Forum Klix.ba

Ode tema u helac

netje gledam ja

samo ste utanjili sa prijedlozima

aa ne vidjeh prije ovu temu
btw, prvo da se zahvalim svima u krompirovo ime (biće mu drago vidjeti svoj post na listi )

od predloženih postova ,svi koji su mi se dopali su već dospjeli na listu a naći će se već i koji prijedlog čim prije

Ne piše više,bar ne na ovom mjestu.....jedini post koji sam uspjela sačuvati i koji je zaslužio naći se na listi odabranih.
Istina svi njegovi postovi su bili savršeni,divni,posebni,...da su i ostali tu sigurno bih odabrala jako teško,ovako nominujem onaj koji je jedini ostao zapisan na ovom forumu.
Hvala mu na Tajnim Nitima Duše,...hvala mu što je pisao,dijelio samnom i ostalima Niti svoje Duše..

sapati srca wrote:Za kraj...

Postoje žene o kakvima možete samo čitati u romanima ili sanjati u nekim čudnim januarskim snovima kad u duše zađe predvidiva bjelina i nejasna lahkoća snjegova...Iako zavrsih s pisanjem, danima osjecam potrebu da iskazem zahvalnost na ovaj nacin, ženi, za koju s ponosom mogu reci da me je u mojim najtezim trenucima bola darovala najljepsim darom prijateljstva...

Bijaše godina kad cežnjom ogrnut poćeh pisati u ovom Velikom Sretištu Duša... Godina u kojoj sam za ženu koju voljeh svakim svojim dahom i svim od cega sam sazdan bolno shvatio da nam ljubavi, bliskost, želja za pripadanje u cjelosti jedno drugom nisu iste...Godina u kojoj sam otišao od nje, naprosto razumjevajući da je mogu voljeti na naćin da svoj bol čežnje pretvorim u dar u nisku prica o ljubavi prema njoj u kojima cu nepatvoreno, opisati sve ono sto osjecam,snivam, želim i živim, želeći da možda nekada zna kako, koliko i na koji sam je naćin volio...

Imadoh nick kao i sada od kog se povraćalo nekim muškarcima ali bijahu pristojni pa mi to ne sasuše u lice nikada i nešto bijedna vremena da tastaturom ispunim tišinu dugačka hodnika prije sna...
Nježnim, ali nadasve iskrenim pisamcetom koje dobih na PP obojise se topplim bojama naredni dani i mjeseci... Tako upoznah ženu britka stila s iskrama živosti u slogovima i rodila se među nama čudna komunikacija gladna dopisivanja i grozničavo iskrena kao neka lijepa šutnja na splavi dvaju očajnika kao da će nam već sutra u postelje banuti orwellovski Istjerivači Sudbina i kao da nam je zadnji, prezadnji čas...
«Povjerenje je skup luksuz ovdje u ovom virtuelnom svijetu, ali osjećam da mogu vjerovati vama...»(usjekla mi se u pamćenje ta njena napisana rečenica) Iako sam u pocetku bio oprezan, jer sam za bezuvjetnu otvorenost u ljubavi i svojoj želji prema ženi koju voljeh i o kojoj pisah bio pocascen spoznajom da ona meni kao žena ne pripada, ponovo otvorih srce i dušu, znajući da prave ljubavi i pravog prijateljstva ne može biti bez iskrenosti i povjerenja...

Tako doznah da je i ova velebna ženska sudbina prepuna ushita, uzleta i bola čudna priča o golom preživljavanju i stepenicama kemoterapija pobjeda nad bolešću što je već pogrizla dva omanja grada jednu dugu vezu s muškarcem kojeg bi svaka majka poželjela za zeta.
Milion krhotina svijeta zabijalo se u njena pluća i ramena i ona mi se učini tada gotovo kao mitska junakinja, tragična, prkosna i hrabra...
Neosjetno postadoh njezin andeo bdijenja trgovac sa silama koje neke ponesu k nebu a neke bacaju natrag...

Pisasmo jedno drugom o onom sto bitišemo, cutimo i nosimo nutrinom, svaki put s drugog mjesta gdje se znao za nas sklupčati savršeni trenutak i puno, puno mislima u šetnjama i tišinama šeherskkih aleja...


Susret u ovom mističnom šeher gradu (napisah joj tada da možda nije trenutak, a ona se nasmijala i došla predivnim suncem okupana) kahva s okusom zagrljaja razgovorom s iluzijom stogodišnjeg poznanstva, toplina blagost, prijateljstvo (i ja postah najveći navijač njene sreće s muškarcem kog je prisvajala ona druga). Rastanak zaista lijep i topao zagrljaj kakvog do tad vidjeh samo u filmovima...

Ona bijaše od iskrenosti sazdana najnježnija od svih žena što koraknuše u moj svijet ikada i ja se lijepo naučih da ne mora sve predivno zasjati u nama kao Ljubav (možda je baš zbog toga i sjalo kao varnica nestvarna) Jednog aprilskog jutra pohvalih joj se kako ponekad sapucem u basci koju jedna nježna duša nazva Tajne niti duše, praveći dar ženi koju volim,
a onda mi stignu poruka i ja! I uz to i adresa na kojem je popis njenih napisanih i objavljenih knjiga... Citah nocima sto njeno srce izli, a dusa natopi. Ona već bijaše spisateljica cije se niti duše odavno čitaju i u drugim zemljama, a ja covjek nalik Medžnunu u staromodnom sivom dizajnu romantika koji stvara izvor satkan od ljubavi prema ženi za kojom mi je srce ceznulo.

Jedno nas je vrijeme ispunila tišina (jer je vodoliju u meni uvrijedila jedna njena istinita opaska da sam trebao davno otići od žene o kojoh pisah, jer naprosto nam Ljubavi nisu iste)
i dugo, dugo je trajala gotovo kao zaborav dok se ne osvrnuh i vidjeh i osjetih da me svejednako gleda i osjeća iz daljina bolja i toplija no što ću ja biti ikada...

Ali nešto ne valja s umiranjem žive prošlosti u ljudima pa nastavismo perom srca prekinutu prepisku i pisah joj često kako mi sada sama od sebe naiđu sjećanja ali sad više mislima i sve manje riječima...Kako cu je voljeti dok sam živ, i kako će mi uvijek više biti stalo do njezine nego do vlastite sreće, ma gdje bila, ma skim bila...Pisah i da znam da je to mozda u današnjem vaktu naivno, idealisticno, ali zar se može drukcije ako se istinski svakim svojim dahom voli....Razumjela je...Zadivljen sam ostajao koracajuci njenim zivotnim hodnicima u kojima sam saznavao o njenim njenim ranama srca i bitkama žene u ovom vrzinom kolu koje nazvassmo Zemljom. Iako sam prestao pisati jer sam zavrsio sve ono sto zeljeh o ljubavi prema ženi koju volim ispisati, pozeljeh na ovom mjestu na kraju pisanja iskazati joj svoje postovanje, zahvalnost i duboko divljenje onim sto joj nutrinu natapa....zahvalnost za dar ljepote prijateljstva kojim me je darovala...

Prije desetak dana me prenu čarobna mala napravica, „Dokle ću ja na ovom prelijepom mjestu sto vrelom Bosne ga zovete ispijati kahvu sama, čekajući kad ćeš se pojaviti niz aleju“?-pisalo je u poruci...Osvrnuh se u sebi niz drvorede pitanja i vidjeh koliko silno u nama bliskost prijateljstva plamti kao svijeća...Ostadoh nije, začuđen i ponosan...jer sam darovan najljepšom privilegijom, darom da mogu u ovom plastićnom vremenu, osjetiti i znati, reći i napisati...Hvala Ti što si me u mojim najtezim trenucima bola pocastila iskrenim i nježnim prijateljstvom umivajuci bolnu ceznju, razumjevajuci da je vrijeme ono sto prolazi, a ne ljubav....


Ovim tekstom zahvalnosti zavrsio sam sa pisnjem o ljubavi prema ženi kojoj sam želio ostaviti nisku sastavljenu od prica u kojima sam opisivao sva svoja stanja i osjecanja, kako, koliko i na koji je nacin volim, želeci da to bude moj dar njoj za ljubav kojom me je u potpunosti natopila...Postivajuci neumitnost svega sto se desavalo medu nama, razumijevajuci da se moze voljeti i dalje u razlicitim formama ja sam odabrao ovaj nacin...želeci da svoju čežnju pretoćim u izvor ljubav...Hvala svima Vama koji ste ucinili da ova basca, ovaj izvor istinski to i postane..

Voljenoj...

Volim te...I nije me briga, ne hajem i nije mi važno, ne kajem se i opet bi isto ućinio...Jer te volim i znam kakva se ljepota, snaga i nježnost u tebi krije...On to nikada nije znao, niti će ikada znati...I zato bi sve opet isto uradio...Jer te volim nježnosti moja... Jer znam koliko si padala na dno dublje od ponora svijeta, na sam kraj svemira i ogrtala se bolnim vatrama ceznje u danima kada nisam znao da tvoja dusa moju doziva...
Moj Bože, kako to tvoja krhka duša djevojačka uopšte uspije iznijeti na svojim ramenima!
Možda si zbog tog i načinjena jaka, da rađaš u mukama, da mrviš kosu noktima i pregrizeš
jeku vlastitog jauka u gluhim noćima.Znam da te je gušila hladnoća, a tako si željela srce ugrijati---
Znam da si grcala u vlastitom postojanju...
O, ne ne brini znadem ja... ništa od Nas ne bi dospjelo biti, da Ti me te novembarske noći ne povede rijekom sjećanja i ja s tobom prođoh sve ovo o cmeu pisah... Nikada se mi ne bi jako sreli i dušama taknuli, da nisi kroz ceznju tako jako i nijemo, bolno i teško izrasla. Nikada ovoliko divljenja ja ne bih u jednom trenu imao za Tebe, ženu bola, istine i hrabrosti - da mi nisi šapnula da me dugo voliš....ti znas koliko... Da se nisi otvorila na nacin kako nikada nijedna zena nije... Ja Te tada , poslije i sada dok ovo pišem ne mogu doživjeti drukcije sem na nacin da te volim svakim djelicem onoga od cega sam sazdan...
Oprosti mi nježnosti moja, oprosti mi voljena moja jer ja ne znam sve o ljubljenju i Ljubavi...Znam da Te volim onom jedinom istinskom čistom ljubavlju što obućena u haljinu čežnje zaborav nikada ne donosi.... Oprosti mi živote moj na ovolikoj širini svega sto ti u ovoj basci ispisah...I to je samo djelic onoga s cime svakodnevno lijezem, budim se i zivim...Volim te uvijek i zauvijek njeznosti moja..

Postao/la specifikacija dana 07/09/2011 20:40

S obzirom da se ocekuje veliki broj navijaca iz dijaspore, ali i iz BiH, predlazem da rezervisete nocenje u lancu hotela Etap. Cijena trokrevetne sobe je otprilike oko 60 eura (ukoliko vas je troje u sobi, cijena dodje 20 eura po osobi), sto je za Pariz poprilicno jeftino. Da ne bude zabune, bez obzira da li je jedno, dvoje ili troje u sobi, cijena sobe ostaje ista. Mozda se po + 1 klijentu placa jedan do dva eura vise - to treba provjeriti!
Sobe su jednostavno opremljene, sto znaci bracni krevet,a iznad bracnog se nalazi krevet za trecu osobu ))) Nije nista specijalno, ali za jednu ili eventualno dvije noci, to je sasvim u redu. Ovi hoteli se nalaze na perifernim djelovima grada!
U nastavku sajt hotela Etap koji su najblizi stadionu St Denis, a nisu daleko ni od grada : http://www.etaphotel.com/fr/booking/hotels-list.shtml

Postoji lanac hotela Formula, oni jesu jeftiniji, ali u sobama nema toaleta ni kupatila, vec se isti nalaze u hodniku i za tusiranje treba platiti 2 eura, ili tako nesto. Hoteli su poprilicno cisti!

Za one koji dolaze s nekom putnickom agencijom, ne dozvolite da vam prodaju metro karte za 5 zona, dovoljne su vam prve dvije ( 1 i 2 zona su stari dio grada i najblize predgradje, i te zone se svakako prodaju zajedno).
Fudbalski stadion se nalazi u drugoj zoni!

Ako nekome mogu biti od bilo kakve pomoci, neka se slobodno javi!

zašto ovo, zato što je forumaš star(i)mo (to ne smijemo zaboraviti) pokrenuo temu koja je , barem mi se tako čini, kao nikad povezala bosance i hercegovce širom svijeta,

zašto specifikacija, pa ovo mu je prvi post na ovoj temi i kao što je i rekao, bio je od pomoći svima i na usluzi danima, prije i poslije utakmice sa francuzima i tokom baraža
takav primjer želje da se pomogne sunarodnjacima odavno nisam vidio
da ne duljim više, nadam se da je ovo dovoljno

specifikacija

volio sam pročitati postove od nokie(stara neka tipa) i njegova pravna tumačenja.posebno je bio dobar post gdje je tumačio presudu suda u hagu za genocid u sporu bih-srbija.taj post je objavljen i na portalu

-evo ga--frišak-taze




Re: Zanimljiva pričica..? Ko je sretniji?
Postao/la Ridjobrki dana 22/12/2011 08:49

Zanimljiva tema, o ovome često razmišljam pa hajde da koju škrabnem uz jutarnju kahvu...

Prvo, ja se ne nalazim ni u jednom od ove dvojice - prvi je više skeptik nego pesimista a drugi je naivna prostodušna budala. Ja sam neki surovo realan lik, optimističan sam u pogledu predviđanja razvoja stvari i uvijek se nadam najboljem a pesimističan u smislu da uvijek nastojim imati varijantu B u slučaju da stvari ne idu baš onako kako bih ja volio/htio/želio.

Konkretno - da ja dobijem hrpu onih okruglih konjskih govana a nadao sam se vlakiću bio bih razočaran ali bih rekao "ok, nije vlakić ali daj da vidimo jesu li ova govna čemu" i vjerovatno bih se nakon pola sata igrao i zabavljao boćanjem lopticama od konjiskih govana.

Ništa nije samo po sebi razlog ni za sreću ni za tugu, neko nađe razlog da u svakoj sreći nađe nešto crno a neko opet i u crnjaku nađe neku sitnicu koja će mu navući osmijeh na lice. Preživio sam rat, imam nekih dosta teških životnih iskustava ali sada kad se osvrnem na to kažem da bih izdržao i gore stvari i ne kontam kako ljudi ne nauče izvlačiti pouke i kako uporno padaju na životnim sitnim ispitima. Kako nađu razlog za biti nesretan???

Primjer, moj kolega zakeralo nezadovoljan ležajem na kojem je prenoćio i vazdan priča o tome. Ja sam prvu godinu rata spavao u skloništu na napuhanom dušeku za plažu preko kojeg je bila deka prostrta i nakon toga je sve dobro. Ne zato što se ja zadovoljavam malim nego zato što je sve poslije toga nešto što treba cijeniti. A ne cijenimo ništa.

U zadnjih par godina se rješavam takvih ljudi i sklanjam ih iz svoje blizine. Jednostavno, loše raspoloženje je prelazno i ja ne mislim da je smisao mog života da te životne trollove puštam da meni uskraćuju ljepotu života i truju me negativnom energijom. Ne dopuštam prenemaganje u svojoj blizini. Ako neko ima pravi problem tu sam da uskočim i zadam se da to riješimo ali da će meni neko iz dana u dan trollati život glupostima - neće. Oprez, ne govorim ljudima sa pravim životnim iskušenjima i problemima nego o onom tipu ljudi koji na primjer kad su žedni kukaju kako su žedni a kad se napiju vode ne kažu elhamdulillah, super, sad je sve taman nego joj kako sam ja bio žedan a meščini da ću opet biti a kao da me malo i glad hvata... Ma sisaj ga, govedo, idi materi pa njoj kukaj! Takvi ljudi su nepouzdani i neupotrebljivi i bolje ti je ne imati prijatelje nego imati takve.

Sreća je stvar ličnog izbora i pristupa. Sreća je stvar čovjekove otvorenosti prema životu. Sreća je stvar želja i strahova i kod nas je šteta da je narod toliko ubijen u pojam i raspamećen da je nemoguće da bude sretan upravo iz razloga što je prestrašen i natjeran da bude zatvoren. Mi smo ciljano prestrašeni i natjerani da se povlačimo u svoje školjke i to nije slučajno ali to nas ne opravdava. Bog nam je dao razum, Bog nam je dao srca i na nama je da ih koristimo bez obzira na sve.

Moja rahmetli majka Habiba je osoba koju jako često citiram a znala je reći "vazda bude bolje neg što insan misli". Meni je to kad sam bio mali zvučalo besmisleno jer ne može biti bolje ako sam ja dobio hrpu konjskih govana umjesto vlakića ali život nauči neke stvari... Uvijek bude bolje nego što insan misli jer:
a) stvarno se desi da se stvari nekako sjajno raspletu
b) nema toga što insan ne može podnijeti i tek u teškim iskušenjima pronađemo snagu koje ne bismo ni bili svjesni

Kao što Krleža napisa:

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo
Pak ni vezda ne bu da več nekak ne bu

Nikad nije bilo da nije nekako bilo pa vala neće ni sad biti da neće nekako biti, jebat' ga... Život je putovanje, stvari/ljudi/događaji dođu i prođu i ništa nije vrijedno straha i srkleta. Sve prije ili kasnije dođe na svoje, sve se preživi i ono što si uradio je uvijek bolje od onog što nisi uradio. Najgore je sjediti i biti sporedan lik u filmu svog života.

Toliko u ovoj jutarnjoj propovijedi, pozdravlja vas velečasni Ridjobrki

muha_sa wrote:-evo ga--frišak-taze




Re: Zanimljiva pričica..? Ko je sretniji?
Postao/la Ridjobrki dana 22/12/2011 08:49

Zanimljiva tema, o ovome često razmišljam pa hajde da koju škrabnem uz jutarnju kahvu...

Prvo, ja se ne nalazim ni u jednom od ove dvojice - prvi je više skeptik nego pesimista a drugi je naivna prostodušna budala. Ja sam neki surovo realan lik, optimističan sam u pogledu predviđanja razvoja stvari i uvijek se nadam najboljem a pesimističan u smislu da uvijek nastojim imati varijantu B u slučaju da stvari ne idu baš onako kako bih ja volio/htio/želio.

Konkretno - da ja dobijem hrpu onih okruglih konjskih govana a nadao sam se vlakiću bio bih razočaran ali bih rekao "ok, nije vlakić ali daj da vidimo jesu li ova govna čemu" i vjerovatno bih se nakon pola sata igrao i zabavljao boćanjem lopticama od konjiskih govana.

Ništa nije samo po sebi razlog ni za sreću ni za tugu, neko nađe razlog da u svakoj sreći nađe nešto crno a neko opet i u crnjaku nađe neku sitnicu koja će mu navući osmijeh na lice. Preživio sam rat, imam nekih dosta teških životnih iskustava ali sada kad se osvrnem na to kažem da bih izdržao i gore stvari i ne kontam kako ljudi ne nauče izvlačiti pouke i kako uporno padaju na životnim sitnim ispitima. Kako nađu razlog za biti nesretan???

Primjer, moj kolega zakeralo nezadovoljan ležajem na kojem je prenoćio i vazdan priča o tome. Ja sam prvu godinu rata spavao u skloništu na napuhanom dušeku za plažu preko kojeg je bila deka prostrta i nakon toga je sve dobro. Ne zato što se ja zadovoljavam malim nego zato što je sve poslije toga nešto što treba cijeniti. A ne cijenimo ništa.

U zadnjih par godina se rješavam takvih ljudi i sklanjam ih iz svoje blizine. Jednostavno, loše raspoloženje je prelazno i ja ne mislim da je smisao mog života da te životne trollove puštam da meni uskraćuju ljepotu života i truju me negativnom energijom. Ne dopuštam prenemaganje u svojoj blizini. Ako neko ima pravi problem tu sam da uskočim i zadam se da to riješimo ali da će meni neko iz dana u dan trollati život glupostima - neće. Oprez, ne govorim ljudima sa pravim životnim iskušenjima i problemima nego o onom tipu ljudi koji na primjer kad su žedni kukaju kako su žedni a kad se napiju vode ne kažu elhamdulillah, super, sad je sve taman nego joj kako sam ja bio žedan a meščini da ću opet biti a kao da me malo i glad hvata... Ma sisaj ga, govedo, idi materi pa njoj kukaj! Takvi ljudi su nepouzdani i neupotrebljivi i bolje ti je ne imati prijatelje nego imati takve.

Sreća je stvar ličnog izbora i pristupa. Sreća je stvar čovjekove otvorenosti prema životu. Sreća je stvar želja i strahova i kod nas je šteta da je narod toliko ubijen u pojam i raspamećen da je nemoguće da bude sretan upravo iz razloga što je prestrašen i natjeran da bude zatvoren. Mi smo ciljano prestrašeni i natjerani da se povlačimo u svoje školjke i to nije slučajno ali to nas ne opravdava. Bog nam je dao razum, Bog nam je dao srca i na nama je da ih koristimo bez obzira na sve.

Moja rahmetli majka Habiba je osoba koju jako često citiram a znala je reći "vazda bude bolje neg što insan misli". Meni je to kad sam bio mali zvučalo besmisleno jer ne može biti bolje ako sam ja dobio hrpu konjskih govana umjesto vlakića ali život nauči neke stvari... Uvijek bude bolje nego što insan misli jer:
a) stvarno se desi da se stvari nekako sjajno raspletu
b) nema toga što insan ne može podnijeti i tek u teškim iskušenjima pronađemo snagu koje ne bismo ni bili svjesni

Kao što Krleža napisa:

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo
Pak ni vezda ne bu da več nekak ne bu

Nikad nije bilo da nije nekako bilo pa vala neće ni sad biti da neće nekako biti, jebat' ga... Život je putovanje, stvari/ljudi/događaji dođu i prođu i ništa nije vrijedno straha i srkleta. Sve prije ili kasnije dođe na svoje, sve se preživi i ono što si uradio je uvijek bolje od onog što nisi uradio. Najgore je sjediti i biti sporedan lik u filmu svog života.

Toliko u ovoj jutarnjoj propovijedi, pozdravlja vas velečasni Ridjobrki

ja kako procitah ovaj post Ridjobrkog shvatih da bi se obavezno trebao naci ovdje. objasnio covjek sta je zivot.

samo je tuzno koliko nas se pronaslo u ljudima koje je brko odlucio izbjegavat. (mozda ne 100% al dobrim dijelom)
nazalost, masa ljudi nesvjesno kuka i gundja kroz zivot.

+1 za velecasnog

hamša wrote:

HAVANA wrote:+1 za velecasnog

+1

Ridjobrkog za presjednika

+1

hamša wrote:

HAVANA wrote:+1 za velecasnog

+1

Ridjobrkog za presjednika

+1

Ridjobrki mi je fantastičan, osoba čiji komentar koliko dug bio pročitam do kraja

velecasni++

i meni je ridjobrki super, ako ništa drugo njegovim vicevima se uvijek smijem

sophieEl wrote:

hamša wrote:

HAVANA wrote:+1 za velecasnog

+1

Ridjobrkog za presjednika

+1

Ridjobrki mi je fantastičan, osoba čiji komentar koliko dug bio pročitam do kraja

+1

Pa glasajte za njega http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =1&t=82827 a da i ne bude da je temi dohakao moj zadnji upis

Izvinjavam se na off-u

Uh steta je tema "Urbane sex legende" izbrisana, al je tamo bilo materijala, hehe.
Svaki od navedenih postova je "the best" na svoj nacin, moj glas ide za sve

Oooo, ovaj od velecasnog brke
( hvala Muha )

Konkretno - da ja dobijem hrpu onih okruglih konjskih govana a nadao sam se vlakiću bio bih razočaran ali bih rekao "ok, nije vlakić ali daj da vidimo jesu li ova govna čemu" i vjerovatno bih se nakon pola sata igrao i zabavljao boćanjem lopticama od konjiskih govana.



Ridjo Velecasni! +1

Sve od brke
+100

Ridjobrki wrote:'Nako nešta kontam, a ko šalje mailove Afrikancima, ko njih levati? Konektuje se M'Budu tako u svojoj sijeraleonskoj kolibi, otvori e-mail kad ono u inboxu pisamce:

''Hi my name is Bakir and I live in Bosnia. My deceased father Alija...''

Da se i ja pridružim Brkomaniji Sa teme o internet-prevarama

Kako opisati situaciju u BiH sa par riječi a da bude jasno, konkretno, duhovito, žalosno, istinito, sarkastično, bolno, brutalno, simpatično i realno.

Evo kako

EUROBIH wrote:
čekam....čekam, taj dan da bošnjo nekog naguzi......makar i u baražu......al opet čekam...godinama.......desetljećima....čekam........

mrzim ovakve teme, ali sad sam valjda dovoljno popio...

nije mi jasno da zelenasica koja je nogama 101% na zemlji podrzi onakav romanticarsko-nadrealisticni tekst. ono sto je ona pisala je nesto sto svima moze biti pouka, a ovaj koji predlaze je neka bajka. ludilo za nadati se. besmisao besmisla... ali valjda tu dodje ono o suprotnostima.
sa velecasnim brkom bih se slozio 100%. i od govana se pita pravi, a neki se cak i na okus naviknu. nakon toga sve je bolje.
zato za post predlozen od zelene -1, a za brku +25.

vozač wrote:Postao/la specifikacija dana 07/09/2011 20:40

S obzirom da se ocekuje veliki broj navijaca iz dijaspore, ali i iz BiH, predlazem da rezervisete nocenje u lancu hotela Etap. Cijena trokrevetne sobe je otprilike oko 60 eura (ukoliko vas je troje u sobi, cijena dodje 20 eura po osobi), sto je za Pariz poprilicno jeftino. Da ne bude zabune, bez obzira da li je jedno, dvoje ili troje u sobi, cijena sobe ostaje ista. Mozda se po + 1 klijentu placa jedan do dva eura vise - to treba provjeriti!
Sobe su jednostavno opremljene, sto znaci bracni krevet,a iznad bracnog se nalazi krevet za trecu osobu ))) Nije nista specijalno, ali za jednu ili eventualno dvije noci, to je sasvim u redu. Ovi hoteli se nalaze na perifernim djelovima grada!
U nastavku sajt hotela Etap koji su najblizi stadionu St Denis, a nisu daleko ni od grada : http://www.etaphotel.com/fr/booking/hotels-list.shtml

Postoji lanac hotela Formula, oni jesu jeftiniji, ali u sobama nema toaleta ni kupatila, vec se isti nalaze u hodniku i za tusiranje treba platiti 2 eura, ili tako nesto. Hoteli su poprilicno cisti!

Za one koji dolaze s nekom putnickom agencijom, ne dozvolite da vam prodaju metro karte za 5 zona, dovoljne su vam prve dvije ( 1 i 2 zona su stari dio grada i najblize predgradje, i te zone se svakako prodaju zajedno).
Fudbalski stadion se nalazi u drugoj zoni!

Ako nekome mogu biti od bilo kakve pomoci, neka se slobodno javi!

zašto ovo, zato što je forumaš star(i)mo (to ne smijemo zaboraviti) pokrenuo temu koja je , barem mi se tako čini, kao nikad povezala bosance i hercegovce širom svijeta,

zašto specifikacija, pa ovo mu je prvi post na ovoj temi i kao što je i rekao, bio je od pomoći svima i na usluzi danima, prije i poslije utakmice sa francuzima i tokom baraža
takav primjer želje da se pomogne sunarodnjacima odavno nisam vidio
da ne duljim više, nadam se da je ovo dovoljno

Nije da moram , ali hoću da podržim ovaj post specifikacije. On je na neki način sublimacija čitave jedne teme koja je nas fudbalske zaljubljenike okupiorala duže vrijeme. Nisam nažalost bio u Parizu, sve se čuvao za Krakov ili Donjeck, ali ne da se u.....m preko potoka .

Moram reći da je za moj ukus ovdje i previše predloženih, haj uslovno ću ih nazvati, filozofskih postova koji objašnjavaju život, a ja forum nekako drugačije shvatam.....al naravno de gustibus non est disputandum

muha_sa wrote:-evo ga--frišak-taze




Re: Zanimljiva pričica..? Ko je sretniji?
Postao/la Ridjobrki dana 22/12/2011 08:49

Zanimljiva tema, o ovome često razmišljam pa hajde da koju škrabnem uz jutarnju kahvu...

Prvo, ja se ne nalazim ni u jednom od ove dvojice - prvi je više skeptik nego pesimista a drugi je naivna prostodušna budala. Ja sam neki surovo realan lik, optimističan sam u pogledu predviđanja razvoja stvari i uvijek se nadam najboljem a pesimističan u smislu da uvijek nastojim imati varijantu B u slučaju da stvari ne idu baš onako kako bih ja volio/htio/želio.

Konkretno - da ja dobijem hrpu onih okruglih konjskih govana a nadao sam se vlakiću bio bih razočaran ali bih rekao "ok, nije vlakić ali daj da vidimo jesu li ova govna čemu" i vjerovatno bih se nakon pola sata igrao i zabavljao boćanjem lopticama od konjiskih govana.

Ništa nije samo po sebi razlog ni za sreću ni za tugu, neko nađe razlog da u svakoj sreći nađe nešto crno a neko opet i u crnjaku nađe neku sitnicu koja će mu navući osmijeh na lice. Preživio sam rat, imam nekih dosta teških životnih iskustava ali sada kad se osvrnem na to kažem da bih izdržao i gore stvari i ne kontam kako ljudi ne nauče izvlačiti pouke i kako uporno padaju na životnim sitnim ispitima. Kako nađu razlog za biti nesretan???

Primjer, moj kolega zakeralo nezadovoljan ležajem na kojem je prenoćio i vazdan priča o tome. Ja sam prvu godinu rata spavao u skloništu na napuhanom dušeku za plažu preko kojeg je bila deka prostrta i nakon toga je sve dobro. Ne zato što se ja zadovoljavam malim nego zato što je sve poslije toga nešto što treba cijeniti. A ne cijenimo ništa.

U zadnjih par godina se rješavam takvih ljudi i sklanjam ih iz svoje blizine. Jednostavno, loše raspoloženje je prelazno i ja ne mislim da je smisao mog života da te životne trollove puštam da meni uskraćuju ljepotu života i truju me negativnom energijom. Ne dopuštam prenemaganje u svojoj blizini. Ako neko ima pravi problem tu sam da uskočim i zadam se da to riješimo ali da će meni neko iz dana u dan trollati život glupostima - neće. Oprez, ne govorim ljudima sa pravim životnim iskušenjima i problemima nego o onom tipu ljudi koji na primjer kad su žedni kukaju kako su žedni a kad se napiju vode ne kažu elhamdulillah, super, sad je sve taman nego joj kako sam ja bio žedan a meščini da ću opet biti a kao da me malo i glad hvata... Ma sisaj ga, govedo, idi materi pa njoj kukaj! Takvi ljudi su nepouzdani i neupotrebljivi i bolje ti je ne imati prijatelje nego imati takve.

Sreća je stvar ličnog izbora i pristupa. Sreća je stvar čovjekove otvorenosti prema životu. Sreća je stvar želja i strahova i kod nas je šteta da je narod toliko ubijen u pojam i raspamećen da je nemoguće da bude sretan upravo iz razloga što je prestrašen i natjeran da bude zatvoren. Mi smo ciljano prestrašeni i natjerani da se povlačimo u svoje školjke i to nije slučajno ali to nas ne opravdava. Bog nam je dao razum, Bog nam je dao srca i na nama je da ih koristimo bez obzira na sve.

Moja rahmetli majka Habiba je osoba koju jako često citiram a znala je reći "vazda bude bolje neg što insan misli". Meni je to kad sam bio mali zvučalo besmisleno jer ne može biti bolje ako sam ja dobio hrpu konjskih govana umjesto vlakića ali život nauči neke stvari... Uvijek bude bolje nego što insan misli jer:
a) stvarno se desi da se stvari nekako sjajno raspletu
b) nema toga što insan ne može podnijeti i tek u teškim iskušenjima pronađemo snagu koje ne bismo ni bili svjesni

Kao što Krleža napisa:

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo
Pak ni vezda ne bu da več nekak ne bu

Nikad nije bilo da nije nekako bilo pa vala neće ni sad biti da neće nekako biti, jebat' ga... Život je putovanje, stvari/ljudi/događaji dođu i prođu i ništa nije vrijedno straha i srkleta. Sve prije ili kasnije dođe na svoje, sve se preživi i ono što si uradio je uvijek bolje od onog što nisi uradio. Najgore je sjediti i biti sporedan lik u filmu svog života.

Toliko u ovoj jutarnjoj propovijedi, pozdravlja vas velečasni Ridjobrki

Do sad sam samo onako citao temu, nisam vidio ni jedan meni bas zanimljiv post koji bih izdvojio, do sad.

Evo i od mene jedan glas.