talijan97 wrote: ↑19/01/2025 17:50
Top stan, nema sta.
Mozda stan jeste bombona i sam stan je vidi se skoro renoviran i adaptiran, medjutim postavlja se pitanje kakva je cjelokupna zgrada u kojoj se isti nalazi s obzirom da je izgradjena u 70im godinama proslog stoljeca.
Treba uzeti u obzir da se stambene zgrade projektuju za period od 60 do 80 godina i onda se mozes postaviti pitanje isplatili se za stan koji se nalazi u zgradi staroj 50ak godina dati ovoliki novac.
Naravno ne znaci da kada prodje 80 godina da ce se ta zgrada odjednom urusiti, to nece ali da bi se donijela racionalna procjena o isplativosti ulaganja porebno je pregledati cjelokupno stanje zgrade.
Ukratko u prilogu ispod lijepo pojasnjeno sta zub vremena radi jednoj konstrukciji.
"Prema Evrokodu 2 armiranobetonske zgrade projektuju se u klasama konstrukcija prema upotrebnom veku, a to je najčešće 50 godina i to je preporuka Evrokoda 2 i nije moguće stambene zgrade projektovati na manji upotrebni vek od toga.
Prema Evrokodu 8 koji tretira seizmiku, zgrade ne smeju da izgube upotrebljivost (da na primer pukne natprozorska greda i da ne možeš da zatvoriš prozor)usled zemljotresa povratnog perioda od 100 godina (šta je povratni period - na časove statistike), a ne smeju da izgube stabilnost i da se sruše za zemljotrese povratnog perioda 500 godina (zapravo 475, igra statistike).
Naravno, postoje i druge konstrukcije osim običnih stambenih zgrada, a i drugi mehanizmi kolapsa i degradacije, pa je tako brana Đerdap I projektovana na vodostaj Dunava u povratnom periodu od 10 000 godina.
U principu, šta se dešava sa jednom armiranobetonskom stambenom zgradom tokom vremena jeste da joj prvo propadne fasada. Degradacija fasade se najčešće dešava usled ciklusa toplo-hladno i smrzavanje-odmrzavanje, ali i sleganja, pomeranja, erozija, itd..
Ako bi armiranobetonsku zgradu ostavili dalje da trune, na ogoljenim mestima propale fasade bi počela i prva degradacija betona. Degradacija betona znači da betonu postepeno otpada zaštitni sloj i da se "otkriva" armatura, koja dalje postaje još podložnija koroziji. Korodirano gvožđe ekspandira u zapremini i dalje "odvaljuje" beton, to jest zaštitni sloj betona do armature, i to je začarani krug degradacije betona.
Tokom procesa korozije, usled otpadanja (bukvalno, pretvaranja u prah) betona gubi se poprečni presek elemenata, pa tako stub koji je nekad bio prečnika 75x75 cm je nakon pedeset godina postao stub 71x72 cm, i samim tim ima manju nosivost.
Osim toga, armatura takođe gubi poprečni presek jer se gvožđe pretvara u gvođže-oksid i polako "nestaje".
Naročito podložne koroziji (a i požaru) jesu prednapregnute betonske konstrukcije i čelične konstrukcije, ali su i "najvitkije" i daju nam najveće raspone.
Eventualnom daljom degradacijom nosećih betonskih elemenata zgrada postaje podložnija ostalim stvarima koje je mogu srušiti (zemljotres, eksplozija, udar, ljudska navala, i ostale "incidentne" situacije). "