Forum Klix.ba

Posted: **14/10/2016 19:13**

a imaju i pjesnici dosta muka sa sonetima ili, primjera radi, formom u koju je dilan tomas uklopio svoje možda najljepše stihove:
https://en.wikipedia.org/wiki/Villanelle

međutim, tegobe tekstopisaca su bar za nijansu veće, a dodatno se usložnjavaju ako naručilac radova nije sasvim zadovoljan isporučenim riječima

Posted: **15/10/2016 16:04**

Na današnji dan ...

Umro je 15. oktobra 2001. godine, treći put. Prvi put je umro, kako je napisao, 1993. kada je napustio Sarajevo. Godine 1998. je opet umro kada je napuštao Ameriku i svoju djecu. Prije 10 godina ispisao se iz živih.

"Ima li iko, u Sarajevu, da nije proplakao, da mu se srce nije skamenilo, onog dana kada u novinama iziđe obavijest da se ispisao iz živih - Dario Džamonja?" (Abdulah Sidran)

JUTRO LJETNE NOĆI

O, sumrak je. Umiru dani.

Ma, sve je to obično šekspirovsko sranje: dani ne umiru, oni će se radjati, red po red, kao što to i doliči, ali ja, ja polako odumirem.

Život je zimi još i nekako podnošljiv, kad grad pokrije šljem od smoga, bljuzga se razmili ulicama, a kafane, sve kafane dupke pune.

Znalo mi se desiti da ujutro krenem iz kuće, a i da ne dobacim do Vječne vatre: prvo pričešće Kod Pere; Kvarner je logičan slijed, a Kasina nastavak; Istra se može zaobići samo u ludilu; Božana i Lovac se uzalud kriju u prolazu; Korzo je oduvijek, sa svojini konobaricama, Ginom i Amalijom, bio lokal otvorenog tipa, pa čak i kad si kokuz i ne na eš nikoga od raje - uvijek se može popiti piće na crtu; u Siranu ću, bezbeli, zateći Čengu, koji je došao na "doručak"...

Istim putem nazad kući - s izuzetkom svraćanja u Parkušu.

Ali, ljeto - prokleto ljeto - ono malo raje što je ostalo u gradu izne buha se prisjeti da imaju žene i djecu, pa se kriju po nekim trebevićima ili vrelima Bosne; kafane zvrje prazne, a konobari u Istri, od silne dosade, špricaju jedan drugog sifonima sode (gdje nestade taj "izum"?!), u Kasini, u nedostatku mušterija, konobar Ramiz s nevi enom efikas nošću, presavijenom Politikom tamani muhe po stolovima, a u Kvarneru nema čak ni Pimpeka, Pero je sam svoj gost u kafani...

Pričam o radnim danima, ali subota i nedjelja - to je Hirošima i Nagasaki zajedno!

Subota je i u poštanskom sandučetu zatičem obavijest da mi je stigla "novčana pošiljka" iz Holandije (sjetila se majka sina jedinca), ali Pošta 2, na Novoj stanici, već je zatvorena.

Poštar Dragan, koji mi nikad ne uručuje sudske i vojne pozive, nego ih vraća s napomenom "nepoznat", neslužbeno je dodao da se radi o 100 guldena (što je u to doba bila velika lova) i "vidimo se kod Pere".

Pun sam k'o šipak, ali prije ponedjeljka ne mogu dići ni banke!

S besmislenim papirom ponovo tumaram kroz grad i u Parkuši - k'o da me je sunce obasjalo - naletim na Gorana Bregovića.

Molim ga da mi do prekosutra posudi cenera. On je u društvu ljudi koje ne poznajem, pa pretpostavljam da nisu iz Sarajeva.

Vidim da se uzjebao: nezgodno bi mu bilo da kaže da nema, pa nalazi solomonsko rješenje: "Daco, zašto da kvarimo prijateljstvo zbog deset hiljada?"

(U ime našeg "prijateljstva" mi je platio travaricu, od koje i danas imam žgaravicu.)

U Siranu (moje li radosti!) - Pimpek.

Pošto s njim nisam "prijatelj" kao s Goranom, znam da me neće odbiti, a onda opet desni kroše s moje nade:

"Imam, Daco, ali sam pošao na partiju karata."

"Ma, daj, Darko, makar milju?"

Dade mi Pimpek hiljadu, plati piće unaprijed, a ja ostadoh da napravim "plan": da bih prošao kroz noć, treba mi najmanje dvije kutije niške morave bez filtera, litar "mastike" (najjeftinija je, a najbrže hvata), a valja ubaciti nešto u kljun.

To "nešto" su UPI-jeve viršle, koje su trebale biti zabranjene Ženevskom konvencijom.

Predračun mi se nikako ne poklapa: nešto treba izbaciti! Ili kuti ju morave ili viršle?

Taman se odlučujem za viršle kad mi Šefkija donosi novo piće, jer je Pimpek rekao da će platiti sve što popijem.

U Gradini, koja odnedavno radi kao "dragstor", što znači svu noć, kupujem mastiku i polupijanom mi se život čini podnošljivim...

Uz svjetlost svijeće (struja mi je isključena ima već dva mjese ca) čitam Muzilovog Čovjeka bez svojstava (da me sad neko stavi pred streljački vod, ne bih se mogao sjetiti o čemu se uopšte radi u toj knjizi) i slušani "ziku" (kako je tad bilo moderno reći) koja dopire iz stana Vlade Pravdića preko puta, žvaćem prijesne viršle, a telefon me mami da nazovem Minku - mastika čini svoje.

Bog me čuva: niko se ne javlja. Još jedno poniženje bi već bilo odviše! Slova u knjizi se komešaju kao mravi u razrušenom mra vinjaku, ne znam koje je doba noći, polako se gase svjetla na susjed skim prozorima, svijeća je dogorjela i sav sam u potpunom mraku, ali se na vratima pojavljuje moj otac sav obasjan svjetlošću...

Iako je vrela, masna ljetna noć, nije mi nimalo čudno što ga vidim u teškom, "krombi" kaputu (tako sam ga zadnji put vidio), u zubima drži cigarluk (ni to mi nije čudno, iako znam da već godi nama ne puši) i prstom me poziva da ga slijedim...

Idemo sve do Pozorišne kafane; sjedimo ispod lipe na kamenom zidu.

"Sjećaš li se fontane koja je nekad bila ovdje?"

"Kako ne sjećam - još imam sliku gdje ja hranim golubove."

"Bože, kako si ti bio lijepo dijete!"

"Još uvijek sam, tata. Ali, ti - ti, zašto si me ostavio?

Ne vidim mu lice, samo žar cigarete:

"Znaš, sine, potpuno je normalno da djeca sahranjuju roditelje..."

Prekidam ga:

"A, ja? Jesi li se ikad upitao kako je meni? Ti si izvukao svoju guzicu, a ja sam ostao sam!"

"Nisi, Daco, sam - imaš mene."

* * *

Budi me nimalo nježno guranje pendrekom u bubrege; pored mene je flaša mastike u kojoj je jedva ostao prst, a drot me pita za ličnu kartu i već što slijedi: adresa stanovanja (baš kao da nije dovoljno samo "adresa"), ime oca (Vlatko), godina rodjenja?

Sav sam ukočen od spavanja na kamenom zidu Pozorišne kafane i uzalud pogledom tražim svog oca, a drot mi kaže:

"E, sine, sine - šta će ti otac reći kad te vidi takvog!"

Ne odgovaram mu ništa, ali mislim o tome kako me se moj otac uvijek sjeća kao ono dijete u "špilhoznama"; tu pored fontane, s golubovima oko mene...

http://dariodzamonja.blogspot.com.au/

Posted: **15/10/2016 16:13**

često pomislim: kad sljedeći put odem u grad, provjeriću gdje je i kako tačno izgleda kranjčevićeva 9/4.. al nikad ne provjerim..

Posted: **15/10/2016 16:30**

medvjed23 wrote:često pomislim: kad sljedeći put odem u grad, provjeriću gdje je i kako tačno izgleda kranjčevićeva 9/4.. al nikad ne provjerim..

Kad je kanarinac bio jako mali, išao je, jednom prilikom—kao roditeljski privjesak—u posjetu kod Dace. Daco je tada stanovao u iznajmljenoj garsonjeri u Švrakinom selu, odmah do današnjeg MUP-a, uz nekadašnju O.Š. "Pavle Goranin". Mislim da se i samo naselje zvalo Naselje Pavla Goranina i da se do njega iz grada dolazilo autobusom broj 19, ali nisam sigurna.

Ko je bio taj Pavle Goranin, pa po njemu nazvaše komplet gradsko selo i u njemu školu? Wikipedia kaže: Pavle Goranin Ilija je rođen 13. 10. 1915 u varaždinskoj židovskoj porodici Mavre Steinera. Stari Štajner bio je profesor u mostarskoj i sarajevskoj realnoj gimnaziji, a Pavlov mlađi brat Srećko student. U Sarajevu je—tad još znan kao Elijahu Steiner—završio osnovnu školu i gimnaziju. Kao đak viših razreda gimnazije, uključio se u napredni omladinski pokret, te s mnogo smisla radio na organiziranju i okupljanju omladine. 1934 upisao je Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Pavle je bio jedan od pokretača i potpisnika poznatog proglasa bosansko-hercegovačkih studenata, iz 1937 godine, za autonomiju Bosne i Hercegovine (BiH) u K.J.—ali su mu papci poslije ovog rata svejedno oteli i naselje i školu. Naselje su vratili Švrakama, a školu nazvali po Reisu Mehmedu efendiji Džemi Čauševiću, koji je dozvolio ženama da otkriju lice, po čemu ga neobično cijenim.

Pavle Elijahu je bio pravi majstor u organiziranju partijske ilegale. Kao diplomirani pravnik, postao je prvi politički komesar Romanijskog narodnooslobodilačkog odreda, najbrojnijeg i najslavnijeg u istočnoj Bosni, a kasnije došao i na samo čelo 1. udarnog bosanskog bataljona, koji je odolijevao svim pokušajima četnika, ustaša i Nijemaca da razbucaju narodni ustanak. Poginuo je 1944., k'o i brat mu Srećko, komandir Trebevićkog odreda, rodjen kao Feliks Steiner. I otac im Mavro, zaveden 1941. pod brojem 490 u Ravnateljstvu ustaškog redarstva zbog dodijeljenog Rješenja o nošenju židovskog znaka, nastrada od fašističkog terora.

Eh, u tom herojskom naselju gdje su se okupljale švrake i pokoja budala, živio je Daco u stanu od nekih 30-ak kvadrata, u gotovo praznoj sobi bez zavjesa — u njoj jedan tamni kauč i mali stolić za kafu na kojem je stajala pisaća mašina. Ličila je na staru Remingtonku i na one mašine što su ih u filmovima koristili SS-ovci u pauzi izmedju dva priključivanja ilegalaca—kakav je bio naš Pavle—na elektrošoker. Sumnjam da bi Daco robovao švapskoj mašini — a bila je sivo-maslinaste boje.

Edit: Pisaća mašina - po sjećanju - izgledala je otprilike ovako.

Ne sjećam se da je u stanu bilo drugog namještaja, kauč je stajao poprijeko, kao dijagonalna linija razdvajanja izmedju dvije praznine, nasred sobe—otprilike kao na pozornici. Oko njega su bile razbacane iscijepane stranice novina, pored mašine — jedna poluizgorjela svijeća. U naletima stvaralačke gorljivosti Daco je, naime, ponekad zaboravljao platiti struju. I to je, nažalost, sve čega se sjećam.

Posted: **15/10/2016 16:34**

20 GODINA

Pjesma posvećena nepoznatoj dragoj
mojim prijateljima,
gradu u kojem živim, i meni

Ja sam mlad
Ja hoću život pun i olujan
Ja hoću život sav ko Bog
Sve je moje
U krilo mojih misli sve se ruši

Dani
Svaki moj je jednak dan
Nebo povrh glave
Kuće ljudi oko mene.
Bezbroj ljudi ide.
Ja sam na svim ulicama.
Ja se smiješim u sve lijepe oči žena.
Slušam
kad prošume kroz zrak haljina i pokreti.
Izgubljen
na uglu čekam
da me nađe jedna bijela ruka
i odvede s hladnog ugla

Niko nikad ne dolazi k meni.
Žene prođu
sve utonu u dnu ulice.
Sam na uglu
zebem.
Žalost.
Umor.
Prostor tamni.
Veče slazi u prostor i u me.
Kroz plavo veče nebo, žute zvijezde
Kroz plavo veče zelenkaste lampe
Iz noćnih kuća prosiplje se muzika
u ulice i u mene.
Ja bih pleso taman jedan ples
Ja bih htio svuda biti
Ja bih htio radost sviju ljudi
Ja bih htio izljubiti lica sviju žena.
Tražim
Mene svuda ladan pogled prima
Ja sam svima tuđ
o ja sam svima stran, i ja sam sâm
Bježim
daleko od zadnjih kuća grada.
Ja se u noć zavijem: u crn i težak plašt
i plačem

Ja sam krik u noći crn i nepoznat

Vjetar nosi krik niz prazne ulice

Ja ne mogu noću biti sam.
Oko mene moji prijatelji.
Ispred mene šumi crven alkohol.
Neka tužno srce u noć tone.
Moja majka sniva
U snu njena ruka kroz noć traži moje lice.
Mene nema
Mojoj duši šumi crven alkohol.
Moja sestra budi se u noći
Moju sestru strah je od noći i mene.
Njen plač luta izgubljen u tami.

Dođe meka mjesečina
njeno lice plavim plaštem pokrije.

Zar još kakva ruka traži mene?
Zar još kakva bijela djevojčica za mnom plače?
Meni pjeva crven alkohol.
Vani luta ladna bijela mjesečina
Vani vrijeme kroz noć tiho promiče.
Moje srce sane u dno noći.
Moja čežnja na dno čaše mre.
Moje srce na dno noći mrtvo.

Noći, crni plaštu budi dobra
Ovij moje mrtvo srce meko meko
Noći, crni plaštu vječnosti

Jutro
Svjetlost
Kuće budne otvaraju oči
Bijele sjenke k meni plaze

Moja tamna duša mrzi svjetlo
Moje lice nije za sunce i ljude.
Mene nikad neće ljubit lijepe žene.
Od mene će bježat djeca jutrom niz ulice.
Pjani pjevač ide pjeva posrće.
Da me vidi
vrisnula bi mala sestra prestrašena
zaplakala majka.
Pustite me

Ja ću uvijek ljubit svoju tamu.
Mjesto drage
mjesto sestre
mjesto majke
Smrt će moje poljubiti čelo.

Mojoj smrti neće sjati žute svijeće
neće blaga zvona zvoniti
neće majka plakati.
Mojoj smrti sjat će ladne bijele zvijezde
Moju smrt će gradom noćna pseta lajati.

Ništa nije moje
Ja sam igra svoga Boga.

Stojim sam na rubu noći i svih doživljaja
Za mnom leži crna prošlost sahranjena
Ja sam sada tamna granica
Ja se rađam

Bože bacaj život u me
Ja sam more koje čeka crven život sunca u sebe

Bože, budi volja Tvoja
Stojim gô na rubu svoje prošlosti
Ja sam tamna granica
Moja duša strepi
nevjesta u prvoj plahoj plavoj noći.
Moja duša dršće
ispred Tebe
beskrajnog i tajnog tamnog zastora.

Antun Branko Šimić

Posted: **15/10/2016 16:46**

uglavnom, negdje oko bolnice

daco, abš.. fali još kurto bejn, da pomislim da mi čitaš, ako ne misli, onda sigurno emocije

Posted: **15/10/2016 17:38**

¤ jelena ¤ wrote:

Slutim Bramsa u pozadini...

Tako je!!!!!!

Po uzoru na:

Laku noooooooć vam svu noooooooooć
Sada snoooooviiiii će dooooooć
Iiiiiiiiiiii laaaagaaaniiiiiii san
Jeeeeer neeeeeestaćeeeeee daaaaaaaaaan
Laku nooooooooć, snivaj sneeeeeeee
Slušaj pjeeeeesmiceeee teeeeee
Snivaj san, laku noooooooć,
Sada snoooooviiiiiii ćeeee doooooć ...

Posted: **15/10/2016 17:46**

fatamorgana wrote:Ma kakav sad Verdi, Makhbeta je prvi opisao Tostojevski!

Moguće da je tako. No, jedini ga je dostojno opisao Dolstoj.

Posted: **15/10/2016 17:50**

piupiu wrote:
¤ jelena ¤ wrote:

Slutim Bramsa u pozadini...
Tako je!!!!!!

Po uzoru na:

Laku noooooooć vam svu noooooooooć
Sada snoooooviiiii će dooooooć
Iiiiiiiiiiii laaaagaaaniiiiiii san
Jeeeeer neeeeeestaćeeeeee daaaaaaaaaan
Laku nooooooooć, snivaj sneeeeeeee
Slušaj pjeeeeesmiceeee teeeeee
Snivaj san, laku noooooooć,
Sada snoooooviiiiiii ćeeee doooooć ...

To je dokaz savršene metrike tvog stiha...

Čim sam prvu strofu pročitala odma' mi se nametnula ova Bramsova uspavanka, doduše... na njemačkom....

Posted: **15/10/2016 18:24**

¤ jelena ¤ wrote:

To je dokaz savršene metrike tvog stiha...

Čim sam prvu strofu pročitala odma' mi se nametnula ova Bramsova uspavanka, doduše... na njemačkom....

Natürlich.

Tvrdim da je čak i skeptik medj' medvjedima u potpunosti razoružan nadnaravnom ljepotom kanarinčevog ranobramsovskog opusa.

Al' kako izvuče Bramsa - iz prve.

P.S. Ne znam na njemačkom. Ne znam ni njemački.

Posted: **15/10/2016 18:31**

medvjed23 wrote:daco, abš.. fali još kurto bejn, da pomislim da mi čitaš, ako ne misli, onda sigurno emocije

Pazi s kim se družiš, tema je puna beskrupuloznih doušnika.

Posted: **15/10/2016 19:16**

:smajlikojišutirazoružanpredljepotomstihapisanogperomkanarinca:

Posted: **15/10/2016 20:11**

piupiu wrote:
¤ jelena ¤ wrote:

To je dokaz savršene metrike tvog stiha...

Čim sam prvu strofu pročitala odma' mi se nametnula ova Bramsova uspavanka, doduše... na njemačkom....
Natürlich.

Tvrdim da je čak i skeptik medj' medvjedima u potpunosti razoružan nadnaravnom ljepotom kanarinčevog ranobramsovskog opusa.

Al' kako izvuče Bramsa - iz prve.

P.S. Ne znam na njemačkom. Ne znam ni njemački.

Pa kažem ti, bona...to ti se tako samo nametne kad je metrika besprijekorna...

Sad bih ti rekla...evo, pitaj međeda da je to tako...
ali on o metrici ne zna ništa, a o besprijekornoj....pogotovo

tako da ćeš mi morat vjerovat na riječ...nema ti druge.

Evo ovako nekako je na njemačkom...

guten aaaaabend guuuuut naaaht
miiiiiit rooozeen bedaaaaaaht
miiiiit neglaajn bešteeeht
šluuuupf uuuuuuunter diiii deeeeek

ne znam ni ja njemački, ali sam ga učila u osnovnoj i to baš ovu pjesmicu pa haman dugoročna memorija učinila svoje i tako...iskočilo iz sjećanja...

bešteht...šlupf under ti dek...pravićemo snješka, neka nam se smješka....sličnost je i više nego očigledna.....

Posted: **15/10/2016 20:34**

mene je south park naučio da treba biti jako oprezan kad (bivša) glavata djeca iskažu interes za njemačku kulturu

a vi kako hoćete

Posted: **15/10/2016 22:05**

medvjed23 wrote::smajlikojišutirazoružanpredljepotomstihapisanogperomkanarinca:

dopada mi se smajli

Posted: **16/10/2016 00:17**

piupiu wrote:
fatamorgana wrote:Ma kakav sad Verdi, Makhbeta je prvi opisao Tostojevski!

Moguće da je tako. No, jedini ga je dostojno opisao Dolstoj.

Ko nije vidio Macbetha od Polanskog (glumi Ćartom Heston) neka se odmah ispiše iz podforuma "Umjetnos' i kultura"!
Trenutno čitam onu knjigu što je glumio Tom Henx, ono o Vatikanu i njegovim slikama o Leonardu Davinčiju pa ću pogledati ako nađem na našem ili na srpskom prevodu, isto se razumije.

Posted: **16/10/2016 12:34**

I opet na današnji dan ...

Posted: **16/10/2016 14:05**

Tarantinova podofilija ... ili zašto Quentin voli ženska stopala...

Mr. Tarantino, judging from your movies I have to ask: are you obsessed with women’s feet?

I’m not shying away from that. If you think about the directors that have been accused of being foot-crazy, it would have been Alfred Hitchcock, it would have been Buñuel, Samuel Fuller – it’s pretty good company. And it suggests they were pretty good filmmakers because they knew where to put their camera. But I think legs and ass get pretty much equal time in my movies.

Posted: **16/10/2016 15:14**

Hajmo Japanofili

Posted: **16/10/2016 15:18**

Supkulture: Društvo lijepo obučenih ljudi, Brazaville

Šeširi, odijela šivena po mjeri, kožne cipele visokog kvaliteta, svilene džepne maramice, štapovi, lule, kubanske cigare… tako se nose Sapeuri, kongoansko društvo elegantnih ljudi, koje čine učitelji, vozači, radnici, poštari....

Posted: **16/10/2016 15:25**

Krokodajl wrote:Hajmo Japanofili

Znači, WagakkiBand sa šamisenom i šakuhačijem ... (to sam sad pročitala)...

Mmmm. Intense.

Posted: **16/10/2016 15:29**

piupiu wrote:
Krokodajl wrote:Hajmo Japanofili
Znači, WagakkiBand sa šamisenom i šakuhačijem ... (to sam sad pročitala)...

Mmmm. Intense.

A tek pjevaljka, ako kad odem u Edo, da mi služi čaj, mada ona vjerovatno ima pametnijeg posla

A evo i Japanska verzija Hrvatskog dvojca, samo ova dvojica su na šamisenu.

Posted: **16/10/2016 21:46**

Nisu loši ovi Japanci - odo' ja to malo...

Posted: **16/10/2016 22:04**

Krokodajl wrote:
A evo i Japanska verzija Hrvatskog dvojca, samo ova dvojica su na šamisenu.

Na čemu reče da su ova dvojica?

Posted: **16/10/2016 22:13**

Na Shamisenu, žičani instrument od 3 žice koji se svira sa ovom lopaticom zaboravio sam japanski naziv.
A osim što su na shamisenu vjerovatno su i na nekim gljivama, ne isključujem

Forum Klix.ba

Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2001 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2002 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2003 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2004 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2005 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2006 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2007 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2008 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2009 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2010 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2011 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2012 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2013 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2014 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2015 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2016 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2017 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2018 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2019 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2020 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2021 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2022 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2023 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2024 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

#2025 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))