Svaka ti čast čovječe, bilo da si ženskog il muškog roda. Čini se da Tuzla prednjači u svemu od glavnog grada. A ja Sarajevo volim, rođena, ostala ovdje. I sve manje mi se sviđa mentalni sklop ljudi koji su ovdje. Nemam ništa protiv bilo koga, al imala sam priliku živjeti 4 kilometra od prvog naseljenog mjesta koje je brojalo 1800 stanovnika. Ponašala se kako sam uvidjela da neću iritirati ikoga.Pa hajde da nešto uradimo, nek ne prođe sve ovo u praznoj priči. Mislim da je najmanje što možemo uraditi da odemo u ulicu u kojoj žive ti manijaci, najaviti mirne proteste, okupiti se, nešto samo da ne prođe tek tako. Ja ću iz Tuzle doći kad se dogovorite.
Otkako je naš premijer kantona izjavio da je veći Sarajlija od ikoga stidim se. Nije mjerilo ko je rođen u Ferhadiji nego kako se ponaša.
Ne bojim se ja ikoga, jednom se umire, al zar možemo više gledati kako nam djecu kao pse ubijaju? Zar možemo više trpiti i slušati o silovanjima? Je li ostalo išta ljudskoga u nama?
Bijesna sam jer sam sjedila sa majkom pokojnog Denisa i nikada neću zaboraviti njene oči i njene ruke. Ovim sam prekršila svoje pravilo u glavi da uopšte spomenem tu ženu za koju ne znam odakle joj snaga uopšte više da živi, sem zbog čekanja pravde za njenog sina. A ni ta pravda, ako je uopšte bude (i zar je može biti?) neće joj donijeti mir.
Zar poslije rata u kojem su tolike žrtve pale možemo biti ovoliki neljudi?
ovo se zove SHUK GODINE.
) ... humanije neg' batine, postenije neg' sloboda ...
