vidim ja da ste vi fino organizovali oko komposta...i dobrih stvari sam cula....zahvaljujem
orah nemam u avliji...imamo starih sljiva koje ove godine nisu rodile...nadje se koja na zemlji...znaci da kupim na jedno mjesto...imam i dunju na medji koja svake godine rodi dobro ali ja je ne berem jer me eto nesto sramota da se slucajno ne bi ko od komsija uvrijedio (uvijek su te medje sporne pa bolje ne dirat dok u tvoju bastu ne spadne)...na kraju one opadnu i trunu... i jednu staru jabuku isto na medji (mogli ste mozda vidjeti opale jabuke medju paradajzom)...i to bi dakle islo...plus ovo trave sto pokosim po avliji...bez trenutnih otpadaka od povrca iz kucanstva jer je sve kupovno...malo tesko pretjerano paziti sta je zdravo a sta nije...hm...ovdje sam se zamislila...ali usemicu se ja vec
bure zbuci kao dobro rjesenje...treba prvo organizacija baste da se napravi pa onda da se smjesti kompost, kako su kerimini uradili...sa buretom je stvar olaksana
nema ovdje u selu par kuca koje drze krave...naravno da svi imaju telad...to je velika stvar za imati...ali to su staje sa po 1 ili 2 krave...nema masovne proizvodnje...oko teleta i stajskog djubreta popricam i sa komsijama...mada to je onakj neki stari sistem izbacivanja djubreta kroz prozorcic a pored staje ogradjeno betonskim zidicem da se gomila...mislim da ne trebam praviti famu nego jednostavno dogovoriti sa komsijom koliko djubreta da mi dovuce i kraj price...molim prosvjetljenje ako olako pristupam stvari?
""Ne ljutim se ja nego se derem da upamtis sto sam pisao

"...ne moze bosanac bez sevdaha

...pamtim bolan vrtlaru...ne da pamtim nego od sinoc radim copy-paste i pravim si podsjetnik kojeg cu snimiti da ne moram svako malo preturati po stranicama ovdje
nego sta nego sam se zamislila i to teletu...moram pricicu jbg...fina tema i ja se bacih u sevdah sad
kao dijete stalno bolesna...astmaticni bronhitis (i danas ga imam)...pa svaki raspust na selo u Krajinu na cist zrak i domace mlijeko...i tako ja nemam drustva tamo preko dana (seoska djeca bogami rade) i po cijeli dan visim u stali ili kokosinjcu...u stali sam se zaljubila u krave...kasnije i telad kad sam prisustvovala dolasku na svijet jednom (komsinica znala da joj visim u stali dok su oni na njivi pa me dosla zvati da podijeli radost sa mnom)...krava je sigurno naljepsa zivotinja

...a po kokosinjcu sam maltretirala koke dok me horoz nije zaganjao...kasnije mi nije dao uci u avliju pa ga ta ista komsinica spremi u supi narednih dana...zvala da gledam dok ga lovi i kolje...pokazala mi i tek sneseno jaje, onako toplo, meko i njezno...pokazala mi pilice kad se tek izlegu...ma svasta meni ta zena finog pokaza....ugl. ja sam u toj njenoj avliji uzivala...meni je to bilo ljepse nego ista na svijetu sto sam vidjela...ih i psenicu smo susile na ploci iznad njene ljetne kuhinje, i bungur se znao napraviti...a i mlijeka sam se od njenih krava finog napila

....jednom od koka dobijem vasi (voljelo dijete svugdje glavu turit)...sve ih u kuci zarazim...i svi na sisanje i tretiranje protiv vasi

....tetka plakala jer sam morala dugu kosu osisati na musku frizuru a meni bi drago jer napokon imam friz isti kao sva druga djeca u selu
da skratim...ja sad rijetko odem dole, ali kad odem pomislim kako sam dosla kuci, iako niko moj nije odozdo...miris stale mi nikad nije bio problem (moja tetka se nakon pola zivota provedenog dole ne moze navici)...malo mi je trebalo da se naviknem da kupim djubre lopatom ali i to sam prevazisla...nisam se kravama smjela pribliziti pa da naucim musti, nije mi komsinica dala jer sam bila malena...nisam nikad bila luda za bastom...isla sam sa njom na njivu...tezak posao je to i on ne pita imas li vremena niti jel' sunce upeklo...nego radi jer se mora ako hoces da imas sta sutra da jedes
niti imam mjesta za kravu, niti imam vremena za tu divnu zivotinju, niti sebi mogu dozvoliti da se miris staje uvuce u kosu i kozu jer moram na posao svaki dan..a sramota je u gradu mirisati na stalu...danas sve gospodje ministarke bem ti led...ali hajde, neka je barem malo finih manira ostalo i neka se zna red...podrzavam
ali ovo bastice sto cu napraviti sa svojim sevdalijom meni mnogo znaci...vrati mi taj osjecaj srece i zadovoljstva...to je jedan drugi svijet, iskren...eto tako, hebo te zivot raznjzih se pisuci roman...zahebana stvar ovaj sevdah...necu vise
ja vas sve toplo pozdravljam...budem se opet javila kad zagusti, kako moja simpaticna kerima fino rece

..bicu ja tu, citam sto govorite, ali moram se sama sa sobom dogovoriti, i sa muzem naravno, pa kad budemo napokon konkretno sta imali od planova javim vam se
napisite jos koju o kompostu i djubretu i da li ih zajedno bacate po basti?...koliko vremenski treba kompostu da se razgradi dovoljno da bi se njime djubrilo?