Forum Klix.ba

Na tren sam te
Dodirnula u snovima
Srce mi je
Uzvratilo snažnim drhtajem
I okitilo me
Bještavilom sreće.....
Nisu to moje usne
dotakle prazninu
Samo su smanjile
broj koraka među nama
I pripremile naš za put
U neslućene visine...

Black....

Molim te...
večeras
ne govori
ništa.

Pogledima
pusti
nek' ugase
riječi.

Mjesto
krvi
venama,
vatra će
nam
teći....

Fortuna...cmok

Bit ću tvoje sunce
Jutrom, kad zora potisne noć.
Dušu da ti grijem
Osmijeh vedar da ti čuvam.....
I kad zatreba,
Bit ću tvoje more.
Dok god nemire svoje
ne budeš imao gdje utopiti.
I tvoja rijeka bit ću
Kad bujica negativnih misli
Krene nezaustavljivo iz tebe...
I luka tvoja bit ću
Kad se osjetiš umornim i ranjivim
A životne oluje prijete
Sa svih strana...
I snaga tvoja bit ću,
I ljubav tvoja bit ću,
Onog trenutka kad shvatiš
da sam ti Bogom dana...

Black... Cokim ja....

Imas u mojim dlanovima odmor i u srcu pokrivac ,
lezi pa se na moj dah nasloni i zaspi , tako utoni ,
a ja cu , ritmom sutnje iz svake ptice tihi let izvuci ,
umotati tvoj obris u lisce jablana i granama breze
naloziti da te ljuljaju , nad jezerom gdje valovi sapucu...

Fortuna.. cokim..

Što će male pjesme
u velikoj sjeni
i što će sjena
pjesmama malim?

Nije pjesma ruža
da joj hlada dajem
i ne želi vodu piti
ljubav svoju ljubiti

Tebi treba sjena
ti si pjesma moja
hlad, voda, ruža
što mi ruke pruža

I moje ruke tu su
i drže tvoje čvrsto
i naša tu je sjena
i kaplja vode ispijena...

Što će male pjesme
u velikoj sjeni
i što će sjena
pjesmama malim?

Black.. cokim ja..

proljeće

Proljeće je doba u tranziciji
u kojem svijet poprima temeljnu boju.

Moje je obojeno tvojim karminom
što si mi ga u prolazu implementirala na usne.

Neki ljudi su vrlo vješti s riječima
No ja sam samo s tobom
Jer kad si tužna
Privučem te k sebi
Sklopim ruke
I u mojoj si školjci biser.....

Fortuna...cokim..

Šta je to "nešto" što čini da hormoni plešu
Šta je to "nešto" što izdvaja TEBEod svih ostalih,
Ne znam… ali Ti imaš to nešto i zato evo...
Tvoja sam....

Black...ljubim ja tebe...

.. zelenom bojom svoga oka umirujes nemir mojih voda ,
s njom , obnavljas i cistis uzdrhtale prozirne valove ,
kao rajske biljke donosis proplanku rascvjetali mir ,
uspinjes moj zivot osvjezavajucom snagom nade ....

Fortuna..cokim ja...

Ti samo budi moj izazov, moj nemir, bol
budi slobodna i nikad moja
nedostižna, neuništiva

Ti samo budi zvijezda koja sjaji na zemlji
u inat vjerovanju, znanju i slabosti
dok ne postanemo jedno drugo...

Black...ljubi ja.....

King Kikapu wrote:Kupidon

Kupidon danas ima pištolj velikog kalibra.
Više ne gađa u srce,
Već dum-dum mecima puca u leđa, u želudac,
Ili u koljeno.
Od ljubavnika stvara bogalja.

Kupidon nije rumeni dječačić,
Sa lukom i strijelom.
On je utjerivač dugova s pit-bullom na lancu.
Njegov je posao najstariji biznis,
On vodi tržišni rat,
U kojem je kao i u ljubavi
Sve dopušteno!

ako si ti ovo napisao -- svaka cast!
nadji izdavaca i objavljuj pod hitno!

U zambaku skrivena
tajna rodoljublja
u djevojackoj kosi zapletena...
prica...
Kao pruzena ruka dragom
svjetlost iz tame
da donese....

MEHMEDALIJI

Tako ti je to...
prvo snjezi, pa onda behara
beres vocke i gledas zlatno
i tijelo i dusu u suncu kupas
da ga imas dosta, dok snjegovi ruse.

U tom krugu moras se naci
da svjestan bitka istinu spoznas;
jer nije zaman onda kada snjezi
a kamoli kad je zemljica lahka.

Dva, tri predjela

Stub dima se povija
guta ga vjetar
Izdaleka tutnjava
a vedro
dolaze, ipak

Samotna travka, nevidljiva
tanka
izdaleka sapat
a sivo
znaci dolaze

(Tu je istorija zaplakala
i ja sam)
Sav pejzaz se izdize i bjezi....
...oni su tu.

'92 god.

stella_k wrote:MEHMEDALIJI

Tako ti je to...
prvo snjezi, pa onda behara
beres vocke i gledas zlatno
i tijelo i dusu u suncu kupas
da ga imas dosta, dok snjegovi ruse.

U tom krugu moras se naci
da svjestan bitka istinu spoznas;
jer nije zaman onda kada snjezi
a kamoli kad je zemljica lahka.

Srećo moja draga.... . baš ti hvala....

Pa kad me vec krenulo...evo jos

Mjesec s smije
na mojim dlanovima
Sunce kroz zjenice viri

Oblaci ljube mi kosu
boginja srece
mene bas u narucju ljubi

Najljepse cvijece
pred tvojom ljepotom
posramljeno vene.

Jos ovo, i stvarno dosta!!

FORTUNI

Ona sama
zamisljenom ruku pruza.
Ona sama
zamisljena, svjetlost ljubi.

stella_k wrote:Jos ovo, i stvarno dosta!!

FORTUNI

Ona sama
zamisljenom ruku pruza.
Ona sama
zamisljena, svjetlost ljubi.

volim te dok kiša napolju rosi
i lišće svelo vjetar neka nosi
moji poljupci zalutali u tvojoj kosi
u mojim rukama tvoji tabani bosi
imaš li milosti za onog što prosi
što srce kao žrtvu prinosi
u dvostrukom vođenju knjiga pomješani iznosi

Cujes li moje nemusto
"oprosti"
zbog ljubavi koja
se mogla grijehom prozvati
shvati
da moja zudnja
samo snove je imala

Ne vidis..
kako oci su suzne
i kako boli teska utroba
u cekanju...
Ne skreci pogled
koji sam voljela
i onda
kad nije vise bio moj..

Ne kaznjavaj me
za bezazlen san
o ljubavi, ne idi
od mojih zamrlih ruku
tvoja sam uvijek bila
ono je bila tek tlapnja
srca usamljenog

Oprosti mi
odsanjan grijeh moj.

Ta varljivost je trajala,
bezgrešno se zenitima provlačila
vizijom me hrabreći
kako tek pratilac blagog vođe imam biti,
a ništa još ne bijah tada
samo prostor kojeg nema
i koji je utoliko moj
što radi mene nikad ničiji ne će postati,
takva besmislena prisvajanja jedina su dopuštena
da se nose kao lančić oko vrata
kojemu se ne mogu sagnuti
niti privjesak okrenuti znatiželjnim očima.

FortunaBela wrote:Ta varljivost je trajala,
bezgrešno se zenitima provlačila
vizijom me hrabreći
kako tek pratilac blagog vođe imam biti,
a ništa još ne bijah tada
samo prostor kojeg nema
i koji je utoliko moj
što radi mene nikad ničiji ne će postati,
takva besmislena prisvajanja jedina su dopuštena
da se nose kao lančić oko vrata
kojemu se ne mogu sagnuti
niti privjesak okrenuti znatiželjnim očima.

Ne poričem da ...
...bivajući bijelim patuljkom
samoljubivo promatram svoje obrise
i, iako mi je duša hladna,
ne pomišljam da je zvjezdana buktinja
lakomislena dok traje.

Ali ta ista me vodi
i ne znam koja Te samilost prislonila
njenim užurbanim kruženjima,
koja te vještina klaunovska unajmila
da budeš joj ljupki gost.

Kada bih
ti htjela pokloniti riječ,
bilo bi ih malo.

Simbol Mijeseca i Sunca
osmijeh na licu anđela
tren kada bi i život dala
teško je opisati.

I proći če neko vrijeme
vratiti će se hladnoća,
zemlja će otvoriti pore
uvlačeći me poljupcima trave.


Tada,
baš tada,
vrednuje se sva snaga sijećanja
uz odu sudbini
koja je jednom učinila
nešto božanstveno
spajajući nas!!!!!!!

Šta je to što postaje stvarnost? Tmuran dan i lutke koje lome svoje korake mokrim ulicama gradske pozornice?! Gdje su nestali ljudi?
Uhvatim se kako igram ulogu čovjeka u velikoj lutkarskoj predstavi. Gdje sam? Da li sam samo jedna uloga u velikoj predstavi?
Zapitam se, koliko je savršena moja uloga? I da li savršene uloge uopće postoje?