Mili Boze, kako se o ovakvim temama nikad ne moze govoriti bez zestoke polarizacije!
Ne moze se, ljudi, o stvarima iz proslosti govoriti iz savremene perspektive, prihvatajuci pozitivisticki nacin gledanja na stvari -- da je ono sto je danas na stvari dokaz da je nesto u proslosti bilo totalno sranje ili totalno nesranje.
Svaki dogadjaj u istoriji ima svoju funkciju u vremenu u kojem se desavao, i ja moram reci da je ideja bratstva i jedinstva najbolja ideja koju je iznjedrio NOB, a iznjedrio je s razlogom (i to s mnogo idealistickijim razlogom nego sto to ljudima, posebno mladim ljudima, izgleda iz ove perspektive).
Sta je trebalo da se desi poslije jednog onako strasnog i krvavog rata kakav je bio Drugi svjestki rat? Trebalo je da ustane jos pet vodja i da kaze 'hajmo se svi sada dobro osvetiti jedni drugima', da fino zavrsimo ovu klanicu, pa kom obojci, kom opanci? Ili je trebalo da naprave jedan Dejton, pa da nastavimo narednih 20 godina ovako kako evo Bosna nastavlja poslije ovog rata? U tom istorijskom periodu, i u tom kontekstu, ovim se narodima nista bolje nije moglo desiti nego ideolosko insistiranje na 'bratstvu i jedinstvu' i rad na ekonomskom razvoju zemlje. Velika je greska sto Bosancima nije data narodnost u tom i takvom trenutku, ali im je data drzavnost kao i svim ostalim republikama. I to bratstvo i jedinstvo, koliko god to vecini izgledalo nemoguce, jeste zazivjelo i ja sam sretna sto sam ga iskusila dok je trajalo, koliko god da je nesavrseno bilo.
Problem kod Bosnjaka je taj sukob religijskog identiteta sa nacionalnim, problematicno je, naravno, jer su u suprotnosti jedno s drugima -- u islamu nema nacionalnog, a bosanstvo (kao nadreligijska i nadetnicka kategorija) bi mu trebalo biti prirodni saveznik, ali mi smo krenuli putem koji su nam drugi zacrtali. Zapravo mi najveci problem sa identitetom imamo sada -- u ono vrijeme, biti musliman i Jugosloven (zajednica ljudi slicnog porijekla u granicama jedne drzave) je bilo relativno lako, i na neki nacin mnogo logicniji nastavak otomanske tradicije pluralizma nego bilo koja druga opcija.
I ideja Bosne je na taj nacin zapravo puno kompatibilnija sa osjecanjem bosanskog muslimana, nego sa nacionalnistickom ostrascenoscu susjednih nam naroda, a prica se na kraju svede na sukob religija, jer je religija jedna od osnovnih komponenata identifikacije grupe kod sva tri naroda.
To sto se reis mijesa u politiku je isto tako jedan problem socioloske prirode -- reis, zapravo, i jeste predstavnik jedne grupe ljudi cija se okosnica identiteta duboko poklapa sa religijskom. Sustina islama kao kompletne filozofije zivota mu to na neki nacin nalaze. Do naroda je da odluci kojim ce, jadan i jos jednom na vjetrometini, putem krenuti u finalnom cinu borbe za svoj identitet i pravo postojanja.
Prema tome, ta pitanja su mnogo dublja i zahtijevaju mnogo vise saradnje i tolerancija UNUTAR bosnjackog korpusa nego ovo pateticno, povrsno i djecije prepucavanje na liniji je l' bolji Tito, il' je bolji reis. A to da su se bosanski muslimani bosnjastvom odrekli bosanstva je takodje zanimljivo pitanje za raspravu. To je jako tesko sustinsko pitanje jer bosnjastvo je, ovakvo kakvo je, nastalo ne oko identiteta jedne etnicke grupe (u etnickoj grupi moze biti vise vjerovanja), nego oko dijela etnicke grupe ciji je identitet usko povezan sa islamskim vjerovanjem i tradicijom, odnosno radi se o pretakanju religijskog identiteta u nacionalni gdje je nacionalno geografska odrednica zivota jedne grupe ljudi sa zajednickim religijskim identitetom.
Kad citam kako je Poslanik zapravo ujedinio Arape kroz jednu religiju, ja vidim jedan vrlo slican obrazac 'bratstvu i jedinstvu'. Jedno vjerovanje, jedna ideologija za ljude zajednickog porijekla koji dijele zivot na istom prostoru. Mozda je i zato bosanskim muslimanima "bratstvo i jedinstvo' i jugoslovenstvo bilo najprirodnije. Ne radi se uvijek o strasnim istorijskim prevarama, iako je neprepoznavanje Bosanaca kao naroda strasna politicka greska, ne radi se samo o tome da "nama neko nije dao", nego i da se mi nismo borili za to. Neko rece gore kako Jugoslovena vise nema. Nema ih s obzirom da im je identitet bio drzavni i nadetnicki, sa socijalizmom kao ideoloskom okosnicom. Kad su nestale granice zajednicke drzave i zajednicka ideoloska okosnica, nestalo je i Jugoslovena -- koji su odlucili da se nece boriti za Jugoslaviju, nego za svoje etnije, nacije i sta sve ne.
Kad sam se raspitivala i citala o, kao i sam tekst Alijine Islamske deklaracije, onda sam shvatila koliko je taj jaz problematican. Ideja te grupe je bila takodje ideja 'bratstva i jedinstva' (shvatite ovo kao metaforu), sa islamom kao okosnicom. Jedino sto ona ne pije vode kod nemuslimana. I u tom je smislu protivna opstanku Bosne kao drzave jednog naroda za zajednickim identitetom. I tako nama ostade bosnjastvo, kao jedna opcija koja je nit' tamo, nit' vamo, jer nije bazirana na kontinuitetu postojanja Bosne i Bosanaca sa zajednickom istorijom, kulturom, jezikom, nego na religijskoj okosnici.
A, kako nismo u stanju da uvedemo u Ustav da smo svi mi Bosanci za zajednickom istorijom, kulturom i jezikom, pa nakon toga dolaze nasa individualna etnicka porijekla i religijska pripadnost, tu smo gdje jesmo. I u tom je smislu probuseni$ u pravu kad kaze natovarite religije na magarce i posaljite ih nazad - takav komentar je rezultat ove istorijske zavrzlame, strasne frustracije, a ne neka ideoloske podlosti -- tako ja bar to vidim.
Bosnjaci moraju dovrsiti izgradnju svog sopstvenog identiteta, to je jasno, ali nemaju politicku snagu ni mudrost da pri tome dovrse i izgradnju zajednickog identiteta svih Bosanaca i Hercegovaca jer su krenuli istim putem kojim i one dvije grupe prije njega. E, u tome je problem mijesanja IZ u politicka pitanja, ako mene pitate. Iako ja smatram da su Bosnjaci jedan jako veliki mali narod u svom generalnom merhametu, politicki jednostavno nisu/smo dorasli zadatku ocuvanju (ili izgradnji novog) bosanskog identiteta za sve nas.
A ja bih jako voljela vidjeti na politickoj sceni nekoga ciji ce projekat biti prije svega Bosna, jer mi ocigledno nemamo dovoljno individualne svijesti, a izgleda vise ni dovoljno hrabrosti i volje, da kao jedinke doprinesemo tom projektu. Reis i IZ, samim svojim polozajem, ne mogu imati tu funkciju, koliko god da im namjere bile casne. Jednostavnim rjecnikom, ja ne mislim da se Bosna moze izgraditi u dzamiji. Politicki, takodje ne mislim da Bosnjaci imaju dovoljno mudrosti da odrade oba projekta o kojima se gore prica, bar sudeci po ovome kako stvari sada teku (a, cini mi se i po toku ove rasprave).
