TESLA_EDISON wrote:Tarifiranje se može vrlo jednostavno riješiti. Pa nisu đabe napravljene okretaljke za 2, 4, 5, 6 i 7 linije. Dakle rekonstruisati prvo linije i izgraditi još jednu kretaljku u Nedžarićima iz pravca Ilidže (nije neki skup projekat).
Linija broj 1 bi bila Ilidža- Nedžarići i karta bi koštala 25 feninga.
Linija broj 2 bi bila Ilidža- Č- Vila i karta bi koštala 50 feninga. (krajnja stanica sa ilidže)
Linija broj 3 bi bila Nedžarići - Č. Vila i karta bi koštala 25 feninga.
Linija broj 4 bi bila Nedžarići - Ž. Stanica i karta bi koštala 50 feninga. (krajnja stanica iz Nedžarića)
Linija broj 5 bi bila Č. Vila - Ž. stanica i karta bi koštala 25 feninga.
Linija broj 6 bi bila Č. Vila - Skenderija i karta bi koštala 50 feninga. (krajnja stanica sa Č. Vile)
Linija broj 7 bi bila Ž.Stanica - Skenderija i karta bi koštala 25 feninga.
Linija broj 8 bi bila Ž. stanica - Baščaršija i karta bi korštala 50 feninga. (krajnja stanica sa Ž. stanice)
Komercijalna linija broj 1E koja bi išla od ilidže do Baščaršije i vozila bi samo stajala na stanicama iznad Skenderije sa cijenom karte od 2,80 KM.
Ovako bi trebalo organizovati linje. Naplata bi bila puno bolja, pravednija i efikasnija. Također smanjile bi se gužve jer ko sjeda u Nedžarićima ili Č. Vili, sjeda u prazan tramvaj i u njemu nema putnika sa prehodnih stanica. Također oni putnici koji putuju do Nedžarića ili Č. Vile imaju jefiniju kartu od onoga koji putuje skroz na Baščaršiju.
Za rekonstrukciju pruge moglo bi se naći dobro rješenje. Tu bi se trebale uključiti i Željeznice FBiH pošto im je isti vlasnik (država) i pomoći. Dakle Željeznice bi iz svojih zaliha i sa svojom mehanizacijom mogle rekonstruisati kompletnu prugu (oko 20 kilometara) i posebnim ugovorom regulisati da Gras Željenicama FBIH isplati rekonstrukciju na rate. Nešto kao kredit a nije kredit. Pruga bi bila u željezničkom stilu (kao što je i sada) te je ista puno jednostavnija za održavati i brzine mogu biti puno veće.
Uglavnom, da je više pameti na rukovodećim mjestima, svašta bi se moglo napraviti.
Ustvari si ponovio ono što je funkcionisalo prije 50 godina, jer 1969. godine, važile su sljedeće cijene jednokratnih karata:
Linija 1: 0,60 Novih dinara (ND)
Linija 2: 0,70 ND
Linija 3: 1,00 ND
Linija 4: 0,60 ND
Linija 6: 0,80 ND
Dakle trica najduža je bila najskuplja, jeftinjim kartama za kraće linije su bili putnici motivisani da ne preopterećuju tricu dok mogu i koristiti ostale linije. Ipak se mora navesti da npr. linija 2 je vozila opet svake 3-4 minute, frekvencija vozila je bila tolika da je skoro svaki put već sljedeći tramvaj čekao prije stajališta da je prethodni napusti.
Tada se plaćalo kod konduktera koji je imao svoje mjesto iza prednjih vrata. I za posjetioce je bio sistem dosta komplikovan.
Danas je štampanje i izrada karata jedan ne baš mali dio troškova, i svjetski trend je imati što jednostavniju tarifu, recimo tri vrste jednokratnih karata:
Za kratku vožnju (recimo do 20 minuta), za dužu vožnju (recimo 90 minuta sa presjedanjem), dnevnu 24 sata sa neograničenim brojem vožnja koja bi trebala koštati maks 2,5x cijenu karte za dužu vožnju. I to za odrasle/djecu+penzionere.
Inače postaje tarifa hebeno nepregledna. Za elektronske kartice se može uvesti plaćanje po stanicama, dakle uđeš u tramvaj i prijaviš karticu na poništivaču, izlaziš i opet se odjaviš dodirom karte na poništivač - i skinu Ti se pare za tačan broj stanica poput kredita za mobitel. To sam vidio npr. u gradu Poznań u Poljskoj i ljudi su to jako često koristili. Pretpostavka je svakako da se NE MORAJU štampati i izdavati neke papirne fizičke karte jer to vodi do haosa i debelih troškova.
Ono sa ŽFBiH nisam siguran je li izvodljivo jer ova kompanija je morala angažovati strane firme da izvode mjerenja i remont pruge za Mostar - sama firma je toliko shebana da najvjerovatnije nema niti dovoljno sopstvene tehnike da izvrši mašinsko održavanje pruge, podbijanje pragova, poluautomatsku zamjenu šina...
Sarajevska tramvajska pruga samo izgleda kao željeznica ali nije takva, npr. skretnice, križanja i žljebne šine NE ODGOVARAJU željezničkim standardima što je normalno. Ima samo malo gradova gdje tramvajske pruge omogućavaju vožnju željezničkih vozila i imaju šine "željezničkih" parametra (točak željezničkog vozila je deblji, vijenac točka veći nego kod tramvaja).
Osim zamjene podložnih slojeva, polaganja novih izolacija, drenaža, tucanika, pragova, šina, skretnica bi bilo potrebno potpuno novo izgraditi SVA stajališta da odgovaraju 2017. i ne nekoj 1960. godini (peron najmanje 30 cm iznad šina, ivičnjak maks 5 cm od vozila, savremene nadstrešnice i oprema stajališta).
Sporost sarajevskih tramvaja je ustvari posljedica ovih fenomena:
1. užasno stanje pruge (ovim putem kažem da 2018. godina bi mogla biti zadnja za sarajevske tramvaje jer jednostavno neće imati na čemu da voze).
2. katastrofalan broj automobila u gradu i NEPOSTOJANJE preferencije javnog prevoza- to znači da bi tramvaj sebi trebao stvarati preključivanjem semafora na automatski način zeleni talas i štedio bi 1-2 minute na svakoj raskrsnici.
Dakle ove tačke bi morale biti uzete u obzir zajedno.