@piupiu
za slike
A za Japan, nisam imao tu čast ići u Japan ali sam imao čast upoznati mnoge Japance, i svaki put me sve više fascinira ta njihova smirenost ali ne kao kod mediteranaca "nek je meni dobro a ostalo će sve biti kako bude", već baš smirenost neka unutarnja, ali to je odlika valjda tih dalekoistočnih kultura.
Jednom sam imao jedan razgovor sa jednim poslovnjakom iz Japana, mnogo problema oko ugovora mene to nasekiralo pravo jer znam da neće izaći na dobro, a on se samo smjehulji i na svaku moju riječ potvrdno klima glavom, meni već puko film jer vidim da ne valja ništa, a on me onda upita:
"Zašto si nervozan, je li ti neko u porodici bolestan ?"
Ja gledam u čudu, wtf "Nije ?"
"Pa onda ako nije a nisi ni ti nemaš razloga za brigu, ostalo ćemo sve srediti"
Samo što oni za razliku od nas ne čekaju 20 godina već odmah krenu na posao.
Najgora stvar mi je kultura ponašanja prilikom jela, sto pravila za držanje štapića za jelo, ne smiješ ih držati ovako, ne smiješ hranu bosti, ne smiješ primati štapićem direktno iz drugog, ne smiješ okretati štapiće naopako, ne smiješ ih lizati...
A opet, Japanac zbog svoje kulture i odgoja ti neće reći kao strancu da neke stvari radiš pogrešno, možda će se nasmijati na neke pogreške ali i to da ne primjetiš, ali kada znaš te stvari onda ti bude još gore jer znaš da radiš pogrešno i znaš da Japanac neće reagovati a opet i znaš da će primjetiti.
Zato je nekada bolje živjeti u neznanju.
Što se tiče njihovih običaja, ima tu dosta surovih stvari, ali takva je bila i prošlost Japana, puna ratova, sukoba, nije njih nikada niko mazio, od komšija pa do prirode, ako izuzmemo period od posljednjih 100 godina kada su oni bili neka sila, prodorom na Koreju i Mandžuriju, mada se recimo pobjed u Rusko - Japanskom ratu uzima kao početak te Japanske ekspanzije.
Meni je fascinantno kako je Japan putem animea danas pristigao u domove cijelog svijeta, na vrlo čudan način su svoju kulturu odaslali u cijeli svijet, pa na koju god društvenu mrežu da uđeš vidiš klince koji se furaju na likove iz animea i mangi i koji tu i tamo nabadaju koju riječ nippongoa, ali neka, dosta je bilo i Amerikanštine.
Da ne duljim...
http://www.imdb.com/title/tt0101991/
Rapsodija u Augustu - Akira Kurosawa
Jedan od njegovih posljednjih filmova, naišao je na mnoge kritike ali je i otvorio put mnogim Japanskim umjetnicima na otvoreno kritiziranje atomskih bombi, bio je i nominiran za oskara za najbolji strani film ali nije ušao u uži izbor, neki kažu da akademija nije željela film sa takvom tematikom na dodjeli (jer se sva radnja filma odvija oko posljedica bacanja atomske bombe).
Ne mogu reći da je film pretjerano zanimljiv, ali svakako vrijedi pogledati.
Ne znam jesam li jedina 
Nisam u toku sto se desava u tim umjetnickim krugovima ,promjene i slicno 
kako i ja nešto znam 
