EKSKLUZIVNO
Ima li nafte u BiH
ISTINE, ZABLUDE, ČINJENICE O NAFTI U BIH
29.05.2008
Jedan od najuglednijih geologa u BiH, doktor HAZIM HRVATOVIĆ, dugogodišnji aktivni sudionik istraživanja naftnih nalazišta u BiH, za “Slobodnu Bosnu” ekskluzivno iznosi do sada nepoznate detalje predratnih istraživanja britanske kompanije ECL u sjevernoj Bosni i američke kompanije “Amoco” na prostoru Dinarida - od Drežnice do Neuma
Eksperti “Amoca” uvjereni da u Hercegovini nema nafte, ali da ima plina
Od ukupno pet potencijalnih naftnih nalazišta u BiH, najperspektivnije nalazište locirano je na području Orašja. Tamo se na dubini od oko 3.300 metara nalazi golemi naftni bazen s oko 108 miliona barela, što preračunato u sadašnjim cijenama nafte iznosi oko 14 milijardi dolara, kaže na početku razgovora za Slobodnu Bosnu doktor Hazim Hrvatović, direktor Geološkog instituta BiH i profesor na Tuzlanskom univerzitetu. Svoje teze o perspektivnosti daljnjih istraživanja naftnih nalazišta u BiH doktor Hrvatović na najpregnantniji način izložio je još 2000. godine na Hrvatskoj akademiji nauka i umjetnosti, prilikom izbora za člana Znanstvenog savjeta za geološka istraživanja. Hrvatović je inače jedan od ukupno šest bh. stručnjaka koji su 1989. godine bili neposredno uključeni u istraživanja naftnih nalazišta u BiH koje je povjereno američkoj kompaniji Amoco za područje Dinarida te britanskoj kompaniji ECL (Exploration Consultanst Limitid) za šire područje sjeverne Bosne.
BRITANCI U BOSNI, AMERIKANCI U HERCEGOVINI
Britanska istraživanja, tvrdi Hrvatović, puno su konkretnija od istraživanja Amoca budući da su se i prethodna istraživanja uglavnom odvijala na području sjeverne Bosne dok je široki prostor Dinarida “otkriven” tek dolaskom eksperata iz američke kompanije Amoco. Doduše, prije dolaska Amoca u BiH, djelimično je istraženo samo područje Glamoča. Tamo su 1985. godine eksperti hrvatske naftne kompanije INA napravili jednu bušotinu na dubini od oko 4000 metara, ali su rezultati bili negativni.
Na temelju dosadašnjih saznanja, najveća ali i najizglednija naftna nalazišta koncentrirana su na području sjeverne Bosne. Pored Orašja, eksperti britanske kompanije ECL kao vrlo perspektivna nalazišta označili su još i područje Lopara, Šamca i Tuzle (Tinja). Istraživanje ECL-a trajalo je pune dvije godine a realizirano je uz finansijsku podršku Svjetske banke koja je za tu namjenu odobrila kredit od 2,5 miliona dolara. Prema preliminarnim rezultatima do kojih su došli ECL-ovi eksperti, na području sjeverne Bosne naftne zalihe iznose preko 300 miliona barela!
“To su naravno procjene koje mogu, ali i ne moraju biti tačne. Na mom radnom stolu nalazi se jedna staklena flaša napunjena naftom prije 20 godina iz bušotine kod Tinje. Studentima volim reći da je to do sada jedina sigurna “količina” bosanskohercegovačke nafte, dok je sve drugo u sferi maglovitih, nepouzdanih procjena koje tek treba dokazati”, kaže Hrvatović.
Iz raspoložive dokumentacije koju nam je doktor Hrvatović stavio na uvid, Amocovo istraživanje naftnih rezervi bilo je koncentrirano na širem rejonu Dinarida, na potezu od Drežnice do Neuma. Riječ je o golemom lokalitetu površine preko 3.000 kvadratnih kilometara na kojem postoji čitav niz tzv. “naftnih indikatora”. Među najpouzdanijim indikatorima nesumnjivo je izbijanje bitumena na zemljinu površinu. Bitumen je neizostavni pratilac nafte - radi se zapravo o nafti koja se oksidacijom pretvara u bitumen. Takvih indikatora na području Dinarida ima napretek i to je svakako opredijelilo eksperte Amoca da istraživanje fokusiraju na to područje. Tome je dobrim dijelom doprinio i raniji pronalazak plina na hrvatskoj strani Dinarida, koju su istraživali stručnjaci hrvatske naftne kompanije INA.
DINARIDI KRIJU PLIN
Hrvatović kaže da su mu u neformalnom razgovoru eksperti Amoca povjerili dilemu kako nisu sigurni nalazi li se u utrobi Dinarida nafta ili plin, jer i za jedno i drugo ima podjednak broj indikatora. Na područje Dinarida eksperti Amoca primijenili su nekoliko različitih istraživačkih postupaka i svi su upućivali na zaključak da se na dubinama od preko 4,5 hiljada metara kriju značajna nalazišta nafte ili plina. To su pokazala i kasnija seizmička istraživanja - ispitivanje strukture zemljine kore putem seizmičkih talasa, što se smatra najpouzdanijom predistražnom metodom.
“Najpouzdanija metoda otkrivanja nafte ili plina nesumnjivo je bušenje tla. To je, doduše, i najskuplja metoda jer se u pravilu dešava da od deset bušotina samo jedna donese konkretan rezultat. Bušenje je vrlo skupo - prema sadašnjim cijenama svaki kilometar bušotine košta oko milion eura, što znači da bi svaka bušotina na Dinaridima koštala oko desetak miliona KM. Za temeljito i kvalitetno istraživanje cijelog područje Dinarida potrebno je obezbijediti nekoliko stotina miliona KM. No, isplati se rizikovati jer sve upućuje na zaključak da se u utrobi Dinarida krije nalazište nafte ili plina vrlo značajnog komercijalnog potencijala”, tvrdi doktor Hrvatović, napominjući da su sva istraživanja naftnih nalazišta u pravilu vrlo skupa, neizvjesna i ekonomski rizična. Ilustrira to primjerom Norveške u čijem muzeju i danas stoji vladina odluka o prestanku istraživanja naftnih rezervi. Norvešku je potraga za nalazištima nafte koštala stotine miliona dolara i kada su praktično odlučili odustati od daljnjih istraživanja, otkrivena su nalazišta nafte koja se danas ubrajaju među najveća u Evropi!
PET POTENCIJALNIH NALAZIŠTA
Na temelju svih prethodnih istraživanja, uključujući i ona provedena davno, u razdoblju austrougarske uprave, te suvremenih istraživanja INE, ECL-a i AMOCA, na prostoru Federacije BiH nalazi se pet potencijalnih nalazišta nafte. Najperspektivnija nalazišta, prema doktoru Hrvatoviću, smještena su na području Posavskog i Tuzlanskog kantona, koja su doduše najtemeljitije do sada istreažena. Zanimljiv je i prostor Ze-do kontona s “epicentrom” u Kaknju, gdje postoji “pozitivna” bušotina stara preko 30 godina. Također, među perspektivna područja ubraja se i područje Dinarida, na potezu od Drežnice do Neuma. Na svih pet lokacija do sada je u različitim periodima napravljeno oko 70 bušotina od kojih je polovina dala pozitivne rezultate. Najveći broj bušotina nalazi se na području sjeverne Bosne gdje su se naftne naslage počele javljati već na dubini od 600 metara. Hrvatović kaže da na temelju dodadašnji istraživanja nije moguće precizno utvrditi obim zaliha nafte ili plina, što osobito važi za prostor Dinarida koji je najmanje istražen, no tvrdi da je riječ o količinama koje imaju nesumnjiv komercijalni potencijal.
“Ta ocjena prije svega važi za područje Orašja i Tuzle. Ako igdje pronađemo naftu u dovoljnim količinama za komercijalnu eksploataciju, pronaći ćemo je upravo na tim lokalitetima. Što se tiče prostora Dinarida, ne bi nas iznenadilo da umjesto nafte pronađemo plin. U svakom slučaju, istraživanja treba nastaviti i to što prije, jer je sasvim jasno da je era jeftine nafte nepovratno prošla i da će cijena nafte stalno rasti”, tvrdi doktor Hrvatović.
Amoco sam platio troškove istraživanja
RUSI PREUZELI DOKUMENTACIJU O DINARIDIMA
Prvu fazu istraživanje područja Dinarida američka kompanija Amoco realizirala je tokom tri godine, na temelju ugovora sklopljenog s Energoinvestom, kojem je još 1973. godine Izvršno vijeće SRBiH dalo koncesiju za naftna istraživanja na cijelom prostoru BiH. Prethodnih deset godina, od 1963. do 1973. godine, koncesionar je bila hrvatska INA i u tom razdoblju realizirano je nekoliko opsežnih istraživanja, osobito na području sjevera Bosne.
No, prva istraživanja naftnih rezervi u BiH puno su starija i vežu se za period austrougarske uprave u BiH. Prije ravno 100 godina, dakle 1898. godine, otkriveno je prvo potencijalno nalazište nafte u BiH, smješteno na Majevici, nadomak Tuzle.
Istraživanje Amoca koštalo je oko 7,5 miliona KM a svi troškovi pali su na teret američke kompanije. Zauzvrat, Energoinvest se obvezao Amocu dati prednost kod eventualnog sklapanja ugovora o komercijalnoj eksploataciji.
Pomoćnik generalnog direktora Energoinvesta Ibrahim Bosto za Slobodnu Bosnu kaže da se u Energoinvestu nalazi samo manji dio Amocove dokumentacije o istraživanju Dinarida, dok se integralna verzija vrlo opširnog i detaljnog izvještaja nalazi u Rafineriji nafte Bosanski Brod. Bosto je uvjeren da ruski kupac Rafinerije neće zatezati s ustupanjem dokumentacije koja bi bila temelj za nova istraživanja. Bosto kaže da će se nova istraživanja realizirati u partnerstvu s nekom jakom inostranom kompanijom koja je spremna s Energoinvestom podijeliti rizik skupih i krajnje neizvjesnih istraživanja.
Stogodišnja potraga za naftom
OD PRIJE DESET GODINA “AMOCO” POSLUJE U OKVIRU BRITISH PETROLEUMA
Američka kompanija Amoco (American Oil Company) devedesetih godina prošlog vijeka bila je po veličini šesta naftna kompanija u svijetu s razgranatim poslovima u 40 država. Eksperti Amoca otkrili su naftu i plin u Rusiji, Brazilu, Egiptu, Norveškoj, Venecueli i u još dvadesetak drugih država u kojima su imali višegodišnju koncesiju. Skoro punih 100 godina Amoco je poslovao kao samostalna kompanija, no 1998. godine udružio se s najvećom naftnom kompanijom na svijetu -British Petroleumom, pod čijim krovom radi i danas.
