#213 Re: Pitanje za vjernike!
Posted: 03/02/2009 23:00
by gass
Poglavlje iz knjige: TEMELJNE ISTINE VJERE, mr. Hfz. Senaid Zajimović, Izdavač:Medresa “Osman ef. Redžović”, Visoko, 2004. god.
Šesti i posljednji temelj na kome se zasniva islamsko vjerovanje jeste vjerovanje u kada' i kader. Kao što je već spomenuto u hadisu koji se prenosi od Omer ibnul-Hattaba, Džibril je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o imanu, pa mu je odgovorio: "Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da sve što se događa i zbiva, bilo dobro ili zlo, biva s Allahovim određenjem".1
Iz njega vidimo da, kao što ne vrijedi vjerovati da je Allah Jedini Bog bez vjerovanja da postoje i Njegovi robovi-meleki, ili da je Allah slao poslanike, tako isto ne vrijedi vjerovati u Sudnji dan ili u Allaha, dželle šanuhu, bez vjerovanja u kada' i kader.
Pisanje o kada'u i kaderu veoma je osjetijivo iz razloga što je kader tema obavijena gajbom (metafizikom) i često biva mnogima neshvatljiva. Veoma lahko čovjek može posrnuti i zalutati ukoliko se ne bude držao ustaljenih pravila za spoznaju kadera. Mnogi su zalutali i u nevjerstvo otišli, upravo zbog pokušaja da prodru u sve tajne kadera i da svoje ograničene spoznajne organe prilagode biti neograničene Allahove moći. Tako se desilo sa Kaderijama, Džebrijama i mnogim drugim sektama, koje zbog kadera zalutaše i uznevjerovaše. O njima ćemo, također, nešto kazati da budu opomena vjernicima da ne srljaju olahko u kader.
Shodno onome što sam već spomenuo o suptilnosti pisanja o kaderu, ja ću se tokom izlaganja najviše oslanjati na ono što su rekli ashabi, tabi'ini i prvi učenjaci, naši slavni prethodnici, slijedeći njih, jer je za njih posvjedočeno da su išli pravim putem i bili imami u vjeri i nauci. Zato sam prenio dosta toga što je već napisano, sljedeći riječi bogobojaznih i naših čestitih prethodnika, koji su sljedili put pravih i iskrenih mu'mina nadajući se da neću skrenuti s kolosjeka niti zalutati na krivi put.
Prva generacija ashaba najbolje je shvatila kada' i kader. Oni su bili visokog odgoja prema svome Gospodaru i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ugledat ćemo se na njih u shvatanju kada' i kadera i u tome ih sljediti. Tako ćemo se spasiti zablude i postići Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo i uputu.
Molim Uzvišenog da me pomogne, a Allah je nabolji Pomagač. Nema moći ni snage osim kod Njega.
Definicija kada' i kadera
Leksičko značenje kadera
Riječ "kader" (moć) je infinitiv glagola "kadere" što znači moći, npr. Glagol "kadertu" znači "mogao sam", "imao sam mogućnosti za", a u drugim oblicima znači "odredbu", "predestinaciju".2
Dakle, kader ima jezičko značenje, preside, količine nečeg, a "takdir" značenje hipoteze, pretpostavke, i razmišljanje o uređivanjima stvari.3
Terminološko značenje
Kader ima i svoje terminološko značenje: Uzvišeni Allah je odredio sudbine stvorenja i sve što će se desiti prije nego se desi još u ezelu (praiskonu). On je znao šta će se desiti i dogoditi u određeno vrijeme i na koje načine i oblike će se to ostvariti, pa se, stoga, sve odvija onako kako je On odredio.
Ibnu Hadžer u svojoj definiciji kadera kaže: "Želi se reći da je Uzvišeni Allah znao sudbinu svih stvari i njihov rok prije nego ih je stvorio, a zatim je stvorio ono za što je već prije znao da će postojati, pa zato sve što se desi proizilazi iz Njegovog znanja moći i htijenja?4
Značenje kada' i kadera
"Kada' je Allahovo znanje kojim je Allah presudio ono što će se desiti u ezelu, a kader je događanje stvorenjima onoga što im je već predviđeno i određeno.
Ibnul-Hadžer EL-Askalani, Allah mu se smilovao, kaže: "Učenjaci su rekli da je "kada"' potpuna, cjelovita Allahova odredba, a kader su pojedinosti i detalji te odredbe."5
"Kada i kader" na osnovu svega izloženog dva su povezana termina koji uzajamno proizilaze jedan iz drugog i ne isključuju se, jer jedan od njih ima funkciju temelja, "kader", a drugi je na mjestu kuće, "kada". Ko pokuša da ih razdvoji - srušiće kuću.
Na osnovu gornje iznešenog možemo izvući jednu kraću definiciju kada' i kadera: Kader je Allahova odredba i plan, a kada' je Allahova praktična sprovedba toga plana u djelo.
Poznati alim, doskorašnji naš savremenik, Ali Tantavi, rahmetullahi alejhi, u svojoj knjizi "Opći prikaz vjere islama" ovako je to prikazao: "Na zgradama koje se podižu objesi se ploča na kojoj piše: Projektant, inženjer, ... izvođač radova, investitor... itd. Inženjer crta plan, određuje visinu zgrade, debljinu zidova, materijal koji će upotrijebiti, postotak svakog od njih, zatim gdje će biti vrata, prozori. Ovo je primjer kadera. Poduzetnik realizuje ono što je odredio inženjer. To je primjer kada'a. I jedno i drugo su isključivo u Allahovoj, dželle šanuhu, kompetenciji. I kao što inženjer može napraviti izmjene u detaljima plana tako je i Allah, dželle šanuhu, iz milosti učinio dovu i sadaku uzrokom uklanjanja nečega što je bilo određeno. Jedino ga je On odredio i jedino ga On, ako hoće, ukida dovom."6
Ko god piše o kaderu nužno je da spomene da se vjerovanje u kada' i kader zasniva na četiri temelja. Kod koga se nadu sva četiri temelja upotpunio je svoj iman u određenje, a kod koga bude nedostajao jedan ili više, njegovo vjerovanje u određenje je nepotpuno. Radi se o sljedeća četiri temelja:
1. Vjerovanje u Allahovo sveobuhvatno znanje,
2. Vjerovanje da je Allah u Levhi Mahfuzu zapisao sve pojave i događanja do Sudnjeg dana,
3. Vjerovanje u Allahovu volju i Njegovu potpunu moć, šta je htio bilo je, a šta nije htio nije ni bilo,
4. Vjerovanje da je Allah stvorio sve što postoji i da On nema sudruga u stvaranju.
1. Vjerovanje u Allahovo sveobuhvatno znanje
Prvi temelj ogleda se u Allahovom savršenom i vječnom znanju kojim je odredio bit svemu što je htio da stvori i precizno dao osobine stvorenja koja je želio stvoriti. Sve ovo je već bilo zapisano u "Levhi-Mahfuzu"7, knjizi u kojoj su navedene Njegove riječi (naredbe) kao što su: obim nebesa i Zemlje, njihova međusobna udaljenost, način formiranja, svijet i pojave, zakoni između njih i u samim njima. Sve je to zapisano Njegovim savršenim i neograničenim znanjem, potpuno precizno i u detalje razrađeno. Svemu tome svjedok je stvarnost i događanja koja se podudaraju sa znanjem koje je ranije zapisano. Pod kaderom se podrazumijeva i misli na prethodno određenje onog što je već bilo u Allahovom znanju, a isto tako se odnosi i na ono što je Allah stvorio i uredio na način koji mu je već poznat.
lz Njegovog sveobuhvatnog znanja proizilazi znanje o maloljetnoj djeci koja su umrla, i o tome kakva bi bila njihova djela da su doživjela starost. El-Buhari je u svom "Sahihu" zabilježio od Ibn-Abbasa da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitan je o umrloj djeci idolopoklonika, pa je odgovorio: "Allah najbolje zna šta bi oni radili da su doživjeli starost."8
Muslim od Aiše, majke vjernika, bilježi da je rekla: "Umro je dječak, pa sam rekla: "Blago li njemu, dženetska ptica." Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na to reče: "Zar ne znate da je Allah stvorio Džennet i Džehennem, pa je za jedno i drugo stvorio stanovnike. A u predaji kod Muslima od Aiše se prenosi da je rekla: "Pozvan je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na dženazu umrlom dječaku jednog ensarije, pa sam rekla: "Allahov Poslaniče, blago li njemu, on je jedan od dženetskih ptica, nije učinio grijeh niti je znao za njega, a on je uzvratio: "A možda i nije tako, zaista je Allah za Džennet stvorio njegove stanovnike. Stvorio ih je, a oni su bili u kičmama svojih očeva, a tako je i za Džehennem stvorio njegove stanovnike još dok su bili u kičmama svojih očeva."9
Ovi hadisi govore da Allah zna za onoga koji umre maloljetan. On takve neće uvesti u džehenemsku vatru samo na osnovu Njegovog znanja o njima i njihovim djelima.
Šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje, Allah mu se smilovao, komentarišući riječi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o djeci mušrika koji su umrli kaže: "Allah najbolje zna šta bi oni radili da su doživjeli starost". To znači da je Allahu poznato ko bi od njih bio vjernik, a ko nevjernik da su postali punoljetni. -
Ebu-Hurejre, neka je Allah sa njim zadovoljan, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Kada nastupi Kijametski dan Allah će ih staviti na ispit. Poslat će im Poslanika na mjesto suđenja, pa ko mu se odazove uvešće ga u džennet, a ko ga odbije uvešće ga u vatru." I tamo će se pokazati Allahovo znanje i obavještenost o njima. Presudiće im po onome što ispolje javno, bilo to vjerovanje ili nevjerovanje, a ne samo na osnovu pukog znanja".10
2. Allah je u Levhi-Mahfuzu zapisao sve pojave i događaje
Muslim u svom "Sahihu" od Abdullaha lbn-Amra ibnul-Asa bilježi da je ovaj rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: "Allah je zapisao sudbine stvorenja 50.000 godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, a Njegovo prijestolje je bilo na vodi".11
Ovaj hadis bilježi Et-Tirmizi i na sljedeći način: «Allah je odredio sudbine 50.000 godina prije nego li je stvorio nebesa i Zemlju.» Također u Et-Tirmizijevom «Sunenu» od Ubade lbn Samita se bilježi da je rekao Allahov Poslanik, (s.a.v.s.): «Prvo što je Allah stvorio bilo je pero. Naredio mu je «Piši!, a ono je reklo: «Šta da pišem?». Allah mu ponovo naredi: «Piši sudbinu onoga što je bilo i što će biti do vječnosti.» Ebu-Isa Et-Tirmizi ocjenjujući hadis kaže: «Ovaj hadis je garib».12
3. Vjerovanje u Allahovu sveobuhvatnu volju i djelotvornu moć
Ovaj nas temelj obavezuje na verovanje u Allahovu djelotvornu volju i potpunu moć. Ono što je Allah htio, bilo je, a ono što nije htio nije ni bilo. Nikakav pokret ni mirovanje na nebesima i na Zemlji ne dogadaju se bez Njegove volje. U Njegovoj vlasti biva samo ono što On želi. Ima mnogo potpuno jasnih citata koji se zasnivaju na ovom temelju. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah neće." (Et-Tekvir, 29)
"Kada bismo im meleke poslali i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio." (El-En'am, 111)
"A da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili." (El-En'am, 112)
"I zato On može, kad nešto hoće samo za to rekne "Budi", i ono bude". (Jasin, 82)
"Onoga koga hoće Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće na pravi put izvodi." (El-En'am 39)
Ono što je Allah htio stvorio je i to opstoji Njegovom moći, a ne svojom sposobnošću i spretnošću. Ono što Uzvišeni Allah nije htio neće biti, jer On to ne želi, a ne zbog Njegove nemoći da to uradi.
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu:
"A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi." (El-Bekara, 253)
"A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio." (El-Mai'de, 48)
"Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio." (El-En'am, 35)
"Da Allah hoće, oni ne bi Njemu druge ravnim smatrali." (El-En'am, 107)
"Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici." (Junus, 99) ,
"Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire, a da hoće ostavio bi je da miruje." (El-Furkan, 45)
I mnogo je još ajeta koji upućuju na nepostojanje onoga što Allah nije htio da bude, ne zbog Njegove nemoći, jer, zaista, je On Svemoćni i kadar je da sve uradi.
4. Vjerovanje da je Allah stvorio sve što postoji
Sva stvorenja što postoje stvorio je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, zajedno sa svojim svojstvima i pokretima, shodno riječima Uzvišenog Gospodara: "Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim" (Ez-Zumer, 62. ),
"...i koji je sve stvorio i kako treba uredio" (El-Furkan, 2.).
O Ibrahimu, alejhis-selam, kaže da je rekao svom narodu: "Allah stvara i vas i ono što napravite" (Es-Saffat, 96.).
Suština vjerovanja u kader
Vjerovanje u kader počiva na tome da je Allah znao sve što de biti, sve zapisao, to htio i stvorio ga tako da ljudski razum može ove činjenice vrlo lahko i bez ikakvih poteškoća prihvatiti. Pitanje istraživanja tajanstvenosti kadera i poniranje u njegove dubine, kao i pokušaj da se shvati suština Allahovog znanja, pisanja, volje i stvaranja, te traganje za suštinom Allahovih sifata (svojstava) kako ona funkcionišu i kako se mogu razumom dokučiti sputava i rasipa snagu uma. Sva ova pitanja koja smo naveli spadaju u gajb, i obavezni smo ih vjerovati. Svaki pokušaj da se dopre do njihove spoznaje pada u vodu, jer Allah ovu vrstu znanja nije otkrio ljudima i to je gajb u koji se mora vjerovati. Nije dozvoljeno pitati o suštini kadera, a onaj koji traga za tim odgovorom je kao onaj koji pokušava odgonetnuti suštinu pitanja kako se Allah nadvisio nad svojim Aršom.13 Njemu treba reći: "Opisi na kojima počiva kader jasnog su značenja, a njegova suština je nepoznata. Vjerovati u njega je vadžib, a pitati o njemu je novotarija".
Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, upitan je o kaderu, pa je odgovorio: "Kader je Allahova moć."14 Htio je da kaže da ne vrijedi zalaziti u detaljne rasprave o kaderu, jer se one ne mogu nikada u potpunosti istražiti. Dovoljno je kazati da Allah sve može, i time de nam biti potpuno jasna njegova suština.
Ibnul-Kajjim je rekao: "Imam Ahmed je izjavio da je kader Allahova moć. Njegove riječi pohvalio je Ibn-Akil govoreći: "Ovo dokazuje Ahmedovu preciznost i dubinu poznavanja temeljnih principa (istina) vjere kao što reče Ebul-Vefa': "Nijekanje kadera znači poricanje mogućnosti Gospodara svjetova da stvori djela Svojih robova i unaprijed ih odredi i zapiše."
Ibn-Hadžer, neka mu se Allah smiluje, kaže: "Naši prethodnici slažu se da su sve stvari određene voljom Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, kao što to On svojim riječima potvrduje: "I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno." (El-Hidžr, 21)15
Poslije svega izloženog neophodno je odgovoriti na neka pitanja. Vjerujemo da je Allah, dželle šanuhu, sve odredio, i da nema ni jednog stvorenja a da prije stvaranja nije određena njegova veličina, težina, rast, vrsta, način života i održavanja, smrt i ostalo. Vjerujemo da mu je Allah odredio gdje de se roditi i ko de mu roditelji biti, i šta će raditi i kako živjeti, kad de se razboljeti i smrt okusiti. Vjerujemo, isto tako, i da Allah zna hoće li to stvorenje biti sretno ili nesretno na dunjaluku, hoće li biti vjernik ili nevjernik, hoće li raditi dobro ili zlo.
Ali, da li vjerujemo i to da je čovjek primoran da čini ovo što mu je predodređeno i zapisano, odnosno i da li će osoba biti kažnjena za zlo koje mu je određeno? Hoće li čovjek biti nagrađen za dobro koje mu je već davno zapisano? Da li smo, prema tome, samo izvršioci zakona i davno zapisanih odredbi? Pitamo li se mi izašto vezano za našu sudbinu i konačni ishod?
Ako prihvatimo činjenicu da smo na ovom svijetu samo radi provođenja u djelo propisanih naredbi, onda smo mi roboti, jer nama upravlja drugi i u krojenju svoje sudbine nemamo nikakvog udjela. U tom slučaju ne bismo trebali biti ni kažnjeni ni nagrađeni, jer ne radimo ništa svojom voljom. Da Li tako stoje stvari...?
Sloboda volje
Da bismo dali odgovore na postavljena pitanja, morat ćemo napraviti razliku između Allahove, dželle šanuhu, apsolutne volje i čovjekove djelimične slobodne volje. Činjenica je da čovjek, ipak, ima slobodu, a to potvrđuje razum koji može prosuđivati materijalne stvari, razlikovati dobro od zla, ispravno od neispravnog, ima volju kojom može birati da li će uraditi dobro ili zlo. Na primjer, čovjek koji ima razum će reći da je post dobro, a blud zlo.
Postoje stvari koje čovjek u svome životu radi po svome izboru, a postoje i druge na koje on ne može uticati. On može da podigne ruku kad hoće. Može da nogom zakorači kad poželi. Može da gleda gdje god hoće. Ali, da li može da utiče na rad mišića srca? Isto tako, čovjek ne može birati ko će mu biti roditelji, niti kad će i gdje biti rođen.
Prema tome, čovjek je slobodan i ima izbor u granicama ljudske moći i snage, a to što je primoran u nekim stvarima, ne negira svojstvo slobode kod njega. Na osnovu te djelimične slobode možemo zaključiti da će čovjek biti nagrađen ili kažnjen za djela koja je svojom voljom učinio, a ne za djela gdje on nije imao nikakva uticaja na njih. Nagrada i kazna uslovljeni su slobodom, i ako nema slobode - nema ni kazne. Ko je primoran da učini zlo ne kažnjava se zbog njega. Allah, dželle šanuhu, kažnjava samo za ona djela u kojima smo imali izbor da li da ih učinimo ili ostavimo.
Zato, kao što kaže Šejh Ali Tantavi, ne može se isto kazniti griješnik koji je odgojen u pokvarenoj sredini i kod pokvarenih roditelja, koji je imao zanemareno i zapušteno djetinjstvo, kao onaj koji je počinio isti grijeh, a odrastao je u zdravijoj i boljoj sredini i dijete je dobrih roditelja.16
Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu kaže: "Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti" (Ed-Dehr, 3.).
U drugom ajetu stoji: "I uputili smo ga na dva puta (put dobra i put zla)" (El-Beled, 10.).
Ovim postaje još jasnije da čovjek može birati, to jest da je slobodan u izboru na zahvalnost ili nezahvalnost Allahu, kao što je slobodan da izabere dobro ili zlo, i nije na to primoran.
Nemoguće je da Allah prisili čovjeka na nešto tako da to ne može izbjeći, a zatim ga kazni za to. Ovo su upravo ajeti kod kojih su zastali sljedbenici zalutalih sekti,17 krivo ih razumjeli i pogrešno primijenili.
Trebali su da shvate da Kur'an utvrđuje slobodu i volju čovjeka na kojima se bazira nagrada i kazna i da naprave razliku između ajeta koji govore o Allahovoj moći, volji, vlasti i upravljanju i ajeta koji govore o nagradi i kazni, te da se obje grupe ajeta dobro razumiju i zajedno promatraju.
Ako je čovjek učinio zlo, to ne znači da mu je ono i predodređeno. Allah, dželle šanuhu, znao je u praiskonu i zna da će on učiniti zlo, ali Njegovo znanje o tom zlu ne znači da je On čovjeka prislio na činjenje istog. Allah je dao i dobro i zlo, ali nikoga nije primorao na činjenje jednoga ili drugoga, već je dao čovjeku izbor nakon što mu je objasnio koje je dobro, a koje zlo. U prethodnim ajetima ova činjenica jasno je zastupljena.
Pravdanje kaderom
Iz neshvatanja suštine vjerovanja u kader razvile su se brojne besplodne rasprave. Griješnik koji je počinio ubistvo pravda se kaderom. Na pitanje zašto je ubio čovjeka, on kaže: "Zato što mi je to predodređeno još u Levhi Mahfuzu". Naravno, čovjek koji vjeruje u Allaha će odbaciti ovakav njegov argumenat i reći mu da nije u pravu iz više razloga. U momentima prije ubistva, da li je ova osoba znala da je njemu predodređeno da će ubiti čovjeka? Naravno da nije znao. Pa kako onda ide da izvrši presudu kadera o kojoj ništa nije znao? Odnekud je, ipak, morao doći poticaj za ubistvo. Odakle je došao ako nije zavirio u Levhi Mahfuz i vidio da mu je tamo predodređen? Došao je iz njega samog, iz njegove slobodne volje, i on će za ovo ubistvo odgovarati i neće se moći pravdati kaderom.
Onoga koji svoja djela pravda kaderom treba upitati da li je zadovoljan svime onim što mu je određeno? Da li je zadovoljan siromaštvom, bolešću, gubitkom voljene osobe, imetka itd? Ako kaže da se u svemu oslanja na kader, onda bi morao prihvatiti siromaštvo, gubitak imetka i sve ostalo kao neminovnost koja mu je određena sudbinom. U tom slučaju on ne bi trebao ništa raditi na poboljšanju svoje situacije. A da li je to ispravno? Naravno da nije. To potvrđuje priroda ljudskog života. Čovjek se ne zadovoljava neimaštinom, već radi na gomilanju bogatstva, ne trpi bolest, već je liječi, ne podnosi glad, već traži opskrbu, i osjeća bol zbog gubitka voljene osobe i imetka. U ovome je dokaz da čovjekovo pravdanje kaderom nema nikakvog smisla, i da to rade samo oni što ne shvataju islam i što ne vjeruju ispravno u Allaha, dželle šanuhu.
Navedimo primjer Omera, radijallahu 'anhu. Spominje se da je pred vladara pravovjernih - Omera ibnul-Hattaba, radijallahu 'anhu, doveden kradljivac koji zaslužuje odsjecanje ruke. Naredio je da mu se odsječe ruka. Na to je kradljivac rekao: "Polahko, vladaru pravovjernih, moja krađa je Allahova, dželle šanuhu, odredba". Na to mu Omer, radijallahu 'anhu, reče: "I mi tebi sječemo ruku Allahovom odredbom."18
Čovjek pred sobom vidi kako se utopljenik davi u vodi. Da li može kazati: "Njemu je određeno da se uguši", i pustiti ga, ili će mu prići i pokušati ga spasiti. Ako ga ostavi, a ne učini ništa, onda je on u ovom slučaju griješnik. A ako mu pomogne i uspije u tome, on nije promijenio Allahovu odredbu. Za to će imati nagradu kod Allaha, dželle šanuhu.
Mi svi dobro znamo da je smrt određena. Ne možemo je ni ubrzati niti odgoditi, jer određivanje njenog vremena nije u našoj kompetenciji niti u djelokrugu naše slobodne volje. Naravno, za to nećemo biti ni pitani. Ali je zato u našoj kompetenciji da radimo (biramo dobro nad zlim) ono što će zadovoljiti Allaha i da se borimo na Allahovom putu.
Činjenica je da nas je naše pogrešno razumijevanje Kur'ana i sunneta dovelo dotle da miješamo stvari u kojima smo samostalni i koje radimo po svojoj volji i stvari koje je Allah učinio iznad naše volje i moći. lz ovog pogrešnog shvatanja proizašle su dvije najpoznatije zalutale sekte po pitanju kadera: Džebrije i Kaderije.
1) Džebrije kažu da je rob prisiljen na djelo koje čini i da nema slobodne volje niti moći da je sprovede. Pred kraj viadavine Umejevića pojavili su se ljudi koji su tvrdili da je čovjek prisiljen na svoje djelo, nema izbora u onom što prihvata ili napušta, a neki zastupnici ovih ideja potvrđuju čovjekovu beznačajnu moć i sposobnost određenja sudbine.
Ova mišljenja su se raširila medu sljedbenicima islama, a njih su sljedili mnogi ljudi i pobožnjaci. Ako je prva skupina sličila dualistima (Medžusijama) onda ova skupina sliči idolopoklonicima koji su rekli: "Da je Allah htio, ne bismo bili idolopoklonici niti naši očevi, i ne bi nam ništa zabranio." (El-En'am, 148)19
Ovi su gori od prvih, jer su prvi usvojili naredbu i zabranu, a porekli Allahovo stvaranje ljudskih djela, a drugi su potvrdili određenja kojima su pravdali nepostojanje naredbi i zabrana.
2) Kaderije tvrde da je rob samostalan po pitanju slobodne volje i njene provedbe i da Allahova, dželle šanuhu, volja i odredba nemaju uticaja na nju. Po njima, čovjek sam sebi kroji sudbinu.
Opasnost rasprave o kaderu
Naši razumi su ograničeni. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, ih je stvorio kako bi mogli upravljati stvarima ovog svijeta. Nije ih zadužio otkrivanjem metafizičkog jer metafiziku poznaje jedino On. U gajb spada i suština stvaranja ljudskih djela, kao i ljudske volje. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i zabranio upuštanje u polemiku o kaderu i dubije razmatranje o njemu. "Jednog dana se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, strašno naljutio kad je zatekao ashabe kako raspravljaju o kaderu. Lice mu se zacrvenilo i izgledalo poput oljuštenog šipka. Rekao je: "Zar sam vam ovo naredio? Zar sam radi ovoga poslan? Zaista su oni prije vas propali i bili uništeni kad su počeli raspravljati o ovom pitanju, zaklinjem vas da o tome više ne diskutujete!20 Ashabi, neka je Allah njima zadovoljan, su se odmah odazvali i prihvatili uputstvo i naredbu njihovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nije poznato da je neko od njih raspravljao o kaderu tokom života Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti nakon njegove smrti. Nije nam preneseno da je ijedan od muslimana raspravljao o kaderu u doba prve trojice hulefai-rašidina: Ebu-Bekra, Omera i Osmana.
Jedan čovjek je došao Aliji, radijallahu 'anhu, i upitao ga o kaderu, na što mu je on odgovorio: "Mračan put, pa njime ne hodi". On mu ponovi pitanje, na što mu Alija reče: "Duboko more, te ga nemoj gaziti". On ga ponovo upita, a Alija mu rece: "Tajna Allaha, dželle šanuhu, te se nemoj džaba truditi da je spoznaš".21 Ove riječi nam prikazuju svu bit bespotrebnog ulaska u raspravu o Allahovoj, dželle šanuhu, moći - kaderu.
Prvi koji je govorio o kaderu je bio čovjek iz Basre. Radio je kao bakal (piljar). Kažu da se zvao Sensevejh. El-Evzai kaže: "Prvi koji je izustio nešto o kaderu bio je Sevsen, Iračanin. Bio je islamizirani kršćanin, a zatim se ponovo prekrstio. Kod njega je učio Ma'bed El-Džuheni, a od njega je preuzeo učenje Gejilan. Junus Ibn-Abid je rekao: "Pamtim kad u Basri nije bilo kaderija osim Sensevejha, Ma'beda El-Džuhenija i još jednog prokletnika iz Benu Avfe.22
I na kraju poglavlja o kaderu navest ću riječi Ibn-Tejmijje koje će nam ukratko predstaviti čitavo vjerovanje o kaderu. On kaže: "Mezheb ehli-sunneta i džemata se u ovom području temelji na Kur'anu i sunnetu i na metodama muhadžira i ensarija i oni koji su ih istinski sljedili u vjerovanju da je Allah, dželle šanuhu, Stvoritelj i da su sve stvari u Njegovoj vlasti. Ono što je Veličanstveni Allah htio bilo je, a što nije htio nije ni bilo. Ništa ne biva osim Njegovom voljom i moći. Sve što je htio dostupno Mu je i moguće. On je sposoban učiniti sve što poželi. Allah, dželle šanuhu, zna ono što je bilo i ono što će biti, kao što zna ono što nije bilo i kako bi bilo da je bilo. Pod ovim se podrazumijevaju ljudska djela i sve ostalo. Allah, dželle šanuhu, odredio je sudbine stvorenja prije nego ih je stvorio. Odredio je njihove časove smrti, opskrbu i njihova djela, i sve to zapisao kao što je zapisao njihove puteve ka sreći ili nesreći.
Oni čvrsto vjeruju da je On stvorio sve i da Njegova moć obuhvata sve. Sve što je bilo desilo se Njegovom voljom i vjeruju da Njegovo znanje obuhvata stvari prije njihovog postojanja, i da ih On određuje i zapisuje prije njihovog bitisanja.23
Bilješke:
1 Muslim ibnul-Hadždžadž el-Kušejri "Sahihu Muslim bi šerhin-Nevevi" "El-Iman"
2 Ibn-Hadžer el-Askalani: "Fethu-l-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari" 1/118
3 Medžduddin Ebu-Bekr Muhammed Ibn-Ja'kub EL-Fejruzabadi "EL-Kamus elMuhit", Muessetur-risaleh, 1987. god, drugo izdanje, Bejrut, str. 591.
4 Ibn-Hadžer el-Askalani: ' Fethu-l-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari" 1/118.
5 Ibn-Hadžer El-Askalani: "Fethu-l-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari" 11/477, hadis 6569.
6 Ali Tantavi Opi prikaz vjere islama", str. 66. prijevod Enesa Lj. i Ibrahima H.
7 Ebu-Bekr Ahmed ibnul-Husejn El-Bejheki "EL-i'tikad ala mezhebisselef Ehlissunneti vel-džema'ati", Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut, prvo izdanje, 1984. god, 1/702.
8 Ibn-Hadžer el-Askalani: "Fethu-l-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari": 11/493, hadis 6597 i Muslim ibnul-Hadždžadž el-Kušejri "Sahihu Muslim bi šerhin-Nevevi" od Ebu-Hurejre 4/2049, a broj hadisa je 2659.
9 Muslim ibnul-Hadždžadž El-Kušejri "Sahihu Muslim bi šerhin-Nevevi" 4/2662. 276
10 Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje "Medžmu'a fetava" str.148.
11 Hadis se nalazi u Et-Tirmizijevom Sunenu: 41458 pod brojem 2156, za njega je rekao da je dobar (ispravan).
12 Garib hadis je hadis čija se predaja ograničava samo na jednu osobu odnosno prenosioca. Doslovno u prijevodu znači "usamljen" "čudan". Et-Tirmizijev "Sunen" 4/458 pod brojem 2055 hadis je sahih. Usamljen je u formi koju donosi Et-Tirmizi u poglavlju o kaderu, a on ga je već naveo u tefsiru i dao mu ocjenu hasen-garib. Sejh Nasiruddin EL-Albani ga je uvrstio u sahih hadise Et-Tirmizijinog "Sunena" 2/228.
13 Prijestoljem.
14 Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje "Medžmu'a fetava" 8/308.
15 Ibn-Hadžer El-Askalani: "Fethu-l-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari" 11/478, hadis 6595 i Sahih sunen Et-Tirmizi" 2/223.
16 "Opći prikaz vjere islama" Ali Tantavi str: 68.
17 Džebrije i Kaderije "Šerhul-akide Et-Tahavijje", str. 302-305.
18 Ibn-Usejmin "Komentar tri osnovna načela", izdavač "Taibah international", Sarajevo, 1997., sa arapskog Z. Senaid, str. 151.
19 Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje "Medžmu'a fetava" 8/460, Eš-Šehrestani "EL-Milel ven-Nihel" 1/85.
20 Ebu-Isa Muhammed Ibn-Isa "Sunen Et-Tirmizi" 2/232.
21 Muhammed Ibn-Abdil-Vehhab "Tejsirul-Azizil-Hamid fi Šerhi kitabit-tevhid" str. 620. Ebu-Bekr Muhammed ibnul-Hasan El-Adžuri "Eš-Šeri'a", str. 212. 289
22 Ebu-Bekr Muhammed ibnul-Hasan El-Adžuri "Eš-Šeri'a", 242. strana.
23 Šejhul-islam Ibn Tejmijje “Medžmu’u fetava” 8/449[/quote]
Po ovom tvom tekst Allah je veliki šaljivđija, poigrava se se sa svima nama.
