Forum Klix.ba

Kiša

Ti kisu volis, evo kisa pada.
Ne cini li ti se, blage uspavanke
Sto bi ih s najdrazih usta hteo cuti,
Glasovi o kojim uvek sa zudnjom snevas
Po svoj vasioni da su razasuti?.

Ne cini li ti se da najsladji snovi
U suze teku pretvoreni mnoge
Ne cini li ti se, negde, kao plima
Necija neznost prema tebi raste,
I prosipa se tu, pred tvoje noge?
Ne cini li ti se neko tiho zove:
"Dodji k meni, dodji, dodji".

Ne cini li ti se da govore kapi,
Da odjekuju svi prostori suri:
Pozuri k meni, pozuri, pozuri.
Ne cini li ti se bezbroj nekih grla
Necijim mekim glasom umiljatim
Da ti govori
Patim, patim, patim.

Ne cini li ti se pljusak milovanja
O kom se u najtisim casovima sanja
Da lije sa svih grana i oluka,
Buja po gradskim plocnicima golim,
I da glas neki toploga prizvuka
Sumori odasvud
Volim, Volim, Volim.

Ne cini li ti se u naletu jacem
Neko, ko dugo je suze uzdrzavo,
Da sad ih lije i bolje mu biva?
Ne cini li ti se, odasvud se sliva
Odasvud roni
Placem, placem, placem.

Ne cini li ti se, mada sunca nema
Lepota neka kako svice svuda
O kojoj si sanjao od postanja?
Ne cini li ti se da govore kapi
Da cujes iz njih topla obecanja:
Dogodice se
Cuda, cuda, cuda.

Desanka Maksimović

Čudne mi pjesme zadnjih dana daruješ
Ne snalazim se, ponekad, u njihovom smislu
A u svakom slovu i razmaku caruješ
Držiš me na dlanu k'o pticu pokislu.

Svako slovo s razlogom, na uho si mi šapnuo
Svjetlom svojim povezao u neku skladnu riječ
I zarez, i točku, s ljubavlju si kapnuo
Iscijelio staru ranu, k'o matična mliječ.

Bunar sam od želja, a želja je sve više,
Samo što poželim da zadnja je u nizu,
Na duginim nitima nov dar već se njiše
Kad otvorim ga, shvatim, koliko si mi blizu.

Come closer and see
See into the trees
Find the girl
If you can

She Walks in Beauty
By Lord Byron (George Gordon)

She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that’s best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes;
Thus mellowed to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.

One shade the more, one ray the less,
Had half impaired the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o’er her face;
Where thoughts serenely sweet express,
How pure, how dear their dwelling-place.

And on that cheek, and o’er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!

Dream Land
By Christina Rossetti

Where sunless rivers weep
Their waves into the deep,
She sleeps a charmed sleep:
Awake her not.
Led by a single star,
She came from very far
To seek where shadows are
Her pleasant lot.

She left the rosy morn,
She left the fields of corn,
For twilight cold and lorn
And water springs.
Through sleep, as through a veil,
She sees the sky look pale,
And hears the nightingale
That sadly sings.

Rest, rest, a perfect rest
Shed over brow and breast;
Her face is toward the west,
The purple land.
She cannot see the grain
Ripening on hill and plain;
She cannot feel the rain
Upon her hand.

Rest, rest, for evermore
Upon a mossy shore;
Rest, rest at the heart's core
Till time shall cease:
Sleep that no pain shall wake;
Night that no morn shall break
Till joy shall overtake
Her perfect peace.

“All that is gold does not glitter,
Not all those who wander are lost;
The old that is strong does not wither,
Deep roots are not reached by the frost.

From the ashes a fire shall be woken,
A light from the shadows shall spring;
Renewed shall be blade that was broken,
The crownless again shall be king.”

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...

A.Šantić

Moraćeš da me pamtiš.
Živeću dok živiš, ne zameri.
Najradije bih samog sebe izbrisao
iz svih nedoživljenih uspomena
slučajnih dodira srodnih duša.
Čemu ti lepljivi dodiri služe,
osim za nemir živih i tužnih,
ni krivih, ni dužnih?

Moraćeš da me pamtiš.
Bljesnuće, ponekad, griža savesti
zbog nenadoknadive lenjosti tvog srca,
al’ ti barem umeš da se smešiš,
pa ću istog časa postati jednako drag,
poput školjke sa letovanja,
koja se, nakon mnogo godina,
mada beživotna, nepromenjena,
kao kostur davno potrošenog trenutka
pojavi u korpici sa koncima i dugmićima
i probudi, zamalo zaboravljen, san.

Moraćeš da me pamtiš, žao mi je.

Amazingness wrote:Moraćeš da me pamtiš.
Živeću dok živiš, ne zameri.
Najradije bih samog sebe izbrisao
iz svih nedoživljenih uspomena
slučajnih dodira srodnih duša.
Čemu ti lepljivi dodiri služe,
osim za nemir živih i tužnih,
ni krivih, ni dužnih?

Moraćeš da me pamtiš.
Bljesnuće, ponekad, griža savesti
zbog nenadoknadive lenjosti tvog srca,
al’ ti barem umeš da se smešiš,
pa ću istog časa postati jednako drag,
poput školjke sa letovanja,
koja se, nakon mnogo godina,
mada beživotna, nepromenjena,
kao kostur davno potrošenog trenutka
pojavi u korpici sa koncima i dugmićima
i probudi, zamalo zaboravljen, san.

Moraćeš da me pamtiš, žao mi je.

baš je ne volim, baš je istinita

Nadživeh svoje ideale,
a bio sam spreman da umrem za njih.

Nisam odustao ja od njih, već oni od sebe
i time mi pokvarili volju da za njih živim
i uskratili čast da za njih umrem.

Ostaješ mi ti da me nadživiš
i vratiš veru u postojanje života pre smrti.

Za tebe nisam spreman da umrem,
već da živim,
jer si ideal vredan života.

Bilo bi lijepo da se uvijek napiše autor

sour cherry wrote:Bilo bi lijepo da se uvijek napiše autor

Možda, ali postoji i google.



Ne smeš da mi budeš tako lepa!
Mislim, nije zabranjeno, al’ nije ni dozvoljeno.
Šta ako, naprimer, imam slabo srce, pa se dogodi
ono što nije zabranjeno, al’ nije ni dozvoljeno?
Gde ćeš biti kada mi nedostaješ, a već mi nedostaješ
i šta ćeš kad ti dosadi da te onoliko ljubim
i da ti onoliko šapućem onolike nežnosti?
Kako ćeš ljudima objasniti šta si na meni našla?
Kako ćeš mi na oči izaći kad shvatiš da iz njih ne izlaziš?
Kako ćeš sebi objasniti moj izgovor za ruku na tvom kolenu-
pridržavam ti srce da ne siđe u pete iz straha od sreće...
Budalo jedna, šta ću s tolikim pesmama? Ko bi to čitao?
Svi bi se pitali ko si, čija si i da li je moguće
da si toliko lepa da moram da ti to branim
iz straha da mi srce ne bi izdržalo toliku lepotu,
a lepša si od sebe i bolji sam od sebe
otkad si se pojavila tako lepa u mom ružnom životu,
pa se izgleda mom, naprimer, slabom srcu
dešava ono što nije zabranjeno,
al’ nije ni dozvoljeno

"Stvarno želim znati...što bi napravio kad bi znao da me sutra više nema?"

"Možda jesam nebitan, ali njena lijeva strana govori drugačije. I možda nisam najbolji, ali njen osmijeh je bitan u mom prisustvu. I možda nisam niko, ali ne pitajte je što je tužna kad me nema."

If wild my breast and sore my pride,
I bask in dreams of suicide,
If cool my heart and high my head
I think How lucky are the dead.

I wish my eyes could portrey all that I feel for you
Due to the fact that my lips can lie about what is true
My eyes couldn't fail in this way
Because even when I close them,
I can still see you.

Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.

Pismo majci

Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.



Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Jesenjin

I remember the time the time that we had
I remember the things that use to make you mad
And I wish I could turn back the time
And I wish I wouldn't cry every night
I remember the time...

I know a girl with an artist trapped deeply inside her
She provides for herself, she don't need you to like her
She dresses like a famous portrait
She talks like an angel with the makeup of dangerous torment
She don't wanna get married, she wanna get carried away
And figure out how to display all the things she wants to say
She would try to paint
But she don't got the patience that it looks like it takes
Plus her thoughts are too colorful to fit inside a picture
Her spirit is the genuine elixir
Her personality is such a brilliant, fucking work of art
She's a devil with a sensitive heart
She don't like the boys that feel like they gotta be cool
And she don't like the fake hoes in Cosmetology school
But one day, she'll show the world
That she's no ordinary, god damn woman...

O Ljubavi, Ti koji si pozivan s hiljadu imena,
Ti koji znaš kako da uspeš vino
u čašicu tijela,
Ti koji daješ rod hiljadama uroda,
Ti koji si bez lica ali imaš hiljadu lica,
...
O Ljubavi, Ti koji oblikuješ lica
Turaka, Europljana, i Zanzibaraca,
daj mi čašicu iz Tvoje flaše,
ili šaku kanabisa s Tvoje Grane.
Ukloni koru još jednom.
Mi ćemo vidjeti hiljadu gazda ničice na poklonu,
i krug ekstatičnih svirača će svirati.
Onda će ovisnik biti oslobođen požude.
te biti proživljen,
i stajati u strahopoštovanju do Sudnjeg Dana.
Mevlana

Whatever fear invents
I swear it makes no sense
I reach out through the border fence
Come down, come talk to me

This all is so unreal
Can you show me how you feel?
Now come on, come talk to me

Bansuri wrote:Whatever fear invents
I swear it makes no sense
I reach out through the border fence
Come down, come talk to me

This all is so unreal
Can you show me how you feel?
Now come on, come talk to me

And I said I know it well

That secret that you knew
But you don't know how to tell

tipram