NASTANAK PASMINE
DOLAZAK U AMERIKU
Prošlost nas uci da je u prošlom stoljecu iz Europe u Ameriku krenula velika masa iseljenika podtaknuta razlicitim motivima, a najcešce siromaštvom. Kolonisti iz Engleske, Irske, Škotske poveli su sa sobom svoje pse. Kad su prvi put predstavljeni u Americi, ovi psi su se skoro u potpunosti nalazili u rukama „¨Dog Fighting“ sporta i odgajani su za borbe. Ovi tvz. sportisti su veoma zaslužni što se ova rasa održala cistom, bistrom i jakom. Veoma su vodili racunao o precima, o njihovim genima, o zdravlju, jer na primjer pas koji nije imao dovoljno velika pluca, da izdrži da se bori sat-dva, bio je osuden na poraz, isto kao i pas koji ima srcanu manu, jer srce mora bit snažno da bi bilo u stanju da pumpa krv u sve djelove tjela. Zato su se parili najbolji, a to je sacuvalo rasu i napravilo ju takvom kakva je danas.
U Irskoj u perijodu od 1845-1851. god vladala je velika glad, a u pravcu Amerike krenula je prava rjeka kolonista. Zaradivši nešto novca u novoj domovini, kolonisti bi ga ne tako rjetko poslali rodacima u Irsku sa molbom da im nabave kvalitetnog psa borca. Zato mnogi kinolozi vjeruju da je glavnu ulogu u oblikovanju APBT-a i AST-a odigrao tzv. Irski Pit Terrier. To su bile male životinje težine svega 10-15kg¸. Zašto su ti psi bili tako sitni nije poznato.
Osim Irskih pit-terriera u Ameriku su došli i psi iz Engleske i Škotske. Njih je bilo manje od irskih pasa, ali se zato pouzdano može reci da su to bili mješanci buldoga sa terijerom zvani „bul and terrier“.
Gradanski rat je gotovo uništio popularnost pasa za borbe pa su najvecu ulogu u oblikovanju vrste imali psi iz drugog vala iseljenika koji je zapoceo 1865. god. a završio tridesetak godina kasnije. Dominantni psi iz tog vremena bili su Paddy i Pilot, koje je 1880 god. uvezao Charli Liyd. Liydov-ov nadimak bio je Cockney, a oznacava rodenog Londonca. Stoga se može pretpostaviti da su njegovi psi bili engleskog uzgoja. Ipak teško cemo ikad saznati koji su to psi došli u Ameriku, možda je najpravilnije reci da je AST direktan potomak najboljih pasa boraca koji su došli u Ameriku u 19st.
ŠIRENJE I POPULACIJA
U pocetku je popularizacija pasa bila smještena uglavnom na podrucju zvanom New England. To je prilicno logicno jer se tu nalazi New York, glavna useljenicka luka. Medutim kako su useljenici odlazili u bogatije krajeve, tako su sa njima odlazili i njihovi psi. Amerikanci su svoje pse zvali vrlo slicno Britancima: Pit Bull Terrier ili skraceno, Pit Bull. Medutim, koristili su i ime Pit Bulldog. Doduše oni ne misle na današnjeg buldoga, vec na njegove pretke s kraja 18. i pocetak 19. stoljeca. Može se postaviti pitanje u cemu je bila razlika izmedu americke i engleske varijante Pit Bull Terriera? Sacuvane fotografije, umjetnicke slike i crteži nam daju odgovor. Principijelna razlika je u tome što su americki psi imali daleko jaci kostur, krupnije glave i mnogo snažnije celjusti. Da li je ta razlika nastala selekcijom ili zato što su americki psi imali više krvi buldoga, preko svojih irskih predaka, ostaje da se istraži.
PRVI REGISTRI
Godine 1898 grupa lovaca osnovala je registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Glavni motiv za osnivanje UKC –a bio je otvaranje rodovnih knjiga za autoktone americke pse. Medu prvim pasminama u registar je ušlao Pit Bull Terrier. I tako dok su jedni predlagali da se upotrjebi ime pit bul terijer i tako naglasi borilacki aspekt pasmine, drugi su inzistirali na imenu Amerikan Bull Terier, koji govori o autoktonoj pasmini.
Bilo bi pogrešno pomisliuti da su PBT služili samo za borbe, naprotiv mnogi su život proveli kao farmerski psi univerzalne namjene, a zahvaljujuci izuzetnoj odanosti gospodaru došli su na dobar glas kao kucni ljubimci i dobri cuvari. Na jugu Amerike korišteni su za cuvanj poludivljih krda pa i za lov. Rasa je ubrzo postala vrlo popularna u Americi. Prvi pas koji je bio registriran bio je - Lucenay Pete - koji je igrao u staroj filmskoj komediji. Vjerojatno niti jedan drugi pas nije stekao toliku popularnost kao što je Pete, orginalni “Our gang“ pas. On je jedini pas koji je doživio prelazak iz nijemog u zvucni film. Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalištu. Malo njegovih obožavatelja zna da je smiješni prsten na njegovom oko ustvari pravi (vidi-Riplijev “vjerovali ili ne“).
Usprkos lošim poricanjima ova rasa je doživjela procvat i postala vrlo popularna širom svjeta. Pokazalo se da ova tzv. krvolocna životinja zna biti veoma drag kucni prijatelj, a svojim izgledom izaziva cesto pažnju kako na ulicama tako i na izložbama pasa.
REGISTRACIJA I NASTANAK IMENA
Oko 1930 god. brojni ljubitelji APBT-a su usmjerili težište svog rada na registraciju te rase u American Kennel Club-u (AKC). AKC osnovan 1881 god. svremenom se razvio u najvecu i najutjecajniju americku kinološku organizaciju sa više od 2000 godišnje organiziranih izložbi. Najzaslužnija osoba za registracije pasmine je Wilfred T.Brandon. On je uspio dokazati da APBT ima precizno dokumentiranu prošlost, te da postoji dovoljan broj pripadnika te pasmine uniformne fizicke grade. Njegova zasluga je izrada standarda koji je i danas na snazi. Godine 1935 je The Kennel Ciub of Great Britain (KC) registrirao englesku verziju psa pod imenom Staffordsire Bull Terrier(SBT). To je konacno potaknulo upravu AKC-a da 1936 god. registriraju americku varijantu psa, ali pod nesretnim imenom Staffortshire Terrier(ST).
Taj naziv izražava izrazito britansko podrijetlo pasmine, ali ni najmanje ne govori o specificnosti americkih pasa. Slicnost imena SBT i ST je skoro 40 god. izazivala brojne nesuglasice. I ako je namjera bila bila da se proglase razlicitim pasminama, AKC i KC su se poceli svadati - cija je pasmina izvorna i prava. Posledica svade je dugogodišnje nepriznavanje ST u Engleskoj i SBT-a u Americi. Vecina prirucnika u Velikoj Britaniji i danas naglašava da je ST uvecana verzija SBT-a, ali da su u suštini jedna pasmia. To je navelo pojedine uzgajivace da ST-a da 50-tih godina križaju svoje pse sa SBT-om. Tako je nastao pravi rat izmedu uzgajivaca ST-a jer mnogi od njih nisu prihvatili SBT-a za istu rasu.
Haward Hadley jedan od od najuglednijih i najcjenjenijih uzgajivaca ST je uspio uvjeriti AKC da je rjec o dvama vrstama, razlicitim iako srodnog podrijetla i slicnog izgleda. Tek od tada je kinološka administracija postala svjesna da se u registru nalaze dvje rase gotovo identicnog imena. Zato je pocetkom 70-tih god. za ST-a ponudeno orginalno ime Amerikan Bull Terrier, ali su to uzgajivaci odbili! Previše vremena i novca su uložili u propagandu imena ST i sada od njega nisu htjeli odustati. Kao kompromis je ime American staffordshire Terrier(AST) uvedeno je 1972god. koje se koristi i danas.
EVOLUCIJA IMENA
1- pit bull terrier-druga polovica 19st.
2- american pit bull terrier
3- staffordshire terrier-1936god
4- American staffordshire terrier-1972 god.
STAFORD KAO PAS ZA DRUŽENJE
Staford može biti odlican pas za druženje kod pažljivog i odgovornog vlasnika.Vjernost svojim dvonožnim vlasnicima je oznaka pasmine, ali i ponekad pretjerane zaštitnicke osobine. Mudri vlasnik ce uciniti sve u svojoj moci da razvije i potpomogne pozitivne genetske osobine. Staford kontroliranog podrjekla,dobro treniran bit ce odlican obiteljski pas. Tisuce ljudi uživaju u njemu u ulozi kucnog ljubimca-bez ikakvog problema.Bivši pretcjednici,filmske zvjezde,mocnici iz svjeta politike vlasnici su staforda i nemaju ništa loše da kažeju o njima. Oni su cesto obiteljski psi koji ne pretstavljaju opasnost susjedima i društvu. Problemi pripisani ovoj vrsti proistekli su od pasa nekontroliranog porjekla i loše trniranih životinja koje nisu adekvatno socijalizirane na odnosu na druge životinje i ljude. Snažan aktivan pas trebao bi imati odlican temperament i sveobuhvatni trenig. Bez tih osnova ocekuju vas problemi. Staford definitivno nije ljubimac za svakog. Snažan pas treba kontrolu, poneke starije osobe i djeca ne mogu ga fizicki kontrolirati. Nesigurne osobe koje žele agresivnog psa samo zato da bi prikrili svoje ljudske nedostatke, nikad ne bi trebale posjedovati jednog od ovih pasa. Nemarna i nepažliva osoba nije adekvatan vlasnik za staforda, pa ni za bilo kojeg drugog. Najbolji kandidat za vlasnika je osoba adekvatnog iskustva sa psima. Takva osoba obicno je voljna potražiti pravog psa kod najboljeg uzgajivaca, najbolje uzgojne linije koja ima odlican temperament. Takav pontencijalni vlasnik ce biti voljan preuzeti socijalizaciju, trening i odgovornost što ce pomoci izabranom psu da postane odlican pas. Takav zaštitnicki vlasnik ce pružiti svu potrebnu požnju svom psu. Osigurat ce mu adekvatnu hranu, veterinarsku zaštitu i ljudsku interakciju.
STAFORD I DJECA
Pas kvalitetnog podrjekla, dobro socijaliziran daleko manje ugrožava djecu nego što djeca ugrožavaju njega. Najveci dio ugriza u Americi otpada na pasmine u koje ne spada staford.Vecina ugriza otpada na male pasmine – koker španijele, križance kokera i ostale. Broj ugriza direktno je proporcijalan sa ogromnom popularnošcu tih minijaturnih psica. U filmsko komediji ¨Mali Rascal¨ glavni je junak štene staforda imenom Pety. On je igrao sa najpoznatijom djecom-glumcima tog vremena u zbunjujucem metežu filmskog studija, bez i najmanjeg problema. Mnogi odgovorni uzgajivaci staforda odgajaju pse sa svojom djecom. Ti poznavaoci psa uce djecu i pse da se razumiju ponašati jedni prema drugima. Sigurno postoji neki staford koji je ugrizao dvonošce, od kojih su neki bili i djeca, ali tako su i psi neke druge pasmine.
STAFORD I DRUGI PSI
Njihovi preci su uzgajani za borbe pasa. Takve borbe nisu samo zahtjevale snažne pse nego i psa koji ne izbjegava suceljavanje. Psi stranci u takvom suceljavanju testirat ce jedan drugog do krajnih granica. Kad je staford suceljen sa drugim psom konflikt je moguc. Treba pojacati kontrolni faktor covjeka i kontrola uvjek mora biti prisutna. Ni jednom psu, ne samo stafordu ne smije biti dozvoljeno da sam trci po susjtetstvu. Kontakt pasa koji se ne poznaju uvjek treba kontrolirati. Dobro pripremljen vlasnik mentalno je i fizicki sposoban da izbjegne mogucu neugodnu situaciju. Uporni trening rezultirat ce poslušnošcu staforda na svaku zapovjed, cak kad je i pod stresom. Kad se opisuje interakcije pojedine pasmine na psa stranca pisci knjige o psima cesto se služe izrekom: “pas ne traži konflik, ali je sposoban da se brine o sebi“. Pas ce se boriti ako ga se ne ostavi na miru i dat ce sve od sebe ako do borbe dode. Da ce staford u borbi dati sve od sebe treba uzeti kao cinjenicu i takav dogadaj se nikako ne smije dopustiti.
Poznati uzgajivac prodao je perspektivnog izložbenog psa mladicu i poducio ga da striktno izbjegava fizicke konflikte sa ostalim životinjama. Mladic se oglušio na savjet i dozvolio psu da hvata i ubija vjeverice u parku. Zatim je dozvolio borbu sa rotwajlerom u istom parku. Tada je muški prirodno agresivan nagon ojacao. Mladi je pas ohrabren svojim vlasnikom postao sve agresivniji prema ostaljim životinjama. Konacno pas je vracen uzgajivacu koji je proveo mjesece i mjesece korigirajuci agresivno ponašanje psa. Nikad nemojte dozvoliti štenetu da se agresivno ponaša prema drugom psu ili osobi. U takvom slucaju podignite štene i na taj nacin odma privucite njegovu pažnju i oštrim glasom gledajuci ga u oci dajte mu doznanja da se takvo ponašanje nece tolerirati.
STAFORD I OSTALE ŽIVOTINJE
U kuci sa ostalim ljubimcima potrebno je poduzeti neke mudre predustrožnosti. Odrasli pas treba razumjeti da drugi ljubimac pripada kucanstvu i da ga ne smije naganjati ili ozlijediti. Uvjek treba biti pod kontrolom kad je u društvu drugi ljubimac. Štene koje je doneseno u kucu u kojoj je vec drugi ljubimac, može biti socijalizirano da prihvati ostale ljubimce kao dio uredenog življenja u istom kucanstvu. Adekvatno socijaliziran stafor nije veca prijetnja ostalim ljubimcima od bilo kojeg psa sa istom socijalizacijom i treningom.
STAFORD I GOSTI U KUCI
Prema zapisima predaka ovi psi napadaju druge životinje, a ne ljude. Neodgovorni uzgajatelji iskrivili su i povecali urodenu agresivnost životinje, ali nisu tolerirali agresivnost prema ljudima. Iako neki psi te porodice, neciste nasljedene linije mogu pokazati agresivnost prema dvonošcima to se ne mora smatrati devijacijom od normi ponašanja psa ciste linije. Mnogi gosti ce ustanoviti da jedino što im prjeti od staforda je da ih psi izljube kao nitko do tada.
To su po prirodi prijateljski psi koji ce vlasnika, ukucane i prijatelje obasuti nježnošcu.
Tokom prve faze priprema za ovu knjigu pozvan sam u kucu uzgajivaca. Sjedeci na kaucu primjetio sam pet staforda koji me promatraju. Uzgajivac je otišao iz prostorije na telefon, psi su se približili kaucu. Prvo jedan, pa još jedan uljudno njušeci moje cipele i hlace. Zatim kao po signalu opustili se i nastavili svojim redovnim aktivnostima. Dva psa, oba dvje ženke ostale su pored mene. Jedna je povjerljivo ležala pored moje noge, a druga ženka položila je svoju pozamašnu glavu da je milujem. Normalno gost u obitelji je prihvacen poslje dobrodošlice gospodara. Ugrožavajuce akcije mogu privuci psa. Bilo kako prijateljski posjetioc nema razloga za strah. Psi osjecaju strah kod ljudi. Neke su osobe razvile fobiju prema psima opcenito, a specificno prema pit bullovima, stafordima i slicnim pasminama. Ako se posjetioc tako osjeca, pažljivi vlasnik psa ce bit ljubazan i staviti ga u boks ili neko drugo mjesto podalje od gosta.
STAFORD I STRANCI
Kao i gost u kuci stranci ce cesto doživjeti staforda kao prijateljskog i snalažljivog psa. Ironija - psi ove pasmine nisu posebno dobri psi za cuvanje kuce. Najcešce je dovoljna pojava i reputacija da prolaznike ili zlonamjerne osobe sprjeci u nihovnim namjerama. S druge strane staford dobrog podrjekla i dobro treniran ne pretstavlja opasnost za dobronamjernog stranca. Mudri vlasnik psa drži pod kontrolom da sprijeci moguce konfrotacije koje mogu voditi u probleme. Sa ogradenim dvorištem ili držeci psa u kuci vecina mogucih problema sa strancima se može izbjeci.
STAFORD U SUSJEDSTVU
Price o pit bull-u, stafordu, dobermanu i slicnim pasminama mogu se odraziti na odnose sa susjedima. Staford ne smije švrljati po susjedstvu, o tome uopce ne treba raspravljati. Dozvola stafordu da se šece bez nadzora po susjedstvu znaci nepoštivanje susjedstva i „potezanje vraga za rep,“. To je još i iprotuzakonito za sve pse. Dvorišna ograda, kucica, povodnik su potezi odgovornog vlasnika i znak poštovanja susjedstva. Izvjesne provincije, gradovi su pooštrili propise za pojedine vrste pasa medu kojima je i staford. Ti su zakoni u vecini slucajeva apsurni i nerazumni jer su ponajcešce neprovedeni i nekorektni. Bez obzira na receno o zakonima treba voditi racuna.
Zaključak
Stafordski bul terijer je hrabar pas, veoma inteligentan i snažan. Sve to zajedno u kombinaciji sa velikom ljubavi prema čoveku, naročito djeci, i njegova psihička stabilnost čini ga jednim od najsvestranijih pasa. Veoma je pogodan za stan. Nastanak Stafordskog bul terijera se vezuje za period 19. stolječa, kada su ljubitelji buldoga odlučili da stvore pasminu koja bi bila pravi pas za borbe. Križajući pasminekoje su važile za najizdržljivije, najotpornije, i prije svega najjače, stvoren je pas snage buldoga ali manje veličine, što mu je omogućavalo veću okretnost i brzinu. Nazvali su ga bul i terijer (bull and terrier). Nova pasmina bila je direktna preteča današnjeg Stafordskog bul terijera i koristio se uglavnom za borbe pasa.Kasnije, pošto su borbe pasa već odavno postale ilegalne, ovaj pas se koristio kao kućni ljubimac i kao izložbeni pas. ..
NAPOMENA:Jednom smo vec imali predstavljanje ove pasmine ali eto ne skodi ako smo to ponovili,jer smo mozda nesto i kazali sto ranije nismo ali u osnovi treba izbjegavati ponavljanje istih pasmina, posebno ako nova prezentacija ne nudi nista vise u odnosu na onu koju vec imamo.
Zamolio bih predhodnog autora teksta, ako mu to ne pricinjava neku poteskocu, da fotografije ukomponuje u tekst, ovako kako sam to ja radio a ne da reda jednu ispod druge.Naravno, ovo dolazi u obzir, ako prihvata moju sugestiju.Mislim da je ovako puno ljepse.
Pozdrav Zah.
