Citati koje bi podijelili s drugima

[malena7]

zaista ne znam gdje sam ovo pročitala ali mi se mnogo sviđa
"Tvoja prošlost krije se u tvom ćutanju, tvoja sadašnjica u tvom govoru, a tvoja budućnost u tvojim pogrešnim koracima."

[stachu]

"Šta poslije ljubavi ostane?

Telefonski broj u memoriji telefona, koji s vremenom izblijedi, sve dok ga jednog dana ne osjetim potrebu pobrisati... Lozinke od raznih računa kao kombinacija mog i njenog datuma rođenja. Ostanu i neke pjesme koje me sjete na nju, i neka mala praznina u srcu kad negdje u pozadini zasvira neka balada. Ostaju i neke ulice kojima smo skupa prolazili, koje još uvijek u svojim zavučenim kamenjarima skrivaju njene mirise. Ostane i njen miris u nosu, i danas toliko intenzivan da ga tražim u svakoj ženi koja pored mene prođe s njenim parfemom; osjetim ga na kilometre… I neke stare poruke u inboxu mail-a, koje mi je žao pobrisati jer su svjedoci jedne velike ljubavi...

' Pa zar sve ljubavi na vrijeme prekinute, nisu velike? ', rekao bi Đole…

Ostaje i pokoji pogled slučajnog prolaznika koji više ne vidi tvoju ruku u mojoj ruci; ostaju njegove raširene zjenice shvativši da su među mojim prstima sada neki drugi prsti. I naše ceste kojima smo se vraćali poslije ljubavi, naše plaže na kojima smo dijelili poljupce. Tvoja četkica za zube u mom stanu... Ostanu i tvoji prijatelji, koje sam u vrijeme dok sam bio s tobom nazivao našim prijateljima, a danas, kad od mene okrenu glavu na ulici, shvatam da su bili samo tvoji, da se prijatelji ne dijele. I tvoja sestra koja mi i danas čestita rođendan. Ostaje i lančić bez privjeska, jer sam tada rekao da mrzim pločice, srca i ostale gluposti koje vise po lančićima. Da sam ih volio , danas bi ostao i privjesak…

Ostane u ustima okus gorak k'o pelin. Spoznaja da više nisi i nikad nećeš biti tu. Jedno više iskustvo i jedno poveće razočarenje. Ne ostaje baš mnogo, zar ne?"

Huh...

[Moll_Flanders]

Nisam još sreo ženu koja je u stanju toliko da vidi, koja posmatra tako pažljivo i sa uživljavanjem. Zato te volim.
Tvoj pogled me uzdiže.
I volim te zbog igrica koje smišljaš. Koristiš svoj mozak da bi oraspoložila druge....
Ti znaš ko si, odakle dolaziš, kuda želiš da ideš i šta ti je potrebno da bi život bio onakav kakav treba da bude.
Volim te zbog tvog čvrstog mesta u svetu.
A i lepa si.

Bernhard Šlink

[Moll_Flanders]

Malo je bilo.

Al' ipak, kad pogledaš:
dosta je
sve ono što smo
i rekli i prećutali...

(M. Antić)

[Moll_Flanders]

To je ljubav.
Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.

Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu.
Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je.
Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.

Jorge Louis Borges

[stachu]

To je ljubav.
Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.

Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu.
Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je.
Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.

Jorge Louis Borges

Moram citirati, i potpisujem...

[Ambrozija]

Ne. Nije lako poslije svega zaboravit ona naša glupiranja i smijeha do suza, zar ti to možeš? Zar možeš da nastaviš kao da među nama nije bilo ništa? Možeš li da se praviš da me ne vidiš kad me vidiš? Možeš li da me ne voliš poslije tolike ljubavi, nježnosti? Možeš li, mili? Ako ti možeš, kaži mi kako to ide, da i ja znam, jer me ovo sve ubija, jer me ova ljubav uništava!

[Ambrozija]

Mogao sam joj pružiti ljubav kakvu zaslužuje, ali nisam, prijatelju. Opijao sam se, bio sam najgori, ali kada bih je nazvao, bila je uvijek tu. Zadovoljena tom malom dozom "ljubavi" koju bih joj pružio iako je zaslužila puno više. I znala je sve, ali nikada nije dala na mene. Znali smo da ne možemo staviti točku na naše susrete, jer će uvijek biti onaj "još jedan"...

[frameni]

Ljubav se cesto vara videci u voljenom i ono cega nema...ali samo ljubav otkriva i ono divno i veliko sto je nedostupno oku i umu.!

[ptičica]

Mogao sam joj pružiti ljubav kakvu zaslužuje, ali nisam, prijatelju. Opijao sam se, bio sam najgori, ali kada bih je nazvao, bila je uvijek tu. Zadovoljena tom malom dozom "ljubavi" koju bih joj pružio iako je zaslužila puno više. I znala je sve, ali nikada nije dala na mene. Znali smo da ne možemo staviti točku na naše susrete, jer će uvijek biti onaj "još jedan"...

[Moll_Flanders]

"Rođena je bila za najljepše sitnice ovog svijeta. Vječito je imala običaj da promatra zalaske sunca. Raduje se kiši i neumorno broji pahuljice upletene u njenu kosu. Znala je da se smije od srca, i kako da ugrije moje. Bila je moja inspiracija i tračak nade da sreća još postoji. Šteta što nisam znao kako da je sačuvam."

[Ambrozija]

"Rođena je bila za najljepše sitnice ovog svijeta. Vječito je imala običaj da promatra zalaske sunca. Raduje se kiši i neumorno broji pahuljice upletene u njenu kosu. Znala je da se smije od srca, i kako da ugrije moje. Bila je moja inspiracija i tračak nade da sreća još postoji. Šteta što nisam znao kako da je sačuvam."

Prelijepo!

[Ambrozija]

Ljudi pitaju: "Gdje je? Kako je?" Ruku stavim na srce i kazem, tu je, dobro je...

[Ambrozija]

Najnesretniji čovjek na svijetu je onaj koji žudi za tim da bude drukčije nego što doista jest, koji bi i duh i tijelo želio prilagoditi jednoj izmišljenoj, nestvarnoj slici o sebi.

[Ambrozija]

Postoji trenutak u tvom zivotu kada shvatis ko ti je vazan, ko nikad nije bio vazan, ko vise nije vazan i ko ce uvijek da bude vazan... Ne brini za ljude iz proslosti, ima razloga zasto nece biti u tvojoj buducnosti..

[Ambrozija]

Nemam nista osim uvjerenja da sam castan, ako i to izgubim bit cu samo rusevina..

[Tkd]

“Znanja koja smo stekli ne treba da naliče na veliki dućan u neredu i bez inventara. Mi treba da znamo šta imamo i da se njime možemo služiti prema potrebi.”

“Uvijek imam slobodna vremena kao što ga imaju svi ljudi kad to hoće.”

“Tuđe mane su nam pred očima, naše su nam na leđima!”

“Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio.”

“Niko ti zavidjet neće, budeš li znao u samom sebi otkriti radost.”

Seneka

[Zatamnjena stakla]

Najnesretniji čovjek na svijetu je onaj koji žudi za tim da bude drukčije nego što doista jest, koji bi i duh i tijelo želio prilagoditi jednoj izmišljenoj, nestvarnoj slici o sebi.

[vesela_sveska]

I da znaš da nisam te preboljela. Želim, a ne mogu. Ne mogu, jer svaki put kao da je prvi. Umjesto da nestaneš iz mog srca, da izblijediš poput fotografije, tvoje su boje svakim danom sve jače, jasnije. Poput sunca - od ranog jutra pa do podne - griješ me sve više i više. I ta toplota izbija iz mene toliko jako, da uništava i topi svake ruke i usne koje mi se približe. A ja... ja ne mogu više da držim lažne vedre oblake oko sebe, štiteći ostale od sunca. Jer prije ili kasnije vratit ćeš se. Kao što si proteklu godinu, iz dana u dan se vraćao. Obećavao da ćeš bti tu, uvijek i zauvijek, šta god da se desi, sjećaš se? A ipak, odlazio si, hiljadu puta...

[vesela_sveska]

Teško je bez tebe, znaš. Ali čovjek se vremenom navikne, zaboravi ono loše i pokuša ostaviti sjećanje samo na ono dobro. Kad nekog iskreno voliš zaboravljaš mane, a pamtiš vrline. Ne mogu više protiv sebe. Shvatila sam da ćeš uvijek biti negdje duboko u meni. Ne mora značiti da mi drugi u srce ulaziti neće. Da, biće ih još mnogo, doći će i proći. Ali ti, ti uvijek ostaješ tu. Živiš u meni, tako je negdje zapisano i tako mora biti...

[frameni]

Ljubav nikada ne umire prirodnom smrću. Ona umire jer ne znamo kako da napojimo njen izvor, umire zbog slepoće, zablude, izdaje! Umire od bolesti i rana, umire od dosade, od isrpljenosti i nedostatka sjaja.

[Ambrozija]

Šteta ... započeli smo divnu priču, ali drugi su nam pisali kraj...

[Ambrozija]

Vidio sam je jučer, druže. Nakon toliko godina stajala je ispred mene, ali nešto je bilo drugačije. Imala je neki hladni izraz lica, nikad ga prije nisam vidio.. Kao da joj ništa nikad nisam značio, kao da nikad nismo bili ništa. Onda sam premotao film i shvatio da sam kriv. I prije nego mi je to sama rekla, shvatio sam da je svaka moja neodgovorena poruka boljela nju više nego što će mene išta tako zaboljeti, da je moj odlazak za nju značio ponovnu tugu s kojom se više nije htjela boriti. Shvatila je. Prestala se boriti za nas, a ja tek sad shvatam kakvu ljubav sam izgubio

[Ambrozija]

Baš volim jesen, toliko je tuge u njoj da zaboravljam gdje sam svoju ostavila...

[Ambrozija]

cini mi se dam ovo ovdje procitala ..al svakako za pohvale

Ups, nisam znala...Ali ovakve vrijedi ponoviti