
aleksandar vucic


da...moguce je...prica se o tome po gradu.zavrzlama wrote:@pesak.....sta se to desava sa Legijinim bjegstvom...nekako mi se cini da se priprema javnost za bijeg ovog zlocinca..
tufahija2 wrote:Da vidim jesm li dobro razumio šta kaže Čedo (Pici):pici wrote:
Pa izgleda da ne znas nista drugo ni raditi , osim sunecenja al posto si sunetlija i plicak da ti Dr pici objasni.......Srbi izvan srbije bolje zive tj po Čedomirovom obzoru iz prostog razloga zato sto se na njih ne vrsi pritisak jednoumlja (dakle, pozitivan uticaj Jasenovca na pogled na svijet) koji traje evo vec 20 i kusur godina,oni izvan srbije su bili topovsko meso a ovi unutar poslusni macici.E sada su oni i unutar srbije topovsko meso i jos uvjek poslusni macici.Kad to skontakis mozemo nastaviti sunec.....pardon dijalog ,dalje
Nego odgovori mi na ovo .................Da li bi prihvatili Fikreta Abdica kao predsjednika PC-ija?
Bošnjaci koji žive u Srebrenici bolje žive, tj po Picijevom obzoru iz prostog razloga zato sto se na njih ne vrsi pritisak jednoumlja( valjda zbog pozitivnog srpskog uticaja na širok pogled na svijet) koji traje evo vec 20 i kusur godina, oni u Srerenici su bili topovsko meso a ovi u Sarajevu poslusni macici.E sada su oni i u Sarajevu topovsko meso i jos uvjek poslusni macici. Ako nisam dobro razabrao smisao tvoga nabadanja, slobodno me ispravi.
Što se Fikreta Abdića tiče, red bi brale bio da bude predsjednik ФБиХ. Sramota bolan što vi nećete Abdića a nama podmećete Čedu i Kandićija.
Još par stvari, ako nije previše za pitati: ja znam da je za Sarajlije poteškoća praviti razliku izmedju č i ć, ali podesi bolan tastaturu pa barem probaj: ovako izgleda kao da pišeš iz inostranstva i da nisi baš previše upoznat sa zbivanjima. A drugo, i smajliće koristiš malo previše. Možda imaš i nešto pametno za reći, ali zbog tih smajlića to slabo dolazi do izražaja.

Da vidim jesam li dobro razumio šta Čedo Pici kaže: Fikret Abdić vam je govorio još 1993 da se potpiše Oven-Stoltenbergov plan o Uniji Republika BiH i nije vam Fikret Abdić kriv što se "VI" ne znate snaći u prostoru i vremenu pa izgubiste Srebrenicu i Žepu, zaratište sami sa sobom, potpisašte podjelu BiH u Dejtonu pa evo hoće braća iz RS da se odvoje. Poslušajte Fikreta Abdića pa možda ujedinite BiH i prime "Vas" u EU i NATO.pici wrote: Jopet si plitak Čedomir to objasnjava 2006 kad su bili ono ko na vlasti .....premijer i predsjednik i nisu bolan Čeda i Kandicka krivi sto se "VI" ne znate snaci u prostoru i vremenu pa izgubiste crnu goru pa kosovo pa evo hoce braca crno gorci da priznadu nezavisnu "Laznu" drzavu Kosovo .....poslusajte Čedu i Kandicku pa mozda "Vas" prime u EU i NATO.
Nego ovo Č i Ć te buni,ha nemore sve po Vuku mora malo i Europejski da bude a smajliji su tu da se smiju takvim plićacima..........
http://bicegore.blogger.ba/arhiva/2007/10/23BABO I AHBABI - OSVRT NA LIK I DJELO PRVOG PREDSJEDNIKA PREDSJEDNISTVA NEZAVISNE DRZAVE BiH
U petak, 19. oktobra, napunilo se tacno 4 godine od smrti prvog predsjednika predsjednistva Nezavisne drzave Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovica, pocasnog predsjednika i jednog od zacetnika Stranke Demokratske Akcije i najveceg lidera kojeg su bosanski Muslimani ikada imali. Izetbegovic je umro prirodnom smrcu, kako i dolikuje ratnom veteranu i drzavniku, u 78-oj godini zivota, a premda je iza sebe ostavio podijeljenu i korumpiranu drzavu koja se zapravo prije moze nazvati protektoratom negoli drzavom, vecina Bosnjaka ce se sloziti da je prostodusni i simpaticni "Dedo" zasigurno pozitivna licnost u historiji Bosne i Hercegovine, tacnije ona kljucna za obnovu bosanske drzavnosti. Onaj Alijin drzavnicki potez koji cemo najduze pamtiti nedvojbeno je nesretno, i politicki neobjasnjivo proglasenje nezavisnosti drzave Bosne i Hercegovine u martu 1992-e godine, kada je "Dedo", uprkos brojnim upozorenjima, kako onima od predstavnika Medjunarodne zajednice u kojima se naglasavalo da Zapad nece pomoci Muslimane ako budu napadnuti, do kontinuiranih srpskih prijetnji ratom, te cinjenici da se na brdima oko Sarajeva vec u tom vremenu nalazilo nekoliko desetina hiljada do zuba naoruzanih srpskih dobrovoljaca, ovaj "sposobni" politicar i "vrsni" diplomata, mimo svih zdravorazumskih nacela, realiziranjem nezavisnosti, inicira ciklus lancanih reakcija, koji je za rezultat imao brojku od 100.000 mrtvih, a cije ce se posljedice sanirati jos mnogo mnogo decenija.
Politicka karijera Alije Izetbegovica opsirna je i kompleksna. Odvajkada opredijeljen za promicanje islama i ciljeva muslimanskog "naroda" u Bosni, ali i na svim prostorima bivse Jugoslavije , Izetbegovic vec sa 16 godina, nosen vjerskim idealima i ljubavlju prema politici, postaje clanom radikalne muslimanske organizacije "Mladi Muslimani" koja se zalagala za borbu protiv svega ne-islamskog, tacnije, njenim ogrankom pod nazivom Al HIdayya, u kojoj učestvuje u rekrutiranju vojnika za Handžar diviziju. Ipak, umjesto uloge ratnika, Izetbegovicu mnogo vise apelira uloga duhovnjaka i politicara. Dva su najpoznatija njegova djela: Islamska deklaracija i "Izmedju Istoka i zapada", obadva kardinalna i za identitetsko formiranje bosanskih Muslimana i za mejdunacionalne odnose na prostorima bivse Jugoslavije. U oba ova djela, Izetbegovic promovira nuznost islamskog uredjenja drzave u kojoj se ova religija praktikuje, inspirisan izvjesnim arapskim misliocima, te uzdize Islam na pijedestal jedine validne religije na svijetu, pozivajuci zapad da mu se takodjer prikloni (nesto slicno se moglo cuti u posljednjem javnom istupu Osame bin Ladena), mada valja i dodati da se u ovim djelima ne spominje Bosna kao konkretan kontekst. Manje je, s druge strane, poznato da je Islamska deklaracija izdata od beogradskog izdavaca pod imenom "Srpska rec", cak i tada poznatog po izrazenim cetnickim, pro-seseljevskim stavovima, a ovi Seselj-Izetbegovic afiniteti prozimace se i kasnije duboko kroz historiju.
Kao rezultat ovakvih vjersko-nacionalnih ideologija, Izetbegovic 1983-e odlazi u zatvor kao islamski ekstremista, i to zajedno sa Omerom Behmenom, Hasanom Cengicem, Edhemom Bicakcicem i Dzemaludinom Laticem. Reakcije na hapsenja ove grupe bile su razne, ali je frapantno da su najzesce osude dolazile od istinskih bosanskih patriota i gradjanski opredijeljenih intelektualaca poput Hamdije Pozderca i politickih garnutura bliskih njemu, dok su apeli za pustanje osudjenika dolazili mahom iz Srbije, prevenstveno od Seselja, koji je licno organizovao peticije za pustanje muslimanskih intelektualaca na slobodu, a kao slag na tortu odaslan je i pismeni apel SANU, ciji akademici zahtijevaju HITNO pomilovanje "islamskih ekstremista". U okviru SANU, Odbor za odbranu slobode misli i izrazavanja sa Ljubom Tadicem na celu, peticiju potpisuju i Dobrica Cosic, Matija Beckovic, Dimitrije Bogdanovic, Kosta Cavoski i brojni drugim. Ove tople odnose istomisljenika, sa SANU, Izetbegovic nastavlja vec 1986-e (kada su planovi o podjeli Bosne vec izvjesni i realni, op.a.), ucescem na sastanku sa Ljubom Tadicem i jos nekolicinom "intelektualaca", kada su Izetbegovic, njegova kcerka, Hasan Cengic, Mustafa Spahic, zajedno sa Bozidarom Jaksicem, Dobricom Cosicem i Kostom Cavoski ruckali jagnjetinu u jednom od eminentnih restorana na Kosutnjaku. Dogovori koji su formirani na ovom sastanku, kasnije su (1998), u bosnjackom listu LjIljan , od strane Cengica, inace glavnog logisticara Armije BiH, okarakterisani kao "srpsko-muslimanska" Jalta.
1988-e, afera Agrokomec uveliko potresa bivsu Jugoslaviju, a cilj joj je da intenzivira, te dovede u zavrsni stadij vec uvelike postojeci proces razaranja Jugoslavije. Obzirom da je srpskom nacionalnom fasizmu bio potreban i odgovarajuci igrac na suprotnoj strani, odmah nakon sto se Pozderceva garnitura diskreditira i uklanja iz rukovodstva BiH, Izetbegovic biva namah pusten iz zatvora, te, usprokos svim tadasnjim zakonima bivse Jugoslavije, po kojima su, ovakvom zatvoreniku uskracena sva gradjanska prava, momentalno dobija pasos.
Pocetak rata uzdize Alijinu politicku karijeru na sasvim novi nivo. Nakon sto je nesmotreno odbio Milosevicevu ponudu da obnasa funkciju sefa drzave krnje Jugoslavije, sto bi svaki iole smislen diplomata shvatio kao priliku da se kroz rat prodje umnogome bezbolnije, te da se proces osvajanja nezavisnosti rijesava nekih krucijalnih dvadesetak godina kasnije, sto je istovremeno historijska nebitnost, uzimajuci dimenziju vremena u obzir, Alija napokon zapocinje konkretnije ostvarivanje ciljeva ostvarivanja muslimanske drzave, upravo one koju opisuje u Islamskoj deklaraciji. Dobro sakriven iza propagandne ideje o multinacionalnoj Bosni, Alija veoma brzo pravi prvu kardinalnu gresku koja otkriva njegovu inicijalnu namjeru. Svakome ko je iole upoznat sa principima medjunarodnog prava jasno je da se medjunarodni konflikti rjesavaju na dva nacina: normativno ili dogovorno. Agresijom na BiH, rjesavanje doticnog konflikta, obzirom da podrazumijeva ofanzivni napad jedne drzave na drugu konflikt se automatski u medjunarodnom pravu pocinje tretirati kao normativni, te stoga americka vlada, po rezoluciji UN-a 752, Srbiju i Crnu Goru proglasava agresorom, i to vec 15.04.1992-e godine, te ista dobija ultimatum da se povuce iz Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana. Umjesto da nastavi igrati dodijeljenu mu, i logicnu, ulogu zrtve, Alija trci na sastanak s generalima JNA u Skopje, time nepovratno krseci pravnu kategoriju normativnog konflikta, te je transformirajuci istovremeno u dogovornu, dokazujuci na taj nacin da nije zrtva, vec svjesni partner u konfliktu. U toku svih daljnjih dogovora povodom rata u BiH, Izetbegovic ucestvuje kao priznata i validna stranka koja ima svoje vlastite ciljeve, dok pregovaraci Medjunarodne zajednice imaju iskljucivu svrhu predlaganja mogucih nacrta, a ne nametanja rjesenja, kako je to Izetbegovic kasnije predocava bosanskoj javnosti.
Da je potrebno troje za tango svjedoce jos mnogobrojne informacije iz tog perioda. Na primjer, Karadziceva prijeratna izjava da ce se s Izetbegovicem bez problema dogovoriti, dok Durakovica smatra za problematicnog rivala, samo pojasnjava cinjenicu da je Dedo glavom i bradom bio Radovanov najbolji drug. Da nije bilo njega, ciji bi potpisi kontinuirano ozakonjavali cetnicka osvajanja, sto je na kraju i rezultovalo nesretnim dejtonskim sporazumom. Od samog pocetka rata, ideja o multinacionalnoj Bosni, iza koje se skriva Alijina teznja o islamskoj drzavi trpi nesagledive posljedice. Prvo, Alija od samog pocetka od sebe distancira gradjansku platformu vlade BiH, a okruzuje se maloumnim i polupismenim bosnjackim aktivistima. Drugo, vec od 93-e, Armija BiH se smisleno i planski cisti od svih nebosnjackih kadrova, ostavljajuci tek pri vrhu par generala poput Divjaka i Sibera, koji bivaju toliko distancirani od centra vlasti da Divjak na trenutke i sam izjavljuje da uopste ne zna koji su mu ratni zadaci. Ovi kadrovi izetbegovicu sluze kao ikebane, zamazivanje ociju medjunarodnoj zajednici i prodavanje ideje o mutlietnicnosti. Trece, Izetbegovic se kontinuirano okrece za pomoc islamskim zemljama, poput Saudijske Arabije, Kuvajta, Libije i Irana, a 1994-e godine ga posjecuje i Osama bin Laden radi politickih pregovora o ucescu Mudzahedina u ratu u BiH, istih onih Mudzahedina koji i dan danas predstavljaju rak ranu iznurenog bosanskog drustva.
Sigurno je jedino da je u ovakvim temama tesko biti objektivan. Cini se ipak da je vise no jasno da je Izetbegovic daleko od prostodusnog Dede kakvim se predstavljao, i smijesno je vjerovati da je covjek poput njega mogao biti potpuno nesvjestan svega sto je u njegovo ime radio kadar koji je on doveo na funkcije. Iz bilo kojeg ugla gledano, izetbegovic je bio i ostao nacionalista koji je radio na stvaranju jednonacionalne drzave, a koji je pritom flertovao sa idejom o konacnoj podjeli Bosne, cime je ponajvise stete nanio podjednako svojim vlastitim Muslimanima i gradjanskoj bosanskoj opciji, a najvise u prilog isao nikom drugom do fasistickim ideologijama susjednih/osvajackih drzava. Neshvatljivo je da predsjednik multinacionalne drzave istovremeno bude i predsjednik jednonacionalne stranke, a Izetbegovic je kontinuiranim poistovjecivanjem vjere i nacije predano radio na stvaranju jednog bosnjackog identiteta, koji nije niti prodoran niti jak, nego je, cini se, ponajvise nepismen, agresivan i ruralan. Historija ce pokazati jos mnostvo aspekata politickog uticaja ove kljucne figure rata u BiH, moje je misljenje da je Izetbegovic jedna od ponajgorih stvari koje su se mogle desiti Bosni i Hercegovini u jednom tako osjetljivom periodu kao sto je rat, licnost koja je prije svega izdala samu esenciju bosanskog identiteta i koja je ponajvise kriva za stradanje onog najosjetljivijeg i najdragocjenijeg u Bosni: otvorenog uma i gradjanske opcije!
DUH PALANKE
1. DUH PALANKE DUH JE KOLEKTIVIZMA. ISKUSTVO PALANKE U SVOJOJ SUŠTINI JE PLEMENSKO ISKUSTVO.
2. DUH PALANKE JE MITOMANSKI. KROZ MIT, PALANAČKI DUH, ZAČET U NEPISMENOSTI I NJOME VJEČNO OBILJEŽEN, PRENOSI SETOVE PLEMENSKIH STEREOTIPA NA DOLAZEĆE GENERACIJE.
3. DUH PALANKE DUH JE ZATVORENOG, IZOLOVANOG DRUŠTVA KOJE SE NE RAZVIJA. STAGNACIJA JE U OSNOVI PALANAČKOG DUHA. DUH PALANKE SUŠTINSKI JE SUPROTAN FILOZOFIJI RAZVOJA.
4. LIJENOST JE OSNOVNO STANJE I ULTIMATIVNI CILJ PALANAČKOG DUHA.
5. DUH PALANKE OPSTAJE NA PRINCIPU MASOVNOG ISMIJAVANJA SVEGA ONOGA ŠTO SE OD OSNOVNOG PALANAČKOG STEREOTIPA RAZLIKUJE.
6. DUH PALANKE U OSNOVI JE PORNOGRAFSKI I UŽIVA DA SE SLUŽI MASNIM HUMOROM, PREMDA SEKSUALNOST JAVNO OSUĐUJE.
7. DUH PALANKE MANIJAČKI JE EGOCENTRIČAN, A SEBE SMATRA APSOLUTNO NADREĐENIM SVIM OSTALIM EGZISTENCIJALNIM OBLICIMA. U OSNOVI OVE MANIJE ZAPRAVO LEŽI AKUTNI MANJAK SAMOPOUZDANJA I IZVRNUTA SLIKA O SOPSTVENIM SPOSOBNOSTIMA. U SVRHU ODBRANE NAPADNUTOG EGA DUH PALANKE ODOBRAVA I PROMOVIRA AGRESIJU. AGRESIJA JE JEDNO OD PRIMARNIH STANJA PALANAČKOG DUHA.
8. DUH PALANKE OPERIŠE ISKLJUČIVO SA STEREOTIPIMA KOJE CRPI IZ TRADICIONALIZMA. U OKVIRU OVOG DUHA RODNI STEREOTIPI SE SVODE NA PAR OSNOVNIH KARAKTERISTIKA: PROFIL MUŠKARCA PROFIL JE RATNIKA, HRANITELJA, BRANITELJA ŽENSKE I NACIONALNE ČASTI (U PALANAČKOM SVIJETU ŽENA SE IZJEDNAČUJE SA TERITORIJOM), A PROFIL ŽENE JE ISKLJUČIVO PASIVNI I REPRODUKTIVNI. ŽENA JE PREDSTAVNIK MUŠKARČEVE ČASTI, AKO GA IZNEVJERI, ON OVIM ČINOM POSTAJE DEMASKULINIZIRAN, ODNOSNO UČINJEN IMPOTENTNIM.
9. DUH PALANKE BANALAN JE, SENZACIONALISTIČKI I U OSNOVI NIHILISTIČKI.
10. DUH PALANKE UKORIJENJEN JE I SATKAN U KONTEKSTU SIROMAŠTVA I NEIMAŠTINE, ZATO JE PALANČANIN UVIJEK ULTIMATIVNO MATERIJALISTIČKI ORIJENTISAN. SVE DUHOVNE POTREBE ČOVJEKA ZA NJEGA SU NEPOZNATE. IAKO SE POZIVA NA BOGA, PALANČANIN JE U SVOJOJ SRŽI UVIJEK BEZBOŽNIK.
MI TURCI!
Dobar prijatelj s bloga mi neku noć reče, u nekakvoj uobičajenoj diskusiji o Bosni i njenim prokletstvima kako prezire činjenicu da se bosanski Srbi i Hrvati identificiraju sa fudbalskim reprezentacijama susjednih država. Po njegovom mišljenju, Bošnjaci su oduvijek najslabija karika ove jednadžbe, žrtve genocida, neumitno osuđene na propast i istrebljenje u budućnosti. Nisam se u potunosti slagala sa ovako fatalističkim viđenjem svijeta, a sinoćnja utakmica između Hrvatske i Turske, u kojoj je Muslimanska Bosna nedvojbeno pokazala direktnu identifikaciju sa Malo-azijskim plemenom naspram genetski bliskog - slavenskog, ilustrovalo je nepogrešivo ovu moju poentu.
Jedna od najdegutantnijih političkih ličnosti u javnom životu BiH sasvim sigurno je Milorad Dodik. Ova neotesana i masna, nacionalno zabluđena i pri tom ne pretjerano inteligentna svinja od čovjeka zasigurno ne može biti nešto što ovoj zemlji treba, o kojem god aspektu njene dobrobiti govorili. Ipak, u sinoćnjoj nebulozi u kojoj su Sarajlije slavile naš "turski" identitet, na pamet mi je pala baš njegova rečenica, i to ona nad kojom se građani ovog grada zgražaju i dan danas, pogađate, ona u kojoj se Sarajevo poredi s Teheranom.
Kakav opasan propust. Ne znam na šta je mislio dotični MIliorad kad je lupetao ovakve gluposti, ali sada je ako ništa sasvim sigurno da Sarajevo ni u kom slučaju nije Teheran, ali je zato van svake sumnje Istanbul, i to ne Istanbul grad sa svim njegovim ljepotama i kulturološkim bogatstvima već nekakvo stambolsko, prašnjavo i zapušteno azijsko predgrađe.
Tako smo mi Turci pokazali svijetu ko smo i šta smo. I logičan nam je identifikacijski model, a posebno nam je logično to što ga prakticiramo nepogrešivo okrenuti prema Palama da bi imaginarni "zli Srbin", negdje tamo preko entitetske granice čuo i vidio prkosnu identitesku eksploziju . Ovako niski, tamnoputi i brkati, pravi smo primjer maloazijske krvi, a naša opsjednutost džamijama i svakodnevno silovanje ušnih opni "beskrajno nahajcanim" ezanom svjedoči nepogrešivo o identitetskom profilu orjentalne zabiti. Ishodi genocida sada su jasniji nego ikad. Novosklepana Bošnjačka nacija napokon je odabrala, od svih iole realnih identitetskih opcija, da se uporedi i identificira sa profilom petstogodišnjeg okupatora, a kada se uzme opasnost od formiranja snažnijih identitetskih veza sa npr. Saudijskim Arapima, pa smo onda svi mogli da đipamo okolo u šatorima i podvrnutim tolama, reklo bi se da smo dobro i prošli. Na prijetnju istebljenjem i agresorski stereotip koji izjednačava Bošnjake sa Turcima, Muslimanski etnos (koliko god da ova formulacija smiješno zvučala, ona jeste u ovom kontekstu realna) reagovao je u potpunosti prihvatajući nametnuti orijentalni identifikacijski model...iz prkosa valjda. Kad se već Srbi toliko boje Turaka, nema onda razloga da to i ne postanemo...dakako, najvažnije nam je kako nas vidi naš agresor, poput imaginarnog bijesnog tate koji nas kažnjava bez potrebe, kroz njegove oči formiramo etničko samopouzdanje?!? Sva je onda sreća pa nas Srbi nisu uporedili sa životinjama, danas bi vjerovatno rikali okolo i puzali na sve četiri...premda se ponekad čini da ni od toga nismo pretjerano daleko..
Mahanje iz prašne orijentalne zabiti, crne rupe koja nepogrešivo guta sve što je normalno
Vaša J.
tufahija2 wrote:Da vidim jesam li dobro razumio šta Čedo Pici kaže: Fikret Abdić vam je govorio još 1993 da se potpiše Oven-Stoltenbergov plan o Uniji Republika BiH i nije vam Fikret Abdić kriv što se "VI" ne znate snaći u prostoru i vremenu pa izgubiste Srebrenicu i Žepu, zaratište sami sa sobom, potpisašte podjelu BiH u Dejtonu pa evo hoće braća iz RS da se odvoje. Poslušajte Fikreta Abdića pa možda ujedinite BiH i prime "Vas" u EU i NATO.pici wrote: Jopet si plitak Čedomir to objasnjava 2006 kad su bili ono ko na vlasti .....premijer i predsjednik i nisu bolan Čeda i Kandicka krivi sto se "VI" ne znate snaci u prostoru i vremenu pa izgubiste crnu goru pa kosovo pa evo hoce braca crno gorci da priznadu nezavisnu "Laznu" drzavu Kosovo .....poslusajte Čedu i Kandicku pa mozda "Vas" prime u EU i NATO.
Nego ovo Č i Ć te buni,ha nemore sve po Vuku mora malo i Europejski da bude a smajliji su tu da se smiju takvim plićacima..........
Imao sam nekakav osjećaj da se stidite svog porijekla i jezika, tako da mi je razumljivo da bi ste htjeli izgledati malo više Evropski. Slabo to nekako ide sa glavnim gradom u kome ima više džamija nego u Teheranu.



tufahija2 wrote:Ako ovo ne dokazuje njegovu sposobnost, ja ne znam kakav bi bolji dokaz bio potreban. Ako vi ni nakon ovakvih njegovih poviga njega nećete za predsjednika, onda stvarno nešto nije u redu s vama.
Ako je vjerovati onoj Hrvatici od njegove kćeri, ima problema sa žoharima.pici wrote:tufahija2 wrote:Ako ovo ne dokazuje njegovu sposobnost, ja ne znam kakav bi bolji dokaz bio potreban. Ako vi ni nakon ovakvih njegovih poviga njega nećete za predsjednika, onda stvarno nešto nije u redu s vama.![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
slažem se u potpunosti s tobomkan......neg kako Šef
Kad samo pomisliš koliko je Milošević imao pristalica. A što je Čedi ovoliko opao rejting?pici wrote:Ma hebo Babu on je u Bajbuku nema vise nista od njega druzi se sa žoharimaneg jes cito ovaj biser
![]()
![]()
![]()
Ako Miloševića smaknu s vlasti, ja ću da idem u šumu, u hajduke. Dok u meni ima mađarske krvi boriću se za njega, Srbina, jer je sto posto u pravu.A ono što on radi dobro je za njega, a bogami i za mene.
Mihalj Kertes, april 1991, na RTS-u![]()
![]()
![]()
![]()
tufahija2 wrote:Kad samo pomisliš koliko je Milošević imao pristalica. A što je Čedi ovoliko opao rejting?pici wrote:Ma hebo Babu on je u Bajbuku nema vise nista od njega druzi se sa žoharimaneg jes cito ovaj biser
![]()
![]()
![]()
Ako Miloševića smaknu s vlasti, ja ću da idem u šumu, u hajduke. Dok u meni ima mađarske krvi boriću se za njega, Srbina, jer je sto posto u pravu.A ono što on radi dobro je za njega, a bogami i za mene.
Mihalj Kertes, april 1991, na RTS-u![]()
![]()
![]()
![]()

ma on je trol.komeba wrote:Nije tufahija babinovac nego dodikovac.
nije losetufahija2 wrote:Ovako se to radi, Pijesak:
DUH PALANKE
1. DUH PALANKE DUH JE KOLEKTIVIZMA. ISKUSTVO PALANKE U SVOJOJ SUŠTINI JE PLEMENSKO ISKUSTVO.
2. DUH PALANKE JE MITOMANSKI. KROZ MIT, PALANAČKI DUH, ZAČET U NEPISMENOSTI I NJOME VJEČNO OBILJEŽEN, PRENOSI SETOVE PLEMENSKIH STEREOTIPA NA DOLAZEĆE GENERACIJE.
3. DUH PALANKE DUH JE ZATVORENOG, IZOLOVANOG DRUŠTVA KOJE SE NE RAZVIJA. STAGNACIJA JE U OSNOVI PALANAČKOG DUHA. DUH PALANKE SUŠTINSKI JE SUPROTAN FILOZOFIJI RAZVOJA.
4. LIJENOST JE OSNOVNO STANJE I ULTIMATIVNI CILJ PALANAČKOG DUHA.
5. DUH PALANKE OPSTAJE NA PRINCIPU MASOVNOG ISMIJAVANJA SVEGA ONOGA ŠTO SE OD OSNOVNOG PALANAČKOG STEREOTIPA RAZLIKUJE.
6. DUH PALANKE U OSNOVI JE PORNOGRAFSKI I UŽIVA DA SE SLUŽI MASNIM HUMOROM, PREMDA SEKSUALNOST JAVNO OSUĐUJE.
7. DUH PALANKE MANIJAČKI JE EGOCENTRIČAN, A SEBE SMATRA APSOLUTNO NADREĐENIM SVIM OSTALIM EGZISTENCIJALNIM OBLICIMA. U OSNOVI OVE MANIJE ZAPRAVO LEŽI AKUTNI MANJAK SAMOPOUZDANJA I IZVRNUTA SLIKA O SOPSTVENIM SPOSOBNOSTIMA. U SVRHU ODBRANE NAPADNUTOG EGA DUH PALANKE ODOBRAVA I PROMOVIRA AGRESIJU. AGRESIJA JE JEDNO OD PRIMARNIH STANJA PALANAČKOG DUHA.
8. DUH PALANKE OPERIŠE ISKLJUČIVO SA STEREOTIPIMA KOJE CRPI IZ TRADICIONALIZMA. U OKVIRU OVOG DUHA RODNI STEREOTIPI SE SVODE NA PAR OSNOVNIH KARAKTERISTIKA: PROFIL MUŠKARCA PROFIL JE RATNIKA, HRANITELJA, BRANITELJA ŽENSKE I NACIONALNE ČASTI (U PALANAČKOM SVIJETU ŽENA SE IZJEDNAČUJE SA TERITORIJOM), A PROFIL ŽENE JE ISKLJUČIVO PASIVNI I REPRODUKTIVNI. ŽENA JE PREDSTAVNIK MUŠKARČEVE ČASTI, AKO GA IZNEVJERI, ON OVIM ČINOM POSTAJE DEMASKULINIZIRAN, ODNOSNO UČINJEN IMPOTENTNIM.
9. DUH PALANKE BANALAN JE, SENZACIONALISTIČKI I U OSNOVI NIHILISTIČKI.
10. DUH PALANKE UKORIJENJEN JE I SATKAN U KONTEKSTU SIROMAŠTVA I NEIMAŠTINE, ZATO JE PALANČANIN UVIJEK ULTIMATIVNO MATERIJALISTIČKI ORIJENTISAN. SVE DUHOVNE POTREBE ČOVJEKA ZA NJEGA SU NEPOZNATE. IAKO SE POZIVA NA BOGA, PALANČANIN JE U SVOJOJ SRŽI UVIJEK BEZBOŽNIK.
Potpuno tačno. I to ijekavicom.pesak wrote: nije lose![]()
radomir konstantinovic ?
Eto kako nastaju proročanstva!Filozofija palanke (Filosofija palanke; 1969), delo srpskog filozofa i književnika Radomira Konstantinovića.
Filozofska studija "Filosofija palanke" tumači poreklo i glavne karakteristike palanačkog iskustva, brilijantno, nemilosrdno analizirajući "duh palanke" kao pogled na svet, na život, na stvaralaštvo, ukorenjenost palanke u duhu, u jeziku, "duh plemena u agoniji", onu vrstu egzistencije iz koje su proizašli duhovni infantilizam, ksenofobija i poseban oblik srpskog nacizma. "Filozofija palanke" objašnjava bolje, nego ijedno drugo književno ili filozofsko delo srpske kulturne i filozofske misli suđtinu vladajućeg kulturnog modela u Srbiji devedesetih godina, poreklo i pozadinu dominirajućeg nacionalizma, poreklo i dubinu moralnog pada većeg dela srpske inteligencije koji su okončani u ratnom razaranju i zločinu. Bez poznavanja dela Radomira Konstantinovića nije moguće razumeti tamne strane srpke intelektualne istorije, sve one stranputice i zablude koje su Srbiju dovele u tragični istorijski i kulturni ćorskokak.
Rekli su o knjizi [uredi]
* Latinka Perović, maj 2003: "Objavljena prvi put davne 1969. godine, "Filosofija palanke" počela se više citirati i citirati u poslednjoj deceniji 20. veka. Bilo je potrebno da se duh palanke otelotvori u svim pojedinostima, da bi "Filosofija palanke" postala ključ za razumevanje krvavog haosa u toj deceniji, kao, u suštini, agonije srpske patrijarhalne civilizacije u njenom najnovijem, i najdramatičnijem, sudaru sa modernom civilizacijom." (deo izlaganja sa okruglog stola u Sarajevu povodom 75. rođendana Radomira Konstantinovića)


Direktno i iskreno. Jedini srpski političar kojeg poštujem.pici wrote:Sve dok je u Srbiji budala, ja ne moram da brinem za svoju političku karijeru.
Vojvoda Vojislav Šešelj, predsednik SRS i narodni poslanik, Borba, 18-19. jun 1994