HelaS wrote: ↑21/05/2023 08:50
nadžak wrote: ↑20/05/2023 22:00
Na žalost ta kujetina vjerovatno nije ni svjesna koliku je štetu napravila cijeloj BiH a pogotovo bošnjakom narodu.
"Kujetina" je napravila i neke pozitivne promjene. Npr. onemogućila je koruptivni rad mnogih ljekara koji su, istovremeno, imali privatne ordinacije i radili u KCUS, i time navodili pacijente "na svoj mlin". Svi smo se bunli za takve ljekare, pa kad ih je "počisdtila", onda je kreirana kampanja da Sebija ne valja...
Danas, imamo situaciju da jedan naš eminentni ljekar, "svjetskog glasa", koji je, uspit, jedan od najžeščih protivnika lika i djela i rada "Kujetine", da je direktor velike bolnice, i ima svoju privatnu ordinaciju. Ispod je nadzora mrske nam "Kujetine" pa može...
O stanju na KCUS-u bi trebali govoriti samo oni koji su imali dodira sa Sebijinim vjernim osobljem, a, evo, ja sam pet mjeseci protraćio kako na GAK-u, tako KCUS, a sve pratnji majke koja je, na kraju, umrla od karcinoma.
Za to vrijeme sam se nagledao svašta, pa sam potpuno uvjeren da sa ovakvim medicinskim sustavom, u kom su privilegovani samo podobni i sa štelom, dotakli civilizacijsko dno
Na onkologiji sam bio svjedok dosta uznemirujući scena u kojim se porodice pacijenata svađaju sa sestricama i doktorima zbog, jednostavno, nerazumjevanja jedni drugih. Ne želim da generaliziram, pošto ima ljekara koji su časni, pošteni, dobronamjerni, ali velika većina njih su obični karijeristi kojima je medicina na zadnjem mjestu. Karijerist u smislu Sebije, koja slika i prilika banalnosti naše medicinske skrbi.
Isto tako me je frapirao nedostatak bio kakve epmatije doktora prema pacijentima. Takvu vrstu nedostatka emparije doživio sam lično. Da nisam doživio takvo nešto sigurno ne bih povjerovao da postoje takvi slučajevi.
Na GAK-u, navodim samo jedan primjer, šokiralo me kada sam vido da konzilij doktora dočekuje pacijente okrenuti leđima istim. Glavni doktor sjedi sa strane i diktira nalaz kao kakav plemenski poglavica. Ljekari čak ni ne gledaju u pacijenta. To je tako ponižavajuće za sve one onkološke pacijentice, koje znaju po 3-4 sata čekati po hodnicama, da se zapitaš ko je te ljude odgajao, učio i ko su im uopšte roditelji koji su im usadili takve vrijednosti.
Neke stvari treba doživjeti pa onda donositi generalan zaklhučak na temu Sebije i njoj sličnih. A takvi je, ne mnogo, već previše.