Volja iznad svega: Slijepi mladić Mustafa Mehić se priprema za sarajevski polumaraton
Mustafa Mehić je slijepi mladić iz Sarajeva koji trenira trčanje i priprema se za Sarajevski polumaraton koji će se održati u septembru ove godine. "Mujče", kako ga zovu, je jedna od onih osoba koje nam dokazuju kako su jedine prepreke koje postoje isključivo one u našim umovima, te kako, ukoliko postoji snažna volja, ništa nije nemoguće.
Mujče trenira trčanje tri puta sedmično uz pomoć svog trenera Tomislava Cvitanušića, voditelja škole trčanja i organizatora sarajevskog polumaratona. Njih dvojica treniraju od kraja aprila, a za veoma kratak period su došli na dužinu od osam kilometara.
Ekipa portala Klix.ba ih je zatekla na jednom od treninga na stazi u sportskom centru Safet Zajko.
U toku trčanja Mujče i njegov trener koriste konopac dužine 70-ak cm koji im pomaže da održe lakšu komunikaciju i uz pomoć kojeg Mujče drži svoju stranu staze. Njegov trener konopac drži u desnoj ruci, Mujče u lijevoj, a on je dovoljno dugačak da Mujče može biti u jednoj traci, a njegov trener u drugoj.
"Konopac je uvijek blago zategnut i sve dok je tako, to znači da ja idem tačno po sredini svoje trake. Ukoliko neko stoji na stazi trener mi da znak tako što povuče konopac, što znači da mu se trebam približiti", pojašnjava Mujče.
Njegov trener kaže kako svojim načinom treninga privlače dosta pažnje ostalih trkača i prolaznika.
"Ljudi nam uglavnom prilaze i pitaju nas zašto nosimo tu špagu. Ljudi nisu svjesni toga da Mujče ne vidi, da je on u potpunom mraku i da trči uz pomoć te špage. Nekoliko njih nam je prišlo i pitalo - 'Je li to neki fol, način na koji držite ritam?' Kad im kažemo da je čovjek slijep, začude se, počnu se i izvinjavati...", kaže Tomislav kroz smijeh.
Pripreme za sarajevski polumaraton: "Nas dvojica smo osuđeni na uspjeh"
Tomislav ističe kako im špaga ne predstavlja nikakvu prepreku te su u nešto više od mjesec i po već došli do osam kilometara. Njihov cilj je sarajevski polumaraton, a misija da Mujče bude prva slijepa osoba u regionu koja je trčala zvanični polumaraton.
Sarajevski polumaraton će se održati 18. septembra u Sarajevu i Mustafa će sa svojim trenerom ulicama glavnog grada trčati utrku dužine 21 km.
"Ja volim reći kako smo nas dvojica osuđeni na uspjeh po pitanju naše misije polumaratona. Mi ćemo 18. septembra u grupi od 1.500 ljudi pretrčati cijeli grad i mislim da će to biti jedan vrlo pristojan rezultat u smislu vremena. Ljudi će se opet čuditi što će nam ta špaga, ali ćemo napraviti posebne majice da trkačima damo do znanja da obrate posebnu pažnju na nas", kaže Tomislav.
Dodaje kako je i njemu ovakav način treninga novi jer nikad dosad nije radio sa slijepom osobom, no ističe kako se uz pomoć Mujčeta i sam educira u ovom polju.
"On dobro izgleda dok trči, a mi zapravo dosta raje pretičemo kad trčimo. Sreća je što je on vrlo darovit. Mujče je pozitivan tip, želi da uči, veoma je talentovan za usvajanje bilo kojeg znanja. Bilo šta da mu damo da napravi, ja ne vidim mogućnost da on to ne bi napravio. Ima toliko širine, kad trčimo razgovaramo o svemu i svačemu, o kulturi, sportu, školovanju, muzici... Dosta čita, koristi audio knjige, internet i brojne programe koji mu omogućavaju da lakše dođe do znanja", kaže Tomislav.
Mustafa upravo završava prvu godinu Pravnog fakulteta, na kojem mu je ostao svega jedan ispit. Pored obaveza na fakultetu i posvećenosti sportu, velika ljubav ovog mladića je i hip hop, a trenutno snima pjesmu sa tuzlanskim reperom Frenkijem.
"Sanjao sam o tome da nekome budem uzor"
Mujče i Tomislav su se upoznali nakon što je portal Klix.ba objavio članak o slijepom mladiću koji traži nekog da mu pomogne trenirati atletiku.
"Pozvao sam ga na kafu, želio sam da Mujče bude taj koji će totalno ukloniti barijere i predrasude u ljudskim glavama i poslati poruku svima da ništa nije nemoguće ako se to dovoljno jako želi. Na toj kafi mi je rekao kako je cijeli svoj život sanjao da nekome bude uzor i time me je kupio. Rekli smo, idemo trenirati, idemo polako. Međutim, kako stvari stoje, mi ne idemo polako, mi idemo veoma brzo", kaže Cvitanušić i dodaje:
"Jednom na treningu me je pitao kako će se on meni odužiti, a ja sam rekao: 'Druže, kako ću se ja tebi odužiti?' Meni je privilegija da trčim s njim i da se spremam s njim. Nama je zabavno na treninzima, ja sam naučio sve o hip hopu, on uči o trčanju, tako da imamo kvalitetnu razmjenu informacija i uvijek nam je zabavno kad trčimo", kaže Tomislav kroz smijeh.
Mujče pak kaže kako mu ništa nije teško te kako je volja ono što ga pokreće. Rođen kao slabovidan, vid je potpuno izgubio prije četiri godine i tada je, kako kaže, nekoliko mjeseci bio u depresiji.
"Bila je to normalna stvar, ne osuđujem sebe zbog toga. Ali sam se trgnuo iz tog stanja i zapitao - zašto meni ovo treba? Zašto bih ja bio u depresiji, zašto bih se zatvorio u sobi? To što sam slijep ne znači da mi se život mora svesti na sobu, učionicu, hranu i spavanje", kaže Mujče.
Redovno odlazi u druge dijelove grada i kaže da ne voli moliti druge ljude za pomoć, budući da smatra da sve može sam.
"Tu je volja najbitnija. Kad imaš volju, ti možeš šta hoćeš. A kad nemaš volje, čak i da ti neko plaća, ti nećeš".
