Dolazi rodica(zove se Ana) iz Zagreba u Sarajevo,da slavi novu godinu.Nikad se vidjeli,par se puta čuli na telefon.Zvoni telefon dan prije Nove godine,u Sarajevu sam,kaže ona.Lijepo.Gdje ste,kaže na čaršiji.Nisam ni sumnjao.Gdje sjedite.Devetka,kaže ona.Sjedimo do prozora.Dobro.Dolazim za petnestak minuta.Nakon dvadesetak minuta,eto mene kod Ferhatovića.Ulazim,gledam,pored prozora s desne strane,sjede tri cure.Zdravo,upoznajemo se.Plava djevojaka se predstavalja kao Ana

Strani akcenat.Hrvatski.Sjeo pored njih,one jedu.Pitam me rodica,odakle si ti došao?Čuj odakle sam ja došao.Došao sam na poziv,direktno iz Čekrčića.Smiju se one.Saljivdžije neke.Pita me jaranica,šta ti radiš ovdje.Čuj šta radim.Htio bih da ženim,pa eto,ako nije problem.Smiju se.Lampica se još ne pali kod mene.Ulaze još tri djevojke.Sjedaju sa druge strane stola.Ne pozdravljaju se sa mnom.Kakve koze nekulturne.Počinje priča gdje da se ide.Mene ne pitaju ništa.Pih.Lagano preuzimam konce razgovora.Zato sam ja tu,da vam pokažem grad.Par finih mjesta.Sloga,Pivnica,Vinoteka.Ako ste za zabave i plesanja Hacijenda,Bičo bla,bla.Nesvjestan pomalo čudnih pogleda sada ovih novopridošlih djevojaka.Pričam sa rodicom

Zvoni telefon.Piše ANA.Kaže,gdje si ti.Čekamo te.Gledam Anu s kojom razgovaram.Ne priča na telefon.Hm,ne kontam.Ana-rodico,gdje vi sjedite,Kaže u PETICI.Zar nije devetka.Imate puno čevabdžinica,zbunila sam se.Oprosti,možeš li reći djevojkama da je došlo do maje zabuje.Kome,pita rodica.Dajem telefon sada već bivšoj rodici Ani.Evo.Čujem urlik smijeha prave rodice,kao i bivše rodice.Uzimam telefon.Prommrljam nešto.Bježim glavom bez obzira.U daljnji čujem urlike smijeha,šest koza se smije debilu.
Prolazi mi kroz glavu savršena ideja.Idem da je udavim
