Vaša poezija

[Meteora]

...

[Atlant]

TEŠKO JE PISATI

Zadnjih dana imam potrebu da pišem,
Želim da pišem o tebi,
Ali teško je...
Ne znam šta napisati,
A da već nije rečeno,
Pogledom kojim te milujem,
Dodirom i osmjehom koji ne pišu,
Ali u savršenom skladu govore o onome što osjećam.

Napisati volim te,
Nedovoljno je,
Napisati moje si sve,
Nedovoljno je,
Napisati bilo šta,
Plašim se nedovoljno je...

Ostaje mi samo da te milujem,
Da šapućem na tvoje uho nježnosti,
Da pogledom opjevam ono što osjećam.

Kada ti falim,
Pogledaj mjesec, pogledaj jednu od milijardu zvijezda na nebu,
Pogledaj onu zvijezdu koju i ja gledam,
Prepoznaćeš je...
Ona ti se s neba smiješi,
Tada je samo tvoja,
Uzvrati joj osmjeh,
I podari joj nježan pogled,
Jer i ona tebe gleda,
Uzvišenu,
Uzvišeniju od samog nebeskog svoda koji krasi.

Zato ostavi poluotvoren prozor,
Ona uživa da gleda te dok spavaš,
Učini joj to...
Gledajući tebe, shvata koliko ima
I koliko nikada neće izgubiti.

Kada je oblaci sakriju,
I ne može stići do tebe,
U džepu svog kaputa pronađi moju ruku,
Tu je da te grije,
I da možeš da je zgrabiš,
Onda kad teško je i čini se da izlaza nema,
Ona nek' bude ti utjeha.

Nađi me bilo gdje,
Neće ti biti teško,
Skrivam se u svim našim sitnicama,
Od znatiželjnih pogleda,
Koji traže odgovor na pitanje zašto si sretna,
A ti šutiš...
Dok čitavo biće pjevuši neku veslu melodiju,
Ja uživam dok je slušam,
I srce treperi u istom ritmu,
A jasna misao postaje konfuzna
U pokašaju da ti objasnim koliko mi značiš...

Zaista,
Teško je pisati o tebi...

[Andrej4MRN7H]

TEŠKO JE PISATI

Zadnjih dana imam potrebu da pišem,
Želim da pišem o tebi,
Ali teško je...
Ne znam šta napisati,
A da već nije rečeno,
Pogledom kojim te milujem,
Dodirom i osmjehom koji ne pišu,
Ali u savršenom skladu govore o onome što osjećam.

Napisati volim te,
Nedovoljno je,
Napisati moje si sve,
Nedovoljno je,
Napisati bilo šta,
Plašim se nedovoljno je...

Ostaje mi samo da te milujem,
Da šapućem na tvoje uho nježnosti,
Da pogledom opjevam ono što osjećam.

Kada ti falim,
Pogledaj mjesec, pogledaj jednu od milijardu zvijezda na nebu,
Pogledaj onu zvijezdu koju i ja gledam,
Prepoznaćeš je...
Ona ti se s neba smiješi,
Tada je samo tvoja,
Uzvrati joj osmjeh,
I podari joj nježan pogled,
Jer i ona tebe gleda,
Uzvišenu,
Uzvišeniju od samog nebeskog svoda koji krasi.

Zato ostavi poluotvoren prozor,
Ona uživa da gleda te dok spavaš,
Učini joj to...
Gledajući tebe, shvata koliko ima
I koliko nikada neće izgubiti.

Kada je oblaci sakriju,
I ne može stići do tebe,
U džepu svog kaputa pronađi moju ruku,
Tu je da te grije,
I da možeš da je zgrabiš,
Onda kad teško je i čini se da izlaza nema,
Ona nek' bude ti utjeha.

Nađi me bilo gdje,
Neće ti biti teško,
Skrivam se u svim našim sitnicama,
Od znatiželjnih pogleda,
Koji traže odgovor na pitanje zašto si sretna,
A ti šutiš...
Dok čitavo biće pjevuši neku veslu melodiju,
Ja uživam dok je slušam,
I srce treperi u istom ritmu,
A jasna misao postaje konfuzna
U pokašaju da ti objasnim koliko mi značiš...

Zaista,
Teško je pisati o tebi...

ova poema gore mnogo je lijepo napisana,bravo pjesnice.. tesko je pisati o tebi,u pokusaju da ti objasnim,kaze;Skrivam te u svim nasim sitnicama,za nekog i nevazne..itd..prekrasna poema..

Distinkcija rekvija za Maju Libre

Pises mi da si obavijena zivotnim maglama
smernicama ceznje
utjelovljena u rascep iskusenja
da ti je krv uzvrela
od telesnog i dusevnog bunila
i da si
kodirana kultom pepela
ugasena u jeku plamena..

Znam, Maja Libre
te bodiljkave zice tabua
i hiljade inijeh srda
sto stoljetnih godina cekanja
da niknu vrhovna cula
u plisanom telu
kroz poglede iskrivljene
na sve strane sveta
svi su te precutkavali
nijekali da postojis
cak u kamenu
dok si ti delila samocu
na osami pescanih dina
i trpela zest
sa rekom i horizontom
odgonetala zagonetke nabujalih strasti
osluskivala munje i divlje vetrove
kisnih jeseni
kradomice bacala bombe osmeha
sizofremim udvaracima
skrivala tajne mojih vrelih pogleda
u haljine sudbine...

[nenadd]

Svoja

U svitanju noći
ili buđenju tuja pod prozorom
u dolasku zime
ili odlasku ljeta uzavrelog od nadanja
osjećam da nisam ona stara
i da ne mogu kao nekada
zvati se samo tvojom
i ničijom.
I tvoja sam
i svoja
i naša
I hoću da budem više svoja
nego tvoja
ali još uvijek naša.

Godine su surove
ne pitaju
ne praštaju
ne čekaju
ne broje
nego straše krv u žilama
i mute sjaj u očima
i gone me
da im se ne predam.

Znaš da sam borac uvijek bila
pa i rat sam preživjela
ako možeš razumi
dao mi je pogled djevojčice
i strast zrele žene.

Tvoja sam
i svoja
i naša
I hoću da budem
više svoja
nego tvoja
ali još uvijek naša.

[ShishMima]

Povratak sjecanja

Veceras nek' noc nosi i rijeci i vrijeme rijekom mraka sto jutru plovi izmedju dlanova tvojih.
Setaju nam sjene
ispod mjeseca u sarenilu noci
plesu sa dushom ,setaju srcem.
Tek jedna mala je zoraa
i pogledaj sad dlanove moje..
u osmijeh se shire.

Blagi smijeh na licu mom
tebe zovu
jer u ovom trenu dirnuo si jednu zvijezdu.
Dodji ,pojavi se i ponesi
sjecanju stavi okov od svjetlosti
nek se siri u talasu nada
da doci se dani
kada sjecanja postaju...sada.

[Andrej4MRN7H]

Svoja

U svitanju noći
ili buđenju tuja pod prozorom
u dolasku zime
ili odlasku ljeta uzavrelog od nadanja
osjećam da nisam ona stara
i da ne mogu kao nekada
zvati se samo tvojom
i ničijom.
I tvoja sam
i svoja
i naša
I hoću da budem više svoja
nego tvoja
ali još uvijek naša.

Godine su surove
ne pitaju
ne praštaju
ne čekaju
ne broje
nego straše krv u žilama
i mute sjaj u očima
i gone me
da im se ne predam.

Znaš da sam borac uvijek bila
pa i rat sam preživjela
ako možeš razumi
dao mi je pogled djevojčice
i strast zrele žene.

Tvoja sam
i svoja
i naša
I hoću da budem
više svoja
nego tvoja
ali još uvijek naša.

ova mi se pravo dopala Dijana,ali i ova ispod tvog stiha, od ove djevojke..drago mi da lijepo pisete poeziju..pozdrav vam za obadvije..

[Andrej4MRN7H]

Povratak sjecanja

Veceras nek' noc nosi i rijeci i vrijeme rijekom mraka sto jutru plovi izmedju dlanova tvojih.
Setaju nam sjene
ispod mjeseca u sarenilu noci
plesu sa dushom ,setaju srcem.
Tek jedna mala je zoraa
i pogledaj sad dlanove moje..
u osmijeh se shire.

Blagi smijeh na licu mom
tebe zovu
jer u ovom trenu dirnuo si jednu zvijezdu.
Dodji ,pojavi se i ponesi
sjecanju stavi okov od svjetlosti
nek se siri u talasu nada
da doci se dani
kada sjecanja postaju...sada.

ova me je posebno zanijela ljepotom,neka se siri u talasu nada,da doci ce dani...

[Andrej4MRN7H]

Mjehuri sapunice

Bila si gotov tu na rubu sna
donosio sam ti vrelo tijelo
poljupcima sumne oblake kise
po vratu
rasipao strast
vodao svjetovima delirijuma
pracen deliricnim dobosima
u srcu,
...a i ti si
u ekstazama bludnicenja urinirala
po meni
medju nogama sline razvlacila prstima...

Kad su te svi ostavljali stajao na tvojoj strani
ti si me bockala zaokama uzasa
ljubomornim scenama
pred ciklusom usirene krvi
trpio ubode,
cak i kad si dusu uzimala
i krala osjecanja tanana
dio srca ledila ledom....



Zapisivao sam ceznje o tebi
opsluzivan oralno vrhunski
sad te
opisujem i cutim hinjski
nema te nigdje ni u pojmovima
maloumnih rijeci
krotke i sazete u ekstaze
s crkavicom bola u grudima
nema te
ni na kapijama srama
razapete nesanice
crkvenih junferica
ni u putu odbjeglih cekanja
ptica selica
na razgranicenju jave i sna
ni tu te nema
u sloganima mojih pjesama
nigjde te nema..

[Atlant]

TAMO

Na ušću Ljubavi,
Gdje se rijeka Ljubavi
Ulijeva u more Ljubavi,
Koje je dio okeana Ljubavi,
Na planeti Ljubavi,
U našem kosmosu Ljubavi,
Urlam: ‘’Mrzim te Ljubavi!!!’’

[jaca22]

TAMO

Na ušću Ljubavi,
Gdje se rijeka Ljubavi
Ulijeva u more Ljubavi,
Koje je dio okeana Ljubavi,
Na planeti Ljubavi,
U našem kosmosu Ljubavi,
Urlam: ‘’Mrzim te Ljubavi!!!’’

tako mnogo i divno receno..

[semir*]

pozdrav svima... eto provedog gotovo sat vremena da procitam par zadnjih stranica.... tesko je izdvajat dobre pjesme kad ih je previse... Atlant pjesme su predobre... evo nova od mene...


podne je grad se zamracio , ljudi brzim koracima napustaju svakodnevnicu
dobro jutro apokalipso, na podnevnom dnevniku zlobni ljudi kaskaju
kisu, led, vjetar i snjeg po nama bacaju stare dugove danas nam naplacuju
gledam majku rasplakanu kako u panici pakira torbu sjecanja na listi posljednju
stari sliku titinu u cvrstom zagrljaju kroz masu nerazumnu pokusava da spasi
ljudi urlicu placu bjeze prema novom gradu, samo ja u strahu uspio sam osmijeh na lice stavit
osmijeh straha, pomjesan sa ledom kojeg neuspjesno preskacem tokom svakog koraka
u gradu poroka atmosfera je stravicna al danas je nova povijest stvorena
nebo iznad kapuljace uprljano je krvlju, crveni se, visa sila kaznjava ljudska stvorenja
bez imalo ljudskosti, nebo se sve vise mraci umjesto sunca danas vidimo dugu crvenih nijansi
i u trenutku kad se osijeca dah smrti, ljudi pokusavaju da se docepaju najvrijednih stvari....

Onaj koktel smijeha i leda pod slomljenu granu me uputio, ukazujuci da sam izgubio korak s vremenom
u trenutku primirja ostao sam sam samo sa nadom i vjerom da borim se sa vjetrom
a on uporno prati me, odvodi na svoju stranu noge vec umorno pocinju da otkazuju
pa sjedam na klupu palim cigaretu i uz perfekciju gledam duboko u tamu
u urlike i plac, u molitve i jad kako panicno trce u podmukli mrak
a svemocni Bog vadi mac, da sa udarcem zadnjim naucimo sto je strah..

A meni i dalje u pameti plave oci pune tajne i poruka jutros primljena
dok pitam se gdje je, moj vjetar saveznik govori da ovo sansa je posljednja
samo kapuljaca zna moj pravac kretanja, njene oci jedine su sto zeli vidjeti prije kraja svijeta
kroz nagomilanu ljudsku bol trcim u pogresnom smjeru i molim Boga samo za jos malo vremena
da je vidim prije nestajanja zagrlim je povodom posljednjeg ispracaja
u njenoj sobi svijeca dogorijela placom kraj doziva
stoji pred vratima u zagrlaju straha moje usne stapa sa svojima
razmisljam mozda ovo nije bozija pogreska, jedino mi je zao sto necu imat vremena na sjecanje prvog poljubca
soba puna emocija, zbog nas dvoje i Bog place sada nad nama, zagrljeni zakoracismo u posljednji ispracaj....

[nenadd]

Negdje u meni

Negdje u meni je tama
skrivena nježnom mrežom,
koju ljubav tka,
koju želja plete,
koju sreća čuva,
i brani mi da plačem,
pušta me da sanjam,
tjera da vjerujem
da u životu uživam.

Nemoj mi dragi lomiti
te niti staklene
na bol srca osjetljive.
Želim da slušam blues
neću da ga živim,
želim da budem sretna,
neću da te krivim.

Negdje u meni je strast
skrivena grubom tkaninom
koju moral tka,
koju slutnja plete,
koju strah čuva,
i brani da te volim,
pušta me da čeznem,
tjera me da ne vjerujem
da u životu uživam.

Nemoj mi dragi kidati
te niti grube
na bol srca neosjetljive.
Želim da slušam blues
šta i da ga živim,
želim da za tobom patim
ne mogu da se krivim.

[Smail Ismic]

LJUBAV

Proganjaš svjetlost na rubovima veličanstvenog života,
Prijanjaš mač o grudi našeg nespretnog ravnodušja,
Pokupit ćeš opet tuđu slavu jer drugačije ne može biti.

Nisam te vidio bijelu,
Niti da oplakuješ mrtvorođenu djecu,
Krv na tvojim usnama dostojno se giba kao jarki zavodnički ruž.

Ti si prva dama Beograda,
Uzgon nečiste strasti koja bjesni praznim zagrljajima.

Pučina si mora bez mjesečine,
Neobjašnjiv sjaj.

[Smail Ismic]

KRIK

Pjesnik,
Vrli, tihi,
Pisac crnih misli,
Krik je svoj napis'o.

Zalud,
Sine žalni,
Nije krik da ga pišeš,
Krik je da ga
KRIKNEŠ.

[Andrej4MRN7H]

Odusevljen sam izborom vasih stihova,hvala vam da ste ih sa nama citaocima podjelili..Smail,Dijana,Semir i Atlanta...
procitah vas pazljivo i vrlo sam ushicen tim vasim poemama,kod ove Dijane pod nikom Nenad,osjeca se lomljava duse i srca,kao kad covjek stoji pred nekim odlucujucim trenutkom,a nema snage..Kod Samira osjecam nacinjenu nepravdu,nezadovoljstvo,nostalgija..kao da je pjesnik daleko od zavicaja.. bas svi pisete izuzetno..pozdrav vam dragi pjesnici..
pisite i dalje ili ako imate u vasim rokovnicima nalijepite nam koju..

[Atlant]

IZGUBLJENA

Moje misli lete ka tebi,
tamo gdje sam te nekada imao i gdje te nikada više neću imati,
vežem ih,
ne dam da idu tebi,
plaču i mole...
Preklinju...
Ali surov sam, nikada okrutniji, prema samom sebi...
Ja ne dam!
Patim...
Ne želim da se sjećam, da osjećam,
hoću da zaboravim...
Ali srce pamti.
Njega ne mogu ni vezati, ni natjerati na drugačije...
Ono je vječno tamo gdje sam te nekada imao i gdje te nikada više neću imati...
Suze,
vrele kao sam pakao,
prže moje lice jer znam da ljubav gubi bitku
i shvatam da snaga nije uvijek presudna za pobjedu...
Ljubav je izgubila...
David je pobijedio Golijata!

[nenadd]

Pjesmica

Trpim već dugo
ljubav me slomi,
teško dišem
i glava me boli.
Tablete pijem
ne pomažu meni
groznica me trese
daj već jednom kreni.

Da ti u oči zaronim
da ti kosu milujem
da ti ruku poljubim
da ti ljubav darujem.

Hoću te danas,
hoću te juče
hoću te sve dok moja zvijezda sja
hoću da ti kažem koliko te trebam
i odjecam riječi volim tebe ja.

Trpim već dugo
ljubav me slomi
ne mogu pisati niti jesti
ne pomaže ništa meni
zaljubljena ja sam
daj već jednom kreni.

[Andrej4MRN7H]

Ponela si me oblakom strasnog bunila
(za Maju Libre)

U ocima pomracenje
nista ne ide bez tebe
u nadolasku adrenalina
domini prepocium puca od nabreknuca
ushicenje uspinje nebu
tvoje uzvrelo telo u bujicama strasti
istim zarom s istim rananama prozima
s toplinom koja me zatice uzdrhtala
pomesali smo i krv i razlike
razgoliceni cesticama bluda
disemo kao pred paklom
vrelim zrakom ljubavi......

i ko zreo nar pukla je stvar u pesmi...

A tvoj pogled sravnjava neverica
tamo na crvenom horizontu purpurnog neba
gde u krletci i krilu ptice sojke
sa tvog vidika
od blagosti do zudnje
vreme nestaje...

U tom pomahnitalom ambijentu
u stvarima i pojavama
jedino oportunost nas spasava
pojave sve govore
a mene boli glava zbog neobuzdane fantazije
formulu srece resavam u tvojim ocima
ovaj put na slikama u mastanjima
zbog tih lepih usana strizem usima..

a zavesa nikako da se podigne…
iz nasih skrivenih tajni u kojima cekamo ljubav....

....... ti, gle! jos ne spavas
zora ce zazorit i tvoj obraz mulatkinje
ljubit ce zrake sunca kradom
kroz membrane tvoje sobe
balzamiran pogled u sanjalackom odru
ko da gledam
obavijena mirisljivim opojem libida
obolom ceznje snovima savladana
pred pozarom strasti utihla
a ptice opet na tvom prozoru
tacno u zoru za nas dvoje
u horu pevaju odu svanuca...

[D14N4]

Takvu me želiš

Zadnji mjesec ljeta
donio je nemir
ušao si u moje snove
u jutra, u dane
bez pardona, bez šablona,
divlje i ružno
bolno i tužno.

Zaustaviću vrijeme,
pokoriti kišu,
obrisati dugu,
poniziti grom,
biću mirna jer me takvu želiš,
biću lijepa da zbog mene patiš.

Nisam te htjela
Bog mi je svjedok
ušao si nepozvan,
u dušu, u misli
bez mogu li, bez hoćeš li
sjajno i bistro,
mračno i čisto.

Skinuću zvijezdu,
dokučiti svemir,
obrisati nebo,
uhvatiti val,
biću jaka jer me takvu želiš,
biću nježna da zbog mene goriš.

[D14N4]

Dobro je isplakati bol

Ne brini zbog mene dragi
dobro je isplakati bol,
na jastuku tvoj lik utisnuti,
u srcu tvoje ime urezati,
suzama svojim novi svijet nacrtati,
pošteniji za tebe,
bezbolniji za mene.

Zauvijek sam tvoja
možda zvuči smiješno,
zauvijek sam tvoja
možda zvuči tužno,
zauvijek sam tvoja
nije ni važno,
sve dok za nas nade ima,
sve dok sanjam isti san,
kažem glasno,
vičem strasno,
pobijedila je ljubav,
tebi pripadam.

Raduj se zbog mene dragi
ma dobro je isplakati bol,
u sumraku tvoj obris ugledati,
u duši tvoj miris osjetiti
suzama svojim novi svijet nacrtati,
bez patnje za tebe
bez sumnje za mene.

[Andrej4MRN7H]

Dobro je isplakati bol

Ne brini zbog mene dragi
dobro je isplakati bol,
na jastuku tvoj lik utisnuti,
u srcu tvoje ime urezati,
suzama svojim novi svijet nacrtati,
pošteniji za tebe,
bezbolniji za mene.

Zauvijek sam tvoja
možda zvuči smiješno,
zauvijek sam tvoja
možda zvuči tužno,
zauvijek sam tvoja
nije ni važno,
sve dok za nas nade ima,
sve dok sanjam isti san,
kažem glasno,
vičem strasno,
pobijedila je ljubav,
tebi pripadam.

Raduj se zbog mene dragi
ma dobro je isplakati bol,
u sumraku tvoj obris ugledati,
u duši tvoj miris osjetiti
suzama svojim novi svijet nacrtati,
bez patnje za tebe
bez sumnje za mene.

Dobra poema Dijana,izgleda zaljubila si se do usiju ..ma lijepo je to osjecanje,cak se covjek vrati u pubertet i ponasa tako..dobro je takodje ispisati osjecaj,bar nek zna papir..heheheheee.pozdrav D!

[Smail Ismic]

PRED PRAZNIM PAPIROM


To što dane i noći spaja,
To što mora i planine vaja,
Katkad glas je tih,
Tiši od dječačkih snova.

To što sreću i tugu tvori,
To što buči, da ne prozbori,
Katkad je stih,
Bez ijednog slova.

Sve svoje na pladanj stavljam,
Neka se na oštrici kali zanijemjela neman,
Ja jesam pjesnik,
I kad pjesama nemam.

[Smail Ismic]

IZGUBLJENA ROMANSA


Sjeo sam pokraj nje.
Klupa u parku,
Voajeri u šumarku,
I ono nešto u zraku.

Znam da je čitala nekog ruskog pisca,
Možda i češkog,
Zapravo samo pamtim da su bile tvrde korice,
I da se smijala.

Nije važno,
i prevažno je.

Ulijećem u shemu,
Nabacujem temu,
Pitam: Što se čita?

Upadam u kliše,
Kaže: Molim vas možete li tiše!

Ja budala gluposti pitam.

Taman da ustanem,
Sa stratišta lešinu odvučem,
Okinu jezik u glavi ludoj.

Gospođice draga,
Što je to s nama,
Da priprost ne znam ja,
Da učeni ne znate vi,
Kako zaslužiti čudo?

[ShishMima]

Povratak sjecanja

Hvala.

Veceras nek' noc nosi i rijeci i vrijeme rijekom mraka sto jutru plovi izmedju dlanova tvojih.
Setaju nam sjene
ispod mjeseca u sarenilu noci
plesu sa dushom ,setaju srcem.
Tek jedna mala je zoraa
i pogledaj sad dlanove moje..
u osmijeh se shire.

Blagi smijeh na licu mom
tebe zovu
jer u ovom trenu dirnuo si jednu zvijezdu.
Dodji ,pojavi se i ponesi
sjecanju stavi okov od svjetlosti
nek se siri u talasu nada
da doci se dani
kada sjecanja postaju...sada.

ova me je posebno zanijela ljepotom,neka se siri u talasu nada,da doci ce dani...

[ShishMima]

Kap


Veceras je kisa osvjezila zrak
blagi vjetar miluje nas
kosa tvoja mokra
kao rosna trava jednog predivnog jutra.

Dlanovi je dodiruju, a prsti njezno miluju celo
i brisu kisu na tvojoj kozi.

Jedna kap ostala je tu
bas tu u cosku oka
gdje pocinje san.

Prilazim ti blize
u susret oku
u susret kapi kise
u susret tebi.

Blizu sam
osjetim taj miris kise na tvojoj kozi
Udisem.
Podizem ruku i
lagano uzimam kap
dok usne spustam na to sneno oko.