ultima_palabra wrote:Nisam nikad čitao ovo Divjakovo pismo Aliji... veliki čovjek bez sumnje. A mi takve nikad nismo znali iskoristiti na pravi način
antimobbing wrote:Ljudi moji čitajte malo!
Čitajte ljudi malo između redova … što nam se to kao narodu plasira …
BRAVO: http://www.6yka.com
Gojko Beric:http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=14059
Kad danas, dvadesetak godina kasnije, Sarajevo kliče "Jovo, Srbine, čaršija je uz tebe!", kliče zapravo simbolu ispražnjenom svoga punog značenja, simbolu nečega čega više nema, i čega nema odavno. Priča o generalu koji se na brdu Žuč nalazi s jedine ispravne strane poučna je priča, ali za one s druge strane rova, one koji, evo će dvadeset godina, još shvatili nisu, pa dižu optužnicu protiv jedinog srpskog generala na pravoj strani još od 1945.
Sarajevu pak na uho i dušu ostaje nastavak te anegdote, ostaju priče koje se ovih dana ne prepričavaju tako često. Ostaje priča o generalu koji je za čaršiju i za sebe bio Bosanac, a za Izetbegovićeve štapske kadrovike samo Srbin. Srbin i kad je u Predsjedništvu trebalo strancima dokazivati multietničnost Armije BiH, i kad je u zatvoru u Parsovićima trebalo dokazivati da nije četnik. Srbin koji je upravo iz svoga bosanstva, a ne srpskosti, dva puta u ratu tražio od Alije pomoć za progonjene srpske civile. Srbin koji je iz toga bosanstva, a ne srpskosti, vratio generalski čin zbog zataškavanja zločina na Kazanima. Koji je iz tog bosanstva jasno rekao kako je ubijanje prestravljenih regruta u Dobrovoljačkoj ulici ratni zločin, i kako nije srpsko tužilaštvo krivo što Sarajevo u dvadeset godina nije prstom maklo ni nogom kročilo da osudi ubojice. Koji iz tog bosanstva podsjeća kako su danas od pedeset pet direktora sarajevskih osnovnih škola pedeset i četvorica Bošnjaci.
General Srbin, a Bosanac, koji je u to svoje bosanstvo na kraju tiho sklonjen i penzioniran, odbijajući biti čovjek-simbol i stiropor za dekoraciju svečanih obljetnica, izabravši u miru istu stranu kao i u ratu, jedinu časnu i jedinu ispravnu, dodavajući svom časnom imenu puno i jedino ispravno značenje.
Izvan tog bosanstva, general Divjak danas je samo simbol svijeta, još uvijek duboko podijeljenog plitkim rovovima na brdu Žuč. Njegove poruke rodnom Beogradu tamo ne čuju, pa mu sude zbog stvari koje je sam osudio - i to, jebiga, malo bliže Dobrovoljačkoj ulici od srpskih tužitelja - dok poruke gradu kojega je izabrao nekako do toga grada ne dopiru. Ispražnjen od sebe samog, čovjek-simbol Jovan Divjak za Beograd je izdajnik vlastite krvi i jezika, a za Sarajevo tek prazna uniforma poštenog Srbina, kositreni general za počasne smotre.
General Divjak svome je Sarajevu bio dobar dok je jedina srpska noga što je na Žuč kročila bila njegova, dobar je Sarajevu i dok ga preko Interpola traži srpsko tužiteljstvo. Dok je, dakle, čovjek-simbol, vrjedniji u beogradskom zatvoru nego u sarajevskoj slobodi. U međuvremenu, izvan svoje simboličke biografije, zarobljen u svome bosanstvu, Jovan Divjak tiho vodi fondaciju Obrazovanje gradi BiH, školuje ratnu siročad i male Rome, pa sa svojim stipendistima obilazi gradske škole i raspituje se kakva je situacija.
"Ne brinite, gospodine", odgovaraju mu u svojim uredima direktori sarajevskih škola. "Ovdje srpska noga neće kročiti!"
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=14059
Najomiljeniji general među borcima te iste armije, istovremeno je bio izložen krajnjem podozrenju nekih bošnjačkih komandanata i bošnjačkog političkog vrha. To je bila Divjakova ratna sudbina. Alija Izetbegović ga nikada nije uzeo u zaštitu, vjerovatno zato što je otvoreno ukazivao na stanje u vojsci, kao i na zločine nad Srbima i Hrvatima u Sarajevu. Šutjelo je i ratno Predsjedništvo zemlje. Krajem maja 1993. Divjak je podnio ostavku na dužnost drugokomandujućeg u strukturi zapovijedanja. "Što će nam on. Izdao je svoj narod, izdaće i nas", to je bila parola kojom su bošnjački nacionalisti željeli diskvalifikovati ne samo Jovana Divjaka već i sve Srbe koji su ostali među Bošnjacima i stali na njihovu stranu. Ipak je razum kumovao - Divjak ostavku povukao, no u narednih godinu dana Izetbegovićeva armija je islamizirana, pošto je postalo jasno da ne može sačuvati više od četvrtine državne teritorije. Jovan Divjak je vijest o svome penzionisanju, kako je kasnije pričao, čuo na radiju. Doživljavajući udarac za udarcem, sa nekom čudnom samoironijom je govorio da u vrhu Izetbegovićeve armije "služi kao ikebana".
Pogledao sam ovo sa ORF TV, ali ne znam njemački. Koliko sam vidio gereala Jovu je veoma pogodilo to što mi mislimo da je on Srbin iz Srbije, pa objašnjava da je samo slučajnost to što se rodio u Beogradu.dzindic mahala wrote: evo link skracena verzija http://tvthek.orf.at/programs/1211-ZIB- ... 3075-ZIB-2 ,ukoliko slucajno direktno ne otvori,na desnoj strani ekrana imate ordner o Jovanu Divjaku
sjetimo se i Slavise Sucura-nazeg zivog heroja-ljudinu-momcinu kojeg su podrumasi i ublehasi napadali sa skupstinske govornice--i to isti oni podrumasi koji bi mu trebali spomenik u prirodnoj velicini dic jer zahvaljujuci i njemu oni sjede u parlamentu--nista ne rade a uzivaju sve privilegije koji obicni smrtnik moze samo sanjat.valterbranisarajevo wrote:Da nažalost. sada Jovu brane oni koji su mu govorili: Izdao je svoje ,izdaće i nas i Ko si ti da pričaš sa mojim predsjednikom....
Kada je prije nekih 10-ak godina jedan "patriotski" časopis objavio uvredljivu fotomontažu i članak o Vesni Domuz (Čedinoj ženi)-nahuškan vjerovatno od strane nekoga ko nije mogao dobiti neki dokument preko štele, svi su šutili....
Baš licemjerje....
Veze ti nemas. Nista ti skontao nisi.antimobbing wrote:Ljudi moji čitajte malo!
Koliko je samo podlo napisan tekst i niko da ga pročita onako kako treba.Podrumaši, sve vam je u šaci!
Za to vrijeme, sarajevska mahala jednakom mjerom uzvraća udarac. Već se pojavilo na hiljade Jovana Divjaka na Fejsu. ,,Svi smo mi Jovo“, ,,Jovo, Srbine, Sarajevo je uz tebe“, odjekuje sa obe strane Miljacke. Probudili su se podrumaši da podrže Divjaka. Bilo je dosta onih koji su se morali podsjetiti ko je taj starac, prije nego što su grudvama zasuli srbijansku ambasadu.
Sva servilnost je isplivala da brani čovjeka koji je poslednjih 15-ak godina čamio u nekoj polu-nvo paučini. I ko ne zna, sad zna za Jovu.
E, Jovo, Srbine, pa što nisi presjedao u Stambolu, ništa od ovoga se ne bi desilo!
Građani Sarajeva se nazivaju ''podrumašima'' jer su se po podrumima za vrijeme rata krili od granata.
Zatim kaže sva ''Sva servilnost je isplivala da brani čovjeka ''.
Servilnost je slugeranjstvo, puzavost, ropski duh, ropska pokornost bez imalo dostojanstva.
Dakle naziva građane Sarajeva gmizavcima i niko to da shvati.
Na kraju kaže bolje je Jovanu da nije bio u Sarajevu za vrijeme rata, spominjući Stambol aludirajući na turke.
Oni uporno guraju svoje …
Dobro je rekao Ganić nikako da budu evropski ljudi, izađu iz izolacije i oslobode se mržnje …
Naš narod ništa ne čita, niti konta …
Čitajte ljudi malo između redova … što nam se to kao narodu plasira …
BRAVO: http://www.6yka.com
zbog tvoje tuzne price.
amrica wrote:@pipi
Ali ipak ti si jedan od heroja svega ovoga, zakotrljao si puno toga. A povrh svega, stavio si sebe u medije, a mi, znas ti nas *********, tesko izlazimo iz anonimnosti nickova na netu.
Meni knedla u grlu...PipiDugaDevetka wrote:Pogledao sam ovo sa ORF TV, ali ne znam njemački. Koliko sam vidio gereala Jovu je veoma pogodilo to što mi mislimo da je on Srbin iz Srbije, pa objašnjava da je samo slučajnost to što se rodio u Beogradu.dzindic mahala wrote: evo link skracena verzija http://tvthek.orf.at/programs/1211-ZIB- ... 3075-ZIB-2 ,ukoliko slucajno direktno ne otvori,na desnoj strani ekrana imate ordner o Jovanu Divjaku
Ja se samo nadam da će ovo moje pisanije nekako stići do njega.
Parola, slogan: ''ЈОВО СРБИНЕ ЧАРШИЈА ЈЕ УЗ ТЕБЕ'' je bila namijenjena omladini srbijanskoj koja se nije bila ni rodila ili je provodila djetinjstva za vrijeme ratnog s(r)tanja. Jovo je naš, Bosanac i ja sam to znao odaavnoo da se on izjašnjava kao Bosanac.
Parola je napravila haos u glavama mladih lavova srbijanskog nacional-šovinizma. Potpuni uspjeh i što kaže @Corto Maltese koautoru slogana: ИМАМО ХИТ. 47 900 rezultata pretrage putem Google-a je meni neki dan pokazalo kada sam utipkao ključne riječi JOVO SRBINE ČARŠIJA JE UZ TEBE.
Neko mi je dojavio da je austrijski Kurir proglasio ovaj slogan za najbolji, ne znam samo za gdje. Nisam čitao austrijski Kurir.
Nikada neću zaboraviti kada bi moja bivša supruga susrela na ulici tokom rata generala Jovu Divjaka, on bi uzeo u naručje moga posinka Kenana (Dijete iz Bratunca, zateklo se u sprženoj ''Zehri Muidović'', porodilištu u inkubatoru, pa smo supruga i ja otpočeli sa procesom potpunog usvajanja).
Čini mi se da je moj Kenan svoju prvu čokoladicu u životu okusio kada mu je Jovo dao neku francusku Max čokoladicu. Kažem ''čini mi se'' jer priliom tog susreta moje supruge sa djetetom i gen. Jove ja nisam bio prisutan.
He-L-M, završi se rat, dodjoše prirodni roditelji Kenanovi po svoje dijete, Sedina. Nekim čudom preživjeli, te potplaćivanjem na barikadama dospjeli u Puračić kod Lukavca i tu preživjeli rat. Svi, cijela porodica preživjela što je rijetkost za Bratunčane. Dijete vratismo roditeljima putem Centra za soc. rad, a mi se razvedosmo.
----------------------------muha_sa wrote:sjetimo se i Slavise Sucura-nazeg zivog heroja-ljudinu-momcinu kojeg su podrumasi i ublehasi napadali sa skupstinske govornice--i to isti oni podrumasi koji bi mu trebali spomenik u prirodnoj velicini dic jer zahvaljujuci i njemu oni sjede u parlamentu--nista ne rade a uzivaju sve privilegije koji obicni smrtnik moze samo sanjat.valterbranisarajevo wrote:Da nažalost. sada Jovu brane oni koji su mu govorili: Izdao je svoje ,izdaće i nas i Ko si ti da pričaš sa mojim predsjednikom....
Kada je prije nekih 10-ak godina jedan "patriotski" časopis objavio uvredljivu fotomontažu i članak o Vesni Domuz (Čedinoj ženi)-nahuškan vjerovatno od strane nekoga ko nije mogao dobiti neki dokument preko štele, svi su šutili....
Baš licemjerje....
Ovaj Draskovic mi nikad nije bio jasan. Pisac strahovitog pamfleta "Noz" (po kojem je mnogo kasnije snimljen film kojeg pred svaki pravoslavni Bozic republickosrpske televizije redovno emituju, valjda da "uvelicaju" blagdan), osnivac prve desnicarske stranke u Srbiji zajedno sa Seseljom i Mirkom Jovicem, onaj koji je prijetio da ce "odsjeci svaku ruku koja ponese zeleni barjak", najzasluzniji za izjednacavanje cetnika i partizana u Srbiji, sada daje ovakve izjave505sCrtom wrote:Vuk Drašković: "Divjak je ostao u Sarajevu i branio svoj grad"
Na pitanje da komentariše izjavu predsjednika SPS-a Ivice Dačića da Srbija mora da bude istrajna u zahtjevu za izručenje Jovana Divjaka uhapšenog u Austriji po potjernici iz Srbije za ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, Drašković je rekao da je Divjak branio Sarajevo.
On je naveo da je, "po Marku Miljanovu, čojstvo braniti drugog od sebe" i da je u ratovima u bivšoj Jugoslaviji bilo dosta primjera i takvog srpskog čojstva.
"Trebinjca Gorana Aleksića ubijaju Srbi jer je branio komšiju muslimana. Beograđanin - Sarajlija Jovan Divjak nije otišao na Pale, odakle je granatirano Sarajevo, nego je ostao u Sarajevu i branio svoj grad. On je, zbog toga, izdajnik i zločinac za mnoge Srbe koji ljudsku i nacionalnu etiku nisu učili od Marka Miljanova nego od Slobodana Miloševića. Kad ovo razumije ministar Dačić, ako razumije, drukčije će i da misli i da govori", rekao je Drašković.
Njegov nastup je promišljen, urađen s ciljem ne bi li napokon isplivao na površinu političkog mulja kojeg je sam načinio prije 20 i više godina, i na toj površini nekako se ponovo dočepao državne funkcije, ništa više...doktor78 wrote:Ovaj Draskovic mi nikad nije bio jasan. Pisac strahovitog pamfleta "Noz" (po kojem je mnogo kasnije snimljen film kojeg pred svaki pravoslavni Bozic republickosrpske televizije redovno emituju, valjda da "uvelicaju" blagdan), osnivac prve desnicarske stranke u Srbiji zajedno sa Seseljom i Mirkom Jovicem, onaj koji je prijetio da ce "odsjeci svaku ruku koja ponese zeleni barjak", najzasluzniji za izjednacavanje cetnika i partizana u Srbiji, sada daje ovakve izjave
sto smrad cetnicka ne ode u rodno mu Gacko pa ne upita gdje su mu komsije--gdje su mu skolski drugovi.poznanik wrote:Njegov nastup je promišljen, urađen s ciljem ne bi li napokon isplivao na površinu političkog mulja kojeg je sam načinio prije 20 i više godina, i na toj površini nekako se ponovo dočepao državne funkcije, ništa više...doktor78 wrote:Ovaj Draskovic mi nikad nije bio jasan. Pisac strahovitog pamfleta "Noz" (po kojem je mnogo kasnije snimljen film kojeg pred svaki pravoslavni Bozic republickosrpske televizije redovno emituju, valjda da "uvelicaju" blagdan), osnivac prve desnicarske stranke u Srbiji zajedno sa Seseljom i Mirkom Jovicem, onaj koji je prijetio da ce "odsjeci svaku ruku koja ponese zeleni barjak", najzasluzniji za izjednacavanje cetnika i partizana u Srbiji, sada daje ovakve izjave
Vuk "tekstove" minjenja, ćud ne, i svaku njegovu "dobronamjernost" i "iskrenost" treba uzeti s rezervom.
Mislim da je u pitanju njegova velika lična mržnja prema Miloševiću i njegovim nasljednicima. Ne bi se on ni oglasio da nije u cijelu slučaj umiješan "mali Sloba" Dačić.doktor78 wrote:Ovaj Draskovic mi nikad nije bio jasan. Pisac strahovitog pamfleta "Noz" (po kojem je mnogo kasnije snimljen film kojeg pred svaki pravoslavni Bozic republickosrpske televizije redovno emituju, valjda da "uvelicaju" blagdan), osnivac prve desnicarske stranke u Srbiji zajedno sa Seseljom i Mirkom Jovicem, onaj koji je prijetio da ce "odsjeci svaku ruku koja ponese zeleni barjak", najzasluzniji za izjednacavanje cetnika i partizana u Srbiji, sada daje ovakve izjave505sCrtom wrote:Vuk Drašković: "Divjak je ostao u Sarajevu i branio svoj grad"
Na pitanje da komentariše izjavu predsjednika SPS-a Ivice Dačića da Srbija mora da bude istrajna u zahtjevu za izručenje Jovana Divjaka uhapšenog u Austriji po potjernici iz Srbije za ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, Drašković je rekao da je Divjak branio Sarajevo.
On je naveo da je, "po Marku Miljanovu, čojstvo braniti drugog od sebe" i da je u ratovima u bivšoj Jugoslaviji bilo dosta primjera i takvog srpskog čojstva.
"Trebinjca Gorana Aleksića ubijaju Srbi jer je branio komšiju muslimana. Beograđanin - Sarajlija Jovan Divjak nije otišao na Pale, odakle je granatirano Sarajevo, nego je ostao u Sarajevu i branio svoj grad. On je, zbog toga, izdajnik i zločinac za mnoge Srbe koji ljudsku i nacionalnu etiku nisu učili od Marka Miljanova nego od Slobodana Miloševića. Kad ovo razumije ministar Dačić, ako razumije, drukčije će i da misli i da govori", rekao je Drašković.
P.S. I nije Goran, nego Srdjan Aleksic
Pod istim krovom
Montevideo, ne vidio se s Pala
Biti na svojoj strani je najviše što čovjek može. Tu negdje počinje razlika između onih koji su shvatili i onih koji to ne mogu, jer se izvinjavaju pogrešnima.
Piše: Ahmed Burić
Uh, dobro je, sreća pa se Dragan Bjelogrlić, reditelj filma "Montevideo, Bog te video", izvinio oko izjave da mu je žao što Jovan Divjak neće vidjeti njegov film. I dodao da mu je pitanje "podmetnuto". Dobro je, jer mi smo glup(i) narod(i): nakon što se "elitno" Sarajevo upiškilo od sreće što je to rečeno i što se Sergej Trifunović uslikao u majici s likom Jovana Divjaka (pa odmah rekao da ne zna o kome se radi) stigla je fetva s Pala da se film tamo neće prikazivati. Stvarno šteta za film koji je već imao oko pola miliona gledalaca što ga neće vidjeti brojni filmski sladokusci u nekadašnjem omiljenom sarajevskom izletištu.
Vuk i ovca
Još kad je zaprijetio i izvjesni Nedjeljko Mitrović, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila i zasiktao da "narod koji ima Natašu Kandić, Sonju Biserko, Mirjanu Karanović, Dragana Bjelogrlića i Sergeja Trifunovića, koji su za šaku novca pogazili svoj nacionalni ponos, žrtve u BiH, Republici Srpskoj Krajini i na Kosovu, treba preispitati svoj nacionalni identitet" - valjalo je polizati ono što se pljunulo. Istina, Mitros nije baš objasnio šta je preispitivanje nacionalnog identiteta, ali nije teško ni zamisliti šta takav patriota misli kad to govori.
Zna to i Bjelogrlić, pa je brže-bolje krenuo da se vadi. A znamo staru izreku da majka Muju (u ovom slučaju Dragana), nije karala što se kock'o, nego što se vadio. Ali, neka je. Neko bi mogao pomisliti da je nakon svih tezgi i prostiranja sarajevske "elite" pred njim, politički nemušti (da se ne govore teške riječi) Bjelogrlić konačno bio spreman prihvatiti da je Jovan Divjak častan čovjek koji je u zlu vremenu bio - ne na pravoj ili pogrešnoj - nego na svojoj strani.
A to je najviše što čovjek može.
Može vam biti i čudno, ali to je na svoj lucidni i pomalo shizoidni način odmah shvatio Vuk Drašković, i o Divjaku izjavio sljedeće: "Čojstvo je, po Marku Miljanovu braniti drugog od sebe (...) Trebinjca Srđana Aleksića ubijaju Srbi jer je branio komšiju muslimana, Beograđanin – Sarajlija Jovan Divjak nije otišao na Pale odakle je granatirano Sarajevo, nego je ostao u Sarajevu i branio svoj grad. On je, zbog toga, izdajnik i zločinac za mnoge Srbe koji ljudsku i nacionalnu etiku nisu učili od Marka Miljanova, nego od Slobodana Miloševića."
Ne sam, Vladimire
Tako obično u životu biva: jedan naizgled nebitan i sporedni detalj otvori neku priču koja stalno "tu negdje" visi, ali nikad nije pravo vrijeme za nju. Hapšenje generala Divjaka ispostavilo se kao još jedan poraz srbijanske (srpske?) vanjske politike, u kojoj takozvane difuzne potjernice suspenduju međunarodno pravo. No, epilog je sljedeći: Divjak je zasad slobodan, film se prikazao u Sarajevu, na Palama neće, Sergej je nosio majicu, a reditelju koji s filmom žanje pristojan uspjeh po kinosalama preostaje da objasni užarenim patriotima šta je tačno mislio kad je rekao da bi volio da je Divjak pogledao njegov film. Bjelogrlić je sebi i svom filmu napravio isto što i šef srbijanskog tužilaštva za ratne zločine Vladimir Vukčević: fudbalski rečeno, zabio autogol. Jer, niti će mu više vjerovati tipovi poput Mitrovića, niti će se po Sarajevu moći prodavati kao politički korektan i bezazlen tip. I tu negdje počinje priča o izvinjenju i oprostu.
Gradska djeca i štapsko izletište
Što se tiče filma "Montevideo, Bog te video", radi se o priči čije korijene zna svako ko je odrastao na urbanoj mitologiji, pogotovo onoj koja je dolazila iz Beograda. Priča se, dakle, događa u Beogradu, 1930. i prati dvojicu likova – Blagoja (Mošu) Marjanovića, prvog fudbalera koji je bio profesionalac u Kraljevini Jugoslaviji i Aleksandra (Tirketa) Tirnanića, koji je kao igrač ušao u legendu, a potom bio i selektor socijalističke Jugoslavije. Radi se o kostimskoj paradi (film epohe teško i može biti nešto drugo), na momente je vrlo duhovit, dirljiv i izbalansiran, ali je tu i tamo upropašten manirizmom i rediteljskom željom da se karikaturom i gegovima saopšte takozvane velike istine.
No, ruku na srce, tih dva sata i dvadeset minuta života za gledanje tog filma nisu džabe potrošeni. Film je urban, a ja sam, naprosto, slab kad su u pitanju sudbine gradske djece.
Sve i da Sergej Trifunović i nije znao koga nosi na majici (što je, otprilike, tačno koliko i da ne zna ko je, recimo, Safet Sušić, a to znači nimalo) njegov "grijeh" u očima "patriota" puno je veći od toga što je nosio "muslimanskog generala". Jer, sudbina Jovana Divjaka je teško podsjećanje da se može biti čovjek, kad su skoro sve okolnosti protiv toga.
Tako je, barem i simbolično, iznevjerena dosadašnja praksa u kojoj je u Sarajevu sve moguće pa i to da se pokaže film impostiran mračnom ideologijom, kao u slučaju "Običnih ljudi" Vladimira Perišića, koji je još pobijedio na SFF-u – i nikom ništa. Rečeno najprostijim jezikom, to je film u kojem se ubija, ali se ne zna ko puca. Mučno se sada i sjetiti šta se sve podvodilo pod kulturnu razmjenu Sarajeva i Beograda. A nikada se nije progovorilo o nečemu suštinskom: jer, prije, a bogme i poslije rata u Sarajevu su prolazile raznorazne raznorazne gluparije iz Beograda. Neću reći da nije bilo i obrnuto, ali o tome neki drugi put.
Vol(j)elo se "Sedam mladih"
Sarajevo je imalo, i još uvijek donekle ima taj nesretni kompleks "prestonice". Kako i ne bi? Voljeli smo se, čitali iste knjige, gledali iste filmove, slušali iste bendove, furali se na iste stvari. Isti je to jezik, to su dvije po svemu isprepletene i zajedničke kulture. Ono što sada pada na pamet su istraživanja žrtava rata, onih koji su izgubili više članova porodice. Većina njih s nevjericom prima ono što se dogodilo, njima je još uvijek nejasno zašto su njihove komšije Srbi potegle nož na njih, kad su oni, antropološki gledano, djelimično bili - Srbi.
Jer, postoji kolektivno pamćenje koje je nemoguće izbrisati: kad smo kod fudbala, i Montevidea, evo ovako. Generacija naših očeva navijala je za "Partizan", s deset godina znao sam sve o generaciji koja je godinu prije mog rođenja izgubila finale Kupa šampiona od Reala i nikada neću zaboraviti fotografiju koju sam vidio u knjizi gdje su arhivirane stvari koje su našli kod pobijenih u Srebrenici. Fotografiju novčanika koji je nosila jedna od žrtava, a na kojoj je grb fudbalskog kluba "Crvena zvezda". Sve to se preko noći moralo zaboraviti, ali nakon rata nije stigla nikakva katarza, nego opet stalni pokušaji dokazivanja "da su sve strane činile zločine" i da smo svi isti. E, pa nismo.
Sad je, doduše, ipak nešto drugačije. Stasavaju generacije kojima je važnije šta se događa u Berlinu ili Istanbulu, nego u Beogradu. Film "Montevideo, Bog te video" uglavnom nije ispolitiziran, ali je Divjakovo hapšenje došlo kao predtekst koji se nije mogao zaobići. Neko je nešto morao reći ili učiniti, pa je Bjelogrlićeva izjava i Sergejevo simboličko pokazivanje Jovana raspalilo Paljane. Koji u moru kulturne ponude, he, he, he, neće ni osjetiti da su propustili jednu premijeru.
A moglo je bolje
I zato su se na Palama, koje su nekad davno bile planirane za megacentar Republike Srpske, i gdje su bili štabovi napada na Sarajevo, prepali majice sa Divjakovim likom. Vjerujte na riječ, tamo nisu vidjeli šefa neprijateljske vojske. Vidjeli su podsjećanje da su mogli biti skoro ono što su bili prije rata, samo da su pomislili da je ljudski izreći izvinjenje.
Taj osjećaj nemoći koji se očitao na licu Vladimira Vukčevića, zbog padanja potjernica i svijest o tome da više nisu (i neće biti) glavni, natjerao je i Bjelogrlića da se pere od nečega što, zapravo, nije napravio. Ali, napravilo se samo. Umjetnost je čudna rabota, oko nje se ponekad ispletu priče koje više niko ne može kontrolisati. Bit će tužno kad se među Srbima shvati da se uz nešto razuma i ljudskosti moglo imati sve, a da se ostalo negdje u zapećku, u situaciji da se izvinjavaš nekakvim predsjednicima šumskih organizacija, kako Mitroviće i ostale "patriote" zove bolji intelektualni dio današnjeg srbijanskog društva. Kad se shvati ono što je shvatio Vuk Drašković (što za naše toaletnoidne medije nije vijest), a nije Dragan Bjelogrlić, jer nije mogao. Ili nije smio.
Kad ostaneš Pale, sam(e) na svijetu
S Pala za sve ove godine nije stigla nijedna riječ izvinjenja za ono što se odatle radilo Sarajevu. Zato ima i neke pravde da su sami sebe ostavili bez trenutno najpopularnijeg srpskog filma: što brže osvoje svijest o tome da im se to desilo vlastitom krivicom, brže će se integrirati u civilizacijske okolnosti, pa makar one bile utjelovljene u licu Jovana Divjaka na majici njihovog omiljenog glumca. A što se patriotskog "izvinjenja" u beogradskim medijima tiče, ponavljam, dobro je da se dogodilo. Zbog toga da onaj ko ga je poduzeo ne pomisli da će još neko, osim zatupaste sarajevske "elite" s premijere, nasjesti na to da smo svi bili ista govna.
Nismo. Samo smo, svi skupa, (djelimično) bili Srbi. Danas, više ne znam šta smo, ali se krhko nadam da više nećemo robovati starim zabludama.
muha_sa wrote:sto smrad cetnicka ne ode u rodno mu Gacko pa ne upita gdje su mu komsije--gdje su mu skolski drugovi.poznanik wrote:Njegov nastup je promišljen, urađen s ciljem ne bi li napokon isplivao na površinu političkog mulja kojeg je sam načinio prije 20 i više godina, i na toj površini nekako se ponovo dočepao državne funkcije, ništa više...doktor78 wrote:Ovaj Draskovic mi nikad nije bio jasan. Pisac strahovitog pamfleta "Noz" (po kojem je mnogo kasnije snimljen film kojeg pred svaki pravoslavni Bozic republickosrpske televizije redovno emituju, valjda da "uvelicaju" blagdan), osnivac prve desnicarske stranke u Srbiji zajedno sa Seseljom i Mirkom Jovicem, onaj koji je prijetio da ce "odsjeci svaku ruku koja ponese zeleni barjak", najzasluzniji za izjednacavanje cetnika i partizana u Srbiji, sada daje ovakve izjave
Vuk "tekstove" minjenja, ćud ne, i svaku njegovu "dobronamjernost" i "iskrenost" treba uzeti s rezervom.
ravno wrote:
Ja šta će.....kažu Gačani da su četnici još 92. u Gacku pjevali: "Od gatačkih muslimana ostali su Vuk i Dana"! Inače i njegovi glasači iz Nevesinja (jedina opština u BiH gdje je na prvim izborima pobjedu odnio SPO) smiju se i zajebaju na njegov račun.
Sta reci drugo osim LJUDINA!suncica24 wrote:Jovan DivjakPipiDugaDevetka wrote:Ja se nešto ne sjećam da su se Izetbegović i Divjak dopisivali, ali sam bio čuo putem radija da je Divjak protestvovao kod Izetbegovića.kazimir wrote:Ne znam da li je vec bilo, al' ipak da priupitam - da li postoje/da li se mogu naci pisma koje je Divjak u maju 1992. i 1993. pisao Izetbegovicu?
Nedugo poslije toga, u oktobu 1993.g.,policijska i vojna akcija ''Trebević'',...
Logavina 6
Sarajevo
Sarajevo, 2-12-1997
Predsedavajucem Predsednistva BiH
Gospodinu Izetbegovicu,
Obavestavam Vas da vracam cin brigadnog generala AR BiH
u koji ste me proizveli decembra 1993. godine.
Razlozi:
1.Javno iznosenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stranovnistvo u Sarajevu, kao i svedocenje pojedinaca u zlocinima koja su vrsena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno doticu moju savest i moral.
Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rusili sve sto nije srpsko. O genocidu nad bosnjackim narodom govorio sam na desetak medunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina gradana i medu njima oko hiljadu i sest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvecih kalibara.
Za citavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu uciniti zlocin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz politickog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr.
Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, procitam sledece: "...uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako sto je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikoloca... a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nozem odvojio glavu Nikolicu od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana".
Podsecam da sam Vam uputio 27.05.1993 godine pismenu ostavku na duznost u Glavnom stabu. Oruzanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugrozeni zivoti njenih gradana. Izmedu ostalog iznetu su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10.bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tacni, ali ako su se i desili zlotcini; to ce se utvrditi i poduzeti odgovarajuce mere. Nazalost do oktobra 1992. godine ne da su obustavljeni zlocini, nego su se i uvecali.
Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dzenaze Musana Topalovica-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i izmedu ostalog napisali: "Ti si Cacinu dzenazu dozivio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je ocigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapasio". Vi tako, a ja sam tu dzenazu doziveo kao antibosanski cin.
Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan nacin sankcionirali zlocin koji je izvrsen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralno obaveza da se ogradim od takvog ponasanja najodgovornijih lica u drzavi BiH, a u znak protesta odricem se cina brigadnog generala Armije BiH.
2.U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u cin brigadnog generala jos nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slucajevima jedan broj oficira to nikako ne zasluzuju, jer ne poseduju vrhunske vojno strucne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilackom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim cinom. Naravno, to je samo moje misljenje. Medu njima ima i onih koji su "posedovali" privatne zatvore (treba procitati izvestaj MKCK), krsili Zenevsku konvenciju HV o zastiti zrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim licnostima.
3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodisnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH ciji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je jos u svezem secanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim cak i na Vas poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni ucesnik dogadanja u Dobrovoljackoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do cetiri puta i pruzao moralnu podrsku staresinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u "Alijinoj vojsci"; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao "primer" multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o cemu sam govorio i pred Haskim Tribunalom, a da me niko tome nije poducavao, i tako dalje i tome slicno.
Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izadao niti prodao.
Za sve to i drugo ocekivao sam Vas poziv - ljudsko hvala, na kraju vojnicke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da trazite moje misljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilackim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angazovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno strucnih kvaliteta i sposobnosti.
Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali !?
U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam sto sam aprila 1992. doneo najvazniju zivotnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjednistva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boricu se do kraja zivota. Sebe i Bosnu nikada necu izdati.
Sarajevo, 18.11.1997. godine
PS
Gospodinu Izetbegovicu,
Skoro sam bio pokoleban da odustanem od ovog pisma kada ste mi u razgovoru u Vasem kabinetu u cetvrtak, 27.11.1997. godine, a posto sam Vam predocio vracanje cina, rekli: "Razmislite, ne bih volio da mi ga posaljete!"
Medutim, Vase izlaganje na VKBI u subotu, 29.11.1997. godine, kada ste izmedu ostalog rekli: "Ja to pismo imam i u njemu se ne spominju nikakva ubistva. Spominju se maltretiranja ljudi, ali se vidi da to maltretiranje nije nikako samo nad Srbima, dakle nije na nacionalnoj osnovi, nego i nad Bosnjacima i nad Hrvatima, jer ima imena i jednih i drugih i trecih", uverava me da ne treba da odustanem od nauma da Vam vratim cin. Pa, postovani gospodine Izetbegovicu zajedno sa Vama borio sam se za Bosnu i Hercegovinu i jednako za Bosnjaka i Srbina i Hrvata, za svaciji pojedinacni zivot, za COVEKA.
Vi se pozivate na Kur'an pa kazete: "Ko ubije jednog covjeka, kao da je ubio citav svijet". Tu ste potpuno u pravu, a to su i moji zivotni principi. Ali, ne znam sta znaci Vasa misao koju ste izrekli da ta poruka znaci "da brojanja nema", a da se ipak Vi odlucujete da nabrojite cifru "do sto ludi na dusi". Za meme to znaci manipulisanje adetom iz Ku'rana. Zbog brojke, koju ste spomenuli u Vasem izlaganju, podsecam Vas da imate informaciju CSB Sarajevo iz decembra 1992. godine u kojoj se navode do tada izvrsena ubistva civila u gradu i to: 32 Srbina, 10 Bosnjaka i 5 Hrvata, kao i ranjavanje 10 gradana Sarajeva od pripadnika OS RBiH. U izvestaju u 80% slucajeva navode imena pocinioca zlocina. Zar ova brojka nije stravicna ?! Za nju se znalo decembra 1992.
Posle Vaseg izlaganja na VKBI pojaca se, nazalost, stranacko-verska propaganda protiv onih kojima je stalo do celovite Bosne i Hercegovine. A za vreme Vaseg izlaganja u vezi sa zlocinima u Sarajevu u sali je bilo komentara:
"Opet cetnici rovare medu nama !". Da li su mozda pojedinci pogresno shvatili Vase reci ? Dobro znate da za Bosnu i Hercegovinu nisu oni iz Republike Srpske i onog dela Federacije pod uticajem vlasti iz Hrvatske, a mi koji smo ostali ovde sa Bosnjacima jesmo. U to ne treba niti zelim da Vas uveravam.
Verujte, ocekivao sam da cete reci recenicu, dve da je BiH opstala i da jedino moze preziveti sa onim Bosnjacima , Srbima, Hrvatima, Jevrejima, Albancima, Romima i onima iz mesanih brakova, kojima je Bosna i Hercegovina jedna i jedina. Nazalost, u onome o cemu ste govorili i Vasim porukama nisam osetio da racunate na mene, na nas ostale.
To je jos jedan razlog vise da Vam vratim cin generala Armije Bosne i Hercegovine. Do kraja zivota ostajem veran sebi i Bosni i Hercegovini.
Moja cast je moj zivot, oboje su u jedno srasli, Uzmete li mi cast, moj zivot niste spasli.
(Shakespeare)
S postovanjem,
Jovan Divjak
Pipi,lave,ne beri brigu,jasno je svakom pa tako i cika Jovi da je slogan koji si nosio takav iz najbolje namjerePipiDugaDevetka wrote:Pogledao sam ovo sa ORF TV, ali ne znam njemački. Koliko sam vidio gereala Jovu je veoma pogodilo to što mi mislimo da je on Srbin iz Srbije, pa objašnjava da je samo slučajnost to što se rodio u Beogradu.dzindic mahala wrote: evo link skracena verzija http://tvthek.orf.at/programs/1211-ZIB- ... 3075-ZIB-2 ,ukoliko slucajno direktno ne otvori,na desnoj strani ekrana imate ordner o Jovanu Divjaku
Ja se samo nadam da će ovo moje pisanije nekako stići do njega.
Parola, slogan: ''ЈОВО СРБИНЕ ЧАРШИЈА ЈЕ УЗ ТЕБЕ'' je bila namijenjena omladini srbijanskoj koja se nije bila ni rodila ili je provodila djetinjstva za vrijeme ratnog s(r)tanja. Jovo je naš, Bosanac i ja sam to znao odaavnoo da se on izjašnjava kao Bosanac.
Parola je napravila haos u glavama mladih lavova srbijanskog nacional-šovinizma. Potpuni uspjeh i što kaže @Corto Maltese koautoru slogana: ИМАМО ХИТ. 47 900 rezultata pretrage putem Google-a je meni neki dan pokazalo kada sam utipkao ključne riječi JOVO SRBINE ČARŠIJA JE UZ TEBE.
Neko mi je dojavio da je austrijski Kurir proglasio ovaj slogan za najbolji, ne znam samo za gdje. Nisam čitao austrijski Kurir.
Nikada neću zaboraviti kada bi moja bivša supruga susrela na ulici tokom rata generala Jovu Divjaka, on bi uzeo u naručje moga posinka Kenana (Dijete iz Bratunca, zateklo se u sprženoj ''Zehri Muidović'', porodilištu u inkubatoru, pa smo supruga i ja otpočeli sa procesom potpunog usvajanja).
Čini mi se da je moj Kenan svoju prvu čokoladicu u životu okusio kada mu je Jovo dao neku francusku Max čokoladicu. Kažem ''čini mi se'' jer priliom tog susreta moje supruge sa djetetom i gen. Jove ja nisam bio prisutan.
He-L-M, završi se rat, dodjoše prirodni roditelji Kenanovi po svoje dijete, Sedina. Nekim čudom preživjeli, te potplaćivanjem na barikadama dospjeli u Puračić kod Lukavca i tu preživjeli rat. Svi, cijela porodica preživjela što je rijetkost za Bratunčane. Dijete vratismo roditeljima putem Centra za soc. rad, a mi se razvedosmo.
Draskovic je obicni oportunista isto kao Bjelogrlic i Trifunovic.Nasao priliku da spusti politickim protivnicima kod kuce.To sto je se zadesilo da mu hapsenje generala Divjaka posluzi kao povod za to ne treba i ne znaci da on prvi ne bi volio da Jovan Divjak bude isporucen Beogradu i da ga tamo mrcvare godinama kao Iliju Jurisica prije engo sto ga moradnu oslobodit zbog nedostatka dokaza.ultima_palabra wrote:Mislim da je u pitanju njegova velika lična mržnja prema Miloševiću i njegovim nasljednicima. Ne bi se on ni oglasio da nije u cijelu slučaj umiješan "mali Sloba" Dačić.doktor78 wrote:Ovaj Draskovic mi nikad nije bio jasan. Pisac strahovitog pamfleta "Noz" (po kojem je mnogo kasnije snimljen film kojeg pred svaki pravoslavni Bozic republickosrpske televizije redovno emituju, valjda da "uvelicaju" blagdan), osnivac prve desnicarske stranke u Srbiji zajedno sa Seseljom i Mirkom Jovicem, onaj koji je prijetio da ce "odsjeci svaku ruku koja ponese zeleni barjak", najzasluzniji za izjednacavanje cetnika i partizana u Srbiji, sada daje ovakve izjave505sCrtom wrote:Vuk Drašković: "Divjak je ostao u Sarajevu i branio svoj grad"
Na pitanje da komentariše izjavu predsjednika SPS-a Ivice Dačića da Srbija mora da bude istrajna u zahtjevu za izručenje Jovana Divjaka uhapšenog u Austriji po potjernici iz Srbije za ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, Drašković je rekao da je Divjak branio Sarajevo.
On je naveo da je, "po Marku Miljanovu, čojstvo braniti drugog od sebe" i da je u ratovima u bivšoj Jugoslaviji bilo dosta primjera i takvog srpskog čojstva.
"Trebinjca Gorana Aleksića ubijaju Srbi jer je branio komšiju muslimana. Beograđanin - Sarajlija Jovan Divjak nije otišao na Pale, odakle je granatirano Sarajevo, nego je ostao u Sarajevu i branio svoj grad. On je, zbog toga, izdajnik i zločinac za mnoge Srbe koji ljudsku i nacionalnu etiku nisu učili od Marka Miljanova nego od Slobodana Miloševića. Kad ovo razumije ministar Dačić, ako razumije, drukčije će i da misli i da govori", rekao je Drašković.
P.S. I nije Goran, nego Srdjan Aleksic
Kao i većina Srba, on ne zamjera Miloševiću to što je radio, nego što nije bio uspješniji. A i sam Drašković je nosio najveći teret otpora prema Miloševiću u Srbiji, da bi ga na kraju zbacili neki drugi ljudi a on ostao politički marginalizovan. Takav čovjek naprosto mora biti ogorčen.
