allem_77 wrote:
High class sponzoruša voli lijepe stvari, lijepe krpice, lijepe aute, urbane vile, velike jahte i najbolje hotele, voli Milano, voli i Maldive, voli sjajan divan nakit, voli Gucci, voli Louis Vuitton, ne zbog toga što je zaljubljenica u modu nego zato što su to statusni simboli. Ona ne zna kako je Birkinica dobila ime ali zato dobro zna svojim atributima zaraditi svoj kruh. Ova koka operira pri samom vrhu i njena cijena je visoka, rezervirana je za managere, poznate i slavne koji si nju mogu priuštiti jer nije se uzalud rodila tako nehumano zgodna. Biti sponzoruša težak je posao koji uključuje puno znoja i pokoju suzu proračunato serviranu po potrebi kad joj trebaju nove cice ili novi nos. Uz sve to zaista se pitam zašto mi mislimo da je to lak posao? Sponzoruša vulgaris obična je cura koja dečke bira prvenstveno po kriteriju da ima dobar auto, da ima svoj stan, da ima super posao, veliki novčanik i da može njoj, zlatu njegovom, priuštiti ljetovanje, skijanje i puno lijepih stvari. Na njoj je samo da bude lijepa i da manipulativno od svog zlatnog dečka izmuze što više (a da on ni ne skuži), osigura si lijep i lagodan život u kojem je dovoljno samo da ona bude lijepa i nasmiješena. Možda nije high class sponzoruša ali i ova cura zna kako sebi osigurati krov nad glavom. Lijepa i pametna zar ne? Kako sponzoruša operira bankovni račun? Ona je lijepa, zgodna, mlada, umiljata, rijetko tko joj može odoljeti jer ona u tren oka postaje svačiji san snova. Zna biti što god sponzor poželi, može biti anđeo, može biti kučka, njega može učiniti mlađim, kraljem, gospodarom, najboljim, najvećim frajerom jer ima nju. Ozbiljan posao je to što ona radi, sve je to samo da si omogući egzistenciju daleko od unajmljenih garsonijera, ručkove u najboljim restoranima, izlaske po najekskluzivnijim partijima jer ako te ne vide na svim VIP mjestima u zemlji i na mondenim odmaralištima kao da ni ne postojiš. Ona svoje vrijeme naplaćuje obično nešto starijim ali financijski jako dobro potkovanim muškarcima, ne na klasični način da isplati račun nego suptilno, zavodljivo, čini to tako da on ima osjećaj da ga čini sretnim ugoditi joj, skinuti joj zvijezde s neba jer zna da imati nju diže ga iz sivila njegovog osrednjeg života, loše obiteljske situacije, žene s kojom je već desetljećima, djece koja imaju svoje lude hirove a on je zapeo u svojoj krizi srednjih godina i umjesto da kupuje novi auto ili motor on kupuje najljepše društvo u gradu i uz vijagru ili dvije sve funkcionira. Pri pogledu na mladu tigricu odgađa srčani udar od uzbuđenja jer ju baš on posjeduje, on je faca u društvu jer on ima najljepšu ljubavnicu i on njoj treba biti zahvalan i zato joj s putovanja donese uvijek nešto sjajno kao ona. Sponzoruša zna da mozga ima dovoljno da zavede najperspektivnijeg u gradu i nije ona glupa, to je biznis a ona proračunata hijena s fantastičnim tijelom. Za sve što ima potrudila se, leđa je ostavila u skupocjenim hotelima, na jahtama i zadnjim sjedištima skupih automobila. Sve je to ona zaradila ali ne, ona nipošto nije eskort dama, ona nije prostitutka, ona je samo cura koja zna kako unovčiti svoje vrijeme jer ona to zaslužuje. Koja je razlika između sponzoruše i prostitutke? Ako se nismo rodili s cijenom na sebi zašto neki sebi cijenu odrede i žive naplaćujući svoje društvo na ovaj ili onaj način? Ukoliko sponzoruša naplaćuje svoje vrijeme torbicama, haljinama, nakitom, cipelama i bundama, plaćenim stanovima, poduzećima na svoje ime, autima i draguljima – nije li to isto što i najstariji zanat na svijetu? Nije li biti sponzoruša isto što i biti prostitutka? Koja je razlika? I jedna i druga liježu u krevet s nekim iz interesa, ljubav nema ništa s tim. Prostitutka je barem fer i ne pretvara se da je nešto što nije, zna se kolika je cijena za pola sata, sat, cijelu noć. Ali ono što neki muškarci ne žele znati a neke baš ta činjenica i pali je da je i svaka sponzoruša prostitutka pod drugim, finijim nazivom, pod velom „veze, odnosa“ koji kao krinka zamagljuje ovaj poprilično jasan poslovni dogovor: „Tko ima love, njegova djevojka.“
Pa dobro ... valjaju li ove za braka?
Pitam za jarana ...
ich meinte die polnische Sprache 
