Eh da nije bilo, neg je bilo...
Da nije bilo rata, ja bih danas zivio u mom Sarajevu a ne u dalekom Melburnu...
Da nije bilo rata, moj babo bi radio kao pravnik u centru grada, a ne ponovo zavrsavao pravni fakultet u dalekoj Australiji i sve iz pocetka...
Da nije bilo rata, ne bih strepio i plakao u izbjeglistvu za svojim ocem dvije i po godine koji je proveo svoje ratne dane u Sarajevu kao i sve sarajlije...
Da nije bilo rata, moj amidza i moj amidzic bi jos bili medju zivima i ja bih kod njih u Semizovac isao skoro svaki vikend kao nekad davno, a ne da im obilazim mezare na Kovace i u Tarcinu...
Da nije bilo rata, ja se ne bih osjecao strancem u svom gradu Sarajevu...
Da nije bilo rata, ja se ne bih u ovih 18 godina selio 10 puta iz jedne kuce u drugu, iz jednog grada u drugi, iz jedne zemlje u drugu...
Da nije bilo rata, moja zena bi imala svog babu, i svoje amidze, i svog dajdzu, i ne bi njezina majka oblacila njenu malodobnu bracu u dimije samo da bi izasli zivi iz Srebrenice '95...
Da nije bilo rata, moje dajdze nikad ne bi napustili Banja Luku na silu, i ne bi zivjeli danas u Zenici, nego bi sa rahatlukom uzivali u njihovoj novoj sagradjenoj kuci pred rat...
Da nije bilo rata, ja ne bih sad sjedio na komp. i pisao ove budalastine...
Al sta ces Bog je tako htio...
Opet na drugu ruku, da nije bilo rata ne bih prosao svijetom i ne bih sreo svoju zenu...
Neznam sta bi bilo, al jedno znam zasigurno da nije bilo rata ne bih spoznao pravu ljubav prema Bosni...