Malo prepravljen i malo duži tekst ali mislim da je vrijedno ga pročitati...
56k - connection
......
Za to novo informacijsko i virtualno doba, ljudi često kažu da je brzo. Pa svako malo od nekoga, bilo na televiziju, bilo u kafiću, a u ekstremnim slučajevima i na misi, čujete da se danas brzo živi.
Paradoksalno, vi ste se usporili. Kako? Pa recimo, sve kontakte s ljudima možete obaviti s kauča ili iz ureda mobitelom ili mailom. Sve informacije koje su vam potrebne, možete pronaći na internetu. Svu zabavu možete zamijeniti ogromnim plazma-televizorom i linijom s ogromnim zvučnicima.
Ako baš i želite na nekakav koncert ili party, nema ni za tim potrebe jer će vjerojatno biti na TV-u ili će ga netko prenositi na netu, a ako usput, recimo, ogladnite, naručite hranu telefonom.
Ukratko, živite tako brzo da se ne morate ni dignuti sa stolice osim da bi otišli na zahod.
A ako ste baš ono potpuni pacijent, onda vam se može dogoditi i veza unutar tog virtualnog prostora. Čitaj, veza preko neta, mobitela ili telefona. Veza koja se stručnom terminologijom zove 56k-connection.
Ona također funkcionira na tom nepomičnom principu tako da od fizičkih pokreta zahtjeva samo rad ruku, bilo po tastaturi bilo po ..... (upišite sami ovisno o spolu). Opet, sve se odvija brzinom od dvadesetak poruka dnevno.
Radi se o poprilično mazohističkom sportu jer bol je zagarantirana bilo emotivno bili fizički.
Emotivno zbog toga što je osoba s kojom ste u vezi, bilo seks-porukicama, bilo phone-sexom, na neki način cijelo vrijeme tu, a ne možete je dotaknuti pa, kolokvijalno rečeno, popizdite.
Ta bol, zatim, uzrokuje onu fizičku jer nakon svake takve porukice ili razgovora pređete na brutalni rad ruku koji nije onaj po tastaturi.
Takva veza najčešće se odvija u tri faze s tim da treća, koja je najmazohističnija, ima i tendenciju da potraje. No, krenimo redom.
Prva je e-faza. Dakle, upoznali ste se na nekom chatu, chatali sat-dva, izmijenili adrese i počinjete se dopisivati.
Pišete otprilike jedan mail dnevno o temama koje obuhvaćaju sve, od tog što volite za doručak do stanja u Iraku. U toj fazi, sve se odvija onako bez jasnog cilja i nekakve vizije smjera u kojem bi cijela stvar mogla otići jer ona ili on ipak živi, recimo, tisuću kilometara dalje.
Ipak, seks se nadvija nad cijelu priču, vi to oboje znate, ali zaobilazite tu temu te cijelo vrijeme oprezno ispitujete teren. Kraj te faze dogodi se onog momenta u kojem skužite da bez jasnog cilja ispitujete teren dva do tri puta dnevno. Onda razmijenite slike.
Ako vas slika oduševi kao, recimo, HDZ-ov,SDP-ov,SDA-ov plakat, upuštate se u sljedeću fazu koja se, u skladu s plakatom, zove pokretna ili mobilna.
Izmijenite brojeve mobitela i cjelodnevno napaljivanje može početi. Naime, ako ste već kod slike i broja mobitela, to znači da ste se već dovoljno zbližili da razmjenjujete seksi-porukice i da vam je cilj na kraju postao sasvim jasan, a taj je, naravno, ostvarenje veze u fizičkoj stvarnosti ili seks.
Tu počinje mazohizam, dani agonije i patnje u kojima vas netko napaljuje 24 sata na dan, a zbog udaljenosti nema šanse da obavite stvar zapravo. Barem još neko vrijeme. Ukratko, faza intenzivnog maštanja i još intenzivnijeg ručnog rada.
Upoznavanje, ali ono stvarno, a ne virtualno, tako postaje neminovnost. Netko popušta, odluči invenstirati u vezu, sjeda na bus, vlak, brod ili avion i dolazi.
Prije susreta lagano paranoizira jer se mogu dogoditi dvije gadne stvari. Prva, da je taj drugi manijak ili jednostavno kreten, a druga, da je slika bila samo manipulacija izvedena dobrim kutom kamere i programom za obradu fotografija. U Hrvata poznato kao HDZ-efekt,Muslimana SDA-efekt, Srba SDS, a Boga mi i SNSD-efekt.
Ako se dogodi prvo, možete cijelu stvar okrenuti na čisti seks da izvučete barem nešto kad ste, eto, već toliko putovali ili ne napraviti ništa. Ako se dogodi drugo, pa... sami odlučite.
No, ako ispadne da slika nije bila samo manipulacija i da je stvarno stanje možda i bolje od onog na slici i da vam je osoba koja se pojavila baš ono super, a uz to i seks ispadne genijalan, onda ste na najboljem putu da završite u trećoj fazi, fazi tihe patnje.
Sad ovdje ide upozorenje: NE UPUŠTAJTE SE U TREĆU FAZU AKO NE POSTOJI ŠANSA DA KROZ VRIJEME OD DVIJE GODINE ŽIVITE U ISTOM GRADU I AKO NEMATE LOVE ZA TELEFON.
U trećoj fazi se već radi o vezi koja je, paradoksalno, čvršća od one kad se viđate svaki dan. Upravo zbog toga što se ne viđate svaki dan.
Veza vam leži na onih nekoliko dana koji su se sveli na seks i na slici koju dobijate telefonom, mobitelom ili e-mailom, a ta slika vas ne može nervirati svim onim stvarima zbog kojih veze najčešće pucaju tipa "opet si se napio", "frendice su ti kokoške", "uvijek izlazimo ondje gdje ti želiš", "zašto koketiraš s drugim tipovima/ženama", "više ti je stalo do ... nego do mene" i tako dalje.
Komunicirate najčešće telefonom jer vam više nikakav pisani tekst nije dovoljan pa želite barem slušati tog drugog kad ga već ne možete dotaknuti, poljubiti, maziti i... sve ono ostalo što ljudi nakon toga rade.
Time si uzrokujute neviđene patnje. Ako ste muško, nakon desetak minuta razgovora koji se najčešće svede na napaljivanje, erekcija je takva da boli, a sve što možete napraviti je urlati u slušalicu ili preći na ručni rad.
To su, ujedno, i momenti najrizičniji za vezu jer vas cijela situacija toliko isfrustrira da vam u jednom momentu sve počne ići na živce pa bi najradije poklopili slušalicu i izletili vani u potragu za prvom žrtvom.
Sad se vi, naravno, pitate "Čekaj, ako je sve to skupa toliko zajebano, zbog čega se uopće upustiti u nešto takvo? Ima li išta lijepo u cijeloj toj priči?"
Naravno da ima. Zamislite da se dva mjeseca s nekim svakodnevno napaljujete, a nakon toga provedete tjedan dana zajedno. Na što liči tih sedam dana, izmaštajte sami.
