bude bez materije, niti materije bez ideje. Zakon postojanja rješava ovaj problem na taj način što ukazuje na ćinjenicu da su i ideja i materija samo fizičke i psihičke radnje, kojih ne bi moglo da bude bez Svijesti kao VRŠIOCA i fizičkih i psihičkih radnji. Koja pomoću tih radnj i postoji i dovodi sebe u stanje svjesnosti. To postiže na taj način što veječito, uvijek iznova, ciklično, uz pomoć sebe kao psihičkog procesa, tj. uz pomoć ideje o sebi kao materiji, uzrokuje sebe kao fizičku pojavu i proces, tj. uzrokuje sebe kao energiju, tj. materiju. Da bi zatim, uz pomoć sebe kao fizičkog procesa, tj. kao materije, putem opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja, uzrokovala ideju, tj. znanje o sebi kao materiji. Kao što, na primjer, uvijek iznova, koka kao fizički proces kretanja i rada energije, nastaje iz pomoć DNK informacije kao ideje, koja se nalazi u jajetu koke. Da bi zatim koka, kao fizički, materijalni proces kretanja i rada, uzrokovala jaje sa DNK informacijom, tj. idejom o sebi kao fizićkom materijalnom procesu.
3. Sada su na redu svjesteke religije:
Svjetske religije, sve odreda, objašnjavaju postojanje svijeta uz pomoć Boga, a Božije postojanje niti mogu da dokažu, niti objasne. Zakon postojanja je ovdje originalan po tome što i dokazuje i logički objašnjava da osim Svijesti i njenih sedam fizičkih i psihičkig sposobnosti i radnji, pomoću kojih ona i postoji i cijeli Svemir i život u njemu od sebe same gradi, nikakvog drugog Boga, svemogućeg i sveznajućeg tvorca Neba i Zemlje, nema.
Kada je riječ o hrišćanskoj i hinduističkoj religiji, interesantno je da obje ove religije uče da je Bog TROJEDAN. U hinduizmu to su tri Boga, Višnu, Brama i Šiva, koji su su, zapravo jedan Bog, jer Brama i Šiva proizilaze iz Boga Višnua, bez kojega ova dva druga Boga ne mogu da postoje. A u Hrišćanstvu, to su Otac, Sin i Sveti Duh, koji su takođe istovremeno samo jedan Bog. Zakon postojanja je i ovdje originalam po tome što daje i dokaze i logiku po kojoj Je Svijest TROJEDNA. Trojedna je po tome što se vječito, bez početka i kraja pretače kroz svoja TRI prirodna oblika i stanja; 1. stanje mirovanja i odmaranja; 2. naprezanja kretanja evoluiranja i umaranja; 3. i na kraju, stanje opuštanja, slabljenja, rušenja i na kraju ponovno vraćanje u stanje mirovanja i odmaranaj. Sve iz čega se Svemir sastoji i sve što se u njemu dešava, vječito se uvijek iznova se pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, kao i sam Svemir u cjelini. Najbolji primjer je "jaje-pile-koka".
4. Evo poređenje Zakona postojanja i sa onim teorijama kje su najbliže Zakonu postojanja, koje pretpostavljaju da u osnovi svega stoji Svijest.
Najbliža od svih ovih teorija je tvrdnja indijskog fizičara i jogija, Maharišija, tvorca svjetskog pokreta za transcendentalnu meditaciju, koji se kroz maditaciju prosvijelio i došao do saznanja da u osnovi svijeta stoji Svijest. On tvrdi ovo isto što i u Zakonu postojanja stoji. On kaže:
"U osnovi svijeta stoji Veliko svjesno NIŠTA, koje je početak i uzrok svega.U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi principi, svi odnosi, ali samo kao ideja, kao princip, kao latentna mogućnost. To je čista Svijest. I kada se i najmanja čestica te Svijesti izdvoji i stupi u aktivno stanje, pretvara se u konkretnu stvar, u materiju, u biće u Svemir".
Ova Maharišijeva teorija o Svijesti je ispravna, ali ona se, bez dokaza i logike koji je potvrđuju, ipak svodi samo na dogmu i vjeru.
I ovdje je Zakon postojanja originalan što daje i naučne dokaze iz oblasti prirodnih nauka i psihologije da to tako zaista i jeste, kao i logiku koja do kraja objašnjava, tj. daje odgovore na pitanja i ŠTA Svijest jeste i KAKO ona postoji i ZAŠTO.
Odgovore na ova tri osnovna egzistencijalna pitanje je bilo moguće i dati i dokazati tako što su u cijeli logički proces mišljenja i razumijevanja o problemu postojanja sveukupne stvarnosti,uvedeni novi faktori, koji do danas, ni u svjetskoj nauci, ni filozofiji, ni svjetskim religijama.nisu uzimani u obzir prilikom rješavanja tajne postojanja svijeta To su onih osnovnih SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji Svijesti: naprezanje, kretanje, opažanje, osjećanje, pamćenje, mišljejnje i razumijevanje, od kojih se cijeli Svemir i život u njemu sastoje i bez kojih ničega ne bi moglo da bude, ni Svijesti, ni njene svjesnosti, ni materije, ni života, ni Svemira.
5. Na kraju evo poređenja i svjetskih ideologija i politika sa Zakonom postojanja.
Svjetske ideologije i politike polaze od činjenice da je cilj života duhovno i materijalno blagostanje, koje se najlakše postiže uz pomoć principa podjele, konkurencije, mržnje i borbe svakoga sa svakim, u kojoj jači preživljava, u kojoj je pravo jačega njegovo prirodno pravo i u kojoj su dozvoljena sva sredstva. Ovaj princip podržava i opravdava i svjetska nauka i filozofija. Kao rezultat življenja Čovječanstva po ovom principu imamo političku, vjersku, nacionalnu i klasnu podjelu svijeta, zatim njihovu stalnu međusobnu netrpeljivost, netoleraciju, konkurenciju, mržnju, svjetske ratove, rušenje svjetskih ekonomija, masovna ubijanja ljudi i siromaštvo. Po ovom principu smo imali robovlasnički svjetski poredak, pa feudalni, te kapilalistički, fašistički i komunistički. Po ovom principu takođe i svjesteke religije žive i međusobno se odnose, s obzirom na činjenicu postojanja i međuvjerske netrpeljivosti, netolerancije, mržnje i vjerskih ratova.
Zakon postojanja je i u ovoj oblasti originalan sa svojim prirodnim sistemom vrijednosti po kojem je najbolji princip i rješenje samoodržanja čovječanstva, pomoću kojega se najlakše ostvaruje opšte duhovno i materijalno blagostanje, princip jedinstva svijeta, mira reda, uzajamnog pomaganja, ljubavi i pravednosti, Ovaj princip iz temelja ruši princip polittičke, vjerske, nacionalne i klasne podjele svijeta, mržnje, borbe svakoga sa svakim i nepravde, pozivajući se na činjenicu da po tom principu nijje tekla evolucija materije, života i Svemira i da to nije princip harmonije i dobra, već princip haosa i zla. Kao dokaz tome može da posluži savršenja organizacija kretanja i rada unutar svih materijalnih formi od kojih se Svemir sastoji - unutar i atoma i nebeskih tijela i galaksija kao galaksija unutar Svemira. Kao i unutar tijela ćelija, biljaka, životinja i ljudi. Koje, ne samo da bi se raspale, kada bi unutar njih postojala politička, vjerskea, nacionalna i klasna podijeljenost, već ove materijalne forme ne bi mogle ni da nastanu. I unutar njih bi vladao vječiti haos i zlo, onako kao što u ljudskom društvi vječito vlada. Unutar ovih materijalnih formi nema ni traga od takvih vrsta podjela. I sem pravedne podjele rada i rezultata rada nikakvih drugih podijeljenosti nema. Što podrazumijeva da će Čovječanstvo na kraju da se samouništi, ako i dalje nastavi da živi po principu političkh, vjerskih, nacionalnih i klasnih podjela, konkurencija, mržnji i ratova. U tom pogledu su čak i društva pćela i mrava daleko naprednija od ljudskogd ruštva. Koja su inače i veoma mnogo starija od ljudskog društva.
I upravo u tome što Zakon postojanja sa svojim prirodnim i univerzalnim principom vrijednosti jedinstva svijeta, mira, uzajamnog pomaganja, ljubavi i pravednosti, po kojem je cijeli Svemir sagrađen, ruši princip političke, vjerske, nacionalne i klasne podijeljenosti svijeta, konkurencije, mržnje i borbe svakoga sa svakim, je i njegova najveća praktična upotrebna vrijednost. Jer pruža mogućnost Čovječanstvu da se po načinu razumijevanja Zakona postojanja i praktične upotrebe njegovog prirodnos sistema vrijednosti, spasi od samouništenja, pred kojim se upravo nalazi.
