BHCluster wrote:Najviše ima stećaka sa uobičajenim natpisima „a se leži taj i taj“, uklesanih da bi trajalo sećanje na pokojnika i na one koji su spomenik digli. Primeri su veoma brojni, a samo neki od njih su: „Ase leži Božičko Banović, na svojej zemli, na plemenitoj“ (u Ban-dolu, 30 km od Tuzle). „Tuj počiva Radosav Grubač sad mrtav“ (u Krtinju kod Ljubomira). „A se leži Braja Radojević, na zemlji tuđoj. Dobri živi i umrije. A se pisa Dragoje dijak“. „A se leži gospoja Beoka, kći Pribisava Kosače“.
Određeni broj stećaka nosi i filozofske natpise sa sažetim mudrostima o životu, smislu, postojanju... Oni nipošto ne nose jedinstven pogled na svet, već svaki nosi svoja zasebna iskustva i zaključke. Tako ima prilično nihilističkih („...jer nebo postoji da bi ti misleći da ćeš skočiti u vječnost lakše skočio u ništa“) i mističnih („... nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh među zvijezde...“) i drugih.
„Nek ti ova ruka bude znak da se zamisliš nad svojim rukama“
A se leži Ljubljen u Vrhbosni rožden v Vrhbosni zakpan na svojini na plemenitoj. Ja bjeh onaj tkoji cijel život na raskrsnicam stajah, razmišljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radžaju nova i nova godišnja doba. I u sobi gdje bjeh bješe prozor, a iza prozora beskraj. Al ja uporno gledah u pod. I mišljah mojom smerti sve tće to konečno stati. Al nije i moja smert sve starša i sve tješnja je. Kam mi usječe Dražeta a zapis upisa Husan ne da pokažu da bjeh vetć da me više neima. Ljeta gospodnjeg 1258.
Gornje Hrasno, Stolac
Stećci koji naglašavaju versku pripadnost su dosta retki u odnosu na ostale. Postoji ih svega nekolicina, među kojima i: „Sie leži Mihovio Grahovičić prave vire rimske, koi počteno hođaše i Bogu se molaše i dobro knjigu znaše, daj mu Bog duši da bude spašen“ (Grahovčići kod Travnika). Ili: „A se leži dobri gost Mišljen prave vjere bosanske. Biljeg postavi kšči Korija i na mi i na moju milu kućnicu Badaču. Ti koji prolaziš projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe naše. Zalud ti je taj posao. Naši dani su izbrojani, naše noći potrošene, naši grijesi dim. Svojih koraka se plaši, oni će ti glave doći na putu kojim hodiš. I da znaš više vrijedi crv koji se sada kreće no sva dobra djela koja zajedno učinismo za života svojih i Badača i ja. Kam nam usječen je godne 1273. po Gospodu u Kocerini na plemenitoj zemlji, a pisa Dabiša“ (Banjevici, Bratunac). Dok oko „prave vire rimske“ nema spora, dotle se formulacija „prava vjera bosanska“ tumači dvojako, u smislu pripadnosti pravoslavlju ili pripadnosti nekadašnjoj crkvi bosanskoj, uglavnom u zavisnosti od nacionalne i verske pripadnosti tumača.
Tu su još i stećci sa čisto etičkim porukama, poput: „I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit“ (Radimlja, Stolac, 1094. godina), kao i večna iz kamena opomena ispravnosti našeg delovanja: „Nek ti ova ruka bude znak da se zamisliš nad svojim rukama“ (Radimlja, Stolac).
Često su ponavljana i upozorenja da se stećak ne ruši, npr: „A se leži Toloje. Ne prevrni mi ovi kam, ne prekidaj mi ovi san.“ (Gornji Močioci, Crepaljsko, 1066). Pored običnih molbi i upozorenja da se spomenik ne ruši, ponekad su upućivane i prave kletve, poput: „A se je kam od Trtiše. Živjeh mirno, Boga moleć i zla ne misleć. Ovden, gdi mi je kam, ubi me grom. Zašto Bože? Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobijem. 1174. godne po Gospodu našem.“ (Humsko, Foča).
Mnogi stećci nam mogu poslužiti i kao svojevrsni tragovi jednog vremena. Tako se u Kočerinu kod Mostara nalazi stećak Vignja Miloševića, sa dužim natpisom. Iz njega saznajemo da je Viganj služio mnoge vladare: bana Stjepana II Kotromanića, kralja Tvrtka I, kralja Dabišu, kraljicu Jelenu Grubu i kralja Ostoju. U natpisu se spominju i neki događaji iz njegovog vremena, a na kraju on podseća žive na prolaznost života. Ovaj natpis, koji je nastao početkom XV veka, glasi:
„Ovde leži Viganj Milošević. Služih banu Stefanu, i kralju Tvrtku, i kralju Dabiši, kraljici Grubi i kralja Ostoju. I u to vreme dojde i svadi se Ostoja kralj s Hercegom i s Bosnom, i na Ugre pojde Ostoja. U to vreme meni Vignju dojde končina (kraj). I legoh na svom plemenitom pod kočerinom, i molim vas, ne nastupajte na me! Ja sam bio kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja“
Kako prepoznaješ "bogumilske" natpise?Druze suplja je ova prestava natpisa stecaka koji su natpisi prije svega Bosnjana i to u Humu vlaha kao
i po srednjoj bosni i sjeveroistocnoj svi natpisi su bogumilski ...
Ne znam gdje si to pročitao.Znaci uzimanje stecaka kao i tadasn jih
vlaha i bogumila zbog slicnih imena,pisma i molitvi da su to "tadasnji"srbi je bessmisla.
Šta znači bogumilski, a šta znači vlaški?Upornost prikazivanja
natpisa na steccima koji su bogumilski i vlaski
I srpski u Humu...tj.Bosnjana a konstantno prikazivanje kao da su srpski je
suplja.
Ko ovdje govori da su sve srpski? Je li ti čitaš, ili čitaš ono što hoćeš da vidiš, ili ne razumiješ šta ti se govori?Nego mogu se naci jedno dva tri taka @clana koja ce aminati da su to svi srpski natpisi da su stecci
bogumili ,vlasi,...
???????????Tvrtko i sl.. sve srbi...cudo niko ne kaze da je i Konstantin iz 300 i neke godine (carigrad)Srbin
Ne nego ti sve psomatraš kroz nacionalističku romantičarsku vizuru. Uhvati se neke relevantne literature sem zemljebosne i bosnjaci.net.Covjece ono sto si u mom postu obiljezio bezveze ti je dokazivati i polemisati jednostavno jednostrano
posmatras historiju Bosne i Huma.
Bogumili su kao i vlasi Bosnjani.Imaju svoje pismo bosancicu kojom se sluze pisajuci na steccima.Energični leptir wrote: Druze suplja je ova prestava natpisa stecaka koji su natpisi prije svega Bosnjana i to u Humu vlaha kao
i po srednjoj bosni i sjeveroistocnoj svi natpisi su bogumilski ...
Kako prepoznaješ "bogumilske" natpise?
To obadvoje je BosnjaninEnergični leptir wrote: Upornost prikazivanja
natpisa na steccima koji su bogumilski i vlaski
Šta znači bogumilski, a šta znači vlaški?
Nema srba u Humu imaju samo Bosnjani(vlasi i bogumili)Energični leptir wrote: tj.Bosnjana a konstantno prikazivanje kao da su srpski je
suplja.
I srpski u Humu...
To su Bosnjana natpisi a neki izmisljaju da su pravoslavniEnergični leptir wrote: Nego mogu se naci jedno dva tri taka @clana koja ce aminati da su to svi srpski natpisi da su stecci
bogumili ,vlasi,...
Ko ovdje govori da su sve srpski? Je li ti čitaš, ili čitaš ono što hoćeš da vidiš, ili ne razumiješ šta ti se govori?
Cuj pa to ti je bolji izvor informacija sto si naveo nego velikosrpsko ispiranje mozgaEnergični leptir wrote:
posmatras historiju Bosne i Huma.
Ne nego ti sve psomatraš kroz nacionalističku romantičarsku vizuru. Uhvati se neke relevantne literature sem zemljebosne i bosnjaci.net.
Pa zar nisu pisani Bosancicom?miroslaw wrote:Pisu ti ih cirilicom zato sto su napisani cirilicom, a krst na pocetku stavljaju zato sto se i na natpisu nalazi krst na pocetku, ja nemam tu mogucnost pa ih pisem latinicom. Kad govoris o vlasima treba da znas da se radi o staleskoj odrednici u sr. vijeku to su cobani koje je jako tesko oporezovati, niko im ne drzi svijecu da li im se ovce trojce ili blizne, pa nastaju tzv. vlaski statuti, i razrezuje se fiksni porez (sve je u lovi a nesto i u nekretninama) i postoje vlaski katuni i katunari (Pocrnje, Burmazi, Vlahovici, Mirilovici...), spominjes neke vlahe pravoslavce, to je meni isto kao da si rekao katolici kamenoresci ili muslimani ratari.
Nego evo jos jedan natpis iz Premilova Polja.
A SIE LEZI POZNANJ BOGDANIC
Natpis se smjesta u sredinu XV vijeka a objavljivali su ga Beslagic, Bijelic, Horman,Stojanovic i osim beslagica prezime su citali kao GORANIC.
Energični leptir wrote:Pa da, neznalice su od pjesama Nenada Tanovića pomixlile da su to pravi natpisi i sad to neprestano copy-pasteuju s foruma na forum.Ovo je cista laz..s onog shita, kako se ono zva, nesto "bosnjacki.." ne znam vise. ali provjerio sam u leksikonu stecaka.
BHCluster wrote:Pa zar nisu pisani Bosancicom?miroslaw wrote:Pisu ti ih cirilicom zato sto su napisani cirilicom, a krst na pocetku stavljaju zato sto se i na natpisu nalazi krst na pocetku, ja nemam tu mogucnost pa ih pisem latinicom. Kad govoris o vlasima treba da znas da se radi o staleskoj odrednici u sr. vijeku to su cobani koje je jako tesko oporezovati, niko im ne drzi svijecu da li im se ovce trojce ili blizne, pa nastaju tzv. vlaski statuti, i razrezuje se fiksni porez (sve je u lovi a nesto i u nekretninama) i postoje vlaski katuni i katunari (Pocrnje, Burmazi, Vlahovici, Mirilovici...), spominjes neke vlahe pravoslavce, to je meni isto kao da si rekao katolici kamenoresci ili muslimani ratari.
Nego evo jos jedan natpis iz Premilova Polja.
A SIE LEZI POZNANJ BOGDANIC
Natpis se smjesta u sredinu XV vijeka a objavljivali su ga Beslagic, Bijelic, Horman,Stojanovic i osim beslagica prezime su citali kao GORANIC.
Pa recimo da su cirilicnim pismom pisali i Bosnjani. I sta sad? Cirilicom su dakle pisali, u razlicitim formama, i Srbi i Bugari i Grci i Rusi i Bosnjani. A srpski jezik je institucionaliziran tek u 19. vijeku i to na osnovu istocnohercegovackog dijalekta kojeg je Vuk Karadzic, kao i sve sto je zatekao od Vardara do Triglava maltene, nazvao srpskim.miroslaw wrote:BHCluster wrote:Pa zar nisu pisani Bosancicom?miroslaw wrote:Pisu ti ih cirilicom zato sto su napisani cirilicom, a krst na pocetku stavljaju zato sto se i na natpisu nalazi krst na pocetku, ja nemam tu mogucnost pa ih pisem latinicom. Kad govoris o vlasima treba da znas da se radi o staleskoj odrednici u sr. vijeku to su cobani koje je jako tesko oporezovati, niko im ne drzi svijecu da li im se ovce trojce ili blizne, pa nastaju tzv. vlaski statuti, i razrezuje se fiksni porez (sve je u lovi a nesto i u nekretninama) i postoje vlaski katuni i katunari (Pocrnje, Burmazi, Vlahovici, Mirilovici...), spominjes neke vlahe pravoslavce, to je meni isto kao da si rekao katolici kamenoresci ili muslimani ratari.
Nego evo jos jedan natpis iz Premilova Polja.
A SIE LEZI POZNANJ BOGDANIC
Natpis se smjesta u sredinu XV vijeka a objavljivali su ga Beslagic, Bijelic, Horman,Stojanovic i osim beslagica prezime su citali kao GORANIC.
Evo pokusacu da ti plasticno objasnim, pa neka mi ne zamjere ostali učesnici u raspravi.
Postoji u svijetu pismo koje se zove ćirilica i njime pišu Rusi, Bugari, Srbi..., ono je kao i sva pisma imalo svoju stariju formu, i znamo kada nastaje i tada Sloveni na ovim prostorima prelaze sa glagoljice na ćirilicu, šta tebi znači bosančica ne bih u to da ulazim, ali ne postoje rusčica, srpsčica, bugarščica... postoje ruski, srpski, bugarski.Iste ove primjere mogu ti navesti i sa latinicom i zapadnim državama.Znači postoji pismo i jezik, a stećci su pisani ćirilskim pismom, kojim jezikom možemo raspravljati i o tomem, a kao moj doprinos raspravi preporučujem povelju kralja Ostoje Dubrovniku iz 1399. godine, MONUMENTA SERBICA, Franjo Miklošić.
Već u vrijeme Stjepana II koji je pripojio Hum, dakle u 14.st. Bosna dobija svoje prvo pravoslavno stanovništvo.Cinjenica je da je srpski narod, ovakav kakav je, oformljen na osnovu pripadnosti SPCu, dakle srpskoj formi pravoslavne vjere, a posto znamo (dokazano) da u Bosni prije Osmanlija skoro da i nije bilo pravoslavaca (izuzetak cini podrucje danasnjeg Gornjeg podrinja i istocne Hercegovine - regioni koji su Bosni pripojeni u vrijeme vladavine Tvrtka I.)
Dio ljudi koji su ga govorili smatrao se Srbima, dakle, uprkos žaru nacionalnog romantizma, Vuk nije bio posve u krivu, kada je to narječje uzeo za normu.i to na osnovu istocnohercegovackog dijalekta kojeg je Vuk Karadzic, kao i sve sto je zatekao od Vardara do Triglava maltene, nazvao srpskim.
U Bosni da, ali Podrinje i Hum su druga priča. Isto tako, ako su neki manastiri utemeljeni u 16. vijeku, to ne znači da još ranije nije bilo intenzivnijeg naseljavanja pravoslavnih. Manastir i crkva su već potreba jedne trajnije naseljene zajednice, pogotovo kada se oni podižu od trajnijeg materijala.Mozemo to sa sigurnoscu reci posto su najstariji pravoslavni manastiri i crkve, tj. ostaci istih u BiH datirani u 16. vijeku,
Energični leptir wrote:Već u vrijeme Stjepana II koji je pripojio Hum, dakle u 14.st. Bosna dobija svoje prvo pravoslavno stanovništvo.Cinjenica je da je srpski narod, ovakav kakav je, oformljen na osnovu pripadnosti SPCu, dakle srpskoj formi pravoslavne vjere, a posto znamo (dokazano) da u Bosni prije Osmanlija skoro da i nije bilo pravoslavaca (izuzetak cini podrucje danasnjeg Gornjeg podrinja i istocne Hercegovine - regioni koji su Bosni pripojeni u vrijeme vladavine Tvrtka I.)
Dio ljudi koji su ga govorili smatrao se Srbima, dakle, uprkos žaru nacionalnog romantizma, Vuk nije bio posve u krivu, kada je to narječje uzeo za normu.i to na osnovu istocnohercegovackog dijalekta kojeg je Vuk Karadzic, kao i sve sto je zatekao od Vardara do Triglava maltene, nazvao srpskim.
U Bosni da, ali Podrinje i Hum su druga priča. Isto tako, ako su neki manastiri utemeljeni u 16. vijeku, to ne znači da još ranije nije bilo intenzivnijeg naseljavanja pravoslavnih. Manastir i crkva su već potreba jedne trajnije naseljene zajednice, pogotovo kada se oni podižu od trajnijeg materijala.Mozemo to sa sigurnoscu reci posto su najstariji pravoslavni manastiri i crkve, tj. ostaci istih u BiH datirani u 16. vijeku,
Istina. Nisam spominjao jer u podrucju koje je pripojio Stjepan II. Kotromanic nisu zivjeli iskljucivo pravoslavci.Već u vrijeme Stjepana II koji je pripojio Hum, dakle u 14.st. Bosna dobija svoje prvo pravoslavno stanovništvo.
Da, dio. Sto mu pak ne daje za pravo da ovaj veci dio po kratkom postupku srbizira.Dio ljudi koji su ga govorili smatrao se Srbima, dakle, uprkos žaru nacionalnog romantizma, Vuk nije bio posve u krivu, kada je to narječje uzeo za normu.
Nista drugo nisam ni tvrdio.U Bosni da, ali Podrinje i Hum su druga priča. Isto tako, ako su neki manastiri utemeljeni u 16. vijeku, to ne znači da još ranije nije bilo intenzivnijeg naseljavanja pravoslavnih. Manastir i crkva su već potreba jedne trajnije naseljene zajednice, pogotovo kada se oni podižu od trajnijeg materijala.
miroslaw wrote:@hrast
Lijep pozdrav i tebi
Istina je da je Vuk kao osnovu ijekavskog dijalekta uzeo istocnohercegovacki dijalekt, a kao osnovu ekavskog vojvodjanskosumadijski.To kako je Vuk koga nazivao njegova je stvar, u XIX vijeku istina ima jedno more nacionalno nesvjesnog stanovnista i tek tada dolazi do jednacine pravoslavac_Srbin, katolik_Hrvat...., a da li onda ostavljas mogucnost da negdje npr. u Negotinskoj krajini postoje Srbi muslimani ili recimo Dubrovcaniku Srba katolika.Hocu reci da je nacija ziv pojam i stvar je osjecanja, a ne broja necijih hromozoma u krvi.Ti ljudi narocito u I. Hercegovini imaju jak nacionalni osjecaj i naboj i krajem XVIII vijeka i sve hercegovacke age i begovi ih smatraju Srbima i dosta prije nego je bilo i pomena o Vuku.
Ako trazis Srbe po Humu moras se vratiti daleko u proslost, Konstantin Porfirogenit Stanovnike Paganije(znaci nisu hriscani nikako vec vjeruju u vise Bogova), Zahumlja i Travunije naziva Srbima, tu nastaje Miroslavljevo jevandjelje(gdje je pisano mozemo raspravljati, ali odavde je naruceno), Dukljanin kaze cak da se Srbija dijeli na Rasku i Bosnu, na kraju krajeva ovi dijelovi su sastavni dio Srpske drzave do sredine XIV vijeka.Pazi ovo nisam ja smislio ili neki velikosrbin ovo su izvori.
Ranije sam preporucio par izvornih povelja (Dusanovu o prodaji Stona i Peljesca Dubrovniku i Ostojina iz 1399.), ne zeleci da naturam svoje misljenje nikome pa bi tamo mogao da nadjes dosta stvari koje pobijaju tvoje tvrdnje.
Bosna je, dalje u ranom srednjem vijeku uzak predio danasnje centralne Bosne (pogledaj intitulacije na bosanskim poveljama za koje njihovi autori, pazi ne ja, tvrde da su napisane srpskim).
Dalje kazes da pravoslavni hramovi ne postoje prije XVI vijeka i tu debelo grijesis, cak i na ovoj temi imas crkava iz XV koje su pomenute.
Djelo na koje se pozivas zove se Istorija srednjovekovne bosanske drzave, i njen sam ponosni vlasnik, iako je izdata 1964. i dalje je smatram najboljim udzbenikom za istoriju Bosne (ali to je samo moje skromno misljenje), a na toj karti nemas ni jednu bogumilsku crkvu, vec tragove krstjana u dokumentima i spomenicima, a to sto je pokojni Cirkovic bio Srbin valjda ga ne diskfalifikuje kao naucnika koji je dao nemjerljiv doprinos proucavanju istorije Bosne.
Hvala na postu zdrav iveseo mi bio.
Ma ne smeta meni to sto je on uzeo istocnohercegovacki dijalekt kao podlogu vec sto je svo to stanovnistvo po kratkom postupku nazvao Srbima. Na kongresu u Becu 1850. godine, na kojem su se sastali svi tada relevantni lingvisticari naseg podrucja (izostavljeni su muslimani jer njih to nije ni interesovalo - bili su dio umme), dogovoreno je da se jezik nazove "naski", dok je tek poslije slijedila srbizacija i hrvatizacija zajednickog nam jezika.stina je da je Vuk kao osnovu ijekavskog dijalekta uzeo istocnohercegovacki dijalekt, a kao osnovu ekavskog vojvodjanskosumadijski.To kako je Vuk koga nazivao njegova je stvar, u XIX vijeku istina ima jedno more nacionalno nesvjesnog stanovnista i tek tada dolazi do jednacine pravoslavac_Srbin, katolik_Hrvat....,
Naravno. Samo, ne pitam se ja vec imamo pravilo po kojem su na nasem podrucju nastale moderne nacije, i to po vjerskoj osnovi, tako da su Srbi muslimani, Srbi katolici, Hrvati pravoslavci, Hrvati muslimani, Bosnjaci pravoslavci, Bosnjaci katolici, jedna najobicnija iznimka koja uistinu nije vrijedna prevelike paznje i koja moze samo da sluzi nacionalisticki napaljenim ideolozima u smislu dokazivanja vlastite superiornosti nad drugima.a da li onda ostavljas mogucnost da negdje npr. u Negotinskoj krajini postoje Srbi muslimani ili recimo Dubrovcaniku Srba katolika.
Naravno, nista drugo ne tvrdim ni ja.Hocu reci da je nacija ziv pojam i stvar je osjecanja, a ne broja necijih hromozoma u krvi.
Ovo vec nije istina, niti moze da bude, jer su upravo krajem 18. vijeka postojala jaka neprijateljstva izmedju muslimana i pravoslavaca (danas) "uze Crne Gore" (mislim na podrucja kojima su neformalno vladale vladike). Oni sigurno nisu preuzimali nikakvu formu identiteta onih koje su uistinu prezirali, dakle "nevjernike".
Hercegovini imaju jak nacionalni osjecaj i naboj i krajem XVIII vijeka i sve hercegovacke age i begovi ih smatraju Srbima i dosta prije nego je bilo i pomena o Vuku.
Veoma zahtijevna tema koje se ne bi doticao bez konstantiranja izvora koje posjedujem, sto opet zahtijeva dosta vremena kojeg trenutno nemam. Inace sam se vise specijalizirao na vremenski period od kraja Srednjeg vijeka (15. stoljece) do sredine 19. vijeka., tako da se ne bih usudio olako davati izjave koje se ticu ovog perioda. Ali sa sigurnoscu mogu reci da je vrijeme o kojem ti tako samopouzdano pises prekriveno valom neznanja i tame. Jedini izvor koji imamo o tom dobu (posto je onaj shit popa Dukljanina obicaj falsifikat) je De Administrando Imperio. Samo, Porfirogenet je svoje djelo pisao citavih 300 godina nakon tih dogadjaja na koje se ti pozivas i imao je dovoljno razloga da i Bosnu nazove srpskom posto je on vladao Srbima.Ako trazis Srbe po Humu moras se vratiti daleko u proslost, Konstantin Porfirogenit Stanovnike Paganije(znaci nisu hriscani nikako vec vjeruju u vise Bogova), Zahumlja i Travunije naziva Srbima, tu nastaje Miroslavljevo jevandjelje(gdje je pisano mozemo raspravljati, ali odavde je naruceno), Dukljanin kaze cak da se Srbija dijeli na Rasku i Bosnu, na kraju krajeva ovi dijelovi su sastavni dio Srpske drzave do sredine XIV vijeka.Pazi ovo nisam ja smislio ili neki velikosrbin ovo su izvori.
Nada Klaic je opsirno pisala o tome, mislim da na ovom forumu ima PDF verzija njene knjige - zasebna tema. Sta dokazuju povelje o prodaji Peljesca i Stona Dubrovniku? Da su tamo zivjeli Srbi? Ustvari, sta su tacno Srbi, kakva je po tebi definicija srpskog naroda? Naravno, osim osjecaja nacionalnog..ali valjda postoje neke kategorije. (Osim De Administranda Imperia)
Ranije sam preporucio par izvornih povelja (Dusanovu o prodaji Stona i Peljesca Dubrovniku i Ostojina iz 1399.), ne zeleci da naturam svoje misljenje nikome pa bi tamo mogao da nadjes dosta stvari koje pobijaju tvoje tvrdnje.
Volio bih da vidim gdje i koje crkve i manastiri.Dalje kazes da pravoslavni hramovi ne postoje prije XVI vijeka i tu debelo grijesis, cak i na ovoj temi imas crkava iz XV koje su pomenute.
Dobra knjiga. Citirao sam je vise puta tokom pisanja diplomskog jer sam se ipak morao dotaci Srednjovjekovlja baveci se sirenjem islama u Bosni u vijeme Osmanlija.Djelo na koje se pozivas zove se Istorija srednjovekovne bosanske drzave, i njen sam ponosni vlasnik, iako je izdata 1964. i dalje je smatram najboljim udzbenikom za istoriju Bosne (ali to je samo moje skromno misljenje), a na toj karti nemas ni jednu bogumilsku crkvu, vec tragove krstjana u dokumentima i spomenicima, ..
a to sto je pokojni Cirkovic bio Srbin valjda ga ne diskfalifikuje kao naucnika koji je dao nemjerljiv doprinos proucavanju istorije Bosne.
Naravno, pogresno si me shvatio. Zelio sam time da kazem da je on, iako Srbin, naveo u svojoj knjizi da u 15. vijeku na podrucju o kojem ja govorim (izuzetak Podrinje i istocna Hercegovina) nemamo pravoslavnih bogomolja.miroslaw wrote:Ako trazis Srbe po Humu moras se vratiti daleko u proslost, Konstantin Porfirogenit Stanovnike Paganije(znaci nisu hriscani nikako vec vjeruju u vise Bogova), Zahumlja i Travunije naziva Srbima, tu nastaje Miroslavljevo jevandjelje(gdje je pisano mozemo raspravljati, ali odavde je naruceno), Dukljanin kaze cak da se Srbija dijeli na Rasku i Bosnu, na kraju krajeva ovi dijelovi su sastavni dio Srpske drzave do sredine XIV vijeka.Pazi ovo nisam ja smislio ili neki velikosrbin ovo su izvori.
Ranije sam preporucio par izvornih povelja (Dusanovu o prodaji Stona i Peljesca Dubrovniku i Ostojina iz 1399.), ne zeleci da naturam svoje misljenje nikome pa bi tamo mogao da nadjes dosta stvari koje pobijaju tvoje tvrdnje.
Krivo si me shvatio, a ni ja nisam bio dovoljno precizan. Dakle, slažem se u svemu. Htio sam samo reći da podizanje manastira u 16. vijeku ne znači da pravoslavne mase nisu doseljavane i ranije. Manastiri, kao što rekoh, samo svjedoče o njihovom trajnom naseljavanju i ukorjenjivanju na određenim teritorijama. To je jako dobro dokuemntovao Nedim Filipović, kao i veliki broj njihovih prelazaka na islam.S jedne strane smo imali trajno naseljene, brojcane zajednice katolika, "bogumila" i "kriptobugumila", tj. slijedbenika Crkve bosanske (sta god ona da bila), a s druge strane (u vrh glave) imamo pravoslavnu manjinu. Tako da slobodno mozemo reci da u Bosni - i kada bi historijski nekriticno i bez premca srednjovjekovne pravoslavce na podrucju sadasnje BiH nazvali Srbima - Srba prije Osmanlija nije bilo. Izuzetak cini podrucje istocne Hercegovine i Gornjeg podrinja.
Okej, skonto sam maloprije da sam i miroslawa pogresno shvatio (barem u onom dijelu u kojem pise o hercegovackim agama i begovima) - jebiga, treba ponekad pazljivije citati..svjestan sam te vlastite slabosti.Energični leptir wrote:Krivo si me shvatio, a ni ja nisam bio dovoljno precizan. Dakle, slažem se u svemu. Htio sam samo reći da podizanje manastira u 16. vijeku ne znači da pravoslavne mase nisu doseljavane i ranije. Manastiri, kao što rekoh, samo svjedoče o njihovom trajnom naseljavanju i ukorjenjivanju na određenim teritorijama. To je jako dobro dokuemntovao Nedim Filipović, kao i veliki broj njihovih prelazaka na islam.S jedne strane smo imali trajno naseljene, brojcane zajednice katolika, "bogumila" i "kriptobugumila", tj. slijedbenika Crkve bosanske (sta god ona da bila), a s druge strane (u vrh glave) imamo pravoslavnu manjinu. Tako da slobodno mozemo reci da u Bosni - i kada bi historijski nekriticno i bez premca srednjovjekovne pravoslavce na podrucju sadasnje BiH nazvali Srbima - Srba prije Osmanlija nije bilo. Izuzetak cini podrucje istocne Hercegovine i Gornjeg podrinja.
Da, ako govorimo o prvoj polovini 16. vijeka ali ne i o vezirovanju Mehmed Pase Sokolovica koji je bio veoma tolerantan po ovom pitanju. Ne samo da je instalirao Pecku patrijarsiju odvojivsi je time od Grka, tj. od patrijarha iz Konstantinopelja, tada vec Istanbula, vec je on licno izdavao mnoge dozvole za izgradnju pravoslavnih crkava i manastira na onim podrucjima bivseg bosanskog kraljevstva na kojima ih nikada prije toga nije ni bilo.kaboom wrote:Мој претходни пост сликовито показује да у 16 вијеку није било говора о подизању нових цркви и манастира (осим уз изричиту султанову дозволу) већ о обнови старих (порушених). Како у Хуму (Херцеговини), тако и у Босни и у остатку Отоманске империје.
