Forum Klix.ba

*miara* wrote:

c0de wrote:

The popular urban myth from the war, recycled by Blazevic in her statement to Reuters, is that Icar beef was so vile even cats and dogs refused to eat it. It's certainly possible. But I've traveled a bit since, and Icar is hardly worse than what they serve in school cafeterias or fast-food places in the U.S.

Sa http://grayfalcon.blogspot.com/2007/04/gratitude.html

i ja sam nasla taj blog. kopirala sam ga na ovu temu. molim te, prolistaj malo njegove druge blogove, njegove teorije o srebrenici, hrvatsko-srpskom i bosanskom jeziku, o ratu, kako su bosanci vrsili genocid nad jevrejima...

prolistao, vec na prvom clanku citam kako mi nismo Evropa vec periferija Evrope (!), kako je Kosovo srce srbije (hajmo delije...), i bas svaki paragraf mu zavrsava sa ocitom mrznjom prema muslimanima (koje naziva takozvanim Bosnjaci)...a na njegovom profilu, nakon sto pise da je liberalan, protiv rata i svake agresije, ispod stoji jedan od blogova na cistoj cirilici, blog Сиви Соко !!!!Слободарски политички блог.

Sve receno ko ga pise, Grey Falcon - Сиви Соко....

Thus the Icar monument. "Hey foreigners, how dare you send us non-gourmet food? We are the righteous victims, didn't you know?"

I wonder if those ingrates who made the sculpture, as well as those who will walk past it with an approving snicker, will ever realize that without that help, without those very cans of grade-Q beef, few of them would still be alive? The world owes us nothing. And we owe ourselves the truth.

Sve je rekao u ovih par rečenica. Veze sa realnošću nema-dijasporac .

ladyblue18 wrote: Lunch paketi su bili praznik, sjecam se zelenih zvaka mmm. Imale su pravo fin okus.
Ali meni je iz tih paketi ubjedljivo najukusniji bio neki kolac tvrdi kao marcipan, neke kafenaste boje u masnom bijelom papiru.
To mi je bilo nesto najljepse sto sam ikada probala.
A i kompot od suhog voca mmm.
Tabasko jedan ja mislim i dan danas cuvamo.
(

A mahala provalila u kojim lunch paketima je svinjetina i to se nesto znalo po onim brojevima na samim paketima. Ja cirkusa majko moja kad se podijeli humanitarna i stane trampa.
A sto se ikara tice bio je dobar, ali kad ga zamjenis za 3 kutije Drine sarajevske. Vala ga ja nesto nisam ni dobivao u humanitarnoj, ne sjecam se da sam 5 konzervi pojeo. Sreca pa je bilo mladog maslacka, zare i jaja u prahu.

http://sarajevo.co.ba/opkoljeno-sarajev ... om-muzeju/ - mislim da je ovo stalna postavka; izloženi su krvavi školski dnevnici, raznorazne konzerve, sandukare s gorionicima, akumulatori,dječija pisma, čak i recepti,ratni sleng, pijačni štandovi, najmanje 20 plakata teatarskih predstava...
Mi smo imali i kokošku ispred zgrade i jela je rižu samo iz dlana:) svaki dan je koka zoka nosila po 1 jaje i cijela je zgrada jela ta jaja. Jednom se cijeli komsiluk okupio da gleda kako mačka lovi miša po bašti:) mi djeca smo svi imali modrice od kanistera nas nece unistiti nikakva radioaktivnost ikara, ko sto ce nas dokrajcit kancerogenost namjerno, vjestacki proizvedenog nacionalizma

fosil wrote:

ladyblue18 wrote: Lunch paketi su bili praznik, sjecam se zelenih zvaka mmm. Imale su pravo fin okus.
Ali meni je iz tih paketi ubjedljivo najukusniji bio neki kolac tvrdi kao marcipan, neke kafenaste boje u masnom bijelom papiru.
To mi je bilo nesto najljepse sto sam ikada probala.
A i kompot od suhog voca mmm.
Tabasko jedan ja mislim i dan danas cuvamo.
(

E ove zelene zvake su ti ustvari bili laksativi (to sam saznala 2004 na FTX negdje u brdima Virginije: nakon vjezbe podijelili nam te pakete, i mi krenuli uzeti zvake nakon onog beef stew, kad Lt neki poce vristati: zvake da se ne jedu, dva dana bi bili u sumi u WC- objasnjenje: zato sto u paketu dobijes preko 2000 kalorija, odmah te ustopa, pa onda koristis zvake.) Sad znam zasto niko nije imao problema sa stolicom u ratu...

sodom wrote:

Thus the Icar monument. "Hey foreigners, how dare you send us non-gourmet food? We are the righteous victims, didn't you know?"

I wonder if those ingrates who made the sculpture, as well as those who will walk past it with an approving snicker, will ever realize that without that help, without those very cans of grade-Q beef, few of them would still be alive? The world owes us nothing. And we owe ourselves the truth.

Sve je rekao u ovih par rečenica. Veze sa realnošću nema-dijasporac .

Ma dabogda ga on jeo citav zivot kad mu je tako dobar.

ne znam kakvo bih misljenje o ikar ukusu imo sada, sa ove vremenske distance... dosta tih ratnih kerefeka kojima sam se davio sada su mi manje vise bljak i bezze, ali ikar mi je ostao u sjecanju kao nesto sto sam prilicno gotivio... mozda jer je u svoje vrijeme bio jedini nacin da u prehranu unesem nesto sto lici na crveno meso, mozda zato sto sam u nedostatku bolje alternative sam sebe ubjedjivao kako je ikar mnjam mnjam... svejedno, od mene kapa dole za ikar...
btw, u tom ratnom periodu sam imao macu sa cetiri macica... ona visoka ikar konzerva je izmedju mene i maca dijeljena pola pola i uvijek je bila jagma

i toliko godina nakon unosenja u organizam tolikih kolicina ikar "mesa", ja zdrav prav
trece oko, rep i sise ne racunam

Ja sam ikar mozda 2 puta pojeo, pravio se burek od ikara i nesto se ne sjecam ukusa i dali mi se tad svidjao, ali znam da se u mahali brzo proculo kako je od mog druga tetka, koja je silom prilika zivila tad sa njim, nasla u ikaru rep, kazu bio tanki kao u misha, mozda je neki supljak bio, ali moji su ga od tada mijenjali.
Isto sam cuo da je mackama koje su ga jele dlaka opadala

Od ostale hrane u ratu sjecam se da mi je bila dobra pita od zare, forsirala se i neka pasteta od prezle
dobro je bilo domaceg hljeba vruceg raskomadas popola, pa se poulji, pobiberi i cini mi se i posoli, pola hljeba sam znao pojesti, bas je bilo ukusno.
a poseban trenutak mi je bio kad sam od nane dobio jedno jaje i u fildzanu malo pravog eurokrema, pravo sam jaje pomjesao sa onim u prahu da ga bude vise, eee moje srece tada.... poslije sve kontam joj da hocu opet dobiti
dobio sam i u ratu od rodjaka thomy majonezu, on krenuo preko piste vani i ostavi mi tubu, e jesam je iscjedio, masto sam poslije o toj majonezi, kad je rat zavrsio i kad je hrana bila dostupna samo sta sam jeo bila je majoneza s pomfirtom, dorucak,rucak,vecera majoneza i pomfrit, svega mi proklijo sam bio
u ratu sam cak i golubao probao, bio je fakat ukusan, znam da sam tad govorio isto piletina, ali nisam ga vise nikad pojeo, bilo mi ih zao, a sjecam se da je bilo raje u mahali sto ih je hvatala
dobar mi je bio i feta sir, kikiriki puter, a i jeo sam onaj famozni keks, prvo mi je bio odvratan, ali kad sam vidio da ga sva djeca jedu navalim nekako i ja i svidi mi se, valjda bude samo prvi ruzan

Sjećate li se domaćeg eurokrema od mlijeka u prahu
Ma: ne može nam niko ništa...nek šalju šta hoće, naš stomak će to provariti...i čak će mu biti extra od toga...
najbolji smo

hassena wrote:Sjećate li se domaćeg eurokrema od mlijeka u prahu
Ma: ne može nam niko ništa...nek šalju šta hoće, naš stomak će to provariti...i čak će mu biti extra od toga...
najbolji smo

Reci to kilometarskim redovima na KCUS-u, u Drzavnoj bolnici, po domovima zdravlja, po onokologiji, radiologiji, glandularnoj, plumologiji, itd.

Masa raje je obolila u ratu, samo da odes na izotope i vidis guzvaru u cekaonicama, svaka druga zena boluje od stitnjace, sve od rata.

Meni ništa ne fali, ko drijen...a, il slabo vidim il tih redova nema baš toliko kako ti reče, više imamo problama od posttaumatskog sindroma nego od ikara

hassena wrote:Meni ništa ne fali, ko drijen...a, il slabo vidim il tih redova nema baš toliko kako ti reče, više imamo problama od posttaumatskog sindroma nego od ikara

slabo ti vidis....

samo malo wrote:

hassena wrote:Sjećate li se domaćeg eurokrema od mlijeka u prahu
Ma: ne može nam niko ništa...nek šalju šta hoće, naš stomak će to provariti...i čak će mu biti extra od toga...
najbolji smo

Reci to kilometarskim redovima na KCUS-u, u Drzavnoj bolnici, po domovima zdravlja, po onokologiji, radiologiji, glandularnoj, plumologiji, itd.

Masa raje je obolila u ratu, samo da odes na izotope i vidis guzvaru u cekaonicama, svaka druga zena boluje od stitnjace, sve od rata.

U četvrtak, 3.6.2010.g. na Vlakovu 11 dženaza i 1 sahrana. Preko 3000 ljudi bilo prisutno na ukopima, po mojoj procjeni.

Otkud ovoliko omladine, pa ćelavo? Sve veći broj i žena ima problema sa opadanjem kose.
Zubari, svi, ali baš svi,...Udarnički rade.

Dile wrote:

hassena wrote:Meni ništa ne fali, ko drijen...a, il slabo vidim il tih redova nema baš toliko kako ti reče, više imamo problama od posttaumatskog sindroma nego od ikara

slabo ti vidis....

ja odlično vidim, a vi pretjerujete

hassena wrote:

Dile wrote:

hassena wrote:Meni ništa ne fali, ko drijen...a, il slabo vidim il tih redova nema baš toliko kako ti reče, više imamo problama od posttaumatskog sindroma nego od ikara

slabo ti vidis....

ja odlično vidim, a vi pretjerujete

mozda ti odlicno vidis, ali ne u pravom pravcu. niko ne pretjeruje, iz godine u godinu imamo sve veci broj oboljelih od karcinoma, mi koji smo bili djeca u ratu i sad dobijamo svoju djecu, vecina nase djece se radja sa urodjenim bolestima itd... ne mora to sve biti od ikara, ima tu dosta i zracenja od silnih granata i cega sve ne, ali i hrana je tu imala uticaja

Slažem se, hrana ima uticaja na zdravlje, itekako, ali...po vašem stavu, prije ikara niko nije trebao biti bolestan...znači, malo se pretjeruje, nije za negiranje, ali, da je za sve bolesti kriv ikar..ne mogu to uzeti "zdravo za gotovo"

nije niko ni rekao da iskljucivo ikar kriv... ali u velikoj mjeri jeste. ko je imao kucne ljubimce u ratu, zna dobro kako je ikar djelovao na njih. vecina pasa i macaka koji su ga jeli ostajali su bez dlake... sasvim dovoljan pokazatelj njegove stetnosti

Niko ne kaze da su ljudi bolesni samo od Ikara, vec od kompletne situacije koju smo imali u ratu, a jedno bez drugog ne ide (mislim na hranu+stres+lijekovi i tako dalje)

Da smo jeli samo zaru i podbijel, nebi oboljeli, pa to je zdrava ishrana, moja stara je u ratu imala secer i pritisak ko beba, a prije rata bolovala i lezala po bolnici zbog toga. Cim jedes travu, zdravija ti je krvna slika, ali pitanje je sta smo dobijali u humanitarnoj, kakvo je brasno, ulje, jesul lijekovima prosli rokovi, a trpao nam se bjelosvjetski otpad i hrane i lijekova.

Ikar je samo maskota uzasno nekvalitetne hrane kakvu smo dobijali u humanitarnoj.

Dile wrote:nije niko ni rekao da iskljucivo ikar kriv... ali u velikoj mjeri jeste. ko je imao kucne ljubimce u ratu, zna dobro kako je ikar djelovao na njih. vecina pasa i macaka koji su ga jeli ostajali su bez dlake... sasvim dovoljan pokazatelj njegove stetnosti

Moj macak to nije htio ni jesti, jeo je rizu solo, ali Ikar ne.

To valjda puno govori.

niti u jednom momentu nisam "branila" ikar...uh..gdje bi mi pamet bila, ali moj pokušaj je bio da to ne gledam tako crno, u prvi plan da stavim nas, Bosance, kao supermegamaxi narod, a vi odmah atak na moj vid ...oki, znači, da konstatujem, imamo isti stav..kraj priče...ja ga jela, jela i keks iz vojnih konzervi iz 48', al' imala sreće-ništa mi

miki27A wrote:E ove zelene zvake su ti ustvari bili laksativi

Ne mogu da vjerujem Sta se onog nazvakah
Neki dan naletih na neki fol magazin iz rata, i procitah ovaj recept (prva recenica me odusevila)

I da se pohvalim da sam neki dan (prvi put poslije rata) pojela makarone Izborila sam se sa fobijom

Sto se tice Ikara, ja ga bas gotivila Stoka jedna, cime su nas trovali

Ikar nisam nikada probao jer sam čuo priču da je neko u konzervi našao glavu penisa neke životinje i dan danas ne podnosim faširano meso ukoliko ga mama ne isfašira kući

Lunch paketi su mi ostali u najljepšem sjećanju i znam da je uvijek bio praznik kada su stizali u mjesnu. Da se ima gdje kupiti, sada bih otišao i kupio sve serije od 1 do 12 da se prisjetim tog ukusa. Isto tako se sjećam i leće, leblebije, meda od maslačka, eurokrema, jaja i mlijeka u prahu, jetrenih pašteta koje smo morali jesti da preživimo, raznih jela i poslastica od ničega, UN-ovih vojnika koji su dijelili čokoladice djeci iz transportera na onu famoznu "du ju spik ingliš?", itd...

Pored svega ovoga, najviše mi se u sjećanje urezao hljeb kojeg je otac napravio negdje početkom '92. Nakon odrađene noćne smjene na Trebeviću otišao je u kuću svojih roditelja gdje su bile neke zalihe brašna, napravio hljeb sa nekom lošom germom i hljeb je bio tvrd kao kamen ali se mazao eurokremom iz staklenih čaša kojeg je mama dobila umjesto plate.

BTW. Da li se neko sjeća kako se zvao taj eurokrem? Imao je neku kravicu nacrtanu na etiketi.

NekoIzMase wrote:
Lunch paketi su mi ostali u najljepšem sjećanju i znam da je uvijek bio praznik kada su stizali u mjesnu. Da se ima gdje kupiti, sada bih otišao i kupio sve serije od 1 do 12 da se prisjetim tog ukusa. Isto tako se sjećam i leće, leblebije, meda od maslačka, eurokrema, jaja i mlijeka u prahu, jetrenih pašteta koje smo morali jesti da preživimo, raznih jela i poslastica od ničega, UN-ovih vojnika koji su dijelili čokoladice djeci iz transportera na onu famoznu "du ju spik ingliš?", itd...

Evo ih za kupovinu.

http://www.bhdani.com/arhiva/111/fokus11.htm#f2 wrote:VELIJA KATICA ZA SVE
"Ishrana stanovnistva i pripadnika Armije tokom rata bila je jednolicna, kolicinski nedovoljna, loseg bioloskog sadrzaja, nedovoljne energetske vrijednosti, te cesto higijenski sumnjivog kvaliteta." Sta ima posebno i epohalno novo u ovom dijelu izlaganja nacelnika Veterinarske uprave Vojske FBiH Velije Katice na tribini Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca? Katica, naravno, nije "otkrio Ameriku", ali se potrudio da sakupi podatke od kojih se ledi krv u zilama. Primjerice: da je blizu 40 posto u ratu donirane hrane bilo sa rokom trajnosti koji je istekao (ili bez deklaracije) ili da su gradjani tokom rata unosili oko 50 posto manje hrane od potrebne kolicine. Posebno se vrijednim cini Katicina namjera da sve podatke o ishrani stanovnistva i vojske tokom rata dostavi medjunarodnim organizacijama ne bi li se utvrdilo zasto smo, kako to Katica rece, "jeli jer smo bili primorani". A da bi njegovo izlaganje moglo povuci neke dublje price o odgovornosti tzv. nosilaca ratnih funkcija dokaz je i podatak da se u to doba kontroliralo svega cetiri (!?) posto doniranih namirnica. Ne ulazeci dublje u motive nacelnika Veterinarske uprave Vojske FBiH da se bavi turobnim pokazateljima "tempirane zdravstvene bombe" koju je svijet postavio pod Bosnu, nema sumnje da ce ovakvi izvjestaji pokazati samo dio licemjerne brige za bh. "pokusne kunice", koji su poslusno jeli ono sto su morali. Ali eto, ima i jedna nevjerovatna vijest: legendarni "ikar" svrstao se u red higijenski najispravnijih namirnica. Mozemo mu jedino pozeljeti da, kao takav, ne postane sastavni dio prehrane "osiromasene" Vojske Federacije.

U redu je to za higijensku ispravnost, ali mene interesuje HEMIJSKA ispravnost?

Ne znam za hemijsku ispravnost, ali brate sta sam ga ja u ratu pojeoo...pihhh.. Da je to kancerogeno, radioaktivno i slicno, do sad bi vjerovatno svijetlio na sve strane, ko u onom vicu kad se sretnu dva prijatelja, jedan iz Cernobila, a drugi mu kaze - "otkad te nisam vidio, bas imas osmijeh koji zraci!" Fala Bogu, ziv sam i zdrav, zato, ko god ga je slao, veliko mu, i od srca, hvala!