Forum Klix.ba

lajkujMe wrote: ↑20/05/2024 15:37

Peacean wrote: ↑20/05/2024 12:57 U stvari i nema nekog razloga da se FPV dronom probija i ulazi unutra. Dovoljno je gusjenicu uništiti i onda sačekati da posada pobjegne pa na miru završiti posao. Jedino se treba potruditi ako mu je ukrajinska meta u dometu topa.

Pogled diplomata koji je bio blizu Neke činjenice za one koji smatraju da je Zapad osujetio mir u Ukrajini

Elitni poljski diplomat Jakub Kumoch dao je iznenađujuće otvoren intervju o pozadini rusko-ukrajinskih pregovora.


Tvrdnja da je rat u Ukrajini mogao završiti nedugo nakon što je počeo da nije bilo intervencije Zapada, koja je osujetila mirovne pregovore, narativ je koji je u Slovačkoj prilično uspješan. I ne samo na stranicama medijske alternative.

U Poljskoj se sada pojavio još jedan zanimljiv doprinos ovoj raspravi. Za Polska Times razgovarao je visoki poljski diplomat Jakub Kumoch, koji je bio vrlo blizak pregovorima između Rusa i Ukrajinaca, a sada je dobio dopuštenje Ministarstva vanjskih poslova da kaže nešto više o zakulisima tih pregovora. Cijeli intervju dostupan je ovdje .

Bili smo blizu

Ali po redu. Prije svega, razgovarajmo o tome tko je Jakub Kumoch i kako je on zapravo došao do informacija o tome što se događalo tijekom pregovora u Bjelorusiji i Turskoj.

Kumoch je poznato ime poljske diplomacije. Na glasu je kao vrlo inteligentna osoba i britanski polemičar izrazito desnih stavova.

Bio je poljski veleposlanik u Švicarskoj i Turskoj. Godine 2021. postao je šef vanjskog resora pod predsjednikom Andrzejem Dudom. U poljskom političkom sustavu to je visoka pozicija ranga ministra. Trenutno je Kumoch veleposlanik u Kini.

Nakon izbijanja rata, Jakub Kumoch je postao odgovoran za poljsku politiku prema Ukrajini.

Poljaci su tih dana odigrali važnu ulogu, jer je Kijev od njih tražio potporu ukrajinskoj delegaciji koja je sudjelovala na pregovorima u Bjelorusiji. Primjerice, prijevoz Ukrajinaca na bjeloruski teritorij osiguravala je poljska vojska, pa je Kumoch imao priliku provesti dosta vremena s ukrajinskim pregovaračima.

Kumoch je osobno osigurao i transfere oligarha Romana Abramoviča, koji je na početku rata funkcionirao kao komunikacijski kanal između Kijeva i Moskve, jer je imao pristup Kremlju i bio prihvaćen od Ukrajinaca. Kumoch je nekoliko sati razgovarao s Abramovićem, no on je odbio iznositi detalje.

Prema Kumochu, brzo je postalo jasno da su pregovori u Bjelorusiji samo distrakcija, a da će se pravi ozbiljni pregovori održati negdje drugdje. Održano je još nekoliko sastanaka u Bjelorusiji, a od druge polovice ožujka razgovori su vođeni u Turskoj.

Ukrajinsko izaslanstvo redovito je obavještavalo Poljake o svom napretku. Treba znati da je svaka ukrajinska delegacija koja je išla bilo gdje u svijet prvo išla u Rzeszów u Poljskoj.

Moskva nije željela mir

Sada prijeđimo na bit razgovora.

U njemu poljski diplomat ispravlja informaciju, koja se pojavila i u nekim zapadnim medijima, da je mir već bio na dohvat ruke, samo je ukrajinska strana prekinula pregovore. Prema Kumochu, Moskva je bila ta koja od početka nije imala namjeru postići mir, jedino što je željela bila je kapitulacija Ukrajine.

Oko sredine ožujka Ukrajinci su od Rusa dobili nacrt mirovnog sporazuma koji su također pokazali Poljacima. Prema Kumochu, datiran je 17. ožujka. Potom je održana videokonferencija između Poljaka i ukrajinskih pregovarača.

“Dokument su očito pripremili Rusi prije invazije. Između ostalog, predviđao je priznanje aneksije Krima, tzv. neovisnost istočnih regija Ukrajine, smanjenje ukrajinske vojske, dvojezičnost, zabranu ulaska u NATO, vječnu neutralnost i tako dalje. Bilo je i čisto ponižavajućih elemenata, poput zalaganja za denacifikaciju ili uspostavu kulta Velikog Domovinskog rata, kako Rusi nazivaju svoj doprinos Drugom svjetskom ratu. Stvari koje zemlja A nikada ne nameće zemlji B", opisuje Kumoch.

Poljski diplomat zatim opisuje taktiku ukrajinske delegacije koja je strpljivo argumentirala točku po točku zašto im je prijedlog neprihvatljiv. Dok su očekivali da će se Rusi prije ili kasnije otkriti i raskrinkati njihovu pravu igru.

Takav trenutak je došao kada su Ukrajinci predložili da se u sporazum doda pasus Budimpeštanskog memoranduma iz 1994., koji je svojedobno potpisala i Rusija, a koji jamči teritorijalnu cjelovitost Ukrajine.

Prema riječima Kumocha, ruski pregovarači su odgovorili da je to neprihvatljivo jer su se granice promijenile. Rusija je time de facto priznala da pokušava osvojiti ukrajinski teritorij.

Prema Kumochu, ipak je postojala neka teoretska šansa za dogovor.

“Kad danas razmišljam o tome i sjećam se točno svih tadašnjih razgovora, imam dojam da bi Rusi stavili na stol zamrzavanje pitanja Krima i povukli se na liniju od 23. veljače, možda bi Ukrajina pristala u interesu vlastitog stanovništva s primirjem. Naglašavam: možda. No, temeljno pitanje bi i dalje ostalo otvoreno: ako Ukrajina ne uđe u NATO, tko će jamčiti da Rusija više neće napasti Ukrajinu, budući da je memorandum iz 1994. propao i budući da Rusija traži smanjenje ukrajinske vojske? Tko će dati osnovna jamstva Ukrajini? (…) E, tu su se cijeli pregovori raspali”, kaže poljski diplomat.

Također zahvaljujući poljskim kontaktima s Ukrajincima, predsjednik Andrzej Duda već je krajem ožujka 2022., na izvanrednom summitu NATO-a u Bruxellesu, imao prijedlog mirovnog sporazuma. “Iskoristio ga je – prilično učinkovito – da pokaže kako Rusija funkcionira. Uzeo je ruski prijedlog i počeo ga citirati. Kazao je da Rusija nema namjeru sklapati mir i upitao bi li itko od prisutnih takvo što potpisao. Nije bilo razilaženja. Ili se barem ne sjećam bilo kakvog neslaganja", kaže Kumoch.

Prema riječima Jakuba Kumocha, ukrajinsko izaslanstvo nikada nije bilo spremno dogovoriti opcije "zemlja za mir" ili "zemlja za NATO". Istodobno, Rusi nikada nisu bili voljni pregovarati o pružanju stvarnih sigurnosnih jamstava Ukrajini. Stoga, smatra poljski diplomat, nisu točna tumačenja da je kraj rata blizu.

Osvrnuo se i na članak u časopisu Foreign Affairs koji tvrdi da je takva opcija na stolu. Prema Kumochu, ovaj tekst je više novinarski nego analitički, a njegovi autori brzo su usvojili ruski narativ.

“Diplomat to vidi potpuno drugačije. Kada pregovaraju o takvom sporazumu, izaslanstva jako dobro znaju koje su točke 'izgubljene' - one postoje samo da bi ih se kad-tad odustalo. Ovi ponižavajući elementi u prijedlogu vjerojatno su bili jedan od njih. Ali čak i kad bi Rusija prestala zahtijevati ruski jezik u cijeloj Ukrajini i graditi spomenike maršalu Konjevu, pitanje granica, razoružanja Ukrajine i jamstava ne bi se pomaknulo. Ovdje se postavlja pitanje političke odluke. Ukrajina bi u jednom trenutku morala reći: OK, slažemo se s ponovnim pregovorima o granicama. Bilo je nemoguće od početka i nikada nije bilo na stolu," kaže Kumoch.

Pritom dodaje da nitko od relevantnih igrača, poput Amerikanaca, Britanaca ili Turaka, tada nije vjerovao u mogućnost dogovora.


“Da je tada predsjednik Ukrajine pristao na teritorijalno odcjepljenje i počeo u to uvjeravati parlament, on bi prestao biti predsjednik. Tijekom cijele 2022. godine, kada sam bio suodgovoran za politiku prema Ukrajini, tamo nisam sreo niti jednog kapitulanta. Međutim, pristati na priznanje de jure aneksije Krima bila bi kapitulacija. Tada su mnogi u Ukrajini iskreno vjerovali da će silom vratiti Krim. Oni realniji pretpostavljali su da će doći do granica Krima i tada će krenuti pregovori o 'mirnoj reintegraciji' poluotoka”, zaključuje Kumoch.

Priča o tome kako je Zapad u liku Borisa Johnsona zaustavio gotovo gotov sporazum Rusije i Ukrajine već živi svoj život. U prilog tome se koriste izjave bivšeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta ili ukrajinskih političara Davida Arachamie ili Oleksija Arestoviča, koje su izvučene iz konteksta, kako ističu i sami njihovi autori.

Intervju s diplomatom Jakubom Kumochom sigurno neće promijeniti atraktivnost ove priče.

Ipak, važno je jer kada u zraku kruže mnogi mitovi i legende, svaka činjenica je bitna.

CrveniKuk wrote: ↑20/05/2024 20:52 @pici @drug profi @lajkujMe i da nabrajam ostale…interesantna prikaz Ukrajinske protiofanzive u Harkovskoj oblasti. Ima detalja, koje i sam nisam znao. U samoj ofanzivi, u ovoj oblasti, Rusi su izgubili preko 500 tenkova, od kojih su Ukrajinci zarobili preko 200 tenkova u ispravnom stanju….

SanskiBiser wrote: ↑20/05/2024 21:13

Spoiler

Show

Pogled diplomata koji je bio blizu Neke činjenice za one koji smatraju da je Zapad osujetio mir u Ukrajini

Elitni poljski diplomat Jakub Kumoch dao je iznenađujuće otvoren intervju o pozadini rusko-ukrajinskih pregovora.


Tvrdnja da je rat u Ukrajini mogao završiti nedugo nakon što je počeo da nije bilo intervencije Zapada, koja je osujetila mirovne pregovore, narativ je koji je u Slovačkoj prilično uspješan. I ne samo na stranicama medijske alternative.

U Poljskoj se sada pojavio još jedan zanimljiv doprinos ovoj raspravi. Za Polska Times razgovarao je visoki poljski diplomat Jakub Kumoch, koji je bio vrlo blizak pregovorima između Rusa i Ukrajinaca, a sada je dobio dopuštenje Ministarstva vanjskih poslova da kaže nešto više o zakulisima tih pregovora. Cijeli intervju dostupan je ovdje .

Bili smo blizu

Ali po redu. Prije svega, razgovarajmo o tome tko je Jakub Kumoch i kako je on zapravo došao do informacija o tome što se događalo tijekom pregovora u Bjelorusiji i Turskoj.

Kumoch je poznato ime poljske diplomacije. Na glasu je kao vrlo inteligentna osoba i britanski polemičar izrazito desnih stavova.

Bio je poljski veleposlanik u Švicarskoj i Turskoj. Godine 2021. postao je šef vanjskog resora pod predsjednikom Andrzejem Dudom. U poljskom političkom sustavu to je visoka pozicija ranga ministra. Trenutno je Kumoch veleposlanik u Kini.

Nakon izbijanja rata, Jakub Kumoch je postao odgovoran za poljsku politiku prema Ukrajini.

Poljaci su tih dana odigrali važnu ulogu, jer je Kijev od njih tražio potporu ukrajinskoj delegaciji koja je sudjelovala na pregovorima u Bjelorusiji. Primjerice, prijevoz Ukrajinaca na bjeloruski teritorij osiguravala je poljska vojska, pa je Kumoch imao priliku provesti dosta vremena s ukrajinskim pregovaračima.

Kumoch je osobno osigurao i transfere oligarha Romana Abramoviča, koji je na početku rata funkcionirao kao komunikacijski kanal između Kijeva i Moskve, jer je imao pristup Kremlju i bio prihvaćen od Ukrajinaca. Kumoch je nekoliko sati razgovarao s Abramovićem, no on je odbio iznositi detalje.

Prema Kumochu, brzo je postalo jasno da su pregovori u Bjelorusiji samo distrakcija, a da će se pravi ozbiljni pregovori održati negdje drugdje. Održano je još nekoliko sastanaka u Bjelorusiji, a od druge polovice ožujka razgovori su vođeni u Turskoj.

Ukrajinsko izaslanstvo redovito je obavještavalo Poljake o svom napretku. Treba znati da je svaka ukrajinska delegacija koja je išla bilo gdje u svijet prvo išla u Rzeszów u Poljskoj.

Moskva nije željela mir

Sada prijeđimo na bit razgovora.

U njemu poljski diplomat ispravlja informaciju, koja se pojavila i u nekim zapadnim medijima, da je mir već bio na dohvat ruke, samo je ukrajinska strana prekinula pregovore. Prema Kumochu, Moskva je bila ta koja od početka nije imala namjeru postići mir, jedino što je željela bila je kapitulacija Ukrajine.

Oko sredine ožujka Ukrajinci su od Rusa dobili nacrt mirovnog sporazuma koji su također pokazali Poljacima. Prema Kumochu, datiran je 17. ožujka. Potom je održana videokonferencija između Poljaka i ukrajinskih pregovarača.

“Dokument su očito pripremili Rusi prije invazije. Između ostalog, predviđao je priznanje aneksije Krima, tzv. neovisnost istočnih regija Ukrajine, smanjenje ukrajinske vojske, dvojezičnost, zabranu ulaska u NATO, vječnu neutralnost i tako dalje. Bilo je i čisto ponižavajućih elemenata, poput zalaganja za denacifikaciju ili uspostavu kulta Velikog Domovinskog rata, kako Rusi nazivaju svoj doprinos Drugom svjetskom ratu. Stvari koje zemlja A nikada ne nameće zemlji B", opisuje Kumoch.

Poljski diplomat zatim opisuje taktiku ukrajinske delegacije koja je strpljivo argumentirala točku po točku zašto im je prijedlog neprihvatljiv. Dok su očekivali da će se Rusi prije ili kasnije otkriti i raskrinkati njihovu pravu igru.

Takav trenutak je došao kada su Ukrajinci predložili da se u sporazum doda pasus Budimpeštanskog memoranduma iz 1994., koji je svojedobno potpisala i Rusija, a koji jamči teritorijalnu cjelovitost Ukrajine.

Prema riječima Kumocha, ruski pregovarači su odgovorili da je to neprihvatljivo jer su se granice promijenile. Rusija je time de facto priznala da pokušava osvojiti ukrajinski teritorij.

Prema Kumochu, ipak je postojala neka teoretska šansa za dogovor.

“Kad danas razmišljam o tome i sjećam se točno svih tadašnjih razgovora, imam dojam da bi Rusi stavili na stol zamrzavanje pitanja Krima i povukli se na liniju od 23. veljače, možda bi Ukrajina pristala u interesu vlastitog stanovništva s primirjem. Naglašavam: možda. No, temeljno pitanje bi i dalje ostalo otvoreno: ako Ukrajina ne uđe u NATO, tko će jamčiti da Rusija više neće napasti Ukrajinu, budući da je memorandum iz 1994. propao i budući da Rusija traži smanjenje ukrajinske vojske? Tko će dati osnovna jamstva Ukrajini? (…) E, tu su se cijeli pregovori raspali”, kaže poljski diplomat.

Također zahvaljujući poljskim kontaktima s Ukrajincima, predsjednik Andrzej Duda već je krajem ožujka 2022., na izvanrednom summitu NATO-a u Bruxellesu, imao prijedlog mirovnog sporazuma. “Iskoristio ga je – prilično učinkovito – da pokaže kako Rusija funkcionira. Uzeo je ruski prijedlog i počeo ga citirati. Kazao je da Rusija nema namjeru sklapati mir i upitao bi li itko od prisutnih takvo što potpisao. Nije bilo razilaženja. Ili se barem ne sjećam bilo kakvog neslaganja", kaže Kumoch.

Prema riječima Jakuba Kumocha, ukrajinsko izaslanstvo nikada nije bilo spremno dogovoriti opcije "zemlja za mir" ili "zemlja za NATO". Istodobno, Rusi nikada nisu bili voljni pregovarati o pružanju stvarnih sigurnosnih jamstava Ukrajini. Stoga, smatra poljski diplomat, nisu točna tumačenja da je kraj rata blizu.

Osvrnuo se i na članak u časopisu Foreign Affairs koji tvrdi da je takva opcija na stolu. Prema Kumochu, ovaj tekst je više novinarski nego analitički, a njegovi autori brzo su usvojili ruski narativ.

“Diplomat to vidi potpuno drugačije. Kada pregovaraju o takvom sporazumu, izaslanstva jako dobro znaju koje su točke 'izgubljene' - one postoje samo da bi ih se kad-tad odustalo. Ovi ponižavajući elementi u prijedlogu vjerojatno su bili jedan od njih. Ali čak i kad bi Rusija prestala zahtijevati ruski jezik u cijeloj Ukrajini i graditi spomenike maršalu Konjevu, pitanje granica, razoružanja Ukrajine i jamstava ne bi se pomaknulo. Ovdje se postavlja pitanje političke odluke. Ukrajina bi u jednom trenutku morala reći: OK, slažemo se s ponovnim pregovorima o granicama. Bilo je nemoguće od početka i nikada nije bilo na stolu," kaže Kumoch.

Pritom dodaje da nitko od relevantnih igrača, poput Amerikanaca, Britanaca ili Turaka, tada nije vjerovao u mogućnost dogovora.


“Da je tada predsjednik Ukrajine pristao na teritorijalno odcjepljenje i počeo u to uvjeravati parlament, on bi prestao biti predsjednik. Tijekom cijele 2022. godine, kada sam bio suodgovoran za politiku prema Ukrajini, tamo nisam sreo niti jednog kapitulanta. Međutim, pristati na priznanje de jure aneksije Krima bila bi kapitulacija. Tada su mnogi u Ukrajini iskreno vjerovali da će silom vratiti Krim. Oni realniji pretpostavljali su da će doći do granica Krima i tada će krenuti pregovori o 'mirnoj reintegraciji' poluotoka”, zaključuje Kumoch.

Priča o tome kako je Zapad u liku Borisa Johnsona zaustavio gotovo gotov sporazum Rusije i Ukrajine već živi svoj život. U prilog tome se koriste izjave bivšeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta ili ukrajinskih političara Davida Arachamie ili Oleksija Arestoviča, koje su izvučene iz konteksta, kako ističu i sami njihovi autori.

Intervju s diplomatom Jakubom Kumochom sigurno neće promijeniti atraktivnost ove priče.

Ipak, važno je jer kada u zraku kruže mnogi mitovi i legende, svaka činjenica je bitna.

https://www.postoj.sk/155961/niekolko-f ... a-ukrajine

Hame_ wrote: ↑21/05/2024 01:36

CrveniKuk wrote: ↑20/05/2024 20:52 @pici @drug profi @lajkujMe i da nabrajam ostale…interesantna prikaz Ukrajinske protiofanzive u Harkovskoj oblasti. Ima detalja, koje i sam nisam znao. U samoj ofanzivi, u ovoj oblasti, Rusi su izgubili preko 500 tenkova, od kojih su Ukrajinci zarobili preko 200 tenkova u ispravnom stanju….

Koja epska bitka i koliko vojske

lajkujMe wrote: ↑21/05/2024 07:15
Predobar video, sve u bobu objasnjeno.
Samo po ovome Pici nije upravu

Ispade Lyman je bio druga faza (neocekivana) faza i isli su tad na sve ili nista i nisu uspjeli Svatove i Kreminu uzeti jer je napad ispuhao.

I po ovome ofanziva u ljeto 2023 je bila dosta manjeg obima nego Kharkivska sto sam sumnjao ali nisam bio bas svjestan koliko brigada je ucestvovalo.

Danas ovo nije vise moguce iz vise razloga. Prvi je sto nema sanse da iznenade Ruse opet ovako. Drugi sto su linije spremne.

...Situacija je teška, već četvrti dan na vrlo težak način uništavamo i tehniku i ljudstvo neprijatelja. Rusi nadiru, ima ih puno, to je problem. Kao vojnik nemam sve podatke o planovima Rusa, ali potpuno je očito da će pokušati gurnuti s bilo koje strane – bilo da je riječ o regiji Harkov, bilo o regiji Černigiv ili čak i Kijevu. Jedini cilj prema kojem oni sustavno idu, obnavljajući gospodarstvo i svoju vojsku, jest uništiti nas kao državu, kao narod. Ovdje smo stigli iz Zaporožja. I tamo neprijatelj napada, aktivno koriste zrakoplovstvo, topništvo i bespilotne letjelice. Samo što im, izgleda, sad to baš i nije prioritet, ali sve se može promijeniti…
...Konkretno, bavim se izviđanjem, podešavanjem naših sredstava od HIMARS-a do FPV-a. Ukratko, sve što može ubiti Ruse.
...Trenutno nema dovoljno ljudi. Borimo se više od dvije godine i jako je teško. Oni ljudi zahvaljujući kojima je zemlja izdržala početak invazije su dobrovoljci koji su masovno odlazili u rat, oni su, iskreno govoreći, umorni. Ili su umorni ili su ranjeni ili ih više nema. Ljudi se jednostavno tope. Kažem kako jest, jer je izuzetno teško živjeti ovim tempom više od dvije godine. Stoga treba mijenjati ljude.
Puno ljudi koji još nisu mobilizirani, nečega se boje, skrivaju se iza leđa svojih žena, ne izlaze iz stana – za njih je to igra. Radi se o postojanju nas kao naroda, kao države, o vašem domu. Jer ako Rusi dođu ovamo, neće se moći živjeti po starom. Neki imaju iluziju da će moći normalno živjeti – kao, doći će okupatori, promijeniti će se vlast i sve će biti ok. Takvi bi trebali razgovarati s onima koji su prošli kroz mučilišta u Hersonu itd. Ako netko misli da će okupatori progoniti samo aktiviste i političare, onda je u zabludi. Krenut će na svakoga tko im se ne sviđa. Negdje si pokazao proukrajinski stav – ideš u podrum. Ovo je strašna priča i moramo je spriječiti, to je dužnost svakog čovjeka...
...U ratu me je najviše iznenadila posvećenost pojedinaca. Vidio sam ljude koji rade na energetskim pićima, bez spavanja tjedan dana. Često su to zapovjednici. Nisam imao pojma da je to moguće. Imali smo i razdoblja kada smo radili bez sna po nekoliko dana ili spavali sat vremena, jer smo morali izviđati, gađati mete, uništavati neprijatelja. Najugodnije iznenađuju ljudi – nekad su to obični vojnici, nekad pukovnici – na kojima zapravo sve i počiva…
...Šta nam je sada najpotrebnije? Na prvom mjestu ljudi. Onda oprema za elektroničko ratovanje, protuzračna obrana i naravno dronovi. Ali ponavljam, ključni su ljudi…
...Rusi su bili i jesu jaki u elektroničkom ratovanju. Imaju puno kompleksa, ozbiljnu koncentraciju na prvoj crti, govorim to kao osoba koja se brine o tome jer, s vremena na vrijeme, žargonski govoreći, slome nas njihova sredstva elektroničkog ratovanja. Razvijamo li se u tom smjeru? Da, galopirajućim tempom. Kaskali smo, sada ih stižemo. U posljednjih šest mjeseci pojavilo se dosta tehničkih rješenja u području elektroničkog ratovanja. Globalna obrambena industrija gleda nas pod mikroskopom i prema našem iskustvu primjenjuje ogroman broj rješenja kako za prodaju tako i za svoje oružane snage. Stoga se i svjetski proizvođači vrlo brzo prilagođavaju priči s dronovima…
...Kako će se rat dalje odvijati? Teško pitanje. Nadam se da ćemo ih poraziti. Ne smijemo zaboraviti da smo u ratu s ogromnom vojskom, s ogromnom zemljom. Za nas je ovo pitanje opstanka. Volio bih da više ljudi shvati da nas nitko ne može spasiti osim nas samih. Jasno je da se možemo boriti protiv neprijatelja, da mu je moguće vrlo učinkovito nanositi udare, to smo dokazali desetke puta. No, da bi pobijedili, svi se moraju potruditi, baš svi. Mnogi i dalje nisu svjesni prijetnje. Pa nećete se moći sakriti. Nećete. Morate štititi ono što imate. Danas ukrajinsko društvo cijepa samo nepravda. Svaka nepravda u ratnim vremenima, u takvim epohalnim krizama, osjeća se mnogo oštrije nego u vremenima stabilnosti. Vojno i političko vodstvo morat će ići više u smjeru pravde. U smjeru smanjenja ovih polarizirajućih momenata. Onda će biti lakše.
Ne znam koliko će još rat trajati. Ne sumnjam da će se Rusija raspasti. Ali kada će se to dogoditi? To bi se moglo nastaviti desetljećima koja dolaze. Možda je pred nama veliki rat, a ovo je tek početak svega. Ključna priča je da trebamo opstati kao država, kao nacija, kao subjekt. Sada nam to pokušavaju oduzeti.

drndalo wrote: ↑21/05/2024 11:40 Nova uspjesna taktika presretanja dronova. Jos par poboljsanja, i problem rijesen.