NIN wrote:arte.fakt wrote:ljubav_aha wrote:niko ne negira postojanje relgija od nastanka prvih naroda na zemlji,tacnije,razvoj reliogije,kultura,tradicije se logicno desavao istovremeno,tako sto su relgijie dobijale finansijsku i politicku podrsku,a drustvo je oduvjek koristilo religiju kao sredtsvo konotorlisanja naroda
netacno ... pocetak spustanja islama je sa Ademom a.s. i nastavlja se svim ostalim poslanicima. "Poslanici koje je Gospodar ranije slao narodima, bili su kao milostinja data tim narodima. Muhammed, s.a.v.s.,poslan je kao poklon svima."
De pojasni koga islam to kontrolise ??? Ali sa argumentima koji nisu sa CNN i sl ... (ljudi me ne zanimaju sta oni kazu i rade , vec kako islam nalaze da se radi)
Dobro ali se namece pitanje kome je onda taj prvi od poslanika bio poslan? Sam sebi?
Pošto su Adem a.s.i Hawa učinili grijeh u džennetu I pokajali se , Allahu dž.š.Allah dž.š. im je oprostio i oni su spuštenina zemlju. “Adem, a.s., je spušten u Indiju, a h. Hava na područje današnje Džide, pa ju je Adem tražio sve dok se ne sastadoše na Arefatu.” Sa Ademom je spušten i Hadžerul-esved (crni kamen). On je u ruci snio i džennetskog lišća koje je zasadio u Indiji, pa su tamo narasla mirisna drva. Dugo je Adem tumarao mrakom, borio se sa teškoćama na Zemlji, po cijenu vlastitog života. A bio je zahvalan svom Gospodaru i vjerovao da sve što mu se dešava ima neku mudrost. Puno se kajao i u Gospodara svoga uzdao. Jednom ugleda kako se javlja dan. Ushićen, ustao je klanjati namaz. Kad je predao selam na lijevu stranu ugledao je Havu kako sjedi. Mjesto sastanka bilo je na Arefatu – spoznaja, upoznavanje, po čemu je ovo mjesto i dobilo ime, jer su se tu upoznali Adem, a.s., i h. Hava na dunjaluku. Ova dva rekata su današnji sabah namaz. Zato današnji muslimani u sklopu obreda hadždža imaju i boravak na Arefatu visoravni pokraj Mekke ,mjestu boravka prvog poslanika Adema a.s Adem, a.s., je bio Allahov poslanik prvim ljudima i živio je 960 godina. Allahovom dozvolom od njih dvoje, tj. od Adema I Hawe postali su mnogi potomci. Taberi bilježi da je h. Hava u dvadeset porođaja Ademu rodila 40 djece. Svaki put je rodila blizance, brata i sestru.
Adem a.s.je znači prije svega poslat svojim direktnim potomcima, a on je i praotac ljuskoga roda.Svi su njegovi potomci bili muvehhidi (vjerovali su u jednog Boga), ali vremenom, ljudi se podijeliše na dvije skupine: dobri
sa Ademom, a.s., a loši sa Kâbilom. Potomaka Kâbilovih je bilo mnogo. Oni nisu obožavali kipove, ali su se odali mnogim grijesima.
Sve objave svim poslanicima u svim vremenima, počevši od Adema, a.s., kao prvog čovjeka i prvog poslanika do Muhammeda, a.s., kao posljednjeg vjerovjesnika i pečata poslanstva, prenosio je melek Džebrail. Što se tiče sadržaja objava, bilo da se radi o manjim suhufima ili o velikim kitabima (knjigama), one predstavljaju iskonski izvor vjere. Svi vjerovjesnici, Kuran ih spominje dvadeset osam, a jedan hadis Muhammeda, a.s., 124 hiljade, svaki narod kome su poslani - a Muhammed, a.s., sve narode, sva bića i sve svjetove, kojima je poslan kao dostavitelj i svjedok objave, donosilac radosne vijesti i opominjač do Sudnjeg dana - pozivali su, upućivali i podučavali jednom istom imanu, akidi ili vjerovanju.
"... svaki vjeruje u Allaha, i u meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove..."
(Kur’an: el-Bekare, 285.)
Svi su vjerovjesnici čuli, prihvatili i slijedili Allahovu jednu istu poruku, objavu, zavjet i neizmjenjivi testament i pokoravali se.
"Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ishaku, i Ismailu, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pok¬oravamo. "
(Kur’an: el-Bekare, 136.)
Izvor poruke i njen osnovni sadržaj za sve poslanike jedan je isti. Allah, dž. š., jest izvor objave; On određuje njen sadržaj i Svojom odredbom bira vjerovjesnika koji će je prenositi i tumačiti ljudima. Vjerovjesnici su izbor Allahove volje i odredbe.. Svi Allahovi vjerovjesnici, kao izbor Allahove volje, za sve vjernike, muslimane i muslimanke jesu:
"... divan uzor onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene - pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale dostojan!"
(Kur’an: el-Mumtehinne, 6.)
Kao Allahov izbor, vjerovjesnici su jedini ljudi iza kojih stoji Allah, dž.š., kao garant da su oni ljudima sigurni i pouzdani uzori u vjeri, religiji, tradiciji, moralu, kulturi, običajima, šerijatu i načinu života.
"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allaho¬voj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje."
(Kur’an: el-Ahzab, 21.)
Svaki ljudski izbor može biti prijevara, zabluda i promašaj. Zato "kada i poslanici ne bi bili uzori, ne bi bilo više nade za čovječanstvo" (R. Garaudy). Izborom svih vjerovjesnika na jedan isti način, po Svojoj volji, Allah, dž.š., osigu¬rao je ne samo isti izvor objave, vjere, religije, tradicije, kulture, šerijata, običaja i načina života već i isti i jedinstveni način, metod prenošenja, tumačenja i primjenji¬vanja Svoje poruke. Neovisno o vremenu, prilici, društvenim okolnostima i narodu kome su bili upućeni, svi vjerovjesnici imali su isti iman (vjerovanje) i ispovijedali istu religiju - islam.
"On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, a i u ovom Kuranu..."
(Kur’an: el-Hadždž, 78.)
Također, svi su oni isti šerijat (vjerozakon) kao suštinski element religije - dini-islama slijedili:
"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavlju¬jemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!"
(Kur’an: eš-Šura,13.)
Svi vjerovjesnici pozivaju ljude da robuju, klanjaju se i dive samo Allahu, dž.š., da Ga štuju, da imaju osjećaj potpune ovisnosti samo o Allahu, dž.š., i da nikada jedni druge, niti bilo koje biće, stvorenje, stvar ili predmet ne obožavaju niti mu robuju. Naprotiv, svi (Nuh, Hud, Salih, Ibrahim) u općem manifestu objave govore:
" narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate!"
(Kur’an: el-Eraf, 59.)
U zajedničke osobine ili svojstva svih vjerovjesnika spada:
SIDK - istinoljubivost, iskrenost, govorenje i zastupanje istine;
EMANET - povjerljivost i osvjedočeno poštenje;
TEBLIG - dosljednost, tj. tačno i potpuno prenošenje Božije poruke ljudima, neovisno o svim životnim opasnostiina pa čak i smrti;
ADALET - pravednost (to su bili pravedni, pošteni i pravi ljudi, pogotovo pravedni i strogi prema sebi, svojoj djeci i rodbini, gdje je to najteže biti; nikada nepravdu i nasilje nad ljudima nisu činili);
FETANET - oštroumnost (imali su razvijene unme, moralne, duhovne, intelektualne i spoznajne sposobnosti);
ISMET -negriješenje u stvarima vjere i morala (kao Svoje izabranike i uzore ljudima, Allah, dž.š., sačuvao ih je od grijeha);
RUDŽULET - muškost (svi su bili muškarci);
svi su imali ista obredna mjesta ili svetilišta (Kabu kao prvu u ime Allaha sagradenu kuću);
svi su imali iste, od Allaha naredene i u ime Allaha činjene obrede, koje su oni prenosili i kazivali ljudima te ih njima podučavali (najvažniji je obred salat ili namaz, njega su klanjali svi vjerovjesnici);
svi su imali isti pozdrav - selam;
svi su učili isti ajet -bismillu. Sve objave svim poslanicima u svim vremenima, počevši od Adema, a.s., kao prvog čovjeka i prvog poslanika do Muhammeda a.s,posljednjeg poslanika I pečata poslanstva.
Međutim i pored svih ovih poslanika i objava, odnosno velikog broja dokaza koji su poslanici donijeli , veliki broj ljudi neće da vjeruje, ni u prošlosti ali ni danas. Oni će , na Sudnjem Danu, dobiti zasluženu nagradu za svoje nevjerovanje, a zašto i ne bi? Bog je bio pravedan , slao im je dokaze i upozorenja od postanka prvoga čovjeka do danas ali su oni sami izabrali svoju propast !
)da se smiris. Sve su to gluposti samo je ljubav bitna. Power of love 
ili ti nemas pojam o znacenju moje "prizvoljen" recenice 
sto je uzrok tvog vjerovanja