da,ovo je bash bilo pravo pa u rebro sto bi rekli,ali eto razmisljam kazesh ne bi mi vjerovao,nije mi ni sada vjerovao pa je doslo do ovoga da to i otkrije,mozda je vrijeme povjerenja pred nama,jer on je i prije mene gubio povjerenje i nije nikada ni dosoa u situaciju da nekome vjeruje,uostalom ko kome vjeruje...ali znam,to je samo moje misljenje a realnost je sasvim drugacija,svi se tjesimo da vjerujemo a ustvari smo uvijek na oprezu cak i onda kad kazemo da vjerujemo ,nikad nismo sigurni.Nije ni sad bio prepustiti mi se,bila sam na ispitivanju na posmatranju i sto je trazio to je i nasao,tracak lazi i prevare sto je posljedica nepovjerenje....nisam ni imala puno povjerenje jer smo se malo poznavali i tek smo bili na izgradnji necega jaceg,zato mislim da bismo trebali pokusati ,nije se to desilo nakon ne znam koliko veze ,ali opet i da se tad desilo pa sta,ma ja ipak mislim da se moze samo smo previshe slabi ...nazalost.Mozda ne bi bi ja mogla zaboraviti mozda bi svaki put kad bi ga pogledala vidjela bar jedan mail koji je on vidio ,mozda bi mi uvijek odzvanjalo u glavi,ne znam...prvi put sam u ovakvoj situaciji,toliko je bilo djetinjarija u mom zivotu iako sam vec u dosta zrelim godinama,ali eto prvi put upoznajem ovu stranu zivota...i dosta razmisljam o svemu,bar kada imam snage da mislim...i nekako dodjem do istog zakljucka...vrijedilo bi..

(..
sve mi je jasnije da ste svi u pravu i da cu morati dici ruke od svega i shvatiti ali eto vrijeme mi vishe nista ne znachi pa cu ga sebi uzeti josh malo mada ga nemam ali srce ne moze sad zeljeti sad ne,nismo na dugme nazalost....dati i sebi i njemu vremena da presaberemo sve,vjerujem da ce ono dobro pobijediti ,ono sto je sudjeno,ustvari sve vishe vjerujem u sudbinu ovo mi je pomoglo da masu stvari lakse prihvatim u zivotu jer ni u snu nisam se nadala ovakvoj situaciji,bash nikada da bi se meni idealisti ,borcu za ljubav srecu moglo desiti ovako nesto,ali desilo se....i toliko sam uradila za njega da bi bila s njim ali od boli ne vidi i ne zeli da vidi...nazalost...sve dok se to desavalo ja sam se zaljubljivala u njega,bilo mi je sve bolje s njim ,bilo nam je tako dobro...ali kako god se ovo zavrsilo ja nikad ne bih odbacila ovako nesto i zato mi nije jasno kako razmisljaju drugi,jer sam uvijek polazila od sebe i svojih mjerila ponasanja,kako neko ko je prosao vishe od pola zivota radije zeli ostati sam nego pokusati prevazici tako reci sitnice"i boriti se ...bilo nam je lijepo i ja i on smo dugo cekali da nekog upoznamo..zeljeli smo iste stvari u zivotu ,ja ne zelim vishe da upoznajem ,da istrazujem,u njemu sam nasla toliko toga.....ali vjerovatno ste u pravu....
Lilana wrote:Bilo je ovdje i iskrenih i zajedljivih savjeta ... sumnjam da su ovi drugi poslužili svrsi posta - da Suzani pomognu prevazići situaciju u kojoj je, ali neko očito ima potrebu lične frustracije liječiti osuđujući druge i glumeći kadiju pljujući po nečijim najtananijim osjećanjima.
Suzana - možda ti se moj komentar učini surovo realan, možda ste vi u međuvremenu izgladili međusobne odnose, možda ... ali, čak i ako ti oprosti vjeruj da nikad neće zaboraviti ... i ta tvoja nesigurnost, prevara, nezrelost (nazovi svoju grešku kako hoćeš, ne mijenja to stvar) će se svaki put vratiti kao bumerang u bilo kojoj nelogičnoj situaciji koje nam život svakodnevno servira. On, naime, više nikada neće biti spreman iskreno ti se otvoriti, prepustiti, vjerovati ti... sumnjaće u svaku tvoju riječ, svaki tvoj izlazak, poziv, sms, tvoje kašnjenje, bilo koji kontakt.
Zapitaj se jesi li spremna tako kroz život? Jesi li spremna živjeti pod jednom takvom lupom nepovjerenja? Znam da si sada u svemu ovome najmanje sposobna racionalno razmišljati, tvoje srce hoće njega i sigurno je da može garantirati vjernost do groba. I tu nema dileme, ti si se jednom opekla i nikada više sebi nećeš dozvoliti ni najmanji kiks kojim bi dovela u pitanje svoje dokazivanje vjernosti njemu. Ali time, vjeruj mi, ni najmanje nećeš u njemu umanjiti strah od ponavljanja takve situacije. Jednom izgubljeno povjerenje je kao vrijeme - nepovratno!