Citati koje bi podijelili s drugima

[Ambrozija]

Uvijek sam voljela snijeg, i svu zimsku hladnoću. Podsjećaju me na temperaturu mog srca, koja je, onako.. uvijek u minusu.

[Ambrozija]

Jesen je bila uveliko,kisa i vetar su zauzeli maha, hladnoca se uvlacila pod kozu svim ljudima, a ja nisam osecala nista od toga. Meni je bilo hladno tu kod srca. Ja sam jos osecala mucninu u stomaku, i jos sam se ponekad nocu budila od bola,i plakala zbog praznine koju sam osecala tu kod srca, u dusi.

[Ambrozija]

On je prvi put sreo nekog kao ja, a ja sam, naprotiv, već imala posla sa osrednjim krdom njemu sličnih majmuna. Tu sam bila u blagoj prednosti ...

[malena7]

"Sve neobično, sve kako ne treba. Ali nisam ja birao prilike, nisu ni prilike mene: susreli smo se kao ptica i oluja."
Meša Selimović-Tvrđava

[Ambrozija]

I sa sedamdeset ću biti najluđi među djecom. I sa sedamdeset ću biti jedan od njih! Krvavi rat između godina i mene će uništiti moje tijelo, ali dušu nikad.

[potočanka]

al' sve češće u poslednje vrijeme, bar na trenutak, poželim da te izvadim iz glave i misli i stavim, ovdje pored sebe i zagrlim jako, najjače....

[vesela_sveska]

al' sve češće u poslednje vrijeme, bar na trenutak, poželim da te izvadim iz glave i misli i stavim, ovdje pored sebe i zagrlim jako, najjače....

[frameni]

Nisam ljubomorna ni na koga. Naprotiv, kad je neko bolji od mene divim mu se. Nikoga ne mrzim, samo neke osobe više volim, neke manje. Ne zanima me tuđi život, jer mi je dovoljan moj. Ne volim da imam neprijatelje, a prijatelji su mi nešto najvrijednije. Ne volim svakog, ali za one koje volim život dajem. Ljudsko biće sam. Griješim. Ali ipak volim život, jer je jedan, jedini... I svi oni koji pričaju da me znaju... znaju samo moje ime..malo je onih koji me stvarno znaju ..

[Ambrozija]

Šta si ono rekao, Omere? - I kad prođe ljeto, i kad jesenje kiše zapadaju i kad snjegovi zametu, i kad svi vozovi odu, na nekoj maloj stanici ja ću te čekati...

Ljeto je prošlo, i jesen, svi su vozovi otišli... Gdje je stanica na kojoj me čekaš?

[Ambrozija]

Gdje li si ove noći? Mnogo je među nama ostalo nedorečenog. Neka, to je dobro, to je lijepo. Ništa tako ne boli kao dorečenost. Ja, evo, i sada bezglasno razgovaram s tobom. Pola bih života dala da se u ovom času pojaviš, bar kao lahor, dašak, zvuk, kao tajna, samo da te prepoznam, osjetim...

[Ambrozija]

Ko mrzi žene, zapravo je prema njima galantniji od onoga koji ih voli; onaj ih, naime, smatra nesavladivima, a ovaj se još nada da će s njima izaći na kraj.

[Zena_drugog_sistema]

“I felt like crying but nothing came out. it was just a sort of sad sickness, sick sad, when you can't feel any worse. I think you know it. I think everybody knows it now and then. but I think I have known it pretty often, too often.”

― Charles Bukowski, Tales of Ordinary Madness


“I stopped looking for a Dream Girl, I just wanted one that wasn't a nightmare.”

― Charles Bukowski, The Captain is Out to Lunch and the Sailors Have Taken Over the Ship


“People who deny the existence of dragons are often eaten by dragons. From within.”

― Ursula K. Le Guin, The Wave in the Mind: Talks & Essays on the Writer, the Reader & the Imagination

[Tkd]

Trudi se svakim danom da imaš i ti svojih 5 minuta.

[Moll_Flanders]

“I felt like crying but nothing came out. it was just a sort of sad sickness, sick sad, when you can't feel any worse. I think you know it. I think everybody knows it now and then. but I think I have known it pretty often, too often.”

― Charles Bukowski, Tales of Ordinary Madness


“I stopped looking for a Dream Girl, I just wanted one that wasn't a nightmare.”

― Charles Bukowski, The Captain is Out to Lunch and the Sailors Have Taken Over the Ship


“People who deny the existence of dragons are often eaten by dragons. From within.”

― Ursula K. Le Guin, The Wave in the Mind: Talks & Essays on the Writer, the Reader & the Imagination

Odlično

[Ambrozija]

Njegova smrt me trajno obilježila bolnim pečatom, kao da je usijan utisnut u moju dušu pa taj dio duše ostavio pustim bez mogućnosi i nade da jednom zaraste, jer nije bilo rane, ispod pečata ostalo je – ništa. Ko bi rekao da – ništa - može boljeti žešće od žive rane?

[potočanka]

samoću ne možeš opisati... možda i možeš ali nemaš kome...

[potočanka]

i ne radi se više o tome šta osjećam prema tebi. radi se o tome šta ne osjećam ni prema kome, osim prema tebi....

[Ambrozija]

Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična.

Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnj
a i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.

Jesu li sve bosanske valije zatvorene, protjerane ili pobijene? I čitava njihova svita. A uvijek dolaze novi, i dovode svoju svitu, i ponavljaju gluposti svojih prethodnika, jer drukčije ne mogu. I tako, ukrug, neprestano. Bez hljeba narod može ostati, bez vlasti neće. Oni su bolest na narodnom tijelu, kao guke. Kad jedna guka otpadne, izraste druga, možda grđa. Ne možete bez nas, kažu nam, razbojnici bi se namnožili, neprijatelj bi nas napao, nered bi u zemlji nastao. A ko drži ovu zemlju, ko je hrani, ko brani? Narod. A oni nas globe, kažnjavaju, zatvaraju, ubijaju. I još natjeraju naše sinove da to čine. Oni bez vas ne mogu, vi bez njih morate. Njih je malo, nas je mnogo. Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te žgadije ne bi bilo. I učinit ćemo to, braćo moja satrvena, čim odrastu pravi ljudi koji neće dopustiti da im vampiri sjede za vratom.

[ptičica]

i ne radi se više o tome šta osjećam prema tebi. radi se o tome šta ne osjećam ni prema kome, osim prema tebi....

[P308]

Njegova smrt me trajno obilježila bolnim pečatom, kao da je usijan utisnut u moju dušu pa taj dio duše ostavio pustim bez mogućnosi i nade da jednom zaraste, jer nije bilo rane, ispod pečata ostalo je – ništa. Ko bi rekao da – ništa - može boljeti žešće od žive rane?

Odlican, i ovaj dugi citat takodjer, ali da ga ne citiram posebno

[Zena_drugog_sistema]

“those who escape hell
however
never talk about
it
and nothing much
bothers them
after
that.”
― Charles Bukowski


“I always channel my emotions into my work. That way, I don't hurt anyone but myself.”
― Suzanne Collins, Catching Fire


“I decided long ago that life's absurd. If you don't develop a sense of humor, it will drive you mad.”
― James Maxey, Dragonforge

“I wasn't a misanthrope and I wasn't a misogynist but I liked being alone. It felt good to sit alone in a small space and smoke and drink. I had always been good company for myself.”
― Charles Bukowski

[Tkd]

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

[Ambrozija]

Nemam nijedan dokaz da sam bio tvoj neko. Nismo se slikali, nismo putovali. Ne znam ustvari ni šta smo. Znam samo da mi fališ, kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najbliži na svetu. A nemam nijedan dokaz da sam bio tvoj neko...

[Ambrozija]

Otiđi, molim te, ne treba mi ništa, tek malo mira, malo zaborava, pusti me da proživim lakše ovo malo života što mi je preostalo. Jer, moja ljubav za tebe, uvijek je imala dozu samozatajnog i samoubilačkog.

[Moll_Flanders]

Otiđi, molim te, ne treba mi ništa, tek malo mira, malo zaborava, pusti me da proživim lakše ovo malo života što mi je preostalo. Jer, moja ljubav za tebe, uvijek je imala dozu samozatajnog i samoubilačkog.

Nura B.H.