Samo se vi šalite, ali ovo je živa istina
Sjedili jednom tako ljudi u kafani i pili, kad tako jedan započe priču o priviđenjima, tj. prikazama koje su ljudi viđali kad su kasno naveče prolazili pored lokalnog mezarja, a jedan, već u vidno pripitom stanju ustade i reče: - "Ma kakve prikaze, kavi bakrači, to su sve izmišljotine, odoh sad pit na mezarju da dokažem da tamo ničega nema".
I tako, uze on flašu rakije u ruku i pravac mezarje. Bilo je negdje oko 1 sat iza ponoći.
Ne prođe ni pola sata kad on sav prstravljen, blijed k'o krpa, utrča u kafanu, i kad se malo smirio i sjeo za sto upitaše ga drugovi šta se desilo:
-Šutite, kad mi srce ne puče od straha. Idem ja tako kroz mezarje kad nekakva nena ide prema meni i nosi naramak drva . Kad je došla do mene ja je upitam šta tako kasno radi na mezarju, a ona mi dogovori kako je izašla da nakupi malo suhadi za potpalu.
" Pa zar u ova doba, i zar nema ko mlađi da ti pomogne" - pitam ja nju
-"Nema, sama živim, a šta ti radiš u ovo doba na mezarju?"- upita ona mene
- Ma, jarani mi pričali da se nešto priviđa na mezarju, a ja ne vjerujem u te gluposti, pa sam odlučio da se sam uvjerim i dokažem im da su te priče čista budaljaštinja"
a- a ona će meni "Jest, istina je to, i meni se priviđalo dok sam bila živa"
