Forum Klix.ba

drndalo wrote: ↑05/06/2024 15:37 Hm, nocna optika postaje sve kvalitetnija

drndalo wrote: ↑05/06/2024 15:37 Hm, nocna optika postaje sve kvalitetnija

lajkujMe wrote: ↑05/06/2024 13:35 Ne moze niko sem komande znati koliko su popunjene jedinice.

Ali cinjenica je da Ukrajinske brigade nisu isto kao NATO brigade, jer su neke Ukrajinske po velicini blize diviziji.

95 Brigada ima 5000 ljudi, 4 bataljona mehanizovane pjesadije, 1 tenkovski bataljon, 1 artiljerijski, 1 PVO, 1 signalni/dron bataljon i 1 inzinjerski bataljon.
Plus 2 logisticka.

Ogromne brigade.


Cinjenica da se tu nalazi 100 bataljona je ogromna cifra. I David je upravu kad ima sumnju u to da su tu samo da se "brane"

Zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Oleksandr Sirski rekao je da ruski okupatori pokušavaju napredovati u četiri smjera, međutim, ukrajinska vojska ima priliku poboljšati situaciju u svoju korist.
“Još jednom sam u području aktivnih neprijateljstava na Harkovskoj i Kupjanskoj fronti. Neprijatelj nastavlja provoditi ofenzivne operacije, koncentrirajući svoje glavne napore na smjerovima Kurakhove, Pokrovsk, Kupyansk i Harkov. Osim toga, provode aktivne jurišne operacije u Vovčansku i na periferiji Časiv Jara kako bi preuzeli kontrolu nad ova dva naselja. Okupatori provode ofenzivne operacije na drugim frontama kako bi rastegli liniju fronte i prikovali Oružane snage Ukrajine. U smjeru Harkova pokušavaju napredovati prema Lipcima, ali trpe značajne gubitke i neuspješni su. U Vovčansku, glavni zadatak Oružanih snaga Ukrajine je obuzdavanje neprijatelja, nanošenje maksimalnih gubitaka i postupno kretanje naprijed. Ukrajinske trupe također pokušavaju natjerati okupatore na defanzivu u području Kupjanska. Moja je zadaća osigurati ovo područje dovoljnom količinom streljiva i borbeno spremnih pričuva, što će znatno ojačati obranu. Unatoč složenosti situacije, imamo priliku promijeniti situaciju u svoju korist. Obrambene snage čine sve što mogu za to", rekao je Sirski.

Peacean wrote: ↑05/06/2024 17:46 Ovaj dušu dao za jednu ljutu

karanana wrote: ↑05/06/2024 17:59

Peacean wrote: ↑05/06/2024 17:46 Ovaj dušu dao za jednu ljutu

sto ovo? sta znaci sto je 20 metara visocije? malo poveca domet radara? ali zato je donji ako je ova rampa geolocirana i ako dron leti nisko i prodje drugi pvo.

lajkujMe wrote: ↑05/06/2024 13:35 Ne moze niko sem komande znati koliko su popunjene jedinice.

Ali cinjenica je da Ukrajinske brigade nisu isto kao NATO brigade, jer su neke Ukrajinske po velicini blize diviziji.

95 Brigada ima 5000 ljudi, 4 bataljona mehanizovane pjesadije, 1 tenkovski bataljon, 1 artiljerijski, 1 PVO, 1 signalni/dron bataljon i 1 inzinjerski bataljon.
Plus 2 logisticka.

Ogromne brigade.


Cinjenica da se tu nalazi 100 bataljona je ogromna cifra. I David je upravu kad ima sumnju u to da su tu samo da se "brane"

Čitalac wrote: ↑05/06/2024 12:46 Pitanje je koliko ljudi danas zapravo ima jedan bataljon. Recimo, po Butusovu, 125. brigada je 10. maja, na početku ruske ofanzive, imala dva bataljona sa po 150 ljudi.

drndalo wrote: ↑05/06/2024 15:37 Hm, nocna optika postaje sve kvalitetnija

Taras Mihalčuk s pozivnim znakom "Španjolac", rođen je u Murmansku (otac mu je služio na nuklearnoj podmornici), u dobi od pet godina preselio se u Ukrajinu. Služio je u 22. brigadi specijalnih snaga GRU-a (koja mu je tijekom rusko-ukrajinskog rata postala protivnik u smjeru Robotine). S 18 godina odlazi se boriti u Afganistan, a kasnije u Nagorno Karabah. Godine 2005, nakon što je otišao u mirovinu kao ukrajinski časnik, preselio se u Europu. Osamnaest godina živio je i radio u Španjolskoj te postao državljanin. U veljači 2022. dao je otkaz na poslu inženjera u toploj zemlji, oprostio se od supruge i dvije kćeri te otišao boriti se za Ukrajinu koju, kako kaže, jako voli. Pridružio se 65. mehaniziranoj brigadi koja je djelovala u regiji Zaporožje. Do ljeta 2023. brigada je uglavnom bila u defenzivi, a u lipnju te godine prešla je u ofenzivu na Robotine. U vrijeme ofenzive Taras je bio dozapovjednik bataljuna, a kasnije, nakon ranjavanja zapovjednika, počeo je privremeno obnašati njegovu dužnost. U ljeto 2023. iz ruku predsjednika Ukrajine primio je Orden Bohdana Hmeljnickog. Nakon oslobađanja Robotina, 65. brigada je tu ostala u iznimno teškim uvjetima. U veljači 2024. Taras je ranjen. Razgovor s "Španjolcem" Mihalčukom odvija se u pozadini vijesti o pogoršanju situacije u Robotinu, njegova zapažanja i ocjene krajnje su razočaravajuće.

- Naselja Robotine kao takvog više nema, nestalo je. To je sada ravno područje, može se orati. Mi držimo obranu u rovovima, nema kuća kao takvih, a nekoć je ovdje bila škola, do stotinu kuća...Robotine su u sivoj zoni, tu su i naše i njihove snage…Sve se svodi na nedostatak snaga i sredstava. Plus, ono klauniranje na TV-u – "za dva tjedna ćemo biti na Krimu". Znate, kao da je netko to namjerno radio da ljudi ne bi išli braniti Ukrajinu, nego negdje u dubokoj pozadini oblačili vezene košulje i govorili: "Ja sam Ukrajinac". Srce mi krvari. Nemamo dopune, ljudi su ranjeni, iscrpljeni, jednostavno im je teško. Unatoč godinama, držim se, ovo mi je četvrti rat. A po ljudima vidim da su iscrpljeni…

- U lipnju 2023. krenule su naša 65. i 47. brigada. Toliko mina, toliko iskopanih kilometara, obrambenih objekata, bunkera, zemunica, "zmajevih zuba" – a sve to i prije "Surovikinove linije". Hodaš stazom: korak ulijevo, korak udesno, i ideš u zrak. Nisam mislio da će ovdje biti ofenziva, mislio sam da će biti manevar, kao što smo to učinili 2022. dok je bila ofenziva na Harkov i Herson. Ali ne, stvarno smo išli ovamo i bilo je užasno. Bilo je jednostavno samoubojstvo krenuti u frontalne napade na ešalonirana utvrđena područja. Bilo mi je jasno da se tu ne može proći. Zašto? Jer sam već imao juriš na Nesterjanku u kolovozu-rujnu 2022. i tad mi je od 15 transportera ostao jedan. Ostali su razneseni u minskim poljima. Nesterjanka me naučila: ovdje se ne može boriti s opremom, ne može. A kad je 47. krenula, gledao sam dva juriša, to su bili samo frontalni napadi opremom…

- Mislim da vrhovno zapovjedništvo nije znalo pravu situaciju. Dolazili su pukovnici i generali, sve sam im pokazao, rekao da neću lagati. Tamo gdje smo trebali imati vod, bila su četiri čovjeka. Zapovjednici su se pravili da tamo imaju bataljune i brigade, ali nije bilo tako...Rusi su tu iskopali kilometre. Kopali su danju i noću, vidjeli smo kako rade, kako su noću svijetlili farovi. Zašto ih naši nisu poklopili? Nije bilo topništva, nije se imalo čime gađati...Ljudi jednostavno nisu razumjeli situaciju, mislili su da će neprijatelj pobjeći čim vide Leoparda....Naša brigada uspjela je probiti rusku obranu zato što smo tu od 2022. godine, osobno sam prošao sve te pozicije s dečkima, znali smo što i gdje. Znali smo da je ovdje nemoguće ići s opremom...

- Držimo težak smjer. Svaki dan ima napada, svaki dan! Zahvaljujući brigadnom topništvu, drugim postrojbama i FPV dronovima, držimo se. Ali gdje su ti milijuni dronova? Imam dojam da se Ukrajina isušuje. Srce me boli za njom. Najbolji idu u rat, najbolji ginu, a ovi bjegunci, nesposobni generali, pukovnici... Ukrajina me podsjeća na veliku pticu koja je raširila krila i hoće poletjeti, ali joj korupcija ne dopušta. I u vojsci i u državi…

- Došao sam jer jako volim Ukrajinu. Oduševljava me koliko je lijepa. Boli me što ne mogu živjeti ovdje i uživati ​u ljepoti u kojoj sam odrastao. Ukrajina je neugodna za život. Gledam ljude, i oni kao da vole tu Ukrajinu, ali ne žele učiniti ništa da je ojačaju...Napravili smo monstrum državu u kojoj je poštenom čovjeku neugodno živjeti...Rusi su krivi jer podržavaju ovaj rat, oni su izabrali tog predsjednika. Isto tako, mi Ukrajinci smo krivi što smo svo vrijeme birali idiote koji nisu učinili ništa da naša Ukrajina postane prosperitetna. Nisam poštovao nijednu vlast u Ukrajini. I, kao u onoj Kuzminoj pjesmi, ponavljam: ostavljeni smo...

Dana 6. lipnja 2023, oko 3:00 sata ujutro, Rusi su digli u zrak hidroelektranu Kahovka - upravo u danima kada je Ukrajina pokretala svoju dugo očekivanu protuofenzivu na jugu, posebice u regiji Zaporožje.
Što se tiče razmjera posljedica uništenja hidroelektrane i akumulacije Kahovka, eksplozija je postala jedan od najtežih zločina ruske vojske u ratu protiv Ukrajine. Gotovo stotinu naselja na jugu Ukrajine je poplavljeno, deseci tisuća Ukrajinaca morali su bježati kako bi spasili živote.
Više od 30 ljudi poginulo je na desnoj obali regije Herson pod kontrolom ukrajinskih vlasti. Točan broj žrtava na okupiranoj lijevoj obali, koja je najviše stradala od posljedica eksplozije hidroelektrane, još uvijek nije poznat. Okupatori su objavili da je poginulo 59 ljudi, ali je istraga Associated Pressa utvrdila da je taj broj puno veći. Konkretno, samo u okupiranom gradu Oleshky, broj mrtvih je u stotinama, ustanovili su novinari AP-a.
Stručnjaci Kijevske škole ekonomije procijenili su iznos izravne štete uzrokovane eksplozijom hidroelektrane Kahovka na najmanje 2 milijarde dolara. Riječ je o gubicima stambeno-komunalnog sektora, energetike, poljoprivrede, prometa, ekologije i industrije. Samo na desnoj obali stradalo je više od 3,2 tisuće hektara.
Eksplozija hidroelektrane Kahovka također je zapravo postala zločin ekocida (upravo je po ovom članku tužiteljstvo pokrenulo kazneni postupak). Kazneni zakon Ukrajine definira ekocid kao "masovno uništavanje flore ili faune, trovanje atmosfere ili vodenih resursa, kao i druge radnje koje mogu izazvati ekološku katastrofu". Eksplozija je imala razoran utjecaj na ekološke sustave i biološku raznolikost južne Ukrajine. Rezultat eksplozije je i taj da je Ukrajina izgubila 35-40% svojih rezervi pitke vode, koje je mogla potrošiti tijekom godine. Godinu dana nakon tragedije, ekolozi i drugi stručnjaci tek počinju analizirati posljedice isušivanja akumulacije Kahovka.

Čitalac wrote: ↑06/06/2024 08:00 Taras Mihalčuk, 65. brigada, o prošlogodišnjoj ofanzivi: Bilo je jasno da ne možemo proći...

Taras Mihalčuk s pozivnim znakom "Španjolac", rođen je u Murmansku (otac mu je služio na nuklearnoj podmornici), u dobi od pet godina preselio se u Ukrajinu. Služio je u 22. brigadi specijalnih snaga GRU-a (koja mu je tijekom rusko-ukrajinskog rata postala protivnik u smjeru Robotine). S 18 godina odlazi se boriti u Afganistan, a kasnije u Nagorno Karabah. Godine 2005, nakon što je otišao u mirovinu kao ukrajinski časnik, preselio se u Europu. Osamnaest godina živio je i radio u Španjolskoj te postao državljanin. U veljači 2022. dao je otkaz na poslu inženjera u toploj zemlji, oprostio se od supruge i dvije kćeri te otišao boriti se za Ukrajinu koju, kako kaže, jako voli. Pridružio se 65. mehaniziranoj brigadi koja je djelovala u regiji Zaporožje. Do ljeta 2023. brigada je uglavnom bila u defenzivi, a u lipnju te godine prešla je u ofenzivu na Robotine. U vrijeme ofenzive Taras je bio dozapovjednik bataljuna, a kasnije, nakon ranjavanja zapovjednika, počeo je privremeno obnašati njegovu dužnost. U ljeto 2023. iz ruku predsjednika Ukrajine primio je Orden Bohdana Hmeljnickog. Nakon oslobađanja Robotina, 65. brigada je tu ostala u iznimno teškim uvjetima. U veljači 2024. Taras je ranjen. Razgovor s "Španjolcem" Mihalčukom odvija se u pozadini vijesti o pogoršanju situacije u Robotinu, njegova zapažanja i ocjene krajnje su razočaravajuće.

- Naselja Robotine kao takvog više nema, nestalo je. To je sada ravno područje, može se orati. Mi držimo obranu u rovovima, nema kuća kao takvih, a nekoć je ovdje bila škola, do stotinu kuća...Robotine su u sivoj zoni, tu su i naše i njihove snage…Sve se svodi na nedostatak snaga i sredstava. Plus, ono klauniranje na TV-u – "za dva tjedna ćemo biti na Krimu". Znate, kao da je netko to namjerno radio da ljudi ne bi išli braniti Ukrajinu, nego negdje u dubokoj pozadini oblačili vezene košulje i govorili: "Ja sam Ukrajinac". Srce mi krvari. Nemamo dopune, ljudi su ranjeni, iscrpljeni, jednostavno im je teško. Unatoč godinama, držim se, ovo mi je četvrti rat. A po ljudima vidim da su iscrpljeni…

- U lipnju 2023. krenule su naša 65. i 47. brigada. Toliko mina, toliko iskopanih kilometara, obrambenih objekata, bunkera, zemunica, "zmajevih zuba" – a sve to i prije "Surovikinove linije". Hodaš stazom: korak ulijevo, korak udesno, i ideš u zrak. Nisam mislio da će ovdje biti ofenziva, mislio sam da će biti manevar, kao što smo to učinili 2022. dok je bila ofenziva na Harkov i Herson. Ali ne, stvarno smo išli ovamo i bilo je užasno. Bilo je jednostavno samoubojstvo krenuti u frontalne napade na ešalonirana utvrđena područja. Bilo mi je jasno da se tu ne može proći. Zašto? Jer sam već imao juriš na Nesterjanku u kolovozu-rujnu 2022. i tad mi je od 15 transportera ostao jedan. Ostali su razneseni u minskim poljima. Nesterjanka me naučila: ovdje se ne može boriti s opremom, ne može. A kad je 47. krenula, gledao sam dva juriša, to su bili samo frontalni napadi opremom…

- Mislim da vrhovno zapovjedništvo nije znalo pravu situaciju. Dolazili su pukovnici i generali, sve sam im pokazao, rekao da neću lagati. Tamo gdje smo trebali imati vod, bila su četiri čovjeka. Zapovjednici su se pravili da tamo imaju bataljune i brigade, ali nije bilo tako...Rusi su tu iskopali kilometre. Kopali su danju i noću, vidjeli smo kako rade, kako su noću svijetlili farovi. Zašto ih naši nisu poklopili? Nije bilo topništva, nije se imalo čime gađati...Ljudi jednostavno nisu razumjeli situaciju, mislili su da će neprijatelj pobjeći čim vide Leoparda....Naša brigada uspjela je probiti rusku obranu zato što smo tu od 2022. godine, osobno sam prošao sve te pozicije s dečkima, znali smo što i gdje. Znali smo da je ovdje nemoguće ići s opremom...

- Držimo težak smjer. Svaki dan ima napada, svaki dan! Zahvaljujući brigadnom topništvu, drugim postrojbama i FPV dronovima, držimo se. Ali gdje su ti milijuni dronova? Imam dojam da se Ukrajina isušuje. Srce me boli za njom. Najbolji idu u rat, najbolji ginu, a ovi bjegunci, nesposobni generali, pukovnici... Ukrajina me podsjeća na veliku pticu koja je raširila krila i hoće poletjeti, ali joj korupcija ne dopušta. I u vojsci i u državi…

- Došao sam jer jako volim Ukrajinu. Oduševljava me koliko je lijepa. Boli me što ne mogu živjeti ovdje i uživati ​u ljepoti u kojoj sam odrastao. Ukrajina je neugodna za život. Gledam ljude, i oni kao da vole tu Ukrajinu, ali ne žele učiniti ništa da je ojačaju...Napravili smo monstrum državu u kojoj je poštenom čovjeku neugodno živjeti...Rusi su krivi jer podržavaju ovaj rat, oni su izabrali tog predsjednika. Isto tako, mi Ukrajinci smo krivi što smo svo vrijeme birali idiote koji nisu učinili ništa da naša Ukrajina postane prosperitetna. Nisam poštovao nijednu vlast u Ukrajini. I, kao u onoj Kuzminoj pjesmi, ponavljam: ostavljeni smo...