Forum Klix.ba

seln wrote:Jah...evo, da i jedan zaostali, patrijarhalni Bosanac nesto kaze.
Stvarno mi nije jasno, kad pogledam svo ovo iz knjiga pokupljeno "znanje", kako su generacije ljudi odgajane prije nas....
uz poneki samar, viku roditelja, tucu sa vrsnjacima.....bez savjeta od nekih dorothy p., zelda m., jane gi ili kako vec.
i vecina su ipak daleko uravnotezeniji, sretniji i sa manje kompleksa od danasnje djece.

koliko si u pravu pokazuje i ovaj forum cesto pokazuje...sve uravnotezeni, sretni i bez kompleksa bosanci...

Evo ja nisam roditelj ali sam u bliskom kontaktu sa dvoje djece (čuvala ih svaki dan od novembra do neki dan zajedno sa njihovom nanom). To su dva dječaka jedan od nepune 4 i drugi od 9 godina, i potpuno su različitih karaktera. Bez bozira na to što je mlađi naviknut da mu se sve pušta, što postiže onim poznatim bacanjem i vrištanjem, a stariji je bezobrazan i više nego što je težak, i teški kontraš, a roditelji ništa ne rade po tom pitanju.
Zamislite majku koja kaže da ona radi (da se ne pitate ima normalno radno vrijeme od 8 i po sati) i da zato nema vremena da odgaja svoju djecu pa su joj zato neodgojena. Otac ionako samo šuti jer je takav tip.

Jedina je situacija u kojoj majka pokušava da odgoji tu djecu barem razgovorom (iako je poprilično prekasno počinjati sada) kada vidi da je mi gledamo čudno nakon što joj stariji kaže da neće da jede sam i neće da jede u terpezariji kao mi već hoće da ga ona hrani ispred TV-a i pri tome je njegova rečenica nešto u stilu ''Neću bona tamo da jedem, jesi li ti normalna glupačo'', a mlađi mrmlja jer još uvijek ne zna da priča i dere se jer mu je stariji ugasio crtani koji po 4 put od jutros gleda (a traje sat i po).
Ne može da ih istuče jer će ih kaže ubiti koliko je nerviraju. Jedino njeno objašnjenje je da su to muškipa moraju biti ''nestašni''. (Nije problem što mi je mlađi išarao zidove po sijeloj kući dokle god je mogao dohvatiti (dijete se izražava ), ali stariji mi je ispisao markerom vrata na sobi iz još uvijek nepoznatog razloga) Dovoljno je reći da je njihova vlastita nana krivac što ih više ne čuvamo jer kaže da su nemogući i neizdržljivi.

Krivim roditelje a ne djecu, za njihovu neodgojenost da se razumijemo.

Neka mi neko objasni zašto ljudi prave djecu ako se poslije ponašaju kao da ih ne žele.

shipak wrote:Evo ja nisam roditelj ali sam u bliskom kontaktu sa dvoje djece (čuvala ih svaki dan od novembra do neki dan zajedno sa njihovom nanom). To su dva dječaka jedan od nepune 4 i drugi od 9 godina, i potpuno su različitih karaktera. Bez bozira na to što je mlađi naviknut da mu se sve pušta, što postiže onim poznatim bacanjem i vrištanjem, a stariji je bezobrazan i više nego što je težak, i teški kontraš, a roditelji ništa ne rade po tom pitanju.
Zamislite majku koja kaže da ona radi (da se ne pitate ima normalno radno vrijeme od 8 i po sati) i da zato nema vremena da odgaja svoju djecu pa su joj zato neodgojena. Otac ionako samo šuti jer je takav tip.

Jedina je situacija u kojoj majka pokušava da odgoji tu djecu barem razgovorom (iako je poprilično prekasno počinjati sada) kada vidi da je mi gledamo čudno nakon što joj stariji kaže da neće da jede sam i neće da jede u terpezariji kao mi već hoće da ga ona hrani ispred TV-a i pri tome je njegova rečenica nešto u stilu ''Neću bona tamo da jedem, jesi li ti normalna glupačo'', a mlađi mrmlja jer još uvijek ne zna da priča i dere se jer mu je stariji ugasio crtani koji po 4 put od jutros gleda (a traje sat i po).
Ne može da ih istuče jer će ih kaže ubiti koliko je nerviraju. Jedino njeno objašnjenje je da su to muškipa moraju biti ''nestašni''. (Nije problem što mi je mlađi išarao zidove po sijeloj kući dokle god je mogao dohvatiti (dijete se izražava ), ali stariji mi je ispisao markerom vrata na sobi iz još uvijek nepoznatog razloga) Dovoljno je reći da je njihova vlastita nana krivac što ih više ne čuvamo jer kaže da su nemogući i neizdržljivi.

Krivim roditelje a ne djecu, za njihovu neodgojenost da se razumijemo.

Neka mi neko objasni zašto ljudi prave djecu ako se poslije ponašaju kao da ih ne žele.

evo citam i pada mi na pamet djeca od moje prijateljice... njih dvoje kao da imaju neki swich pa kad ona prica oni to lijepo swich off ili su toliko bezobrazni da ja ponekad ostanem bez teksta... ona se jadna ubija od posla od radova po kuci a na kraju kad od njih trazi neku glupu sitnicu nastaje rat u kuci.. i cesto cujem to "necu" "daj popusti me" ili jos gore kad ona prica upadice tipa "sta ti je sta to pricas bona" i takve stvari... o psovkama da ne govorim...
u svemu tome mislim da roditelji grijese. jer djeca su onakva kakvim ih ti napravis i naucis da budu... i ja sam bila dijete i ja svojim roditeljima nisam smjela reci "necu" ni kad spavam a ne na javi... i kad oni okom a ja skokom... a zapravo kad malo bolje razmislim mene moji roditelji nisu tukli... mama mozda jednom i tata jednom ali sam to dobro zapamtila... i imala sam sve ali se zano red koje gazda u kuci... sada djecu odgajajaju nekakvim demokratskim metodama eto i dijete ima pravo da kaze sta zeli i ne zeli... ma svaka cast svakome ali kao recimo ta tvoja kojoj dijete sve na kamaru slaze samo jer treba ici za stol jesti je svakako van pameti...

Ni ja nisam smjela reći neću, a nisu me ni tukli. Postoji priča da su jednom roditelji istukli mene i brata kad smo htjeli zapaliti logorsku vatru na sred dnevne sobe, ali ja se ne sjećam batina sjećam se da smo morali poslije ići odmah u krevet iako je bilo popodne i nismo smjeli ustati.
Ova situacija kod nje je užas. Najtužnije je kada je njoj nezgodno što mi to vidimo kako se oni ponašaju prema njoj, a nije joj nezgodno što to rade. UŽAS

shipak wrote:Ni ja nisam smjela reći neću, a nisu me ni tukli. Postoji priča da su jednom roditelji istukli mene i brata kad smo htjeli zapaliti logorsku vatru na sred dnevne sobe, ali ja se ne sjećam batina sjećam se da smo morali poslije ići odmah u krevet iako je bilo popodne i nismo smjeli ustati.
Ova situacija kod nje je užas. Najtužnije je kada je njoj nezgodno što mi to vidimo kako se oni ponašaju prema njoj, a nije joj nezgodno što to rade. UŽAS

ja se uzasavam ne oko toga sto je njoj neugodno vec sto su oni bezobrazni... i kako se ponasaju prema majci svojoj... pa to je strasno... jednom sam joj rekla i nije joj bilo pravo da sam imala zelju tako samar opaliti njenom sinu da mu se zanebesa, jer je mene nerviralo njegovo ponasanje, medjutim ona se malo ljutnula pa sam prestala bilo sto komentarisati... a njih dvoje bi tako namlatila sa sipkicom da im guze budu crvene kao u majmuna...

Nekim roditeljima je dzaba pricati. Oni sebe smatraju prepametnim a svoju djecu ne vide kao probleme, nego to smatraju nekom normalnom pojavom, za koju uvijek imaju objasnjenje. To ide sve dotle, dok djeca ne potcine roditelje, pa roditelji pocinju slusati djecu a ne djeca roditelje. Tako npr. dijete podje u skolu i nece da uci. Ako ga roditelj pita zasto ne uci, on pocinje uslovljavati da mu kupi ovo ili ono, pa ce on onda navodno uzeti knjigu u ruke i poceti uciti. Takva djeca kojima se sve udovoljava nikad ne izvrsavaju svoja obecanja, ali to traze od roditelja. Cemu to sve vodi nije tesko zakljuciti. Sto postaju veci, sve su nesnosljiviji, pa pocinju pomalo potcinjavati i svoju okolinu, prvo manje i slabije od sebe, pa onda svoje vrsnjake koristeci svoje iskustvo i imidz koji su stekli kao problem djeca, sa cime se iz dana u dan indentifikuju. Put ove djece postaje problematican, jer se upustaju u neke stvari koje drustvo osudjuje, bolje receno ne tolerise. Tako imamo maloljetne delinkvente, a kasnije poznate gradske siledzije, ucjenjivace ove ili one vrste.

Problem djecu ne treba cuvati ni za kakve pare. Takvim roditeljima treba odmah dati otkaz uz obrzlozenje zasto. Da li ce se oni ljutiti ili ne to nije vazno ali oni trebaju da znaju, da drugi ne vide njihovu djecu onako kako ih vide oni.

sa odgojem se pocinje cim djete prohoda i progovori...jer ono vec tada sve razumije,upija kao sundjer...tada ,ma koliko je slatko i umiljato treba ga poceti odgajati,so malo strozije to bolje...za sutra..za njega

ja bih volio da me malo odgoji neka od 25 do 35 godina, moze i strogo

Joj, kako se samo grozim malih psovača i onog booooona...čuj mami svojoj boooona reći, a kamoli nešto drugo. Ali ko je kriv? Pa roditelji naravno. Ne mogu ni kad kažu: "joj ne znam na koga je ovoliki arsuz." Pa na tebe bonićko i dragog ti, nije ti preko noći postao takav. A ako se već tako ponaša, to samo znači da je za batine podobro kasno. Ako on sa svojih 9 godina govori majci da je glupača...ali doduše ima mali pravo, i jest glupača kad ga je tako vaspitala, a ćaća mu je zvekan.

ljudi moji da vi znate kako nekoga sa strane to nervira, ono u stilu ih što bi mu ja šipkom preko guze za tako nešto. Znam da bih ja svojevremeno dobila šipkom za tako nešto. Ali valjda je šipka trebala da radi drugi put kad se takvo nešto desi (prvi put opomena i razgovor pa nisam ja siledžija ). Men plaho nervira to što se i dalje ništa ne radi po pitanju preodgoja te djece već se pušta to tako da bude i jedini je komentar

luciferino wrote: "joj ne znam na koga je ovoliki arsuz."

Meni se povraca kad cujem onu recenicu od majke koja na licu ima pacenicki izraz lica "ja mu ne mogu nista"... sta ne mozes jadna ne bila pa nije on tebe rodio vec ti njega Inace se djeci previse popusta... eto sad ce izaci i zakon kako ga ne smijes udariti ni na ulici ni u kuci .. na ulici te kao moze svaki prolaznik prijaviti a kod kuce dijete ce moci da zove sos telefon... pa ti roditelji ce doci u situaciju da kad im dijete ulazi u kucu svi djuture odu iza kauca da se sakriju jer ne zanju kakvog ce mali/mala biti raspolozenja....

gdje si to čula da će to i kod nas biti?

Užas, onda nek obezbijede mnogo psihologa i psihijatara da poslije mogu liječiti te sve silne ljude od sindroma ''ja sam najvažniji na svijetu i niko mi ništa ne smije otkad sam se rodio''

taj zakon je trenutno na nekom usvajanju... pisalo je i po novinama o tome.. da se izbjegne zlostavljanje djece uvode zakon da ih ne smijes tuci... lijepa rijec i gvozdena vrata otvara... ja se samo nadam da cemo do tada imati zakon o maloljetnoj delikvenciji i dom za istu tu djecu jer ako ne onda nek nam je dragi Bog na pomoci


idemo ka Europi ... jupiiiii

a ne razmišljaju o sprovođenju zakonu da spriječi roditelje da šalju onu jadnu djecu dolje na semafor na neđarićima i još ko zna gdje da prose.
stoka

kockica_kockica wrote:Meni se povraca kad cujem onu recenicu od majke koja na licu ima pacenicki izraz lica "ja mu ne mogu nista"... sta ne mozes jadna ne bila pa nije on tebe rodio vec ti njega Inace se djeci previse popusta... eto sad ce izaci i zakon kako ga ne smijes udariti ni na ulici ni u kuci .. na ulici te kao moze svaki prolaznik prijaviti a kod kuce dijete ce moci da zove sos telefon... pa ti roditelji ce doci u situaciju da kad im dijete ulazi u kucu svi djuture odu iza kauca da se sakriju jer ne zanju kakvog ce mali/mala biti raspolozenja....

To samo znaci da je dijete potrebno vaspitati prije nego sto bude sposobno nekoga zvrcnuti na telefon i zaliti se.

AHA
u pravu si,
nećemo djecu učiti kako da koriste telefon
Reći ćemo im da je to žig žig

šalim se, u pravu si
treba prvo svoju djecu vaspitati, pa neće ni biti potrebe za takvim pozivima

Ma vala ako napravi gadan belaj, dobit će po guzici, pa nek proba zvati, ako smije....Doći će meni kući spavati, a ne tom što piše zakone. Ne tebaju meni debilna djeca po kući. Kad gledam one razmažene Amerikance po tv naježim se....

dajte ba ljudi.. ne kaze se bezze batina je iz raja izasla. naravno da neces TUCI dijete za svaku sitnicu ili glupost.. ali sipka po guzi za pojedine stvari je veoma ucinkovita...
cuj ne smijem udariti SVOJE dijete u SVOJ kuci zbog probleme koje je MOJE dijete napravilo... ma mrsh u mp3
da su malog sikiricu i slicne njemu mama i tata koji put isprasili po dupetu, mozda ne bi boli drugu djecu po tramvajima

semmy wrote:

terapija wrote:stapic po guzi ili po dlanu veze sa zlostavljanjem nema, i ko to tvrdi zelim mu od srca da nikada ne dodje u iskusenje

Dakle prestanite kakiti, savrseno se zna sta je nasilje a sa odgoj

slazem se u potpunosti s tobom...ni ja nikad nisam svoje djete krvnicki istukla kao sto to pojedini roditelji rade, ali sipkicom po guzi je dobio u svojih 8 god. zivota samo jednom. sve ostalo jos od pelena rjesavam pricom i pokazalo se ispravnim odgojem....

nemojte mi samo reci da od vas nikad niko nije dobio po guzi sipkicom od roditelja za neki belaj

slazem se. sva ova prica je od ljudi koji nemaju djecu pa ne znaju kako djete zna da izludi.

mericak wrote:Ma vala ako napravi gadan belaj, dobit će po guzici, pa nek proba zvati, ako smije....Doći će meni kući spavati, a ne tom što piše zakone. Ne tebaju meni debilna djeca po kući. Kad gledam one razmažene Amerikance po tv naježim se....

Slucajno poznajem par amerikanskih slucajeva...i sta da ti kazem...STRAVA I UZAS
A znas li sta im je vrhunac kazne? Tzv. time out ilti stajanje u cosku dok ne dodjes tobe.

Nemam djece i nemam namjeru da ih imam.

Dijete je preslik roditelja, njegov scan reprint intelekta i ponasanja, u svakom drugom slucaju - je samo devijacija pozitivna ili negativna, genetska ili patoloska.

Nema pravila u odgoju djece. Bezveze se ljudi opterecuju odgojem, jer jednostavno ne znas sta ce buducnost da da. I sto se vise opterecuju, vise se trude, a novorodjence kao jedinka koja trazi ono najbolje od zivota "iskoristava" situaciju zarad svojih licnih beneficija. To treba posmatrati kroz prizmu jedinke koja zeli da opstane, a opstace po najnizoj mogucoj cijeni. Dakle babo kupi auto djetetu, a dijete trazi stan. Babo plati faks, al' dijete kaze zavrsicu ga ako ces mi kupit stan.
Ne mora ni taj scenario da bude.

Tako je i u trbuhu, sto mu vise ugadjas, pazis ga, gladis stomak, pustas mu muzikicu on izlazi na svijet "obecane ljepote bez granica" a poslije nema pojma u sta se "izvalio" da ne kazem uvalio. To je takva situacija. Htjeli mi to priznat ili ne ali dijete je "parazit" (ovo pod navodnicima) koji raste i razvija se i trazi za sebe najpogodnije tle za svoj razvoj. Kako ces ga izvaspitati i izdresirati ostaje opet od roditelja, koji cesto kazu "ucinio sam sve" a onda se lupa po glavi godinama pitajuci se gdje je pogrijesio.

Najbolja shema odgoja djeteta proizilazi iz vasih najblizih, komsija, susjeda, prijatelja. Posmatrate kako su oni dizali klince i sta su dobili kao produkt vlastitog "truda".

Ono sto definitivno, usudio bih se reci, u ogromnom broju slucajeva "pali" je roditeljska karizma, karizma muskarca i zene koji donesose dijete na svijet. Pa kad otac okom dijete skokom ali bez terora i terorisanja bilo koje vrste. Tog vaspitanja je prije mnogo mnogo vise bilo. Ali eto za neke je to vaspitanje zatucano a za neke je danasnje "moderno" je l te demokraCki odgajat djecu "lijepom rjecju" i "razgovorom". Nabio bih deriste na sred soping centra koje se valja dok ga jadna zena pokusava rijecima da smiri jer ju je neko ubijedio da dijete ne treba tuci. Samo nema niko zivaca kilama a svaki nervni i neuroloski ispad pasivni ili aktivni i dijete i majka zestoko dobro memorisu jos od vremena placente pa natalnog perioda - pogotovo sekundarni ispadi kada pukne roditelj trpeci djetetov teror i izivljavanje ili pak pukne dijete trpeci teror roditelja. Bilo kakav teror da majka prezivi u toku trudnoce ili bilo koju vanjsku akciju koja ce rezultirat teskom i trajnom frustracijom ili negodovanjem, ce se neminovno iako naucno i ne bas dokazano, odrazit' na dijete. Stoga je za roditelja odnosno roditelje najbolje odrzati kvalitetan nivo licne homeostaze kako bi dijete sto zdravije mentalno i fizicki docekalo dolazak na svijet koji puno ne obecava ionako. Ovdje oca namjerno iskljucujem jer otac je prirodno tu samo da oplodi zenu i dobije dijete, ipak je zena ta koja nosi dijete mjesecima, doji ga i u duzem i intenzivnijem kontaktu je sa djetetom. Ali opet i tu ima devijacija.

Jos jedna greska koja se cesto upraznjava je carski rez. Cinom carskog reza se laparotomijom i otvaranjem trbuha uslovnom bezbolno a zapravo teskom traumom dijete oslobadja materice. Samim tim se dijete oslobadja takodjer traume, traume koja je zapravo trebala da bude prvi fizicki trening djeteta pri izlasku na ovaj svijet sto je zapravo dobrodosao proces, jer se tu aktivno ukljucuju pluca pri hipoksiji koja se desi prekidom pupcane vrpce, te se kisik kao otprilike aparatom za disanje, dostavlja djetetu preko placente, zatim prekidom dostave pupcanom vezom dijete pomodri zbog povecanja koncentracije CO2 u krvi, aktiviraju se senzori disanja kicmene mozdine dijete se oslobodi fetalne vode iz pluca, prokaslje i snazno zaplace da bi udahnulo zraka i pocelo da se snabdijeva kisikom disanjem. Plac fetusa nije nista drugo nego snazno disanje. Izbjegavanjem takvog "treninga" da bi "revne" majke izbjegle bol umnogome moze da indirektno i dugorocno bude uzrok razlicitih devijacija mada opet ne nuzno. Dakle i to je dio "vaspitanja".

Kad je dijete hiperaktivno i kada je zivo i puno snage pozeljno ga je od ranih godina dati u bilo kakav sport kako bi visak svoje mentalne i fizicke energije rasprsio kroz sport ili neke druge psihomotoricko-intelektualne aktivnosti, jer jednostavno neki ljudi se i rode sa disbalansom hormona i razlicitim stepenom razvoja psihomotornim sposobnosti tako da je sport odlicno rjesenje koje ce da zaposli dijete te mu dati kvalitetnu zanimaciju kroz koju ce steci svoju homeostazu, licno zadovoljstvo i spokoj.

Sav je kljuc u preusmjeravanju djetetovih intelektualnih i fizickih prednosti i mana prema sferi u kojoj se najbolje osjeca, medjutim to zahtijeva i truda i vremena - za pravog roditelja.

Za onog drugog, mislim da nije ni podoban da ga ima.

mamica papucarka wrote:samo cu reci: -"Lako je tudjim M.... gloginje mlatit" I kad mi neko podje pricat moje dijete ovako, tvoje djete onako". Aggggggghhhh
Djeca su mali ljudi, razliciti karakteri. Ne reaguju sva djeca isto na odredjene situacije.
imam dvoje djece koja su u nekim stvarima potpuno dva razlicita karaktera, dva svijeta.
Dijete se moze bacat zato sto je nervozno, jer je umorno. Moze se bacat cisto iz huje koja je kod 80% djece jedna prolazna faza... itd,itd...
I ko ne moze trpit da moje dijete vrsiti nek razguli.
Kad se ljetos ne posvadjah sa babom u Trznici. Agggggggggggghhh
Kako su samo ljudi sebicni

kako si samo ti sebicna, a uz to si i nekulturna.

ne kaze se dzaba "sipka je iz dzeneta izasla"

Jedno je sipkom po guzi a drugo je samarat dijete. Ja nikad nisam dobio samar, ali sipkom jesam vala i kad sad pogledam i zasluzio sam vecinu slucajeva.
Al mnogo veci problem u odgoju djece su drustveni odnosi zajednice prema kojima se ponasaju i roditelji djece, a ti odnosi su u nas na jednom kretenskom nivou.
U nas djeca nemaju postovanja ni prema kome, jer samo drustvo nikog ne postuje. Mi smo nekada starijim zenama pomagali kad bi nosile teske kese, a danas kad bi i zamolile djecu dobile bi odgovor za infarkta. Cak i ono dijete koje bi i htjelo da pomogne ne bi smjelo jer bi bilo izvrnuto ruglu okoline. Mi smo odgajani u drustvu koje je stimulisalo pozitivne vrijednosti i gojeni smo u drustvu koje je volilo i postovalo covjeka i njegovo dostojanstvo, a danasnje drustvo je prije svega drustvo cija pravila ponasanja kreira najgori sljam i talog ljudskog drustva jer su zajahali na vlast u svim porama drustva i oni su ti koji kreiraju opstu klimu. U svemu tome odgoj djece je jako tezak i gotovo nemoguc (ja se ozbiljno bavim idejom da nemam djecu) i ukoliko i zelite da odgojite dijete kako treba onda gojite nekoga ko odskace od okoline. vi mozete smatrati da je mobitel pogresna stvar u djecijim rukama prije kraja srednje skole, al kad u sestom osnovne mobitel ima cijeli razred onda vi imate problem. Skola uopste vise ne goji dijete niti ona ima neki autoritet nad tom djecom, jer imate roditelje koji dodju u skolu i kazu "Moje dijete ce proci odlicnim". I tacka je to. Nema dalje. Ako ne prodje odlicnim neko moze otici u zrak. Tu pada cijeli autoritet skolskog sistema i skole i nastavnika i pada postovanje ucenika prema skoli i nastavnom kadru i starijima uopste. Nije problem ako neko sipkom istuce svoje dijete ali je veliki problem ako to dijete sa 13 godina ima piercing u pupku i nosi stikle u skolu i vozi skuter. Tu je zakazala cijela zajednica pocevsi od roditelja do skole pa do vanskolskih organizacija i same ulice, RTV-a i stampe. Roditelji svoju djecu dozivljavaju kao male bogove sto djeca naravno i jesu za roditelje, ali ti bogovi po roditeljskom misljenju imaju pravo da jebu u zdrav mozak cijelu okolinu jer su zaboga to njihova djeca. mamica papucarka ako sam dobro shvatio kao kakav je problem ako moje dijete place u trgovini pola sata i kao nekakva se zena drznula da joj prigovori. Prije svega nekulturno je drzati u trgovini dijete koje place pola sata, jer nisi sam na svijetu, a zatim odvedi vani dijete pa mu objasnjavaj i kad se smiri vrati se u trgovinu. To mi se ucinilo kao tipican primjer danasnjih roditelja - moje dijete je bog i svi ima da se pokore njegovom hiru i nervozi. E pa ne moraju i niko to nije duzan da trpi bez razloga. Roditelji kao ti su najveci problem ovog drustva sto se tice odgoja djece.

A sta bi ti mogao znati o djeci

danas wrote:Scena 1:
avion, decko od oko 5 godina u sjedistu vristi -- ocito od huje i bez nekog razloga... u po frke, pocne da udara nogom u sjediste ispred... namjerno... nikakvi upiti niti zalbe roditeljima ne pomazu -- udaranje se nastavlja cijela 4 sata leta... dok se plac i vriska mozda i mogu shvatiti -- sta da se radi sa djetetom koje je dovoljno veliko da shvata sta radi a to i dalje radi -- i to NAMJERNO, sa ciljem da izazove iritaciju putnika oko sebe... a sta tek da se radi sa roditeljima koji hoce da ti otkinu glavu jer -- nemas razumijevanja za njihovo cedo...

Scena 2:
restoran, brunch time... roditelji sa dvoje djece i prijateljima (citaj -- moj suprug i ja ) doruckuju... djeca -- curica od 4.5 godine (koja i dalje nosi diapers/pelene jer roditelji nece da je 'prisiljavaju') i decko od 2.5... ne prestaju da vriste i gadjaju se hranom... kajgana je zavrsila u outmeal-u, voce na podu, so i secer i sokovi i kafa -- prosuti svuda... ovo mladje je na kraju pocelo i da cucla slanik a da roditelji nisu trepnuli niti jedne rijeci rekli... ostali gosti u restoranu su sve to gledali sa zgrazavanjem, ukljucujuci i porodicu japanaca sa djetetom od oko 3 godine -- koje je sasvim pristojno i mirno sjedilo i jelo svoj dorucak, pricajuci sa roditeljima i bakom i djedom... mene je sramota ziva izjela, a kad su djeca -- sva umazana hranom -- pocela da trce po restoranu i vjesaju se po zavjesama, konobar je napokon morao da zamoli roditelje da ucine nesto... imate tri puta da pogadjate roditeljsku reakciju...

Scena 3:
park, djeca se igraju dok roditelji sjede okolo na klupama i paze ih... curicama od oko 3 godine, koje su napravile 'kucicu' i igraju se lutkama prilazi nepoznat djecak od oko 4 godine... posuta njihove igracke i srusi kucu... dvije mame prilaze njegovim roditeljima da pitaju sta se to desava i cemu takvo ponasanje -- samo da bi bile docekane 'na noz'...

od razmazene i neodgojene debilcadi, samo su gori njihovi imbecilni roditelji koji misle da su boga za muda povukli time sto su se rasplodili...

JA TEBE VOLIM

Citizen-X wrote:Nemam djece i nemam namjeru da ih imam.

Dijete je preslik roditelja, njegov scan reprint intelekta i ponasanja, u svakom drugom slucaju - je samo devijacija pozitivna ili negativna, genetska ili patoloska.

Nema pravila u odgoju djece. Bezveze se ljudi opterecuju odgojem, jer jednostavno ne znas sta ce buducnost da da. I sto se vise opterecuju, vise se trude, a novorodjence kao jedinka koja trazi ono najbolje od zivota "iskoristava" situaciju zarad svojih licnih beneficija. To treba posmatrati kroz prizmu jedinke koja zeli da opstane, a opstace po najnizoj mogucoj cijeni. Dakle babo kupi auto djetetu, a dijete trazi stan. Babo plati faks, al' dijete kaze zavrsicu ga ako ces mi kupit stan.
Ne mora ni taj scenario da bude.

Tako je i u trbuhu, sto mu vise ugadjas, pazis ga, gladis stomak, pustas mu muzikicu on izlazi na svijet "obecane ljepote bez granica" a poslije nema pojma u sta se "izvalio" da ne kazem uvalio. To je takva situacija. Htjeli mi to priznat ili ne ali dijete je "parazit" (ovo pod navodnicima) koji raste i razvija se i trazi za sebe najpogodnije tle za svoj razvoj. Kako ces ga izvaspitati i izdresirati ostaje opet od roditelja, koji cesto kazu "ucinio sam sve" a onda se lupa po glavi godinama pitajuci se gdje je pogrijesio.

Najbolja shema odgoja djeteta proizilazi iz vasih najblizih, komsija, susjeda, prijatelja. Posmatrate kako su oni dizali klince i sta su dobili kao produkt vlastitog "truda".

Ono sto definitivno, usudio bih se reci, u ogromnom broju slucajeva "pali" je roditeljska karizma, karizma muskarca i zene koji donesose dijete na svijet. Pa kad otac okom dijete skokom ali bez terora i terorisanja bilo koje vrste. Tog vaspitanja je prije mnogo mnogo vise bilo. Ali eto za neke je to vaspitanje zatucano a za neke je danasnje "moderno" je l te demokraCki odgajat djecu "lijepom rjecju" i "razgovorom". Nabio bih deriste na sred soping centra koje se valja dok ga jadna zena pokusava rijecima da smiri jer ju je neko ubijedio da dijete ne treba tuci. Samo nema niko zivaca kilama a svaki nervni i neuroloski ispad pasivni ili aktivni i dijete i majka zestoko dobro memorisu jos od vremena placente pa natalnog perioda - pogotovo sekundarni ispadi kada pukne roditelj trpeci djetetov teror i izivljavanje ili pak pukne dijete trpeci teror roditelja. Bilo kakav teror da majka prezivi u toku trudnoce ili bilo koju vanjsku akciju koja ce rezultirat teskom i trajnom frustracijom ili negodovanjem, ce se neminovno iako naucno i ne bas dokazano, odrazit' na dijete. Stoga je za roditelja odnosno roditelje najbolje odrzati kvalitetan nivo licne homeostaze kako bi dijete sto zdravije mentalno i fizicki docekalo dolazak na svijet koji puno ne obecava ionako. Ovdje oca namjerno iskljucujem jer otac je prirodno tu samo da oplodi zenu i dobije dijete, ipak je zena ta koja nosi dijete mjesecima, doji ga i u duzem i intenzivnijem kontaktu je sa djetetom. Ali opet i tu ima devijacija.

Jos jedna greska koja se cesto upraznjava je carski rez. Cinom carskog reza se laparotomijom i otvaranjem trbuha uslovnom bezbolno a zapravo teskom traumom dijete oslobadja materice. Samim tim se dijete oslobadja takodjer traume, traume koja je zapravo trebala da bude prvi fizicki trening djeteta pri izlasku na ovaj svijet sto je zapravo dobrodosao proces, jer se tu aktivno ukljucuju pluca pri hipoksiji koja se desi prekidom pupcane vrpce, te se kisik kao otprilike aparatom za disanje, dostavlja djetetu preko placente, zatim prekidom dostave pupcanom vezom dijete pomodri zbog povecanja koncentracije CO2 u krvi, aktiviraju se senzori disanja kicmene mozdine dijete se oslobodi fetalne vode iz pluca, prokaslje i snazno zaplace da bi udahnulo zraka i pocelo da se snabdijeva kisikom disanjem. Plac fetusa nije nista drugo nego snazno disanje. Izbjegavanjem takvog "treninga" da bi "revne" majke izbjegle bol umnogome moze da indirektno i dugorocno bude uzrok razlicitih devijacija mada opet ne nuzno. Dakle i to je dio "vaspitanja".

Kad je dijete hiperaktivno i kada je zivo i puno snage pozeljno ga je od ranih godina dati u bilo kakav sport kako bi visak svoje mentalne i fizicke energije rasprsio kroz sport ili neke druge psihomotoricko-intelektualne aktivnosti, jer jednostavno neki ljudi se i rode sa disbalansom hormona i razlicitim stepenom razvoja psihomotornim sposobnosti tako da je sport odlicno rjesenje koje ce da zaposli dijete te mu dati kvalitetnu zanimaciju kroz koju ce steci svoju homeostazu, licno zadovoljstvo i spokoj.

Sav je kljuc u preusmjeravanju djetetovih intelektualnih i fizickih prednosti i mana prema sferi u kojoj se najbolje osjeca, medjutim to zahtijeva i truda i vremena - za pravog roditelja.

Za onog drugog, mislim da nije ni podoban da ga ima.

Hmmm... interesantno glediste... iako se ne slazem sa svime, moram priznati da si velikim dijelom u pravu...
Dio o autoritetu pogotovo... meni dan danas kad stari zagalami nesto se sav stresem, a odnosi su nam fizicke snage danas takvi da kad bi ga (gluho bilo) osamario izvrnuo bih ga s nogu...