Forum Klix.ba

e da..sjecam se i cao-a i ven-a...kojecega s puno slika

Lace wrote:e da..sjecam se i cao-a i ven-a...kojecega s puno slika

A Vesela Sveska ti dodje nesto kao Koeljovi romani

a tek politikin zabavnik i mikijev almanah

Lace wrote:

Tandzika wrote:

car-x wrote: korina, jel ovo 85 godina proizvodnje?
ako jeste, onda si zakaznisla 2-3 godine..

tamo negdje oko 18.-te se nafura na damiana, narcisa i zlatoustog, i kao vrhunac svega na igru staklenih perli..

Znaci ono oko 14-15 je Sidharta?

ja nisam procitala ni jednu od tih knjiga ...ne volim da citam tj. mislim da sam u osnovnoj se peglala sa stepskim vukom...i uopste se ne sjecam te knjige...samo zato sto je bila...obavezna literatura i onog stranca od kamija...i to mi je bilo pegla

U kojoj je to osnovnoj obavezna literatura bila Stepski Vuk. Prva hasisarska elementarna?

water wrote:

Lace wrote:

Tandzika wrote: Znaci ono oko 14-15 je Sidharta?

ja nisam procitala ni jednu od tih knjiga ...ne volim da citam tj. mislim da sam u osnovnoj se peglala sa stepskim vukom...i uopste se ne sjecam te knjige...samo zato sto je bila...obavezna literatura i onog stranca od kamija...i to mi je bilo pegla

U kojoj je to osnovnoj obavezna literatura bila Stepski Vuk. Prva hasisarska elementarna?

hm sad ne znam...jel bjese mozda u srednjoj ...to je meni tako brzo proslo (3 godine srednje u ratu...II, III i IV)...da se toga ni ne sjecam najbolje...vjerovatno sam se zajebala..

Korina85 wrote:DEMIAN HERMAN HESSE

"Moras pronaci svoj san i put ce ti biti lak. No, nema vjecnoga sna, uvijek ga zamijeni neki novi, a pozeljeti ne smijes nijednog zadrzati."

Prva knjiga koju sam procitao bila je Sidartha (5x), zatim Demijan, i definitivno su mi ZZAAKOOON knjige.Sidarthe ima jos uvijek jak uticaj na mene, na sve sto radim i o cemu razmisljam, jer sam neko vrijeme nakon sto je procitah, razmisljao o prelasku na Budizam i citao kojekakve Budisticke spise isl.

Nakon Sidarthe i Demijana, tu su Hyperion,Pad Hyperiona,Endymion i Uspon Endimiona(4 dijela naj vece epske sage u historiji SF-a)

Da li zna neko kako se zove ona knjiga o Ali pasi, ono je stvarno jedna od boljih knjiga procito sam je sto se kaze sa apetitom. Legenda o Ali pasi ili tako nekako se zove. Ako zna neko pravi naslov, radi se o onome skrtom trgovcu i siromahu Aliji koji postaje na kraju pasa itd. Ima toga dosta samo knjiga je prava.

BigBoss wrote:Da li zna neko kako se zove ona knjiga o Ali pasi, ono je stvarno jedna od boljih knjiga procito sam je sto se kaze sa apetitom. Legenda o Ali pasi ili tako nekako se zove. Ako zna neko pravi naslov, radi se o onome skrtom trgovcu i siromahu Aliji koji postaje na kraju pasa itd. Ima toga dosta samo knjiga je prava.

a jesi citao nesto od hans-kristian andersena ?

Domaci knjizevnici manje vise sto lektira iz moranja sto od dosade a od stranih najcesce citam Camila Sijarica iz SFR Crne Gore...

kajman wrote:

BigBoss wrote:Da li zna neko kako se zove ona knjiga o Ali pasi, ono je stvarno jedna od boljih knjiga procito sam je sto se kaze sa apetitom. Legenda o Ali pasi ili tako nekako se zove. Ako zna neko pravi naslov, radi se o onome skrtom trgovcu i siromahu Aliji koji postaje na kraju pasa itd. Ima toga dosta samo knjiga je prava.

a jesi citao nesto od hans-kristian andersena ?

Kakav Andersen, ovo je knjiga. Ako ne znas koja je citaj bajke i pripovjetke. Nema veze sa politikom, radnja se desava za vrijeme Turske vlasti. Meni se svidjela zato i pisem, ako se ne razumijes u knjizevnost nemoj se ni javljat.

Knjiga se zove upravo "Legenda o Ali-pasi". Napisao je Enver Čolaković (Budimpesta 1913- Zagreb 1976)
Prvi put je objavljena mislim 1943 godine.

I meni je jedna od najdražih knjiga... valjda zato što je jedna od rijetkih sa happy endom, ma prava legenda...

kajman wrote:

BigBoss wrote:Da li zna neko kako se zove ona knjiga o Ali pasi, ono je stvarno jedna od boljih knjiga procito sam je sto se kaze sa apetitom. Legenda o Ali pasi ili tako nekako se zove. Ako zna neko pravi naslov, radi se o onome skrtom trgovcu i siromahu Aliji koji postaje na kraju pasa itd. Ima toga dosta samo knjiga je prava.

a jesi citao nesto od hans-kristian andersena ?

LEGENDO, LEGENDO, LEGENDOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!


toplo preporucam:
jaroslav hasek: dozivljaji dobrog vojnika svejka - ceska majka!!!
ivica prtenjaca: lijepo je, dobro je
michal viewegh: odgoj djevojaka u ceskoj - beto, betona - opet ceh!
carver: pripovjetke
sve knjige od zorana ferica, especially: andjeo u ofsajdu
michel houellebecq - platforma
.
.
.
p.s. ima li ko od vas elementarne cestice od houellebecq-a ili
ovaj novi mogucnost otoka? dao bih pare za kopiranje i mirna bosna i za vas i za mene, ali ozbiljno. fakat mi se citaju, narocito nakon platforme. trazio ih na sajmu knjiga, ali nigdje ih
ni za lijeka. zato je glavno da smo na svakom standu imali knjige
koje ce zadovoljiti zahtjeve sirokih narodnih masa u poznavanju zodijackih znakova.
sranje u slovima i bojama!!!

J. Gaardner: Maya; Tajna igraćih karata; Djevojka s narančama
Remark: Nebo ne zna za miljenike
J. Harris: Pet četvrtina naranče; Svete lude
K. Meyer: Božica pustinje, Venecijanska trilogija
J. D. Vinge: Zimska kraljica; Ljetna kraljica
Hesse: Siddartha
Tolkien: Hobbit; Gospodar prstenova; Silmarilion
D. Adams: Autostoperski vodič kroz galaksiju
Shakespeare: San ljetne noći
onda Prachett (valjda se tako piše): Mascarade, Sestre po metli, Vještice na putu
Bulkagov: Majstor i Margarita
i ima još toga al se nemrem sjetiti

sultanijica wrote:Knjiga se zove upravo "Legenda o Ali-pasi". Napisao je Enver Čolaković (Budimpesta 1913- Zagreb 1976)
Prvi put je objavljena mislim 1943 godine.

I meni je jedna od najdražih knjiga... valjda zato što je jedna od rijetkih sa happy endom, ma prava legenda...

knjigu citala u srednjoj, iznervirala me pravo - u njoj sam vidjela pocetke bosanskih sponzorusa Leptir je postao "podoban muz" tek kad je postao bogat i slavan.. fuj... to je prva stvar koja me asocira na knjigu.. :S :S :S

predstava u Narodnom pozoristu je mnogo bolja, saljivija, bas me pozitivno iznenadila.. ko je u prilici, nek pogleda.. toplo preporucujem

POGLEDAJ DOM SVOJ, ANĐELE od thomasa wolfa mi je ubjedljivo najbolja knjiga
STO GODINA SAMOĆE je remek djelo!
ORKANSKI VISOVI je sjebada živa, ali je odlična knjiga!
itd...

Karim Zaimoviæ: Tajna d¾ema od malina

Voyage au bout de la nuit - mislim da je prevod na nas jezik Putovanje nakraj noci od Louis-Ferdinand Celine

vazda pamtim samo zadnju koju procitah slobodnjacki - Luda Genija (Ines Cagnati)

(slobodnjacki = nije ni lektiranafakultetunekeknjizevnosti ni opstepoznatoremekdjelo)

EDO POPOVIĆ
IGRAČI
Trilogiju Igrači čine novele Koncert za tequilu i apaurin i Plesačica iz Blue Bara te kratki roman Dečko, dama, kreten, drot. Priče su međusobno povezane nekolicinom likova, a poglavito likom anti-detektiva Fola. Povezuju ih i atmosfera, milje zagrebačkog posljeratnog društva u kojemu se sprega politike, kriminala, medija i ostalih društvenih struktura pretvara u opasan vrtlog koji guta neoprezne pojedince, čije se probušene glave zakratko pojavljuju na stranicama crne kronike ili čak na naslovnicama, a onda padnu u zaborav, dok se priča zavrti s još većom kriminalnom energijom. Popovićeva trilogija predstavlja domaću inačicu koja je još samo u dalekim naznakama bliska nekima od inačica klasičnog krimića, naravno onog američke hard-boiled škole. Upravo ovaj stari američki rođak velike međunarodne obitelji krimića vjeruje u junaka, koji u korumpiranom društvu punom ljudskog jada, ucjena i zla postaje junakom zahvaljujući svojoj unutrašnjoj neovisnosti i sposobnosti da voli – ma kako ciničan, hladan i spreman na ubijanje bio.
(Alida Bremer)

EDO POPOVIĆ
IGRAČI
Trilogiju Igrači čine novele Koncert za tequilu i apaurin i Plesačica iz Blue Bara te kratki roman Dečko, dama, kreten, drot. Priče su međusobno povezane nekolicinom likova, a poglavito likom anti-detektiva Fola. Povezuju ih i atmosfera, milje zagrebačkog posljeratnog društva u kojemu se sprega politike, kriminala, medija i ostalih društvenih struktura pretvara u opasan vrtlog koji guta neoprezne pojedince, čije se probušene glave zakratko pojavljuju na stranicama crne kronike ili čak na naslovnicama, a onda padnu u zaborav, dok se priča zavrti s još većom kriminalnom energijom. Popovićeva trilogija predstavlja domaću inačicu koja je još samo u dalekim naznakama bliska nekima od inačica klasičnog krimića, naravno onog američke hard-boiled škole. Upravo ovaj stari američki rođak velike međunarodne obitelji krimića vjeruje u junaka, koji u korumpiranom društvu punom ljudskog jada, ucjena i zla postaje junakom zahvaljujući svojoj unutrašnjoj neovisnosti i sposobnosti da voli – ma kako ciničan, hladan i spreman na ubijanje bio.
(Alida Bremer)

iskreno - kuhar

100 godina samoce......
Vladeta Kosutic sa beogradskog univerziteta je rekao da se nesto slicno nece napisati do kraja,Smaka svijeta....
vrlo poucna knjiga.....

Majstor i Margarita, od Bulgakova, strasno dobra knjiga,fenomenalna.....

Lovac u zitu, izvrsna knjiga......

Grozdanin Kikot od Hamza Hume, naseg pisca iz Hercegovine,istinsko knjizevno djelo koje ne pripada ni jednoj knjizevnoj nomenklaturi,spontanim i slobodnim pjesnickim slikama hodimo za novim predjelima slobodne igre duha olicene u jezickoj kompoziciji.
Hamza Humo se rodio i odrastao u Mostaru, u jednoj od rascvjetalih mahala- Cernici.
Za Mostar se moze reci da je sam po sebi, svojim ljepotama, likovni i kulturni predlozak koji je mogao pisca, opcinjenog iskustvom ljepote koju je u Mostaru osjetio, da svede na tek opijevanje vidjenog.
Humo je u toj sredini dobio u amanet i jedno neuobicajeno dragocjeno osjecanje jedinstva covjeka i svijeta.
Ono nije proizaslo samo iz djetinjstva kao perioda kada reklo bi se, po bioloskom imperativu svijet zaokruzen i nedjeljiv, vec i iz jedne osobene kulture zivljenja.
Pripitomljena priroda raizgranih i kultivisanih avlija i basca bila je u stvari ono unutarnje ozracenje sto je zivot u Mostaru cinio samosvojstvenim.
Uz to, i prvi iskoracaj iz avlije sukobljavao je Humu sa divljinom jednog mediteranskog pejzasa; krsom, neobuzdanim suncem i isto tako neobuzdanom rijekom.
Tako ni ona divlja ni ona pripitomljena rijeka nisu bile daleko.....


Mozete procitati i Hadzijin Mac...od Hamza Hume.

Zamak zena - Perl Bak

U kontekstu piramida u Visokom, neki dan sam procitao "The Fingerprints Of Gods" (Otisci Bogova), Graham Hanckok-a.
Nevidjeno sam se zabavio.

Dobro nije mi bas najomiljenija, tesko je sad izdvojiti neku naosob od toliko odlicnih knjiga, koje covjek ima priliku da procita, no sigurno da su Skolice od Hulija Kortasara jedna od meni najomiljenijih. Kako maloprije rekoh na temi, gdje prijavljujemo sta to trenutno citamo, nema mnogo da sam je procitao i po drugi put. Radi se o tome da se djelo moze citati na dva nacina. Sasvim normalno kao i svaki drugi roman, ali se tada zavrsava negdje oko strane br. 400, prije par god tako sam ga i procitao. Drugi nacin jeste upravo Kortasarov pokusaj da se razbije taj uobicajeni nacin citanja i krenete negdje od 500 i neke strane te pratite upustva na kraju svakog poglavlja. U biti svodi se na isto samo sto ste odlucivsi se za ovaj drugi nacin bogatiji za neka poglavlja i eto malo produzeni kraj. Roman kao roman je remek djelo, i siguran sam da cu ga do kraja zivota jos jedno barem 5 puta procitati, naravno dozvoli li Svevisnji da pozivim malo duze. Ne desava se tu nista posebno, to je tip romana kao kod Huana Karlosa Onetija, gdje bi se citava radnja mogla objasniti jednom recenicom: stojim na uglu i pusim cigaru. Roman pocinje zadrzanom ekspozicijom, Orasio Oliveira je na mostu, u Parizu, jer se nada da ce tu sresti svoju Magu. Nije slucajno na mostu, jer se taj lajt motiv proteze haman pa cijelim romanom. Most je simbol spajanja ljudi a Orasio zeli spajati se s ljudima, no stalno ih gubi. Izgubio je Magu, kako ju je izgubio sazna se cini mi se polovinom romana ( ja necu otkriti da vam ne kvarim cejf ), pa zatim sprijatelji se sa matorom operskom pjevacicom ali i nju izgubi, jos ga namlati kad joj predlozi da odspavaju u hotelu jer njezin ljubavnik inace homic nece da joj otvori ulazna vrata. Trazeci Magu upozna ulicarku koja ga moli da nađe njezinog momka i prebije ga jer joj je ukrao konzerve, no gubi to prijateljstvo nakon sto ih policija uhvati za gusu, jer je ova dok su lezali u nekakavom prolazu, pijani, izvadila mu kitu i pocela da je lize. Tako je dobri nas Orasio, u potrazi za Magom, presao put od Pariza, pa nazad do rodne Argentine gdje se opet spojio sa frendom iz djetinjstva ( ime mu ne pamtim ) i njegovom zenom Talitom cini mi se. No tek onda pocinju veliki problemi jer Oliveira, naopak kakav jeste, pravo je mucenje za ovo dvoje, posebno za Talitu koja je bukvalno spona između njih, tako da se sva njihova podjebavanja slamaju ovoj jadnoj zeni preko leđa. Sve se to odvija na jedan cak i duhovit nacin, ni slucajno kao u sapunicama, kako ce mozda neki u prvi mah zakljuciti. Dakle prosao je toliko svijeta, promijenio poslove od cirkusa do ludnice, ali zapravo nista bitno, sasvim obicne crtice iz zivota jednog ekscentrika. Super je dio kada Orasiu trebaju ekseri, mada ne zna ni on za sto ce mu, vazno je da ih nabavi pa ce skontati za sta ih upotrijebiti, te zeli da ih posudi od vec pomenutog havera i zene mu. No kako stanuju na trecem spratu, prozori gledaju jedan u drugi, a Orasiu se ne da silaziti pa penjati oni pruzaju dvije daske koje ce da sastave, dobro podupru i naprave most, po kojem ce jadna Talita da seta kako bi mu dobacila eksere, jer njih dvojica se opet nesto preseravaju kao i obicno. Kada jedna komsinica, onako zbunjena, odozdo gleda dok oni sve to komplikuju, Orasio joj mahne i onako duhovito dobaci: dvostruki prelom vremena i prostora. Taj dio ce i najbolje objasniti njegovu zelju da se spaja sa ljudima ali zbog svoje lude naravi neprestano ih gubi. Na kraju kada sjedi na prozoru ludnice ( gdje su sve troje radili ) i prijeti ovom haveru da ce skociti priđe li mu, jer se plasi da ce mu dohakati posto mu je poljubio Talitu, a prethodno mu je i pripremio simpaticne zamke kako ne bi dosao do njega, na koje se ovaj i upecao, dakle u tom trenutku se vidi sva ta briga koju ovaj par osjeca prema Oliveiri, ista ona briga koju je prema njemu imala i Maga. Dal je nasao Magu necu vam reci ( da ne pokvarim volju za citanjem, odluci li ko ) no ova ulicarka koju spomenuuh nesto ranije rekla mu je kako je jedne noci vidjela zenske noge gdje tonu u Seni, neka nesretnica je skocila sa mosta, pa se vrti i oko toga, dal je zapravo utopljenica Maga ili ne. Roman je stvarno predobar, emocionalan a ujedno i jako, jako duhovit...Toliko sam detalja iz romana, i to vaznih, preskocio da vam ne pokvarim ugođaj ukokliko ga kanite citati. I naziv skolice nije slucajan, proteze se i taj motiv cijelim romanom. Zatim Kortasar je veliki ljubitelj Jazza, pa kad bi se iz ovog romana pokupilo sve od tog muzickog pravca, sto je on udrobio i kroz dijaloge svojih likova i kroz muziku tokom boravka u klubu koji su imali, dok je Orasio boravio u Parizu, mogla bi se napraviti i mala enciklopedija Jazza. No da ja vise ne tipkam evo svakako je post mashala, necete zamjeriti vjerujem, svakako se nisam odavno javio na teme iz oblasti kulture... dakle uzmite pa ovo procitajte, to je toliko dobar roman da se ne moze opisati, jedino mozete citajuci da ga dozivite.