Ommadawn wrote:O jebote!!! E to ja zovem uslugom - jedino takvu uslugu sam dozivio u Turskoj, Maroku a u pojedinim restoranima i u Bosni. Ali u Turskoj definitivno.
to mi isto priča kum...pošto većim dijelom radi sa crnogorcima (a i on sam je pola crnogorac), kaže - ne pada mi na pamet da ih gledam još i za g. odmor.
kaže da tamo gdje ide u tursku, imao ti u džepu 50 ili 5000 evra, stiskao se ili pregonio, turci će te jednako tretirati - kao da imaš 50000.
Bogami, ako me put navede u te krajeve obavezno cu to da posjetim. Nije sad da pripadam tipovima koji vole da se izivljavaju - narucim sta mi treba i sjedim ali kad se usluga pokaze prava, nije mi zao dati dobar baksis. Uglavnom su to stara skola konobara.
isti sam ti takav...volim popiti u kafani kada je sve kako treba, a ako nije - može biti sto svadbi, novih godina i proslava, meni ne štima i neču ni jednu. elem, sebi ne dozvoljavam potpuno pijanstvo, ili da se -širim- izmišljanjem, preseravanjem, naručivanjem i sl...čak napuštam kafane ako takvo društvo vidim u njoj. ja dođem da se opustim, a treba i njih da nosim na leđima. ma nosite se u kc krasni.
volim brate kad me ispoštuju, obezbjede mi mir, ugođaj i uslugu, a ja ti vraćam to time što svi vide da uživam što sam tu, ali na način da i ja ispoštujem tebe i tvoj lokal - znači -ima pijanstva, nema dranja, nema teturanja, nema dozivanja kelnera, nema nabusitog zvanja i otimanja muzike susjednom stolu, itd.
a ovo boldirano - to je to čime su me kupili prije nekih 12-13 godina...ta stara škola kelnera. hrana i piće su im vrh. muzika takođe, uživo, bez struje, objekat dovoljno akustičan da je svi čuju a bez dranja.
stolovi tako postavljeni da ako je štimung dobar, dešava se da se potpuni stranci (društva) upoznaju i spoje stolove.
nego kelneri...lični im je poraz ako digneš ruku i tražiš ih pogledom...nedaj bože da ga zovneš. ono je tu negdje, diskretno te prati, i tačno kad ti treba ono se stvori pored, i to ne ono direktno, nego ko fol je tu u prolazu ili nešto prčka oko drugh stolova. i stvori se na pravi način, ni osiono, ni ponizno, nego tačno sa mjerom.
a ne ko ovi novokomponovani, i ovdje i tamo. nesrećno revnosni (valjda ih tako naučili)...ja jednu cigaru u pikslu, on trči da je isprazni, drugu - trči, prvi pepeo od treće -- eto ga...
daj mi espreso - donese. ja kesicu od šećera u pikslu - evo ga opet.
udalji se, i broji mi gutljaje...ja završim - jel bila dobra?
ma daj pusti me u pičku materinu, ja pobjego od svijeta, ti skakućeš oko mene, nit mi daješ mira, plus mi je neprijatno, jer si sav ponizan, pa mi glupo, nisam ja došao da seirim i da se iživljavam nad nekim...došao sam da se opustim, opusti se i ti, koji ti je kc.
i ima ona druga vrsta, pa da završim, druga vrsta onih što misle da tako treba...oni znaju za greške ovih prvih, pa zato ne dolaze često...
ali brate, stanu u ćošak iii samo te prate ko šicer u salaš u malom ritu.
žvaćem, tačno osjetim - i on žvaće. ispijam, i on guta. ne daj bože da ga pogledaš, eto ga, startuje ko husein bolt, trči - izvolte, nešto treba, jel sve u redu. i tako 30 puta za noć.
ma idi i ti u p. materinu, umorih se i ja gledajući te takvog pod naponom.
izvini, malo duži post, volim tu priču, pa se zanesoh...
napomena -
sve što sam napisao, odnosi se na konkretan restoran, ne pada mi na pamet da garantujem za druge, niti sam plaćen da ih reklamiram. ovo je moj lični doživljaj i impresija.