archi_a wrote:
Ja ne znam šta treba da pričamo ovdje. Znam da je u novonastaloj situaciji kada je rat uveliko trajao u Hrvatskoj, kada su preko Bosne nadlijetali migovi "jna" i preko rijeke Save raketirali položaje hrvata u Slavoniji, kada je iz Slovenije i dijela Hrvatske povučeno na stotine oklopnjaka i regruta koji su smještani po kasarnama, pogotovo u sjevernoj Bosni, kada su povučeni avioni i helikopteri dopremljeni i stacionirani na Dubravama kod živinica, kada si mogao kroz ogradu vidjeti da su u većini "jna" kasarni, na teritoriji BiH, već tada iskopani i utvrđeni rovovi i tranšeje, pojačan broj vojnika u krugu kasarni koji nisu bili prijateljski nastrojeni prema prolaznicima... .
Određen ibroj ljudi je znao što se sprema. Ja nikad Aliju nisam gledao kroz SDA stranku. On je za mene bio predsjednik u tom vremenu. Činjenica je da su ovlastili po par ljudi u svakoj općini, koji su kao nešto pokušavali da organizuju. Negdje su uspjeli potaknuti i spojiti jedan broj onih kojima je postalo jasno šta se sprema, negdje su doživjeli neuspjeh i nije se čulo za njih. Sve je to bilo malo i nedovoljno u odnosu na ono što su bosanski srbi imali na raspolaganju, potpomognuti miloševićevom jna. Kome to nije jasno, ili je generalno sebi uzeo zadatak da pokuša izjednačiti uloge četnika i ArmijeBiH u ratu, ili je naivan i glup.
To je jako naivno gledanje. Alija i vrh SDA su bar od kraja 1990 imali prave informacije i tacnu sliku situacije. Medjutim svjesno su izabrali dogovor sa Srbima kao opciju, svjesno izbjegavajuci sukob.
Citiram clanak
Prvi potezi novoizabranih partnera na vlasti su bili usmjereni upravo ka tome da se zadobiju teritorije. Zapocelo je natezanje oko regionalizacije, sto je bila inicijalna ideja kasnije potpune podjele zemlje, koja je na kraju bila ostvarivana vojnim sredstvima i teskim nasiljem. Iako je vec odmah bilo jasno da je ovaj izborni savez neuspjeli brak, nitko nije bio spreman da ga se odrekne, jer je u osnovi kod svih postojala ista nada, tj. da ce se nagoditi u pogledu podjele zemlje i ostvariti svoje glavne ciljeve, a ti ciljevi su bili: za SDS - stvaranje jedne srpske zemlje u Bosni i Hercegovini, s konacnim ciljem prikljucenja Srbiji; za HDZ - cilj je bio isto to samo s ciljem prikljucenja Hrvatskoj; za SDA - bilo je to stvaranje jedne muslimanske zemlje. Toga sam postao potpuno svjestan kada sam dobio u ruke tajni dokument, kojeg je za potrebe SDA izradio ugledni muslimanski pravnik dr. Halid Causevic, u kojem je pokusao da odgovori na pitanje kakav bi stav SDA mogla da zauzme u slucaju da se, kao realno politicko pitanje, pojavi problem podjele BiH. Na to pitanje odgovor je bio pozitivan. To je za mene bio znak da i sama SDA razmatra problem moguce podjele zemlje, kao realno politicko pitanje, predvidjajuci i mogucnost solucije podjele zemlje izmedju nacionalnih frakcija. Kasnije sam shvatio da su oni od pocetka stajali na tom stajalistu, odnosno na stajalistu da je za nas najbolje da stvorimo jednu cisto muslimansku zemlju, makar i po cijenu podjele BiH.
Razgovor sa Tudjmanom odigrao se je 08. 04. 1991. godine u njegovoj rezidenciji u Banskim dvorima, na Gricu. Tudjman je, prilikom tog razgovora, bio veoma ljubazan i prilicno dobrohotan, te je pokazao veliki interes za to da i Bosna slijedi primjer Hrvatske i Slovenije, za koje nam je tada otvoreno rekao da su vec donijele neopozivu odluku o istupanju iz Jugoslavije, naznacivsi cak i tocan datum kada ce ta odluka biti javno saopcena. Ako je i ranije bilo tesko u Jugoslaviji, kojom su ipak svagda dominirali Srbi, onda je u Jugoslaviji kojom dominira Milosevic nemoguce opstati i mora se donijeti odluka o istupanju. To je pravno opravdan i politicki logican potez, koji je tada i nama svesrdno preporucio. Naglasio je da ce u situaciji ako bi i BiH zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom napustila Jugoslaviju, svima biti mnogo lakse ostvariti taj korak i parirati bilo kakvu akciju koja bi dosla od strane Milosevica.
Saopcili smo mu nasu ocjenu da bi i za BiH bilo najbolje da zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom izadje iz Jugoslavije, jer ce, izlaskom ove dvije zemlje, ostati sama u srpskom moru, koje ce, osim toga, nakon izlaska Hrvatske i Slovenije, biti jos vise frustrirano, a demokracija u takvim uvjetima nema sansu. Tudjman je na to reagirao tako da je otvoreno rekao kako ne vjeruje u to da ce Bosna izaci iz Jugoslavije. Rekao je da smatra kako je Izetbegovic suvise impresioniran vojskom JNA i da je, u neku ruku, prepariran od strane JNA. Ocijenio je da je Izetbegovic okruzen agentima KOS-a i DBJ-a. Kazao je da zna da je Izetbegovic bio u tadasnjem Generalstabu JNA na prepariranju, gdje mu je demonstrirana sva snaga i moc te vojne sile, te da on nece imati snage da se otrgne od toga i da udje u rizik sukoba s tom silom.
Podaci dobiveni iz pouzdanih izvora, a posebno o kojima smo saznali iz teksta tajne zapecacene naredbe koju je komandant Krajiskog korpusa general Uzelac izdao svojim podredjenim oficirima, jasno su govorili da se ostrica moguceg udara okrece prema muslimanima. U toj naredbi oni su bili oznaceni kao "glavna opasnost za ostvarenje planiranih ciljeva u vezi s danom "D" i prema njima se nalaze veoma okrutan postupak. Taj postupak je definiran rijecima "da su oni glavna opasnost i da prema njima treba postupiti nemilosrdno i eliminirati sve osobe koje bi mogle postati organizatori i predvodnici bilo kakvog otpora muslimanskog stanovnistva". Iz izvora hrvatske obavjestajne sluzbe, sve ovo je bilo potvrdjeno kao tocno. Naime, tadasnji hrvatski predstavnik i clan Predsjednistva BiH i predsjednik HDZ-a BiH, gospodin Stjepan Kljuic, stavio je meni i Zulfikarpasicu na raspolaganje snimke tajnih razgovora izmedju Karadzica i Milosevica koje je snimila ta sluzba. Bilo je to krajem juna ili prvih dana jula. Bilo je jasno da se nesto odista sprema. Sve ovo desavalo se tokom jula 1991. godine. Tajno snimljeni razgovor Karadzica i Milosevica odnosio se na kriticno stanje do kojeg je doslo u rejonu Kupresa i dokazivao je punu koordinaciju djelovanja SDS-a i JNA, pod dirigentskom palicom samoga Milosevica. Imajuci u vidu sve informacije koje su se iz dana u dan gomilale, a koje su jasno govorile o tome da se srpska strana intenzivno priprema za vojnu akciju u BiH, mi smo se odlucili da javno reagiramo.
Adil je otisao na razgovor i vratio se veoma zadovoljan. Pozvao me je u svoju kucu, i to kasno uvece, da mi isprica sto je bilo i kako se je zavrsio razgovor sa Izetbegovicem. Prema onome sto mi je tada Adil rekao, on je Izetbegovicu izlozio nasu ocjenu stanja stvari, posebno ga je pitao o tome ima li on podatke do kojih smo i mi dosli, a koji jasno govore o intenzivnim pripremama JNA i Srba da izvedu nasilnu akciju zadrzavanja BiH u Jugoslaviji koju je Milosevic pripremao, i to pod uvjetima koje bi sami Srbi diktirali. Posebno ga je pitao da li zna o akciji pripremanoj protiv muslimanskih prvaka. Kada je Izetbegovic potvrdio sve sto smo i mi znali, postavio mu je pitanje sto on misli u toj situaciji uciniti. Ima li pripremljen plan nase zastite, ima li bilo kakve i bilo cije efikasne garancije iz inozemstva. Pitao ga je ima li neki drugi plan, ukljucujuci i pregovore sa Srbima o mogucem rjesavanju sve zategnutije i opasnije situacije. Prema Adilovim rijecima, Izetbegovic je kazao da on nema ni garancija, niti je radio na pripremi nekog plana vojnickog ili politickog suprotstavljanja takvoj akciji koja se mogla ocekivati, te da on smatra da je jedini izlaz iz nastale situacije u pregovorima sa Srbima.
archi_a wrote:
92 nije postojao nikakav sistem. Muslimani nisu imali i nisu mogli imati nikakav sigurnosni sistem, nikakav ustroj. Sve se moralo napraviti od nule. Srbi su imali podršku tadašnjeg predsjednika Jugoslavije miloševića, koji je bio i zapovjednik jna, sve generale na svojoj strani. Srpski separatisti su imali ustroj i pomoć u vidu logistike, mts-a. Samo su morali skinuti petokraku sa kape ili prefarbati petokraku na oklopnjaku. Sad je to malo drugačije, sad imaš Bošnjaka i kao generala, oficira, brigadira, vojnika u OSBiH.
Malo bi drugačije stvari na terenu izgledale. Malo bi se drugačije organizovalo i lakše bi išlo u slučaju pokušaja rušenja ustavnopravnog poretka BiH, potpomognutog agresivnim "stranim" elementima.

lp
Nije bas da nije postojao nikakav sistem. MUP i TO su bili sistem iz kojeg je izasla ARBiH.
Sve sto si napisao za otpor velikog broja pojedinaca stoji, samo kada se to improvizira rezultati moraju biti skromni. Takve greske se skupo placaju, a i budala bi trebao uciti na svojim greskama.
Konkretno, Bosnjaci da su zreo politicki narod bi stvorili takav balans snaga u BiH da Srbi budi ti koji se bore da OHR ostane.
Nije vise pitanje iz 74 aktuelno, niti biti spremniji za rat iz 92. Jer taj se vise nece ponoviti. Novi rat ce imati skroz druga pravila i mozda nece biti bitno to sto Bosnjaci imaju veci dio OSBiH, nego koliko brzo mogu uspostaviti kontrolu nad cijelom drzavom.
Za taj scenario treba drugi plan i program od sadasnjeg. Ovaj sada je skroz ok da se ne ponovi 92. Ali to je kratkovidno i igranje na remi. Gresku u procjeni se jako skupo placaju. Vidi gore.