_BataZiv_0809 wrote:A_A_AKCIJA wrote:
Nažalost, nije bio predimenzioniran. Dokaz ti je i sam rat u BiH, koji je počeo sa samom negacijom tog naroda. Ne znam koliko si upoznat sa ideologijom iz Draškovićevog Noža, izjavama Biljane Plavšić, sve je išlo u pravcu da u BiH ne postoji odovojen narod od Hrvata i Srba, kako bi podjela bila lakša. I danas imaš iste te negacije, samo su puno besmislenije nego tada.
Identitet Bošnjaka je odavno zagušen, prije 45. ali to nije tema, još za vrijeme Austrougarske i to zvaničnim dekretima. Borba za identitet je nastavljena pod imenom i identitetom muslimana, ali je opet brutalno ugušena odmah poslije rata (Mladi Muslimani).
Vjeruj, ništa nije nametnuto kao problem. Sve i jedan Bošnjak-musliman u JNA je za početak morao jesti svinjetinu, da ne spominjem ostale i veće probleme. Možda nekome ne izgleda kao big deal, ali je prosječnom muslimano itekako bitno. Da ne govorim da su prije 74. morali da se izjašnjavaju kao jedan od naroda (najčešće kao Srbi i Hrvati). Sve ove stvari kumulirane su slale poruku da nisi jednak kao tvoje komšije. U normalnim društvima se ovo naziva diskriminacijom i povredom ljudskih prava. Za Albance i jezik da ne govorim.
Kada nemaš ljudska prava, teško ćeš biti zadovoljan socijalnim i radničkim, koja jesu poštovana u SFRJ. Iako su i ova prava bila pod jakim ideološkim uticajem. Nisu isto tretirani radnici pripadnici partije i oni koji to nisu.
Da se razumijemo, ni Hrvati nisu bolje prošli, samo je njihovo ugnjetavanje išlo jako teže. Hrvatsko proljeće se između ostalog i javilo zbog protjerivanja hrvatskog jezika iz zvaničnih sfera države, koji se još uvijek zvanično zvao srpsko-hrvatski.
Nije se rat vodio zbog toga.
Te nacionalisticko fasisticke teorije su samo sredstvo za homogeniziranje masa.
Svaki rat se vodi zbog resursa.
Zavisi koga pitaš. Bošnjaci sigurno ne bi zaratili zbog ovoga. Albanci vjerovatno bi ako bi se nastavilo ugnjetavanje. Ključno je da li bi pružili podršku u kritičnom momentu i kod Bošnjaka je to bilo dok im nije pripucalo u dvorištu (Hrvatska i Ravno). Nikakva druga ideologija nego goli život i fizička prijetnja je učinila da narod koji je najviše vjerovao u bratstvo i jedinstvo napusti taj kurs.
Resursa kažeš. I to je zanimljiva teorija, ali ko je na kraju hajrovao i koje resurse poslije rata. Precjenjujemo nekada naše stvari.
Koja firma ili država kontroliše bilo koji bitan resurs u bivšoj Jugi? Nafte i nema nešto, a do neki dan je bila u rukama država. Tek su nedavno kupljene od strane Mađara (INA) i Rusa (Modriča i NIS). Ne vjerujem da su nam mađari i rusi zakuhali čorbu. Telekomi nisu postojali tada u ovom obliku, ruda nemamo i još su u domaćim rukama u čitavoj Yu (osim Birča koji je u Litvanskim rukama, ali opet ne sumnjam u litvance). Ostalo je sve zanemarljivo da je smiješno spominjati. Čak suprotno, mnoge velike strane firme su strašno izgubile zbog raspada i rata (VW, Mercedes, Renault, Citroen, kupci brodova iz brodogradilišta...) svi su bili u minusu zbog rata. Dakle i taj argument pada u vodu.
Šuma, isto, sića u odnosu na Rusiju, Poljsku... Struja, isto u privatnim rukama i sada.
Ipak se na kraju dođe do toga da je neko i na svo silno nagovaranje i lobiranje, ako je i bilo kakvih zlobnika na kraju, morao podići silnu vojsku i povući obarače na topovima, podići avione i rasturiti državu. A to je odrađeno iznutra i isključivo iz političkih ciljeva starih 100 godina.
Edit:
Ustvari, kad razmislim, možda si upravu. Bosna i resursi koje ima su mali u globalnom smislu, ali iz perspektive Srbije pozamašni. Elektrane, fabrike namjenske industrije, Crnogorsko primorje i izlaz na more, rude na Kosovu... Čak i Mile Dodik najbolje dokazuje tvoju tezu sa svojim ratnim profiterstvom i resursima koje je zgrnuo tada i zgrće sada na fašističkoj ideologiji. Biće da istinu zboriš.
