pici wrote:pesak wrote:jel ne treba pasos pici ?
Evo, dolazim...

eto mene..

.hebes ove ovde ...mislim stvarno.
zena ce da shvati...

situaciju... sa humanisticke tacke gledista...
Vlada usvojila oba sporazuma
9. maj 2008. | 13:27 -> 19:55 | Izvor: B92, Beta, Tanjug
Beograd, Vlada Srbije usvojila je predloge Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i
sporazuma Srbije i Rusije u oblasti energetike.
- Čuj usvojila, hihihihi.
- Čuj vlada, ha,ha,ha,ha.
ma koji crni pasos,normalno da ne treba sve na licnu-osobnu se ide....mi mozemo u Hrvatsku,Srbiju i Crnu Goru sa licnom

nije lose ....
evo za tebe jos jedan
Došao Koštunica u zvaničnu posetu Putinu, i posle napornog dana
ispunjenog razgovorima, ceremonijama i pres konferencijama, konačno
dođe i taj trenutak da se njih dvojica opuste u udobnim kožnim
foteljama u Putinovoj kancelariji u neformalnom ćaskanju i uz čašicu
najbolje ruske votke.
U jednom trenutku Koštunica ugrabi priliku da upita svog domaćina
nešto što ga je već duže vreme kopkalo: "Vladimire Vladimiroviču, ako
nije greda, odajte mi tajnu svog uspešnog vladanja ovako velikom
zemljom kao što je Rusija."
Na to će Putin, uz blagonaklon osmeh kakav se upućuje samo detetu koje
hoće da se "istakne": "Ništa lakše, Vojo. Najvažnije je da se okružiš
inteligentnim i sposobnim ljudima."
"A kako znate da su inteligentni i sposobni, Vladimire Vladimiroviču?"
"Ništa lakše. Potrebno je samo da im postaviš prava pitanja. Evo, sad
ću da ti pokažem."
Putin zatim podiže telefonsku slušalicu, uključi spikerfon i okrenu neki broj.
"Kojim dobrom, šefe?" začu se posle nekoliko sekundi glas sa druge strane žice.
"Vladimire Anatoljeviču (Sedi Vojo, ne treba da ustaješ), imam jedno
pitanje za vas. Vaš otac ima jedno dete i vaša majka ima jedno dete, a
to dete nije vam ni brat ni sestra. Ko je ono?"
"To sam ja, Medvedev," kao iz puške odgovori glas sa druge strane žice.
"Hvala, Vladimire Anatoljeviču. Nastavite s radom."
"Šta sam ti rekao, Vojo?" reče Putin, zaklopivši slušalicu i značajno
pogledavši svog sagovornika.
Po povratku u Srbiju, sav ushićen onim što je naučio od Putina i još
čestito ni prtljag ne raspakovavši, Koštunica pozove telefonom svog
ministra za Kosovo, Samardžića.
"Bobika, imam jedno pitanje za tebe. Tvoj otac ima jedno dete i tvoja
majka ima jedno dete, a to dete nije ti ni brat ni sestra. Ko je ono?"
Posle kraće pauze, začu se neko tiho domunđavanje s druge strane žice, a zatim:
"Šefe, a je l' važi da ti se javim kroz par minuta? Samo da u
ministarstvu usaglasimo stavove po ovom pitanju?"
"Ajd' važi," odgovori Koštunica - treba li uopšte reći - ne baš
preterano oduševljen Samardžićevim odgovorom.
Čitavo Ministarstvo za Kosovo baci se na rešavanje problema, ali ni
posle nekoliko sati intenzivnog razmišljanja i razmene ideja ne dođoše
do rešenja. Pozovu Velju Selju iz Ministarstva za kapitalne
investicije i postave mu isto pitanje, ali njegov odgovor posle duže
pauze bio je, uz određenu dozu frfljanja, samo:
"Mene ste našli da
z....e, majke li vam vaše. J..o vas LDP."
Kud će, šta će, na kraju se dogovore da pozovu nekog ko se razume
nešto u brojeve i logiku. Teška srca, reše se da pozovu Dinkića iz
Ministarstva za ekonomiju.
"Dinkiću," reče Samardžić, hladnim, poslovnim tonom, "imam jedno
pitanje za tebe: tvoj otac ima jedno dete i tvoja majka ima jedno
dete, a to dete nije ti ni brat ni sestra. Ko je ono?"
Pomalo iznenađen što mu o ovim teškim vremenima postavljaju takva
neozbiljna pitanja, Dinkić ipak odgovori: "Pa to sam ja, Dinkić."
Sav srećan što je konačno dobio odgovor na šefovo pitanje, Samardžić
brže-bolje okrenu Koštuničin broj.
"Vojo, mi smo u Ministarstvu usaglasili stavove i došli smo do
jedinstvenog zaključka da odgovor na tvoje pitanje glasi: Dinkić."
Ovde Koštunici prekipe: "E j.m vas sve koliko vas ima tamo u tom vašem
kilavom Ministarstvu. Nije bre Dinkić nego Medvedev. E. s kim ja
radim.." 