Pape je, po do sada pokazanom, najbolji selektor BH reprezentacije.
Da li je imao srecu da vodi i najbolji tim do sada je veliko pitanje.
U svakom slucaju je postigao veliki napredak i pomak u igri, pristupu, kompletnoj atmosferi oko tima i igraca.
Evidentno je da uci, doduse ponekad sporo, iz sopstvenih gresaka ali je isto tako i cinjenica da vjeruje igracima i da je izgradio autoritet kod njih.
Tiha voda brijege valja, tako mi se cini Papetov pristup timu i radu.
Lagano se rijesio par igraca koji, objektivno nemaju i nisu nikad imali mjesta u timu, nista nije prelomio preko koljena i nikad nije prozivao igrace nakon poraza, osim u Bukurestu i to potpuno opravdano.
Sjetimo se samo kako je hladno i smireno reagovao na Misketovo rafalanje, poslavsi poruku da se nece lagano izprovocirati i da je ipak on sef a ne neko drugi.
Naravno, par stvari mogu biti upitne - Vrsajevic

, bezuslovna podrska Vranjesu, Misimovic jos uvijek starter, ne pozivanje treceg napadaca, losa priprema za pres konferencije......
Mi moramo biti svjesni da on ipak mora balansirati i nacionalni faktor sto, po meni, objasnjava neke poteze koje nama nisu bas i naj logicnije.
Ipak, ne mogu se oteti utisku da je mogao napraviti isti ugovor kao I Aco Petrovic u vezi plasmana na SP I plate selektora. Mogao je jednostavno reci – ne treba mi plata, hocu pokrivene troskove a platicete me kada I ako se plasiramo na EP ili SP.
Svaki trener mora imati svoju cijenu, neko prije mene je pomenuo Vahu da nije htio uzeti mjesto selektora BiH nego je radije otisao u Dinamo gdje je zaradjivao skoro million eura godisnje. To je to, ne mozes ici ispod cijene, ili radi dzabe ili budi pristojno placen.
