pici wrote:lik i djelo Tasima Kučevića, jednog od najvećih balkanskih kriminalaca
Ubica iz moga grada
Početkom rata on je osnovao paravojnu jedinicu, Handžar-jedinicu, čije je sjedište bilo u Zagrebu i koja je, prema Kučevićevoj priči, bila jedna od najbitnijih jedinica u odbrani BiH, jer je “herojski” branila logistički centar u glavnom gradu Hrvatske. Njegovo ratovanje po Zagrebu i Peruđi traje do ‘94. godine, kada se “zaratio” sa albanskom mafijom, nakon čega dolazi u BiH, gdje, zahvaljujući čelnicima MUP-a TK, dobija bh. državljanstvo. Godinu i po nakon dolaska u BiH, Tasim Kučević prijavljuje se policijskim organima u Tuzlanskom kantonu, tražeći od Policijske stanice Gračanica da mu izda uvjerenje da je od početka rata prebivao na području te općine. Traženo uvjerenje o prebivalištu tada nije dobio. No, devet mjeseci kasnije Kučeviću, koji je prvo tvrdio da je rat proveo u Gračanici, policija izdaje uvjerenje da je prebivao na području općine Lukavac. Dokument na osnovu kojeg je Kučević dobio bh. državljanstvo izdat je u Stanici javne bezbjednosti Lukavac i potpisan je po ovlaštenju Safeta Begića, tadašnjeg načelnika stanice, a današnjeg šefa Sektora za podršku MUP-a Tuzlanskog kantona
“Golim sam rukama ubijao ljude, sjekao sam im glave”, hvalio se prošle srijede Tasim Kučević.
A ko je, zapravo, Tasim Kučević, sin Sadrije i Habibe, rođen 1.6.9.1961. godine u Žabranu, opština Sjenica, Sandžak?
“Tasim Kučević je dobar čovjek”, govorio je prije tri godine na Sudu BiH ministar unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona Sead Omerbegović.
Da, Kučević je i te kako dobar čovjek, što se vidi i iz Interpolove potjernice 20. marta 1995. godine, potpisane u Rimu.
“
Toliko je okrutan da je prostitutkama koje su radile za njega lomio ruke i noge”, napisali su italijanski policajci.
Neupućeni se sigurno pitaju otkud Tasim Kučević u Italiji, pa ćemo zbog njih ukratko opisati njegov životni put.
Ubistva, pljačke, otimačine
Tasim Kučević se, tek što je postao punoljetan, iz Sandžaka preselio u Beograd, gdje se tamošnjim kriminalcima zakleo na vjernost. Međutim, nakon što je iznevjerio njihovo povjerenje, bježi u Italiju, gdje sa svojom braćom, sedmoricom njih, razvija biznis u vezi sa prostitucijom. Kao prostitutke je koristio djevojke iz izbjegličkih centara u Varaždinu, obećavajući im posao u Italiji.
“On je koristio sve te nedaće iz kampa u Varaždinu. Sve je koristio te žene. Nije samo moja kćerka stradala. Bilo je mnogo žena iz Krajine, iz Sarajeva.
On je koristio žene čiji su muževi bili u logorima, na ratištima. One su htjele da zarade nešto para kako bi se vratile u Bosnu”, ispričala nam je Fatima Čajić, majka Almire Čajić, koju je Kučević 1995. godine odveo u Peruđu.
Almira je vraćena u sanduku u svoj rodni Tešanj, jer se, prema priči Tasima Kučevića, objesila tri dana prije nego se trebala vratiti u Bosnu. No, njena majka i danas sumnja da je djevojka ubijena, kao što i policijski organi sumnjaju da je početkom devedesetih u Kučevića domu u Italiji misteriozno nestalo desetak djevojaka.
U isto vrijeme dok napaćene Bosanke i Srbijanke prebacuje u Italiju kod svoga brata Delije, Tasim Kučević se bavi pljačkanjem humanitarne pomoći u Zagrebu. Početkom rata on je osnovao paravojnu jedinicu, Handžar-jedinicu, čije je sjedište bilo u Zagrebu i koja je, prema Kučevićevoj priči, bila jedna od najbitnijih jedinica u odbrani BiH, jer je “herojski” branila logistički centar u glavnom gradu Hrvatske.
Njegovo ratovanje po Zagrebu i Peruđi traje do ‘94. godine, kada se “zaratio” sa albanskom mafijom, nakon čega dolazi u BiH, gdje, zahvaljujući čelnicima MUP-a TK, dobija bh. državljanstvo.
Uticajni prijatelji iz vlasti
Godinu i po nakon dolaska u BiH, Tasim Kučević prijavljuje se policijskim organima u Tuzlanskom kantonu, tražeći od Policijske stanice Gračanica da mu izda uvjerenje da je od početka rata prebivao na području te općine. Traženo uvjerenje o prebivalištu tada nije dobio. No, devet mjeseci kasnije Kučeviću, koji je prvo tvrdio da je rat proveo u Gračanici, policija izdaje uvjerenje da je prebivao na području općine Lukavac. Dokument na osnovu kojeg je Kučević dobio bh. državljanstvo izdat je u Stanici javne bezbjednosti Lukavac i potpisan je po ovlaštenju Safeta Begića, tadašnjeg načelnika stanice, a današnjeg šefa Sektora za podršku MUP-a Tuzlanskog kantona. O postupanju po Interpolovoj potjernici, koja je u međuvremenu raspisana za njim, u MUP-u Tuzlanskog kantona u tom momentu i ne pomišljaju. Naprotiv, u tom su se periodu sa Kučevićem intenzivno družili visoki službenici MUP-a, među kojima treba izdvojiti Zahida Selimbašića, današnjeg šefa Sektora krim-policije MUP-a TK. Zbog toga, tek 12. februara 1998. godine policija reagira u vezi sa Interpolovom potjernicom iz Italije, što je, naravno, bilo kasno, jer Kučević nije mogao biti izručen pošto je, u međuvremenu, dobio bh. državljanstvo. Sve to je potvrđeno 6.12. 2000. godine, kada je kantonalnu sutkinju Vildanu Helić MUP TK izvijestio da je “Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova zatražilo od njih da pritvore Kučević Tasima s ciljem ekstradicije, ali da oni po zahtjevu nisu mogli postupiti, jer nemaju zakonskih ovlaštenja da pritvaraju građane”.
No, Kučević je, ipak, pritvoren. Ali ne zbog kriminala u Italiji, već zbog napada na policajce Nedžada Musića i Sanela Čajića, koji su namjeravali da kontrolišu njegovo vozilo.
“Kriv je što je prišao policajcima sa pištoljem u ruci i govorio kako će ih pobiti, te da će im se osvetiti ako ga prijave, govoreći NAPIT ĆU VAM SE KRVI AKO ME PRIJAVITE, nakon čega je ušao u objekat ‘Mlin’ tražeći pušku i govoreći DAJ DA IH POBIJEM”, piše u presudi Općinskog suda u Tuzli kojom je Kučević osuđen na godinu i pet mjeseci zatvora.
Odmazda prema neposlušnima
Nedugo nakon što je izašao iz zatvora, Kučević biva osuđen i za zasnivanje ropskog odnosa nad prostitutkama, a za vrijeme izdržavanja kazne u KPZ Tuzla organizira zločinačku organizaciju koja se bavi organiziranjem prostitucije u objektu “Mlin”. Mjesec nakon izlaska iz KPZ Tuzla, biva ponovo uhapšen i pred Sudom BiH mu započinje proces koji još nije okončan.
No, nakon posljednjeg hapšenja Kučević započinje odmazdu. Posredstvom svog prijatelja Zahida Selimbašića šikanira inspektora Hazima Habibovića, koji je vodio istragu protiv njega, što rezultira prebacivanjem Habibovića u policijsku stanicu Banovići, nakon čega on napušta MUP TK.
Ubrzo nakon odmazde prema inspektoru Habiboviću, Kučević započinje odmazdu i prema Nijazu Fazliću.
Naime, inspektor Nijaz Fazlić smijenjen je sa mjesta šefa Odjela za posebne namjene dva dana nakon što je u Kladnju zaplijenio dva kilograma heroina za koji se sumnja da je Kučevićev. I tu, naravno, nije kraj. Čovjek koji je prenosio heroin i jedini potencijalni svjedok protiv Kučevića Fuad Girotić nije dočekao početak suđenja. Umro je pod misterioznim okolnostima u tuzlanskom zatvoru. Dvadeset dana nakon njegove smrti, na njegov zatvorenički krevet je smješten inspektor Nijaz Fazlić, kojeg su čelnici MUP-a uhapsili zbog sumnje da je sarađivao sa narko-dilerima. Optužnicu je, zanimljivo, potpisala tužiteljica Danica Kovačević-Arapović, koja je, mjesec poslije toga, sa Odjela za narkotike, prebačena u Odjel za ratni zločin.
Tasim Kučević danas se javno hvali da je smjestio u zatvor inspektora Nijaza Fazlića.
A on, Tasim Kučević dakle, zahvaljujući, između ostalog, svjedočenju ministra policije Seada Omerbegovića, još je na slobodi.
jebem li mu sjeme izrodsko
[/quote]
samo druga imena se TURAJU 
