Zen-budizam, mlada sekta unutar budizma, izraz je jednog još radikalnijeg antiautoritarnog stava. Zen propovijeda da znanje nije ni od kakve koristi ukoliko ne izrasta iz nas samih; ni autoritet ni učitelj ništa nas stvarno ne mogu naučiti, jedino probuditi sumnje u nama: riječi i misaoni sustavi su opasni, jer se lako mogu preobratiti u autoritete, kojima se klanjamo. Treba uroniti u život i iskusiti ga - u tome je vrlina. Sljedeća pripovijetka karakterizira ovaj neautoritarni stav prema najvišim bićima: Bilo je vrlo hladno kad se Tanka iz T'ang-ove dinastije zaustavio u hramu u Yerinji; on skine jedan od Buddhinih kipova, koji su se tamo brižljivo čuvali, zapali ga i ugrije se. Ugledavši to čuvar hrama se žestoko razljuti i povika: »Kako si se usudio zapaliti moj drveni lik Buddhe?«
Tanka počne prekapati po pepelu, kao da nešto traži i reče: »Sakupljam svete sarire (vrsta mineralnog taloga koji se može naći u ljudskom tijelu nakon kremiranja i za koji se vjeruje da je znak svetosti u životu) iz izgorjelog pepela.«
»Kako«, reče čuvar, »možeš dobiti sarire iz drvenog Buddhe?«
A Tanka odgovori: »Ako se u njima ne mogu naći sarire, mogu li dobiti i dva preostala Buddhe za
moju vatru?«
Čuvar hrama je kasnije ostao bez obje obrve zbog toga što se bunio na prividnu bezbožnost Tanke, dok se na Tanku nikada nije sručio Buddhin gnjev (Psihoanaliza i religija - Erih From).
Iako je religija iz budizma se može dosta toga korisnog naučiti
