julisiz es grant wrote:Drago mi je što ste oživjeli temu
Uglavnom, iz niza slučajeva se vidi da, izuzevši prve godine nakon WW2 i razračunavanje sa okupatorima i "narodnim neprijateljima", smrtna kazna u socijalističkoj Jugoslaviji nije izricana olako, niti je smrtna kazna u prvom stepenu zaista značila smrt. Postojali su pravni mehanizmi, tj moglo se žaliti republičkom vrhovnom sudu, potom vrhovnom sudu Jugloslavije, pa čak i ako svi oni odbiju žalbe, postojala je institucija pomilovanja, koju je izricao predsjednik, a od neke godine to je preuzela savezna skupština. Značajno je reći da je viši sud u slučaju smrtne kazne razmatrao slučaj čak i kada sam osuđenik nije želio da podnese žalbu, ako je bilo i takvih. Šanse da presuda "padne" na jednoj od ovih instanci zavisile su od slučaja do slučaja, ali generalno nisu bile male. Ono što se, sudeći iz poznavanja slučajeva, nije opraštalo bilo je ubistvo djeteta i ubistvo milicionera, kao i ubistvo iz seksualnih pobuda.
Istina je da su se takva ubojstva su se najstrože kažnjavala. Dimitriju Gavrilovića, koji je ubio dva milicajca u Beogradu, su strijeljali vrlo brzo. Onu koja je ubila sa sedamnaest godina, siguran sam da su je osudili na smrtnu kaznu (dok je još bila maloljetna, dva tjedna do osamnaestog rođendana) jer je (bez pomoći) ubila svog brata koji je mislim imao deset godina, dok je njezin dečko u suradnji s njom ubio njene roditelje. Dogodilo se u Dugavama, tada relativno novom zagrebačkom naselju. Da se nije desilo krajem osamdesetih, možda bi ju i pogubili, ovako su joj nakon više žalbi preinačili kaznu u petnaest godina zatvora. Bilo je određenih iznimaka, ali u pravilu su se ti zločini najstrože kažnjavali.
Vjerojatno je najbizarniji primjer smrtne kazne i pomilovanja Ilija Živković. 1966. je ubio svoje dijete kako bi mogao lagodno živjeti sa ljubavnicom. Bio je osuđen na smrtnu kaznu, žalio se i bila mu je zamijenjena sa petnaest godina robije. Uvjetno su ga pustili 1978. Iste godine je ubio svoju nevjenčanu suprugu. Osudili su ga na smrtnu kaznu, opet se žalio... na kraju su ga još šest puta osudili na smrtnu kaznu i svaki put je Vrhovni sud poništio presudu. Ubio je dva puta, sedam puta bio osuđen na smrtnu kaznu, i ostao živ.
Zanima me je li ikada u ex yu bila pogubljena osoba za koju postoji velika mogućnost da nije bila kriva. Nije da idem u temu za i protiv smrtne kazne, samo me zanima. Jedini slučaj kojeg se mogu sjetiti bio je s onim koji je osuđen za podmetanje bombe u kinu u Beogradu. Nafi Čegrani tvrdi da su mu namjestili ali njemu smrtna kazna nije izvršena. I ona mala je trkeljala da joj je netko smjestio ali u to čisto sumnjam, a i njoj je smrtna kazna zamjenjena vremenskom.