Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[medvjed23]

deprimirajuće

[fatamorgana]

I—ju.

Zaboravila sam na kamikaze, fascinantne 'tice - mada ništa više fascinantno nego bombaši samoubice. Jako me zanima kako su oni (kamikaze) predstavljeni u japanskoj istoriji. Inače, ne gotivim samo-destruktivce i mazohiste.

Evo sad mi ispriča komšinica, njen dajdža radi kao ložač u japanskoj ambasadi, kaže da riječ kami (riječ za božanstva) kaze (vjetar) znači božanski vjetar a sam događaj potiče od tajfuna koji je potopio moćnu mongolsku flotu koja je dolazila da pokori Japan ali je tajfun cijelu potopio i Japan je bio spašen.
U sjećanje na taj događaj pilotima samoubicama je dato to ime, božanski vjetar u nadi da će potopiti američku flotu i spriječiti invaziju na Japan.

[Vipera berus]

Stanite malo!
Povezivanje stopala nije dio japanske tradicije, nego kineske. Lotos stopala su kineski izum

[Vipera berus]

Meni su japanski običaji, navike, ponašanja, kultura, sve, nekako zastrašujući... Ne znam jesam li jedina

I meni

Ali moooogo mi se sviđaju njihovi vrtovi

[Banksy]

Da, divni su im vrtovi, japanski javor i trešnja posebno lijepi...

Zar stopala nisu japanska...?

[Connaisseur Karlin]

ha ha ha moze biti svasta a tamo na onoj tamo njegovoj temi sma psotavila odlicna link,a u istom pise da je on vec od '96 godine vise puta nominiran za Nobela Nisam u toku sto se desava u tim umjetnickim krugovima ,promjene i slicno

Pa, ništa. Fino su ljudi napisali kriterij ... "in the field of literature the most klix work in an ideal direction", pa sad, u kom te idealnom pravcu odnese ... Poezija je vjerovatno najopstojnija, najprenosivija i najuniverzalnija forma jezičke izražajnosti, bez nje ne bi bilo ni kulture, pa ti sad vidi kome ćeš (a kome nećeš) dijeliti pare.

eeee vidis, sad cu ,radi tvog ,uvijek pametnog i ljubaznog stava,pokusati bolje razumjeti tvoj stav ja ziasta nemam pojma o peoziji ,osim o Pablu Nerudi ,kojeg uvijek odovjim od ostalih. I just love him.

[Vipera berus]

Da, divni su im vrtovi, japanski javor i trešnja posebno lijepi...

Zar stopala nisu japanska...?

Nisu definitivno - mislim na povezana stopala
http://www.bastabalkana.com/2014/04/lot ... ineskinja/
a Japanke su imale drugih muka
http://planb.tportal.hr/teme/223703/Jap ... AUs6_l97IU

[Connaisseur Karlin]

Cure, ne mrem vjerovat'.

Meni se čini da je to jedna od najfascinantnijih svjetskih kultura, oni su meni kao vanzemaljci (mahom u pozitivnom smislu), i iz puno nekih razloga. Pričala mi je prijateljica kako je na željezničkoj stanici ostavila DVD kameru i ušla u voz i odjezdila dalje u turističke pohode, da bi nakon sat i po skontala da joj fali kamera i sjetila se da ju je spustila na klupu dok je čekala voz. Kako je bila u društvu Japanaca, ona njima tako ojadjeno kaže kako je zaboravila kameru i šta da se radi, a oni njoj da nema nikakvih problema, da će se vratiti na stanicu i pokupiti kameru. Ona, Bosanka, razrogačila oči, kao, ma daaaaajteeee, ljudi, šta ćemo se sad vraćati, prošli sati i gotovo, tako je bilo sudjeno, a oni u nju gledaju u čudu - kao, pa, kamera je sigurno još uvijek tamo. I pristane ona, konta, ima tamo neki šalter Izgubljeno-Nadjeno, pa će se bar tuspasiti, eto, da Japancima ne bude blam ... i dodju oni nazad na stanicu, a Japanci pravo prema klupi - i sretno mašu otamo: "Evo jeeeeeee!". Navodno je to jedan od osnovnih postulata japanske kulture, kradja je nepojmljiva, pitanje časti neprikosnoveno ... i njima je bilo sasvim normalno da će ta kamera biti tamo gdje je i zaboravljena....

Kad mi je to ispričala, postala mi je jasnija ozlojedjenost japanskog ambasadora u BiH, kad ono izadje pa se (čini mi se nekarakteristično za Japance) nagovori domaćim političarima ... čitava je azijska kultura (ako ih možemo sve strpati u istu vreću) vrlo diplomatična, nije pristojno reći nekome 'ne', 'ne može', itd ... nego se tu nešto diplomatski mulja i pristojno klima glavom ... a, možda mu je i sve po Bosni meljavo i prljavo - oni su izuzetno čisti, ta njihova kultura čistoće je na jednoj Evropljanima potpuno neprirodnoj ravni, i čitava njihova estetika življenja - od aranžiranja hrane, pa nadalje - je jedno malo čudo, prava primijenjena umjetnost. Ali, nešto imam šuhu da krokodajl ima iskustva iz prve ruke, možda šta i podijeli.

Moja rodjaka je upravo upisala univerzitet u Japanu,a to znaci,da cu malo navratiti do Japana na putu ili u AUSSIE ili u EU
Meni su Japanci super.
Gledala sa dokumantarac o Japancima tokom drugog sv. rata o inavaziji americke flote na jedna od japasnkih otoka. Vojvnici,koji su prezivjeli rat,nisu vjerovali da ce prezivjeti,jer su pretpostavjlaji ,da amerikci vojnici automatksi ubijaju svoje zatvorenike. Danas se obe grupe prezivljeih vojnika okupljaju jednom godisnje.
Kod japanaca je kult samoubistva specifican , od samuraja do kamikaza do internet pakt- samoubistava, uh seppuku,akt rezanja stomaka
Japanci muskarci su teski sovinisti.

[medvjed23]

da, imaju bogatu tradiciju samodestrukcije, od harakirija, preko kamikaza, do ove šume:

[medvjed23]

Plač jutarnjih kiša,
i daljina izgubljenih svjetova...
U mojim zorama vječna je tama.

Vratiću se, nekim novim snom,
i stihom, tada radosnim -
moja bićeš, kao što sam ja tvoj, ljubavi!

I svega biće tada,
A nikad zbogom, ni suze ni kraj,
Jednom, u nekom drugom snu...

Pustimo stoga ovaj život jadni,
Nek' leti, godine nek' teku;
jednom, negdje daleko, srećom ću te zvati!...

Jednom, u nekom drugom snu...

[piupiu]

Evo sad mi ispriča komšinica, njen dajdža radi kao ložač u japanskoj ambasadi, kaže da riječ kami (riječ za božanstva) kaze (vjetar) znači božanski vjetar a sam događaj potiče od tajfuna koji je potopio moćnu mongolsku flotu koja je dolazila da pokori Japan ali je tajfun cijelu potopio i Japan je bio spašen.
U sjećanje na taj događaj pilotima samoubicama je dato to ime, božanski vjetar u nadi da će potopiti američku flotu i spriječiti invaziju na Japan.

Baš ložač? K'o i ti ...

[Banksy]

Da, divni su im vrtovi, japanski javor i trešnja posebno lijepi...

Zar stopala nisu japanska...?

Nisu definitivno - mislim na povezana stopala
http://www.bastabalkana.com/2014/04/lot ... ineskinja/
a Japanke su imale drugih muka
http://planb.tportal.hr/teme/223703/Jap ... AUs6_l97IU

Nisam znala...

Da, da, to za žene sam zaboravila,

+ ostarjeli Japanci -> u planinu, pa krepaj... Dobro, ne svi i ne danas

http://mojtv.hr/film/19089/balada-o-narayami.aspx

Riječ je o maestralno režiranom i vizualno iznimno dojmljivom ostvarenju u čijem je tematskom fokusu težak život seljaka na sjeveru Japana. Prikazujući svakodnevnu grubost, okrutnost i nasilje u životima mještana, Imamura istodobno naglašava i poetičnost njihove svakodnevice, dugim i sugestivnim meditativnim kadrovima, raskošnim koloritom i efektnom fotografijom kreirajući jedinstven lirski ugođaj.

I kako kaže iznad, tačno - pomalo grubo, hladno i ponekad fanatično ili nasilno društvo, u kontrastu s vrhunskom poetikom, lirikom, estetikom, itd.

[piupiu]

Plač jutarnjih kiša ...

Lijepa je. Ko napis'o?

I jedna od najljepših ženskih ...

Intervju s Vesnom Parun iz 1969.: http://www.mojevrijeme.hr/magazin/2014/ ... sluskinja/


Bila je buntovna i oštra, žrtva osobnosti kojom si je priskrbila i puno neprijatelja. Sudbina slična onoj naše prve novinarke, Marije Jurić Zagorke… Uvijek protiv struje, nepokolebljiva u naumu da živi od onoga što najbolje radi: od pisanja. I živjela je od pisanja, ništa drugo nije željela raditi niti je išta drugo zanimalo.

Ostavila je iza sebe 'bezbroj' pjesama tiskanih u više od 60 knjiga, priča te brojne drame, dosegnuvši vrh gotovo na samom početku svog puta, još. 1947. godine prekrasnom zbirkom Zore i vihori.

http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/k ... ih-pjesama

[piupiu]

Nisam znala...

Da, da, to za žene sam zaboravila,

To je u čitavoj Aziji tako ...

+ ostarjeli Japanci -> u planinu, pa krepaj... Dobro, ne svi i ne danas

A ovoga je i kod nas bilo. Samo se 'ne sjećamo'.

http://mojtv.hr/film/19089/balada-o-narayami.aspx

Riječ je o maestralno režiranom i vizualno iznimno dojmljivom ostvarenju u čijem je tematskom fokusu težak život seljaka na sjeveru Japana. Prikazujući svakodnevnu grubost, okrutnost i nasilje u životima mještana, Imamura istodobno naglašava i poetičnost njihove svakodnevice, dugim i sugestivnim meditativnim kadrovima, raskošnim koloritom i efektnom fotografijom kreirajući jedinstven lirski ugođaj.

I kako kaže iznad, tačno - pomalo grubo, hladno i ponekad fanatično ili nasilno društvo, u kontrastu s vrhunskom poetikom, lirikom, estetikom, itd.

Tako nekako, represivno, ritualističko ... i lijepo ... i opičeno u isto vrijeme.

[Banksy]

Tako nekako, represivno, ritualističko ... i lijepo ... i opičeno u isto vrijeme.

E, to.

[Krokodajl]

@piupiu za slike

A za Japan, nisam imao tu čast ići u Japan ali sam imao čast upoznati mnoge Japance, i svaki put me sve više fascinira ta njihova smirenost ali ne kao kod mediteranaca "nek je meni dobro a ostalo će sve biti kako bude", već baš smirenost neka unutarnja, ali to je odlika valjda tih dalekoistočnih kultura.
Jednom sam imao jedan razgovor sa jednim poslovnjakom iz Japana, mnogo problema oko ugovora mene to nasekiralo pravo jer znam da neće izaći na dobro, a on se samo smjehulji i na svaku moju riječ potvrdno klima glavom, meni već puko film jer vidim da ne valja ništa, a on me onda upita:

"Zašto si nervozan, je li ti neko u porodici bolestan ?"

Ja gledam u čudu, wtf "Nije ?"

"Pa onda ako nije a nisi ni ti nemaš razloga za brigu, ostalo ćemo sve srediti"

Samo što oni za razliku od nas ne čekaju 20 godina već odmah krenu na posao.

Najgora stvar mi je kultura ponašanja prilikom jela, sto pravila za držanje štapića za jelo, ne smiješ ih držati ovako, ne smiješ hranu bosti, ne smiješ primati štapićem direktno iz drugog, ne smiješ okretati štapiće naopako, ne smiješ ih lizati...

A opet, Japanac zbog svoje kulture i odgoja ti neće reći kao strancu da neke stvari radiš pogrešno, možda će se nasmijati na neke pogreške ali i to da ne primjetiš, ali kada znaš te stvari onda ti bude još gore jer znaš da radiš pogrešno i znaš da Japanac neće reagovati a opet i znaš da će primjetiti.

Zato je nekada bolje živjeti u neznanju.

Što se tiče njihovih običaja, ima tu dosta surovih stvari, ali takva je bila i prošlost Japana, puna ratova, sukoba, nije njih nikada niko mazio, od komšija pa do prirode, ako izuzmemo period od posljednjih 100 godina kada su oni bili neka sila, prodorom na Koreju i Mandžuriju, mada se recimo pobjed u Rusko - Japanskom ratu uzima kao početak te Japanske ekspanzije.

Meni je fascinantno kako je Japan putem animea danas pristigao u domove cijelog svijeta, na vrlo čudan način su svoju kulturu odaslali u cijeli svijet, pa na koju god društvenu mrežu da uđeš vidiš klince koji se furaju na likove iz animea i mangi i koji tu i tamo nabadaju koju riječ nippongoa, ali neka, dosta je bilo i Amerikanštine.

Da ne duljim...

http://www.imdb.com/title/tt0101991/

Rapsodija u Augustu - Akira Kurosawa

Jedan od njegovih posljednjih filmova, naišao je na mnoge kritike ali je i otvorio put mnogim Japanskim umjetnicima na otvoreno kritiziranje atomskih bombi, bio je i nominiran za oskara za najbolji strani film ali nije ušao u uži izbor, neki kažu da akademija nije željela film sa takvom tematikom na dodjeli (jer se sva radnja filma odvija oko posljedica bacanja atomske bombe).

Ne mogu reći da je film pretjerano zanimljiv, ali svakako vrijedi pogledati.

[piupiu]

da, imaju bogatu tradiciju samodestrukcije, od harakirija, preko kamikaza, do ove šume:

Phhhhhhh. Kakav tužan posao. Pa, i ovo govori nešto o tom njihovom vanzemaljskom redu - ima jedna šuma u koju se ide kad želiš da umreš... i kaže čiko dvije ozbiljne misli: "Samoubica ne može umrijeti kao heroj," i "Niko ne napušta ovaj svijet sam, niko nije sam"...

[piupiu]

Ovome, pretpostavljam, ne treba uvod - Akira Kurosawa - Sedam samuraja ...

[Krokodajl]

Kada smo kod Kurosawe i njegovog utjecaja na filmski svijet, ne može se a ne spomenuti Yojimbo čiji je remake svjetski popularni špageti vestern iz dolarske triologije Sergia Leonea Za šaku dolara



Radnja praktično ista, samo što divlji zapad i Eastwooda zamjenjujemo Japanom iz perioda Tokugawa šogunata i legendarnim Toshiro Mifuneom u glavnoj ulozi, koji je glumio u skoro svim velikim filmovima Kurosawe, u Rashomonu i Sedam Samuraja jeste, a ukupno je glumio i preko 170 filmova.
Ako ima ljubitelja Sergia Leonea a da nisu gledali, topla preporuka za pogledati film, a i oni koji nisu isto tako, i u ovom filmu se ogleda Kurosawina veličina, u kadrovima, svjetlu pa i muzici.

[medvjed23]

Plač jutarnjih kiša ...

Lijepa je. Ko napis'o?

gugl kaže: joža galin.. nikad čuo..

[medvjed23]

ovu nisam ranije čitao
http://www.6yka.com/novost/115387/carls ... ki-sloboda

gruba, ali istinita i korisna poruka

[petunija]

Jutros to čitala i razmišljala da postavim, čisto da se pravim važna kako i ja nešto znam

[black]

https://vimeo.com/166317601

[piupiu]

Aboridžinsko Sanjanje

Koncept "Aboridžin" je evropskog porijekla, potiče od evropskog promišljanja 'necivilizovanih' ljudi koje su zatekli na evropskom nogom do tada netaknutim teritorijama. Radi se, zapravo, o grupama (plemenima) različitih kultura i jezika, svaka sa svojim zakonima, svojom duhovnošću i kulturnom praksom. "Sanjanje" ili Tjukurpa zauzima centralno mjesto u tradicionalnoj aboridžinskoj umjetnosti, koja, zapravo, predstavlja čitav kulturni sistem izgradjen oko ceremonijalnih i pravnih tradicija, kao i generacijskog - vremenski horizontalnog - znanja koje ne diskriminira izmedju jednog i drugog razdoblja, sna i jave, sakralnog i profanog i s koljena na koljeno se prenosi porodičnim pravom. Znanje o početku svijeta je sveto, sve što postoji u svijetu prirode samo je 'otisak' nekog metafizičkog bića - duhovnih predaka koji su stvorili svijet.

Sanjanje je mitsko vrijeme u kojem stvoreno sve što postoji, ali i sadašnje i buduće vrijeme u istom. Znanje o aboridžinskoj 'umjetnosti' je još uvijek relativno površno, da bi se shvatilo - potrebno je razumjeti koncept i konstrukciju predanja, koju njeni 'pravni' vlasnici tradicionalno prenose i čuvaju (značenje slika se rijetko prenosi onima koji nisu dio zajednice), a Evropejci teško razumiju jer im je koncept simboličnog, slikovnog, plesnog i ceremonijalnog prenošenja znanja stran.

Na aboridžinskim slikama, koje zapadnom posmatraču mogu izgledati kao 'dječije slike', uvijek dominira jedna priča ili jedno biće (Dugina zmija ima posebnu ulogu u Sanjanju), a često se u njoj mogu naći skrivene informacije o zemlji na kojoj umjetnik živi - biti odvojen od prirode i zemlje na kojoj Aboridžin živi ravno je uništenju. Na slikama, na primjer, može biti sakrivena informacije gdje naći vodu na svojoj zemlji, ili ta slika može predstavljati mapu života prenosioca znanja 'preslikanu' na zemlju koja mu tradicijom i porodičnim pravom pripada.

Suptilnost aboridžinskog pristupa umjetnosti (kojom se prenosi znanje) je neprevodiva u binarne, evropske jezičke kategorije ... znanje je višeznačno i fleksibilno i Evropljanima još uvijek teško razumljivo. Baš iz tog razloga aboridžinska umjetnost tretira se kao 'naivna' ili 'primitivna' umjetnost, što ona svojom ulogom, slojevitošću i funkcijom nikako ne može biti...

Svaka od ovih slika dio je porodične tradicije kojom se prenose priče o postanku, moralni zakoni, tradicionalni principi odnosa s prirodom, itd ... simboli koji se ponavljaju na slikama zapravo predstavljaju koncepte, stvari, bića, mjesta na kojim se nalazi voda, alatke, aktivnosti ...

Two Women of the Dreamtime (Dvije žene iz Sanjanja) - Pansy Napangardi (sa zapada Centralne australijske pustinje)



Dreamtime Sisters (Sestre Sanjanja) - Colleen Wallace Nungari (Centralna Australija)



Kangaroo Hunting (U lovu na kengure) - Angelo Burgoyne Judda (Alice Springs)



Wild Bush Plum Dreaming (Sanjanje divlje trešnje) - Molly Tasman Napurrurla (Sjeverna Teritorija)

[piupiu]

Jutros to čitala i razmišljala da postavim, čisto da se pravim važna kako i ja nešto znam

Opaaaa!!! Poezijaaaaaaa na sabahu!!! Jeeeeeeeee!!!