Forum Klix.ba

neretvanac wrote:

Alfa_Ze wrote:

Risto Kuglarić wrote: evo ti primjer: u firmi u državnom vlasništvu u sarajevu, radnici katolici ne mogu da rade za bajram (firma zaključana), te samim tim ako hoće slobodno za božić i uskrs uzimaju od godišnjeg.

da nije mozda Bosnjacima u Mostaru ili Banja Luci drugacije kad je bozic ??

95% mostarskih Bosnjaka danas zivi u tzv. "istocnom Mostaru" gdje se Bozic osjeti jedino po reklamama na NOVA TV...Zaboravljas cinjenicu da su Mostar dvije potpuno odvojene zajednice.

Nezbilj wrote:
Dakle vidimo da granice tolerancije kao što je i normalno prestaju tamo gdje tolerancija postaje vlastita šteta. Kada govorimo o prijeratnom Sarajevu činjenica je da je to Sarajevo bilo puno šarenije ali to nije bio samo proizvod tolerancije već također i namjenskog doseljavanja Srba u Sarajevo putem vojno sigurnosnog kadra za kojeg su se gradila čitava naselja poput Ciglana, dijelova Grbavice itd.Grad je imao svoje ulice Vojvode Stepe, Nemanjina, Jug B, Starine Novaka, Hajduk Veljke, Miloša Obilića, Vojvode putnika, park cara Dušana itd. Dakle sve same istorijske ličnosti koje nemaju ama baš nikakve veze sa Bosnom već isključivo sa Srbijom. Mislim da i ovo rječito govori o tome kakva je bila ta vlast, njena nacionalna struktura i ideologija. Mislim da je iluzorno govoriti o tome da je Sarajevo sve to tolerisalo zbog nekakve tolerancije već isključivo zato što je moralo. Sa druge strane porediti "zlatnu generaciju" Sarajevskih umjetnika s kraja 80. sa bilo čim je također pogrešan pristup jer takva zlatna generacija mora da se gradi jako dugo i da se poklopi jako puno okolnosti.

I na kraju još da kažem da je porediti BL i SA je besmisleno. U BL je za razliku od Sarajeva pobjedio fašizam. Nemoj zaboraviti da su u tom gradu u ratu sistemski srušene sve džamije svi islamski i osmanski objekti odnosno sve što fizički podsjeća na to da su tu nekada živjeli muslimani. Bošnjaci su sistemski ubijani protjerivani i odvođeni u logore tako da su do kraja rata u tom gradu Bošnjaci fizički iskorjenjeni zajedno sa građevinama, nazivima ulica itd. Sve to je drastično uticalo na Banja Luku i Banjalučane i takvo nešto pravi skoro nepovratnu štetu duhu i tradiciji jednog grada. U Sarajevu se to nikada nije desilo. Srbi i Hrvati u večoj ili manoj mjeri u raznim djelovima grada imali više ili manje problema. Bilo je pojedinačnih zločina ali nikada nije provedeno sistemsko etničko čišćenje, rušenje objekata i zatiranje kulture. BL se ne može oprati od svojih zločina time što Bošnjake više niko ne dira ili što poslije 15 godina konačno dozvoljavaju da se obnovi Ferhadija. Sjeti se samo četnikovanja i kamenovanja kod prvog pokušaja obnove Ferhadije. To je nešto sasvim drugo i ne može se nikako porediti sa Sarajevom.

Kristijana wrote: Dakle, očekivanje od Sarajeva da bude tolerantan grad je agresija?
Šta sve neću pročitati danas.
Izvini, molim te, što smo tako agresivni.
:

Kristijana wrote:[
Jasno je, iz ostatka tvog posta koji sam skratila, da si ti jedan od onih kod kojih je sve crno bijelo: Srbi 100% krivi i ne valjaju ništa, Bošnjaci 100% krasni,

nihoniho wrote:

Kristijana wrote: Dakle, očekivanje od Sarajeva da bude tolerantan grad je agresija?
Šta sve neću pročitati danas.
Izvini, molim te, što smo tako agresivni.
:

kako je ono na PTCP bil oo dobrovoljackoj "provokacija nije bilo ali nismo mogli da ne primijetimo prezrive poglede koji su nam upucivani sa obliznjih balkona"
eeeee, neces nam nikad oprostiti sto opstadosmo

Nezbilj wrote:

vivaldi wrote: Posto sam ti ja replicirao na temi o JP red da ti ovde odgovorim.

Kada se govori o diskriminaciji, obicno se ona pojednostavljuje i povrsno analizira po prinicipu nikog nikog ne dira, svima je jednako tesko i svi su ugrozeni sto svakako "na prvu" ima smisla, ali je problem puno kompleksniji.

Ali krenimo redom i malo drugacije.

Da li npr Bosnjaci diskriminisani danas u Banjaluci? Ti ces reci da jesu, ja cu isto tako reci da jesu, ali Banjalucki Srbin vjerovatno nece. Zasto?

Pa zato sto ce ti on reci da u BL ima ministar Omer, ima ministar Dzerard, pa ce ti reci (a to i sam mozes vidjeti ako nekad pogledas) da na RTRS-u radi ko urednica neka Lejla, da ima voditeljica Aida, da ima novinar Ajdin (sve informativni program), reci ce ti da je PR Mtela takodjer neka Aida, reci ce ti da su i dalje najbolji i najpoznatiji cevapi kod Muje, da neki drze privatne firme, da ima pokoji u entietskim instittucijama, da ih ima malo vise u drzavnim institucijama u BL, kapa im lova iz dijaspore, reci ce ti da ih niko vec godinama ne dira, da se dzamije obnavljaju, da je cak i za Ferhadiju Vlada RS-a dala 1,5 miliona KM...i onda ce ti reci da s obzirom koliko ih ima zive bolje od mnogih Srba u BL.

Sve ovo sto sam nabrojao je samo djelic opstepoznatih cinjenica, i sve je to tacno, ali zivot Bosnjaka u Banjaluci je puuuuno gori nego sto izgleda kad ovako poredam stvari, zar ne?

A sada se vratimo na Sarajevo pa cu ti kroz to objasniti zasto to nije tako kao sto se mnogima cini.

Najbolji i sto je jos vaznije najveci poslodavac u drzavi pa samim tim i u Sarajevu ti je drzavni aparat. Koliko taj aparat postuje manjinske narode, mislim da si vidio na onom linku sto sam ti ga ostavio na temi o JP.

Nakon toga, najveci poslodavci u Sarajevu su ti javna preduzeca. Sta ti mislis kakva je sansa nekome ko se zove Jovo da se zaposli u npt Telecomu? Nikakva!
Naravno, male sanse ima i Bosnjak, ali on ce bar pokusati preko amidze, daidze, tetka koji su u SDA ili bilo koga da dodje do nekog glavonje koji ce ga zaposliti. Da li ce uspjeti, nije ni vazno, ali zna se da tu firmu oduvijek kontrolise SDA i samim tim neki Jovo nema ama bas nikakve sanse da tu bilo sta, ma cak ni da se obrati.

Ako pak neki Bosnjak ne moze nista tu, onda ce probati takodjer preko amidze, daize, ili tetka koji je u SDA probat nestu u Fabrici duhana, gdje Jovo takodjer ama bas nema nikakvih sansi bez obzira koliko bio pametan, lijep i misicav.

Ako pak ne uspije ni tu, onda moze probati sa najjacom kompanijom u drzavi Elektrprivedom. Tu firmu kontrolise stranka koja ima moto 100% BiH, ali kada im odes na portal, vidjeces da upravljacku strukturu cini 17-18 ljudi koji su, gle cuda, 100% Bosnjaci. Onda ce Bosnjak tu probati preko drugog amidze, daidze, tetka, a Jovo ce ga naravno opet ispusiti.

Ovaj niz potom mozes nastaviti i ostala javna preduzeca, ali i vecinu privatnih jer svima nam je jasno da da ne moztes biti uspjesan privatnik ako nisi dobar sa vlastima sto u prevodu opet znaci SDA, SBiH...

Nakon tih ekonomskih problema onda ides na ostala zivotna pitanja.

Da li ces uspjeti dijete u zeljenu srednju skolu jer ti tamo opet treba neki amidza, daidza..Sve te to isto ceka i na fakultetu ili na upisu, ili na statusu redovan/vanredan ili prilikom sredjiavanja nekog ispita.

Sve to primjeni i na lijecenje. Ako imas daidzu u bolnici ili negdje drugo na jakom mjestu, ti ces sve nalaze rijesiti u par mjeseci - ako nemas, na svaki ces biti narucen "u drugoj polovini naredne godine".

I tako redom...

Kad sve saberes, u ovoj drzavi na svakom pedlju bar 80% osnovnih zivotnih stvari ti na ovaj ili onaj nacin kontrolisu nacionalne stranke (zaposljavanje, obrazovanje, lijecenje, sigurnost...).
Samim tim svako ko je u drugom toru U STARTU NEMA SANSE da bude ravnopravan odnosno biva zrtvom diskriminacije.

Prvo mislim da treba odvojiti odnos i razmišljanje večine običnih ljudi Sarajlija od politike. Kada govorimo o stanju duha prema ovom pitanju u gradu to je ono što afektira pripadnike manjina u svakidašnjem životu u Sarajevu. To je onaj dio priče o tradiciji, komšiluku, poštovanju i toleranciji prema različitosti. Shodno tome ako posmatramo proces reintegracije Sarajeva i egzodusa Srba na poziv Krajišnika na kraju rata jasno je da je u ovom procesu večina Srba napustila Sarajevo i njegovu okolinu ali to pokazuje njihovo stanje duha a ne Sarajlija. Dakle bez obzira na brojno stanje večine i manjine u nekom gradu može se definisati stepen otvorenosti tolerancije i odnosa prema manjinama i različitostima. Dakle brojnostanje manjina ne mora biti pokazatelj stanja duha i potencijala odnosa.

Nezbilj, ovaj pasus ti je plod nekog nesporazuma jer ja ne pricam ni o brojnosti ni o onima sto su otisli, vec o onim sto su ovdje i sada odnosno njihovim problemima.

Činjenica da je večina Srba otišla iz Sarajeva i da ih danas nema puno u gradu ne znači da je Sarajevo netolerantan grad već u principu u večini slučajeva znači da ti Srbi nisu htjeli da ostanu među muslimanima. Dakle to ne zavisi od tih muslimana jer jedino što bi oni mogli učiniti da bi tim Srbima Sarajevo postalo grad u kojem bi živjeli jeste da se prekrste na pravoslavlje ili da se odsele i prepuste grad Srbima. Dakle tu ne govorimo o toleranciji već o budalaštinji.

Ovo takodjer nema veze sa danasnjom sitaucijom.

Drugi dio priče je da li bi Sarajlije podržale zapošljavanje Srba i Hrvata po paritetu iz 91. ako se isto ne primjenjuje i u ostatku zemlje. Ako uzmemo pretpostavku da je zaposlenost Hrvata u Sarajevu procentualno veća u odnosu na ukupan prosjek, a mislim da jeste kakav bi efekat bio kada bi se sad još rezervisala mjesta za njih i u opštinskim i kantonalnim institucijama. Mislim da tu onda ipak opet govorimo o budalaštini i mazohizmu, a ne toleranciji. Pogotovo dok u Hrvatskim kantonima imamo 100% popunjenost Hrvatima kao i Srba u RSu.

Kao prvo, pisem iz perspektive Srbina, i govorim prije svega o njihovim problemima. Sto se tice ove tvoje posljednje recenice koju sam boldovao mislim da nije istina i nije fer s tvoje strane. Na onom linku koji sam postovao se savrseno vidi i to na vrlo, vrlo reprezentativnom uzorku od par desetina opstina u BiH da nema govora ni o kakvom mazohizmu vec mozda o sadizmu SVIH. Apsolutno se slazem da bi implementacija popisa iz 91 bila mazohizam, ali kad one brojeve procitas mislim da je savrseno jasno da niko ne postuje cak ni danasnje stanje, a kamoli popis iz 91 tako da ti je teza o mazohizmu totalno pogresna.

Bošnjačka politika stalno se zalaže za ideju multietničkih regija u kojima bi onda po paritetu bila formirana vlast i administracija na svim nivoima tako da ne stoji priča o tome kako SDA i SBiH žele segregaciju i bošnjačku dominaciju. Stvar je u tome da politika RSa i hrvatska politika ne daju prostora za kretanje ovog pitanja u pozitivnom pravcu. Lično mislim da bi suprotna politika bila budalasta jer bi diskriminirala Bošnjake koji su također u vrlo nezavidnom položaju. Dakle pitanje je da li je takvo razmišljanje diskriminacija? Ako jeste zar onda ne bi bila diskriminacija Bošnjaka kada bi se za posao i državnim institucijama u Sarajevu preferirali Srbi i Hrvati tako da Bošnjaci nemaju preferencijalni status nigdje.

Slazem se u potpunosti s tobom, ali onda smo svi isti. Diskriminacija je diskrimanicija bez obzira na motiv i razlog. To sto ti mene (ne bukvalno naravno) diskriminises u Sarajevu zato sto je neko tvoj u Banjaluci diskriminisan, da budem iskren, meni nista u zivotu ne olaksava niti rjesava ni moj, a ni problem nekoga tvog. To vise lici na trazenje alibija.

Rješenje pitanja zapošljavanja u svim državnim institucijama na svim nivoima treba tražiti na nivou cijele BiH i insistirati na tom zahtjevu kod bilo kakvih diskusija o teritorijalnom reustroju. Zato je bitno da se nikada ne pristane na etničku teritorijalnu podjelu po bilo koju cijenu i da se insistira na multietničkim regijama narednih 100 godina ako treba pa kome prije dosadi. A ako neko hoće nešto na silu nek izvoli. A Dodik i Čović nek slobodno pričaju o etničkim federalnim jedinicama i stolnim gradovima, dok god Sarajlije na to ne pristaju to se nikada neće desiti jer stav Sarajeva uvijek će imati odlučujuću ulogu u formranju bošnjačke politike. Zato je važno pitanje opšteg duha i odnosa prema ovom pitanju. Dakle ključna je volja i želja jer ona krči put, ispravlja i stavlja stvari na svoje mjesto.

I ovdje se slazem, medjutim postoji nesto vrlo bitno. Sve akcije koje vode ka jacanju multietnicosti moraju krenuti od Bosnjaka odnosno Sarajeva iz jednostavnog razloga sto se oni jedini (bar deklarativno) zato i zalazu. Dodik ima skroz suprotne ciljeve. Njegov interes nije Vivaldi u Sarajevu, vec Vivaldi u Istocnom Sarajevu razumijes!?
Ljudski zivot i rjesavanje problema ima vijek trajanja. Ne moze se cekati 100 godina jer ljudi i dan danas odlaze u pravcu svojih torova (pogledaj oglase) jer ih problemi dave.


Dakle vidimo da granice tolerancije kao što je i normalno prestaju tamo gdje tolerancija postaje vlastita šteta. Kada govorimo o prijeratnom Sarajevu činjenica je da je to Sarajevo bilo puno šarenije ali to nije bio samo proizvod tolerancije već također i namjenskog doseljavanja Srba u Sarajevo putem vojno sigurnosnog kadra za kojeg su se gradila čitava naselja poput Ciglana, dijelova Grbavice itd.Grad je imao svoje ulice Vojvode Stepe, Nemanjina, Jug Bogdana, Starine Novaka, Hajduk Veljke, Miloša Obilića, Vojvode putnika, park cara Dušana itd. Dakle sve same istorijske ličnosti koje nemaju ama baš nikakve veze sa Bosnom već isključivo sa Srbijom. Mislim da i ovo rječito govori o tome kakva je bila ta vlast, njena nacionalna struktura i ideologija. Mislim da je iluzorno govoriti o tome da je Sarajevo sve to tolerisalo zbog nekakve tolerancije već isključivo zato što je moralo. Sa druge strane porediti "zlatnu generaciju" Sarajevskih umjetnika s kraja 80. sa bilo čim je također pogrešan pristup jer takva zlatna generacija mora da se gradi jako dugo i da se poklopi jako puno okolnosti.

Ovaj dio je vise istorija nego nesto sto bitno za ovu temu i situaciju danas o kojoj govorimo jer se mozemo vracati unazad vijekovima.

I na kraju još da kažem da je porediti BL i SA je besmisleno. U BL je za razliku od Sarajeva pobjedio fašizam. Nemoj zaboraviti da su u tom gradu u ratu sistemski srušene sve džamije svi islamski i osmanski objekti odnosno sve što fizički podsjeća na to da su tu nekada živjeli muslimani. Bošnjaci su sistemski ubijani protjerivani i odvođeni u logore tako da su do kraja rata u tom gradu Bošnjaci fizički iskorjenjeni zajedno sa građevinama, nazivima ulica itd. Sve to je drastično uticalo na Banja Luku i Banjalučane i takvo nešto pravi skoro nepovratnu štetu duhu i tradiciji jednog grada. U Sarajevu se to nikada nije desilo. Srbi i Hrvati u večoj ili manoj mjeri u raznim djelovima grada imali više ili manje problema. Bilo je pojedinačnih zločina ali nikada nije provedeno sistemsko etničko čišćenje, rušenje objekata i zatiranje kulture. BL se ne može oprati od svojih zločina time što Bošnjake više niko ne dira ili što poslije 15 godina konačno dozvoljavaju da se obnovi Ferhadija. Sjeti se samo četnikovanja i kamenovanja kod prvog pokušaja obnove Ferhadije. To je nešto sasvim drugo i ne može se nikako porediti sa Sarajevom.

vivaldi wrote:

Nezbilj wrote:

vivaldi wrote: Posto sam ti ja replicirao na temi o JP red da ti ovde odgovorim.

Kada se govori o diskriminaciji, obicno se ona pojednostavljuje i povrsno analizira po prinicipu nikog nikog ne dira, svima je jednako tesko i svi su ugrozeni sto svakako "na prvu" ima smisla, ali je problem puno kompleksniji.

Ali krenimo redom i malo drugacije.

Da li npr Bosnjaci diskriminisani danas u Banjaluci? Ti ces reci da jesu, ja cu isto tako reci da jesu, ali Banjalucki Srbin vjerovatno nece. Zasto?

Pa zato sto ce ti on reci da u BL ima ministar Omer, ima ministar Dzerard, pa ce ti reci (a to i sam mozes vidjeti ako nekad pogledas) da na RTRS-u radi ko urednica neka Lejla, da ima voditeljica Aida, da ima novinar Ajdin (sve informativni program), reci ce ti da je PR Mtela takodjer neka Aida, reci ce ti da su i dalje najbolji i najpoznatiji cevapi kod Muje, da neki drze privatne firme, da ima pokoji u entietskim instittucijama, da ih ima malo vise u drzavnim institucijama u BL, kapa im lova iz dijaspore, reci ce ti da ih niko vec godinama ne dira, da se dzamije obnavljaju, da je cak i za Ferhadiju Vlada RS-a dala 1,5 miliona KM...i onda ce ti reci da s obzirom koliko ih ima zive bolje od mnogih Srba u BL.

Sve ovo sto sam nabrojao je samo djelic opstepoznatih cinjenica, i sve je to tacno, ali zivot Bosnjaka u Banjaluci je puuuuno gori nego sto izgleda kad ovako poredam stvari, zar ne?

A sada se vratimo na Sarajevo pa cu ti kroz to objasniti zasto to nije tako kao sto se mnogima cini.

Najbolji i sto je jos vaznije najveci poslodavac u drzavi pa samim tim i u Sarajevu ti je drzavni aparat. Koliko taj aparat postuje manjinske narode, mislim da si vidio na onom linku sto sam ti ga ostavio na temi o JP.

Nakon toga, najveci poslodavci u Sarajevu su ti javna preduzeca. Sta ti mislis kakva je sansa nekome ko se zove Jovo da se zaposli u npt Telecomu? Nikakva!
Naravno, male sanse ima i Bosnjak, ali on ce bar pokusati preko amidze, daidze, tetka koji su u SDA ili bilo koga da dodje do nekog glavonje koji ce ga zaposliti. Da li ce uspjeti, nije ni vazno, ali zna se da tu firmu oduvijek kontrolise SDA i samim tim neki Jovo nema ama bas nikakve sanse da tu bilo sta, ma cak ni da se obrati.

Ako pak neki Bosnjak ne moze nista tu, onda ce probati takodjer preko amidze, daize, ili tetka koji je u SDA probat nestu u Fabrici duhana, gdje Jovo takodjer ama bas nema nikakvih sansi bez obzira koliko bio pametan, lijep i misicav.

Ako pak ne uspije ni tu, onda moze probati sa najjacom kompanijom u drzavi Elektrprivedom. Tu firmu kontrolise stranka koja ima moto 100% BiH, ali kada im odes na portal, vidjeces da upravljacku strukturu cini 17-18 ljudi koji su, gle cuda, 100% Bosnjaci. Onda ce Bosnjak tu probati preko drugog amidze, daidze, tetka, a Jovo ce ga naravno opet ispusiti.

Ovaj niz potom mozes nastaviti i ostala javna preduzeca, ali i vecinu privatnih jer svima nam je jasno da da ne moztes biti uspjesan privatnik ako nisi dobar sa vlastima sto u prevodu opet znaci SDA, SBiH...

Nakon tih ekonomskih problema onda ides na ostala zivotna pitanja.

Da li ces uspjeti dijete u zeljenu srednju skolu jer ti tamo opet treba neki amidza, daidza..Sve te to isto ceka i na fakultetu ili na upisu, ili na statusu redovan/vanredan ili prilikom sredjiavanja nekog ispita.

Sve to primjeni i na lijecenje. Ako imas daidzu u bolnici ili negdje drugo na jakom mjestu, ti ces sve nalaze rijesiti u par mjeseci - ako nemas, na svaki ces biti narucen "u drugoj polovini naredne godine".

I tako redom...

Kad sve saberes, u ovoj drzavi na svakom pedlju bar 80% osnovnih zivotnih stvari ti na ovaj ili onaj nacin kontrolisu nacionalne stranke (zaposljavanje, obrazovanje, lijecenje, sigurnost...).
Samim tim svako ko je u drugom toru U STARTU NEMA SANSE da bude ravnopravan odnosno biva zrtvom diskriminacije.

Prvo mislim da treba odvojiti odnos i razmišljanje večine običnih ljudi Sarajlija od politike. Kada govorimo o stanju duha prema ovom pitanju u gradu to je ono što afektira pripadnike manjina u svakidašnjem životu u Sarajevu. To je onaj dio priče o tradiciji, komšiluku, poštovanju i toleranciji prema različitosti. Shodno tome ako posmatramo proces reintegracije Sarajeva i egzodusa Srba na poziv Krajišnika na kraju rata jasno je da je u ovom procesu večina Srba napustila Sarajevo i njegovu okolinu ali to pokazuje njihovo stanje duha a ne Sarajlija. Dakle bez obzira na brojno stanje večine i manjine u nekom gradu može se definisati stepen otvorenosti tolerancije i odnosa prema manjinama i različitostima. Dakle brojnostanje manjina ne mora biti pokazatelj stanja duha i potencijala odnosa.

Nezbilj, ovaj pasus ti je plod nekog nesporazuma jer ja ne pricam ni o brojnosti ni o onima sto su otisli, vec o onim sto su ovdje i sada odnosno njihovim problemima.

Činjenica da je večina Srba otišla iz Sarajeva i da ih danas nema puno u gradu ne znači da je Sarajevo netolerantan grad već u principu u večini slučajeva znači da ti Srbi nisu htjeli da ostanu među muslimanima. Dakle to ne zavisi od tih muslimana jer jedino što bi oni mogli učiniti da bi tim Srbima Sarajevo postalo grad u kojem bi živjeli jeste da se prekrste na pravoslavlje ili da se odsele i prepuste grad Srbima. Dakle tu ne govorimo o toleranciji već o budalaštinji.

Ovo takodjer nema veze sa danasnjom sitaucijom.

Drugi dio priče je da li bi Sarajlije podržale zapošljavanje Srba i Hrvata po paritetu iz 91. ako se isto ne primjenjuje i u ostatku zemlje. Ako uzmemo pretpostavku da je zaposlenost Hrvata u Sarajevu procentualno veća u odnosu na ukupan prosjek, a mislim da jeste kakav bi efekat bio kada bi se sad još rezervisala mjesta za njih i u opštinskim i kantonalnim institucijama. Mislim da tu onda ipak opet govorimo o budalaštini i mazohizmu, a ne toleranciji. Pogotovo dok u Hrvatskim kantonima imamo 100% popunjenost Hrvatima kao i Srba u RSu.

Kao prvo, pisem iz perspektive Srbina, i govorim prije svega o njihovim problemima. Sto se tice ove tvoje posljednje recenice koju sam boldovao mislim da nije istina i nije fer s tvoje strane. Na onom linku koji sam postovao se savrseno vidi i to na vrlo, vrlo reprezentativnom uzorku od par desetina opstina u BiH da nema govora ni o kakvom mazohizmu vec mozda o sadizmu SVIH. Apsolutno se slazem da bi implementacija popisa iz 91 bila mazohizam, ali kad one brojeve procitas mislim da je savrseno jasno da niko ne postuje cak ni danasnje stanje, a kamoli popis iz 91 tako da ti je teza o mazohizmu totalno pogresna.

Bošnjačka politika stalno se zalaže za ideju multietničkih regija u kojima bi onda po paritetu bila formirana vlast i administracija na svim nivoima tako da ne stoji priča o tome kako SDA i SBiH žele segregaciju i bošnjačku dominaciju. Stvar je u tome da politika RSa i hrvatska politika ne daju prostora za kretanje ovog pitanja u pozitivnom pravcu. Lično mislim da bi suprotna politika bila budalasta jer bi diskriminirala Bošnjake koji su također u vrlo nezavidnom položaju. Dakle pitanje je da li je takvo razmišljanje diskriminacija? Ako jeste zar onda ne bi bila diskriminacija Bošnjaka kada bi se za posao i državnim institucijama u Sarajevu preferirali Srbi i Hrvati tako da Bošnjaci nemaju preferencijalni status nigdje.

Slazem se u potpunosti s tobom, ali onda smo svi isti. Diskriminacija je diskrimanicija bez obzira na motiv i razlog. To sto ti mene (ne bukvalno naravno) diskriminises u Sarajevu zato sto je neko tvoj u Banjaluci diskriminisan, da budem iskren, meni nista u zivotu ne olaksava niti rjesava ni moj, a ni problem nekoga tvog. To vise lici na trazenje alibija.

Rješenje pitanja zapošljavanja u svim državnim institucijama na svim nivoima treba tražiti na nivou cijele BiH i insistirati na tom zahtjevu kod bilo kakvih diskusija o teritorijalnom reustroju. Zato je bitno da se nikada ne pristane na etničku teritorijalnu podjelu po bilo koju cijenu i da se insistira na multietničkim regijama narednih 100 godina ako treba pa kome prije dosadi. A ako neko hoće nešto na silu nek izvoli. A Dodik i Čović nek slobodno pričaju o etničkim federalnim jedinicama i stolnim gradovima, dok god Sarajlije na to ne pristaju to se nikada neće desiti jer stav Sarajeva uvijek će imati odlučujuću ulogu u formranju bošnjačke politike. Zato je važno pitanje opšteg duha i odnosa prema ovom pitanju. Dakle ključna je volja i želja jer ona krči put, ispravlja i stavlja stvari na svoje mjesto.

I ovdje se slazem, medjutim postoji nesto vrlo bitno. Sve akcije koje vode ka jacanju multietnicosti moraju krenuti od Bosnjaka odnosno Sarajeva iz jednostavnog razloga sto se oni jedini (bar deklarativno) zato i zalazu. Dodik ima skroz suprotne ciljeve. Njegov interes nije Vivaldi u Sarajevu, vec Vivaldi u Istocnom Sarajevu razumijes!?
Ljudski zivot i rjesavanje problema ima vijek trajanja. Ne moze se cekati 100 godina jer ljudi i dan danas odlaze u pravcu svojih torova (pogledaj oglase) jer ih problemi dave.


Dakle vidimo da granice tolerancije kao što je i normalno prestaju tamo gdje tolerancija postaje vlastita šteta. Kada govorimo o prijeratnom Sarajevu činjenica je da je to Sarajevo bilo puno šarenije ali to nije bio samo proizvod tolerancije već također i namjenskog doseljavanja Srba u Sarajevo putem vojno sigurnosnog kadra za kojeg su se gradila čitava naselja poput Ciglana, dijelova Grbavice itd.Grad je imao svoje ulice Vojvode Stepe, Nemanjina, Jug Bogdana, Starine Novaka, Hajduk Veljke, Miloša Obilića, Vojvode putnika, park cara Dušana itd. Dakle sve same istorijske ličnosti koje nemaju ama baš nikakve veze sa Bosnom već isključivo sa Srbijom. Mislim da i ovo rječito govori o tome kakva je bila ta vlast, njena nacionalna struktura i ideologija. Mislim da je iluzorno govoriti o tome da je Sarajevo sve to tolerisalo zbog nekakve tolerancije već isključivo zato što je moralo. Sa druge strane porediti "zlatnu generaciju" Sarajevskih umjetnika s kraja 80. sa bilo čim je također pogrešan pristup jer takva zlatna generacija mora da se gradi jako dugo i da se poklopi jako puno okolnosti.

Ovaj dio je vise istorija nego nesto sto bitno za ovu temu i situaciju danas o kojoj govorimo jer se mozemo vracati unazad vijekovima.

I na kraju još da kažem da je porediti BL i SA je besmisleno. U BL je za razliku od Sarajeva pobjedio fašizam. Nemoj zaboraviti da su u tom gradu u ratu sistemski srušene sve džamije svi islamski i osmanski objekti odnosno sve što fizički podsjeća na to da su tu nekada živjeli muslimani. Bošnjaci su sistemski ubijani protjerivani i odvođeni u logore tako da su do kraja rata u tom gradu Bošnjaci fizički iskorjenjeni zajedno sa građevinama, nazivima ulica itd. Sve to je drastično uticalo na Banja Luku i Banjalučane i takvo nešto pravi skoro nepovratnu štetu duhu i tradiciji jednog grada. U Sarajevu se to nikada nije desilo. Srbi i Hrvati u večoj ili manoj mjeri u raznim djelovima grada imali više ili manje problema. Bilo je pojedinačnih zločina ali nikada nije provedeno sistemsko etničko čišćenje, rušenje objekata i zatiranje kulture. BL se ne može oprati od svojih zločina time što Bošnjake više niko ne dira ili što poslije 15 godina konačno dozvoljavaju da se obnovi Ferhadija. Sjeti se samo četnikovanja i kamenovanja kod prvog pokušaja obnove Ferhadije. To je nešto sasvim drugo i ne može se nikako porediti sa Sarajevom.

U pravu si za sve zlocine u RS-u i samo si cak mali dio nabrojao, ali ja ipak mislim da to nebi trebalo biti opravdanje zato sto ni dan danas nije napravljen spomenik na Kazanima ili sto je crkva na Pofalicima kamenovana 30 puta u zadnjih 10 godina.

PipiDugaDevetka wrote:Policija nije dužna da postavlja sigurnosne kamere kod Crkve presvetog trojstva. Skoro sve počinioce policija Novo Sarajevo je privela sudovima. Čini se da Crkvena opština namjerno neće da postavi kamere, e samo da bi mogli govoriti o ugroženosti.

Kristijana wrote:
NeOzbilj[/color]
Šta reče, čovječe? Dakle, ti, kako ih nazivaš ''pojedinačni'' zločini, nemaju istu težinu kao i ''sistemski''?
Ovo uvećano je totalna nebuloza. Očito su nekima važniji objekti nego ljudi. Ali, to je vrh vrhova, to obezvređivanje srpskih, hrvatskih i ostalih žrtava, jer eto nisu naročito brojne.

Jasno je, iz ostatka tvog posta koji sam skratila, da si ti jedan od onih kod kojih je sve crno bijelo: Srbi 100% krivi i ne valjaju ništa, Bošnjaci 100% krasni, i hajde de, ubijen je sporadično tu i tamo koji Srbin, ali hej, nisu srušeni objekti i nije bilo sistemski. Ah da, Srbi u Sarajevu jedva i da su živjeli prije nego što ih je namjenski naselila ovdje komunistička strahovlada. Mog pradedu rođenog u Sarajevu krajem 19. vijeka ovdje nije donijela roda nego mr(s)ke komunjare. Pitam se da li je pradjed ikad zahvalio Bošnjacima na ukazanoj toleranciji i što su mu dozvolili da se rodi tu.

Zaboravio si samo da se podsjetiš da su u tom popljuvanom sistemu ( a koji je bio IDEALAN u odnosu na ovo što danas imamo ali jebiga, nije bio dovoljno privatizovan poligon da se narod masivnije pljačka a da vlast ne mora nikome polagati račune ) Bošnjaci su se takođe mogli naseliti gdje su htjeli od Triglava do Đevđelije, a bogami bili su dobrodošli i u ostatku svijeta. Sada nisu dobrodošli van granica Federacije ni u ostatku svijeta.

I da, u Sarajevu nisu iskorijenjeni nazivi ulica.
A Turska ima više veze sa Bosnom nego Srbija.
Je li znaš ti turski? A srpski?

nihoniho Dakle, očekivanje od Sarajeva da bude tolerantan grad je agresija?
Šta sve neću pročitati danas.
Izvini, molim te, što smo tako agresivni.

brzica
To i ja govorim. Strašno je što danas NEKI Bošnjaci više vole bilo koju naciju, s Istoka ili sa Zapada, nego svoje prve komšije. I jasno je što ne vole zločince, naredbodavce i izvršitelje. Ali što ne vole običan narod, to je nejasno. Kad Srbi ne vole čitav narod tada to zovemo ''fašizam'' ''težnje za velikom Srbijom''. Kako zovemo kad Bošnjaci ne vole čitav narod? Tolerancija? Merhametluk?

vivaldi wrote:

PipiDugaDevetka wrote:Policija nije dužna da postavlja sigurnosne kamere kod Crkve presvetog trojstva. Skoro sve počinioce policija Novo Sarajevo je privela sudovima. Čini se da Crkvena opština namjerno neće da postavi kamere, e samo da bi mogli govoriti o ugroženosti.

U pravu si 100%. Ja sam cak siguran da popovi sami sebe kamenuju

http://www.novosarajevo.ba/stream/press/index.php?pid=2441&sta=3 wrote:Načelnik Koldžo primio paroha novosarajevskog oca, Jadrana Danilovića i zamjenika komandira Druge policijske uprave, Safeta Gagulu
30.7.2010.




Općina Novo Sarajevo izdvojit će i sredstva za postavljanje video nadzora na crkvi

Povodom posljednjeg napada na pravoslavnu crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Novom Sarajevu u noći s 23. na 24. juli ove godine, načelnik Općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo danas je u zgradi Općine primio paroha novosarajevskog oca, Jadrana Danilovića i zamjenika komandira Druge policijske uprave Novo Sarajevo, Safeta Gagulu.
Načelnik Koldžo istakao je kako će Općina Novo Sarajevo osigurati sredstva za postavljanje video nadzora na crkvu Preobraženja Gospodnjeg, te poboljšati osvjetljenje oko crkve postavljanjem dodatne javne rasvjete kod Ekonomske škole, te kao i prethodnih godina, u okviru svojih mogućnosti izdvojiti sredstva za obnovu i održavanje ovog objekta.
Paroh Danilović napomenuo je kako je ovo treći vandalski napad u ovoj godini na crkvu Preobraženja Gospodnjeg, te da je prouzrokovao manja oštećenja na objektu.
Zahvalio se, također i načelniku Nedžadu Koldži na podršci, maksimalnom angažovanju i jako dobroj saradnji ove i prethodnih godina.
Od zamjenika komandira Druge policijske uprave, Safeta Gagule dobili smo informaciju da je istraga u toku i da su pripadnici policijske uprave na tragu da otkriju počinitelje ovog vandalskog čina.

japijem wrote:

IHAVEDREAM wrote:[img] PSIHOLOG IBRAHIM PROHIC: BOSNA I HERCEGOVINA JE ZEMLJA OPASNOG ZIVLJENJA






Prema psihologu Ibrahimu Prohiću, koji je analizirao stanje, u BiH je na sceni društvena patologija u kojoj se nenormalno stanje prihvata kao normalno. Posljedice su vidljive do te mjere da generacije mladih već trebaju resocijalizaciju. Među glavnim krivcima su produciranje konflikata iz političkih struktura, neadekvatno sankcionisanje i krivi uzori.

RSE: U samo pet dana u BiH su se dogodila četiri ubistva i četiri ranjavanja. Ubistva su počinili relativno mladi ljudi. Upućuje li ova crna statistika na to da se, možda, radi o nekom zabrinjavajućem trendu nasilja sa teškim posljedicama?


Prohić: U svakom društvu postoji individualna patologija. Međutim, ovo što se događa u BiH je već riječ o društvenoj patologiji pred rat. Tokom rata nasilje je instalirano kao princip. Poslije rata taj princip nije delegitimiran. Danas predstavlja jedan od temeljnih mehanizama „rješavanja“ i individualnih i društvenih problema. Ljudi pokušavaju nasiljem i destrukcijom rješavati svoje svakodnevne probleme i ne smatraju da je to nešto što je neprihvatljivo. S druge strane mogli bismo opet govoriti da je BiH postkonfliktno društvo koje nije riješilo temeljne premise na kojima je društveni konflikt uspostavljen. Dominantne politike produciraju konflikt, svjesno ili nesvjesno, kao način preživljavanja. Ako nisu u stanju razriješiti fundamentalne društvene probleme i ako ne žele da izgube vlast, a ne žele, onda im preostaje jedino da produciraju i održavaju konflikt kao krucijalno stanje društvene svijesti. Na tom konfliktu se održavaju.
Bit društvene krize u BiH, koja traje dugo, odnosno predugo, je politička kriza. Sve dok se ne riješi politička kriza, mi ćemo trpjeti posljedice opšte društvene krize, pa ako hoćete - i moralne dekadencije.


RSE: Primijetno je odsustvo reakcije i građana i relevantnih institucija kada su u pitanju ove pojave. Zašto je nema?


Prohić: Gore od svega ovoga je to što se mi polako navikavamo, ako se već i nismo navikli kao društvo, na pervertirani sistem vrijednosti. Ima još nešto gore i do toga - što su ljudi počeli da prihvataju, ako već nisu i prihvatili, taj sistem sistem vrijednosti kao svoj sopstveni. Jedno skorašnje istraživanje je pokazalo da je otprilike dvije trećine građana BiH spremno da da mito da bi dobili posao. Tako vam je i sa nasiljem. Društvo se navikava. Sljedeća karakteristika: odsustvo elementarne odgovornosti. Ovdje ljudi jednostavno ne odgovaraju za ono što rade. Destrukcije, agresivnosti, kriminala ima u svim društvima, ali uređena društva se razlikuju od neuređenih upravo po tipu društvene rekacije na ove negativne pojave o kojima govorim. Bosna očito nije riješila na adekvatan način kako reagirati na to. Na taj način se negativni modeli ponašanja utemeljuju kao tipičan model ponašanja.

Fiksacija na negativne junake


Ibrahim Prohić, arhivska fotografija
RSE: Čemu to onda vodi?


Prohić: Vodi daljoj destrukciji. Napravite komparaciju po bilo kojem relevantnom parametru, pa ćete vidjeti da je stanje 2010. u BiH lošije nego 2005. ili 2006. Nužan je jedan radikalan zaokret na moralnom planu, na političkom planu, na društvenom planu itd. Po mom sudu bit društvene krize u BiH, koja traje dugo, odnosno predugo, je politička kriza. Sve dok se ne riješi politička kriza, mi ćemo trpjeti posljedice opšte društvene krize, pa ako hoćete - i moralne dekadencije.

RSE: U tom bolesnom društvi istovremeno se odgajaju djeca. Šta od tih novih generacija onda možemo očekivati?


Prohić: Ako bih htio da budem radikalan, ili možda realan, onda bih rekao da čitave generacije treba resocijalizirati jer su
Devedeset i pet posto mladih nije nikad potpisalo neku peticiju, nikad nije kontaktiralo s nekim političarem, nikad nije učestvovalo u nekom procesu, u donošenju neke bitne odluke za lokalnu vlast
one već poprimile pervertirani sistem vrijednosti. Uzmimo samo mehanizam koji je psihološki ključni za oblikovanje i vaspitanje, a to su pojmovi ideala i idola, pa ćete vidjeti da postoji čitava konfuzija ili da postoji fiksacija za tzv. negativne junake. Pogledajte samo nazive navijačkih grupa u BiH - Horde zla, Manijaci, Ultraši, Fukare, sve kvalifikativi koji se tiču negativnog sistema vrijednosti.

RSE: Hoće li, prema vašem mišljenju, BiH postati zemlja opasnog življenja?


Prohić: Bosna jeste već zemlja opasnog življenja. Rješenje je u radikalnom zaokretu. Ali imate problem koji onemogućava to. Ne postoji na idejnoj ravni bavljenje ovim pitanjima o kojima mi sad govorimo. A onda dolazimo tako do sljedećeg problema - da je vrlo problematična tzv. akademska zajednica, koja je dobrim dijelom nekompetentna jer su uspostavljeni krivi kriteriji promocije, odnosno napredovanja - i dobrim dijelom je potkupljena. Ako je ona moralno upitna, a jeste po mom sudu, onda imate logičnu posljedicu krivih modela za vaspitanje, odnosno za socijalizaciju i oblikovanje. To je stanje jako deprimirajuće i alarmantno.

RSE: Dakle pat pozicija?

]Prohić: Pat pozicija. Danas sam čitao u nekim starim novinama istraživanje koje pokazuje vrlo visok stepen socijalne isključenosti mladih - 95 posto mladih nije nikad potpisalo neku peticiju, nikad nije kontaktiralo s nekim političarem, nikad nije učestvovalo u nekom procesu, u donošenju neke bitne odluke za lokalnu vlast itd. Taj pojam socijalne isključenosti upravo se može tretirati kao indikator zrelosti, odnosno nezrelosti jednoga društva. Ako je to tako sa najvitalnijim segmentom društva, onda je razumljivo da je stanje zaista zabrinjavajuće. Meni je žao što sam morao govoriti na jedan pesimističan način, ali stvari su takve - dok ne budemo potpuno trezveno pogledali u ogledalo, u društveno lice, mislim da ne možemo iskoračiti.
[/img]
Diskriminacija cijele jedne generacije.....

lijepo čovjek opisa državu kakvu i dalje želi kamara ekipe na forumu....

PipiDugaDevetka wrote:Pogriješio sam samo u imenu crkve, zove se Crkva Preobraženja Gospodnjeg.

Fitovac wrote:vazda neke rasprave oko sarajeva. jbt je li iko ziv ide u banja luku, skender vakuf, grude, siroki ma bilo gdje u PC ili u dragu nam hercegovinu pa zna li iko kakvo je tamo stanje?!

Fitovac wrote:vazda neke rasprave oko sarajeva. jbt je li iko ziv ide u banja luku, skender vakuf, grude, siroki ma bilo gdje u PC ili u dragu nam hercegovinu pa zna li iko kakvo je tamo stanje?!

nihoniho wrote: nema smisla porediti se sa banjalukom, mostarom , beogradom..... to su ipak sredine u kojima tolerancija skoro da i ne postoji.
sarajevo spada u relativno tolerantne, evropske, sredine i ovdje mozemo, kao i u svakoj npormalnoj sredini, diskutovati kako poboljsati situaciju , gdje se manjine osjecaju ugrozene i sl.
naravno, uvjek ce biti "ugrozenih" , bilo je i 92, samo sto sada ne mogu p0ostaviti autobuse i preprijeciti ulice.

vivaldi wrote:

Fitovac wrote:vazda neke rasprave oko sarajeva. jbt je li iko ziv ide u banja luku, skender vakuf, grude, siroki ma bilo gdje u PC ili u dragu nam hercegovinu pa zna li iko kakvo je tamo stanje?!

Jbt jesi li ti pogledao ostale teme na ovom pdf-u prije nego sto si nesto napisao na ovoj!?

Da jesi, vidio bi da tema o dodiku i desavanja u srbiji imaju triput vise strana nego sve ostale teme zajedno. A tamo mozes procitati mnogo toga sto si spomenuo.

Nezbilj wrote:

OK hajde da poredamo malo neke stvari iako nerado ulazim u ovu raspravu.
Nisam rekao da u Sarajevu nije bilo Srba nego da je dosta Srbijanaca i Crnogoraca doseljeno u Sarajevo za svog života (večinom vojna lica) i takvi su se ispalili iz Sarajeva u prvim danima rata. Večina onih koji su rođene Sarajlije i koji su se zatekli u Sarajevu na teritoriji koju je kontrolisala ABiH ostali su u gradu na početku rata i postepeno ga napuštali kako se ko mogao izvući isto kao što su se ispaljivali i Bošnjaci i Hrvati. Međutim činjenica je da procenat Srba u dijelu Sarajeva kojeg je kontrolisala ABiH bio relativno mali u startu. Po popisu iz 91. opština stari Grad imala je 10% Srba a centar 20% odnosno ukupno oko 20.000 srba. Novo Sarajevo imalo je 30% s tim da je prilična koncentracija bila na Grbavici, Vracama, Hrasnom Brdu, Pofalićima odnosno padinskim djelovima opštine. Srbi su večinom živjeli u perifernim opštinama Ilidža (37%), Ilijaš (45%), Vogošća (36%), padinskim i perifernim djelovima opština Novo Sarajevo u Lukavici, Vojkovićima. Dakle na teritoriji pod kontrolom ABiH moglo se nalaziti oko 50.000 Srba na početku rata. Danas se broj Srba procjenjuje na 20.000-30.000. Međutim treba reći i da se ukupan broj prijeratnih stanovnika Sarajeva uključujući i Bošnjake sigurno smanjio za barem 20-30%. U ratu naročito njegovoj drugoj polovini iz Sarajeva je bježao malte ne ko je god mogao i u apsolutnim brojevima sigurno ga je napustilo najviše Bošnjaka. Razlika je u tome što se poslije rata dobar dio Bošnjaka vratio a dobar dio Srba nije. Činjenica jeste da Sarajevo za Srbe više nije onaj grad u kojem su živjeli prije rata ali malo je razloga koji se danas mogu navesti kao osnova da bi bilo ko mogao reći da se u Sarajevo ne može vratiti zato što je Srbin. Ja sam odrastao u gradu i večina Srba koje sam poznavao još uvijek su u gradu. Oni koji su se u ratu ispalili večinom su u inostranstvu i ne vračaju se zato što su tamo već organizovali živote i sada je već kasno da razmišljaju o povratku. Svi oni koji su se u međuvremenu vratili prošli su kroz iste probleme traženja posla i navikavanja na novu sredinu bez obzira na ime i nacionalnost i rijetko je ko imao naročitih problema zato što je ove ili one nacije. To ti je oprilike to. A ti možeš pisati i misliti šta god hočeš i to i jeste ljepota foruma. Nego šta bi s dedom?

chuchumbamayumbe wrote:Ja teme i govana...
Znate šta bi Doktor Arsla rek'o na ovo?!
Mi smo bolan prinuđeni da ovo čitamo!