Ghost_Rider_XXX wrote:ma daj pusti te folove iz ljubavnih romana i spanskih saFunjica.
sanabe wrote:only_girl wrote:Ghost_Rider_XXX wrote:ma daj pusti te folove iz ljubavnih romana i spanskih saFunjica.
Imam pravo da mastam
imash do 25-e godine, onda ukini tu razonodu
Ghost_Rider_XXX wrote:Samo ti maštaj, ko zna možda jednog dana zaista upoznaš svog konja na bijelom princu. Ali kako bilo ljubav nije nešto što može da radi bez ulaganja, ljubav se gradi, njeguje i čuva. Kad jedna strana prestane da radi na tome tada se i počne sve urušavati.
mozda sam se pogresno izrazila,mastam o buducnosti razumijes,a ako ne razmisljam o tome onda ne znam sto gradim uopste ovo sve 
Ghost_Rider_XXX wrote:only_girl ne kažem ja da ne postoji ljubav, ali ta štrologija jedna jedina i sve ostale su bezveze naspram nje mi je blago rečeno bljak i fuj.
Ako je onda bila The One onda bi živjelo sretno i veselo do kraja života s toga zaključak je očigledan...
E sad ako će bilo naš subjekt bilo neko drugi da nastavi život u samosažaljenju kako je izgubio ljubav svog života i ostale melodramatične situacije naravno da neće nikad napravit ništa.
Amen.Ghost_Rider_XXX wrote:Samo ti maštaj, ko zna možda jednog dana zaista upoznaš svog konja na bijelom princu. Ali kako bilo ljubav nije nešto što može da radi bez ulaganja, ljubav se gradi, njeguje i čuva. Kad jedna strana prestane da radi na tome tada se i počne sve urušavati.
ja sam bio samo svjestan vrha ledenog brijega 
Da ste barem sve ovako iskreneEleonora wrote:JokTo,
procitala sam sve postove na ovoj tvojoj temi. Pa da ne bih postavljala ja ''svoju'' temu, koja je haman slicna. bolje da se javim na ovu tvoju.
i ja patim, i to uzasno. i ne moze mi niko reci da sad ''gledam sebe, izlazim i sl'', jer sve to kad uradim, nikad ne mogu prestati one misli ''gdje je, kako je, jel tuzan, sretan''....
ja sam prekinula nasu vezu od 15 mjeseci. i da volim ga, kao nikoga do sad, ali buducnost sam sve manje vidjela s njim, zbog njegovog nepovjerenja u nasu vezu, manjka samopouzdanja i jednostavno, stekla sam dojam da se on vec pripremio na to da cu ja kad tad prekinuti s njim, tako da je zatvorio srce i distancirao zadnjih mjeseci. i kao da se pripremao...to sam, naravno osjetila. uslijedio je pocetak kraja.
prekinula sam jer nisam mogla podnijeti sve to. njegovo konstantno lebdenje, pogubljenost, i skepticnost. bio je rastrgan na sto strana i pod pritiscima raznim, ( kako familije njegove tako i mene sve vise ). htjela sam mu biti podrska i bila sam, ali sam shvatila da on sam sebi nije podrska, i da sam sebe ne voli, jer se u dubini osjeca lose i nezadovoljno, neuspjesno, onda to ni ja mu vise nisam mogla biti...
to je isto kao ona ''ako volis sebe, voljet cete i drugi''...ako ne volis sebe, moja ljubav, koliko velika bila, ogromna, pocet ce da vene, nestaje, boli, pati, gubi se....
zaista mi je drag, jedna dusa od momka, i sad vec osjecam krivicu, jesam nesto pogresno uradila? mozda je to bila neka ''faza'', njegova ili faza u vezi?
samo znam da se vise nisam mogla trositi u vezi, ( iz iskustva vise to ne smijem, pune 2 godine u proslosti sam se trosila za vezu koja je propala, a ja sam i fizicki obolila )...od tog straha i iskustva, nisam vise mogla ponovo to sebi dozvoliti...
hocu da ti kazem,
prvo, doduse ne znam tvoju djevojku ( sada vec bivsu ), ali ako je normalna jako joj je bilo bitno da si bio stabilan, jak, pun samopouzdanja, i prije svega VJERE U SEBE, DA SI IMAO NEKE PLANOVE OD ZIVOTA, NEKI CILJ, KOJEM SI BIO POSVECEN...ako si samo sve vidio u njoj, i bio totalno nestabilan,i nesiguran, vjeruj, prave zene, to bolno odbije...razocaraju se...ali i dalje vole, ali ne mogu biti sa takvim muskarcem jer fali primarna potreba za SIGURNOSCU.
svaka zena, koliko jaka bila, zeli muskarca! jos jaceg od nje....vjerujem da si super momak, ali nek te uvijek krasi borbenost ZA SEBE I SVOJE CILJEVE, cak i neka mala sebicnost, jer to zene cijene...
ne daj se, i meni je isto kao tebi, jos sam ja ostavila njega...
ali nema tu nikakve razlike...
tesko je i ostaviti i biti ostavljen
Eleonora wrote:JokTo,
procitala sam sve postove na ovoj tvojoj temi. Pa da ne bih postavljala ja ''svoju'' temu, koja je haman slicna. bolje da se javim na ovu tvoju.
i ja patim, i to uzasno. i ne moze mi niko reci da sad ''gledam sebe, izlazim i sl'', jer sve to kad uradim, nikad ne mogu prestati one misli ''gdje je, kako je, jel tuzan, sretan''....
ja sam prekinula nasu vezu od 15 mjeseci. i da volim ga, kao nikoga do sad, ali buducnost sam sve manje vidjela s njim, zbog njegovog nepovjerenja u nasu vezu, manjka samopouzdanja i jednostavno, stekla sam dojam da se on vec pripremio na to da cu ja kad tad prekinuti s njim, tako da je zatvorio srce i distancirao zadnjih mjeseci. i kao da se pripremao...to sam, naravno osjetila. uslijedio je pocetak kraja.
prekinula sam jer nisam mogla podnijeti sve to. njegovo konstantno lebdenje, pogubljenost, i skepticnost. bio je rastrgan na sto strana i pod pritiscima raznim, ( kako familije njegove tako i mene sve vise ). htjela sam mu biti podrska i bila sam, ali sam shvatila da on sam sebi nije podrska, i da sam sebe ne voli, jer se u dubini osjeca lose i nezadovoljno, neuspjesno, onda to ni ja mu vise nisam mogla biti...
to je isto kao ona ''ako volis sebe, voljet cete i drugi''...ako ne volis sebe, moja ljubav, koliko velika bila, ogromna, pocet ce da vene, nestaje, boli, pati, gubi se....
zaista mi je drag, jedna dusa od momka, i sad vec osjecam krivicu, jesam nesto pogresno uradila? mozda je to bila neka ''faza'', njegova ili faza u vezi?
samo znam da se vise nisam mogla trositi u vezi, ( iz iskustva vise to ne smijem, pune 2 godine u proslosti sam se trosila za vezu koja je propala, a ja sam i fizicki obolila )...od tog straha i iskustva, nisam vise mogla ponovo to sebi dozvoliti...
hocu da ti kazem,
prvo, doduse ne znam tvoju djevojku ( sada vec bivsu ), ali ako je normalna jako joj je bilo bitno da si bio stabilan, jak, pun samopouzdanja, i prije svega VJERE U SEBE, DA SI IMAO NEKE PLANOVE OD ZIVOTA, NEKI CILJ, KOJEM SI BIO POSVECEN...ako si samo sve vidio u njoj, i bio totalno nestabilan,i nesiguran, vjeruj, prave zene, to bolno odbije...razocaraju se...ali i dalje vole, ali ne mogu biti sa takvim muskarcem jer fali primarna potreba za SIGURNOSCU.
svaka zena, koliko jaka bila, zeli muskarca! jos jaceg od nje....vjerujem da si super momak, ali nek te uvijek krasi borbenost ZA SEBE I SVOJE CILJEVE, cak i neka mala sebicnost, jer to zene cijene...
ne daj se, i meni je isto kao tebi, jos sam ja ostavila njega...
ali nema tu nikakve razlike...
tesko je i ostaviti i biti ostavljen
mozda krije pravo ime, nisam ni ja Maxellsanabe wrote:Cuj Alma, pa vidish da je Eleonora
hahahaha
ne mislim o silikonima nego o vezi ne mislim o silikonima nego o vezi[/quote]na zalost..komi wrote: žene bi stalno nešto nadograđivale a muškima je tako kako je dovoljno
uh ....prvo zbog prave ljubavi nije sramota ni moliti a ni zaplakati ! Vecina ce reci nije to prava ljubav kad te je mogla ostaviti ali tebi izgleda jeste!JokTo wrote:Evo...forumasi da oslobodim trenutne misli,da ih pretvorim u rijeci. Milion pitanja mi se mota u glavi,milion pitanja na koje ne mogu dati ni jedan odgovor koji me u popunosti moze zadovoljiti . Mozda neko od vas bude imao ideju,mozda neki savjet,prijedlog...etc
Kako da pocnem,nikad mi pisanje nije bila strast,pa ce moji postovi mozda u nekim trenutcima biti veoma skromni,ali poenta bi trebala biti u tome da saznam nacin kako da izadjem iz ove situacije.
Stvar je u tome,nedavno se zavrsila ljubavna veza koja je trajala skoro 3 godine.Sa sigurnoscu mogu reci da su mi te 3 godine bile najbolje,najsretnije i najispunjenije godine u zivotu.Veza se zavrsila na incijativu partnerice,po meni sa dosta cudnim razlogom...sto me je veoma pogodilo.
Nisam ono tipicno musko,nemam stereotipno razmisljanje o ljubavi...prava ljubav se srece samo jednom u zivotu i mislim da su ovo situacije o kojima ljudi mogu zaliti citav zivot
Veza je svojim citavim tokom bila obiljezena lijepim trenutcima...naravno kao i u svakoj vezi bilo je i svadja i nesuglasica,koje su uvijek bile brzo rijesene
Da konkretiziram,nedavno mi je partnerica rekla...citiram " Ja tebe volim,stalo mi je do tebe...al trenutno nemam volje za vezu" ... odnosno ova recenica je veoma prosta i vrlo lagano se moze protumaciti,ali ja mislim da je problem u tome sto ja to jednostavno ne mogu prihvatiti.Tesko mi pada da moze odustati tako lagano nakon toliko vremena koje smo zajedno proveli.
Vrlo mi je tesko da nastavim dalje,stalno mi je ta misao u glavi.Zelim da nastavim ali puno toga sto se desava trenutno u glavi me sprecava :S
Bilo bi pozeljno da izostavimo " BOSNJO MENTALITET" (ismijavanje,gluposti,nebitne stvari i slicno) i da stvarno komentarise neko ko se mozda nasao u slicnoj situaciji ili neko ko ima neki koristan savjet koji bi mi mogao pomoci.
