Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
xyz2007 wrote:Vidim mi stalno pricamo o nekoj ljubavi. Po meni pravo pitanje je a koliko ste vi spremni da se borite za ljubav?
Na sta ste sve spremni da sacuvate, zadrzite, vratite ljubav svog zivota?
Koliko ste spremni i kako se borite za tu ljubav?
Da li se uopste borite?
Sve bih ucinila za osobu koju volim. Ali da ga vratim ne bih mrdnula ni prstom. Moje misljenje je to da se za ljubav uvijek treba boriti. Ja bih prije rekla podgrijavati dok si u vezi sa tom osobom. Poslije nacinjene 'stete' ispravljati krivu Drinu nema svrhe, bar kod mene. Imam povjerenje sve dok se ne uvjerim u suprotno, a onda je razlaz.
Odavno nisam ostavio ni jedan post na forumu, ali na ovaj moram odgovoriti: SVAKA ČAST! Jednom izigrano povjerenje je teško nadoknadiva šteta, a bez povjerenja nema ni veze.
mojgrad wrote:Sve bih ucinila za osobu koju volim. Ali da ga vratim ne bih mrdnula ni prstom. Moje misljenje je to da se za ljubav uvijek treba boriti. Ja bih prije rekla podgrijavati dok si u vezi sa tom osobom. Poslije nacinjene 'stete' ispravljati krivu Drinu nema svrhe, bar kod mene. Imam povjerenje sve dok se ne uvjerim u suprotno, a onda je razlaz.
Slazem se sa tvojim postovima-komentarima i ovim tekstom zelim dati neko svoje videnje sta znaci uopste boriti se u ljubavi...Jer ako volis, onda se i boris za radost, srecu, osmijeh, voljene...
Cesto patimo od ceznje a da pri tom nikada i ne promislimo da bi mozda sitost za ruzom koju zeljesmo posjedovati bila za nas propast i da je dobro sto prepoznasmo da nam mirisi dusa nisu isti. Da nam ljubav nije ista. Da nam želja da starost provedemo brinuci jedno o drugom nije ista. Da voljenom ili voljenoj nije stalo do nas onoliko koliko mislimo, koliko se nadamo i želimo. Da ne volimo istom jacinom, da onaj drugi ne sagara, da ne sanja zajednicke snove i ne dotice ga ljubav kao nas. I ne boli kao nas. Ne može se iskreno voljeti a da ti nije stalo do svake suze voljene. Ili svake suze srca voljenog. U kojoj je komadic duše i srca. Da ti nije stalo da li je sretna ili tužna i da ne želiš da budeš uvijek, stalno uz nju. I da ti je ma koliko bio, uvijek malo. I da njoj nije stalo da ga što cesce viđa, u njegovom zagrljaju se grije. Da te ne boli svaki njen bol. Da nju ne boli tvoj bol. Ne može se iskreno voljeti ako ti je bilo šta prece od voljene. I ako je njoj bilo šta prece od tebe. I ako je njoj bilo šta važnije od tebe. Kažeš mora tako, voliš ali situacija, okolnosti, barijere, prepreke, ona također kaže mora tako. A znaš da ne mora i nikada nije moralo. I da je to stvar izbora, voljenja, ljubavi. I nicega drugog. Ako nije razlog ovaj, jeste onaj i tako unedogled. Razlog je što ne voliš toliko da bi bio spreman sve žrtvovati za nju za ljubav prema njoj... Za ženu koju kažeš da je voliš i želiš. Zašto kod istinskih zaljubljenih ne mora tako? Nego se svakim dahom bore da budu zajedno. Raduju se susretu, hiljadu poljubaca tada razmijene, miluju obraze jedno drugom, jer ko zna kada ce se ponovo vidjeti...Osjeti to voljeni i voljena. Srce uvijek zna. Trce, streme, i žive za susret za viđenje. Nije važno da li on traje minut, ili sahat ili dan, da li je samo u prolazi vidi i osjeti njen miris i samo se cutke ocima poljube. Bolno je nekome reci volim te, ugrijati svaki njen osjecaj, najjacu vatru strasti upaliti, nadu joj u srce položiti, znati šta ciniš, ili šta ti cini, a potom ograditi se svjetovnim preprekama. Ili nahraniti svoje srce, otici, a voljenog ili voljenu ostaviti u cežnji i bolu da izgara.
Srce se pita, pa ako me voliš zašto se ne boriš za mene, zašto zajedno sanom ne podijeliš svoju nemoc, svoje strahove, slabosti, zebnje, probleme...
Ne traži voljena da ti nemoguce uciniš. Razumije ona, poima, želi da idete korak po korak, koracima u kojima osjeca tvoju ljubav i želju. U Ljubavi se živi, diše za voljenu i voljenog. I nema nemoguceg, nema te prepreke koja se ne može zajednicki savladati, otkloniti, prevazici. Nema! Ako se istinski voli i želi to. Ostalo su laži. Šta znaci reci volim te jako, ali... Ne, ne voliš jako. Ne boris se za ljubav... Koja to žena ne bi cekala voljenog ako zna da se za nju istinski svim svojim bori. I koji muškarac ne bi sve ucinio da voljenu svoju ako ga istinski voli, dovede do kraja staze u kojoj ce zauvijek biti njih dvoje zajedno? Ustaje se i liježe s mislima o njoj ili o njemu. Jede se, hoda, svaki posao se radi sa mislima o susretu, spoju, viđenju. Sve se izdržava sa mislima kako ceš biti sa njom, kako ceš biti sretan držeci je u svom zagrljaju. Svoju ljubav. Ženu koja te voli. Koja te želi. Kojoj si sve. Koja te razumije, osjeca, koja je uz tebe zajedno u svemu i svojom radoscu i svojim bolom.
Kazemo cesto da je do nje. A zaboravljamo tada da jabuka nikada nije pitala nikoga da se uzbere..Niti je pcela pitala cvijet da sleti na njega? Jabuka svojom ljepotom i mirisom traži oci koje ce prepoznati u njoj ljepotu i uzbrati. Bori se onaj i bori se ona koja istinski dane provodi u mislima kako da te vidi, osjeti dodirne, kako da bude s tobom makar koliko jedan dah...Ona ili onaj s kojm dijeliš sva svoja osjecanja, svaku tajnu, nemoc, bol, radost, svaku želju i san. Onaj ili ona koja kao i ti dijeli sve isto s tobom. I zajedno u tim šapatima srca, ljubavnim valcerima tijea idete svojom stazom stvarajuci uslove da u svojoj ljubavi budete zauvijek zajedno. Bori se onaj koji ce u svemu stati iza voljene. Bori se ona koja ce u svemu biti uz tebe. Jer si njen, jer je tvoja. Jer je voliš, jer te voli. Ne rijecima, nego djelima. Voli te ona koji ce te u svemu zaštititi, u svemu cuvati. Voli te ona kojoj si najpreci, najvažniji, kojoj dani prolaze za trenutak proveden s tobom, kao i tebi. Kako možeš voljeti a svaki sekund ne misliti na voljenu, a njene usne, rijeci, glas, miris, ruke, njen hod, nacin kako zabaci kosu, kako nogu preko noge stavlja, kako se umiva, cešlja, smije, sminka, sreduje, kako ti negoduje, na njenu vrelinu daha, oci koje sjaje u zadovoljstvu, na sve ono što je cini i što je ona. Kako možeš proci kraj cvijeca a ne pomisliti kako bi se obradovala i osmjehom te darovala da joj ga doneseš. I znam ja, jako dobro znam, da se nekad ne može, ali može joj se reci da ne strepi i ne živi u mislima šta se desilo, zašto se ne javljaš, zašto cutiš, možeš joj reci ma šta god a je u pitanju i reci da ceš moci i da želiš i ciniš sve možeš joj kazivati šta ciniš, kako, na koji nacin, kako se osjecaš i kako želiš istinski da budeš s njom. Znace ona da li to istina da li je voliš. Osjetice ona. Razumjece te. Bice uz tebe i pomoci ti u tome. Ne ostavljaj je nikada u mislima o vama, da joj zebnja nutrinu bolom jede. Ili budi pošten i otiđi. Jer se ne boris...Je ti nije stalo...Jer volim te ne prate tvoja djela... Pusti je neka njena krila srca lete nekome ko zna bolje nego ti, nekome ko ce je istinski usreciti, u svemu se za nju cijelim sobom boriti, nekome kome je više od tebe stalo do nje, nekome kome je ona najvajznija, kome je ona sve...do svega njenog, kada ti ne možeš, neceš, ne umiješ ili ne znaš. Ne veži je njenom slaboscu za sebe, jer jako dobro znaš da sniva, da se nada, da po bezbroj puta u mislima vraca svaki vaš razgovor tražeci u njemu nadu u vas dvoje. Koju ti ne misliš srcem. Jer da misliš rekao bi ti to njoj, borio se za vas, ma koliko trajala ta borba i ma koliko bila duga i bolna.. Makar život proveo u borbi sa svim da budete zajedno. Rekao bi joj sve, znala bi ona da je voljena i cekala bi te da živi deset života. I ti bi nju cekao.
Nekada ostane covjek postiden borbom i istinskom snagom ljubavi njega ili ne...Istinski do dna duše postiđen njihovom jacinom i snagom. Ljubavima u kojima je smisao, svrha, cilj, san, želja, samo on i samo ona. Koji vole mislima, tijelom, ocima, rijecima, željom, svakim snom. Svakim pogledom, drhtajem, strepnjom, suzom...
Ljubav je najveca hrabrost. Za nju se boriti svim svojim bicem, u njoj sagarati i ceznuti, sa svim njenim stanjima koja nam donosi živjeti, njoj se u cjelosti predavati. Hrabrost je i reci ja ne znam, ne umijem, ne smijem i otici. I nositi svoj bol sa sobom nositi svoju nemoc sa sobom, kad nisi za ljubav njenu se zelio boriti... Biti hrabar pa živjeti s tim da se nisi zelio boriti za nju... Ne prebacivati bol i krivnju njoj. Time što joj ne kazuješ istinu ostavljajuci je da se kao svijeca topi u nadi, ostavljajuci je da sniva i da se nada jer te voli. Jer sniva ona onoliko koliko ti ne možeš zamisliti. I nada se svakoj tvojoj rijeci, u svemu pronalazi nadu za vas dvoje. A ti? Šta ti ciniš? Tebi drago što te voli!? Što si voljen! Svoju nemoc placaš njenim suzama, njenim bolom. I svoj ego s njenim nocnim suzama srca hraniš, dok ona polahko topeci se u nadi sagara. Budi hrabar i suoci se sa svojom nemoci i ne htjenjem. Budi castan. Budi plemenit. I to je ljubav, jaca od one koju misliš da imaš. I budi iskren prema njoj. Uvijek i u svemu i u svakom svom stanju. Jer znaš da je i ona prema tebi. Ne mora ti ona reci. Znaš to jako dobro u njenim ocima, u mirisu, u nacinu kako te strasno ljubi, u njenom dahu i uzdahu, u njenoj tuzi, u njenoj želji, u svemu njenom. Voli srcem, voli je kada ti preda i tebi na cuvanje daruje sve svoje. Veliko je to. Da ti srce, dušu, tijelo, sve svoje tebi daruje. da ti vjeruje, da se uzda u tebe. I ne traži ona od tebe da uciniš nemoguce, ali traži da zna, da osjeti, da je voliš, da ti je stalo do nje, da zna da i ti osjecaš njenu ljubav. Da se boris, da ti je stalo...Zna ona da ti nije lahko, ali nemoj to kriti od nje. Zna ona, ali i znace ako to podijelis s njom da je voliš i da se boriš za vas dvoje. I ne brini, otvorice Ljubav sve svoje kapije hrabrima, iskrenima, casnima, jer Ljubav je uvijek nagrađivla svaku cistu misao, osjecaj i želju. Jer niko nije sretniji i nicemu se nebo više ne raduje nego vašoj sreci. I ono ce vam ukloniti sve prepreke i kišu suza pustiti gledajuci vašu ljepotu i snagu Ljubavi. Ljubav se živi i diši. Ono sto volis, to i cuvas, pazis, stitis...Boris se za nju, jer ona je tvoja ljubav...ona je tvoja voljena...
ma jok ponekad kad nadem vremena istresem svoje misli o necemu...A dopadaju mi se stavovi i postovi autora ove teme, pa samo htjedoh ovoj lijepoj temi dati neko svoje videnje
ma jok ponekad kad nadem vremena istresem svoje misli o necemu...A dopadaju mi se stavovi i postovi autora ove teme, pa samo htjedoh ovoj lijepoj temi dati neko svoje videnje
Svaka cast na stilu pisanja!Citala sam tvoje potove i imas jedno veliko BRAVO od mene na tvom iznosenju misli....Covjece kao pisac
xyz2007 wrote:Vidim mi stalno pricamo o nekoj ljubavi. Po meni pravo pitanje je a koliko ste vi spremni da se borite za ljubav?
Na sta ste sve spremni da sacuvate, zadrzite, vratite ljubav svog zivota?
Koliko ste spremni i kako se borite za tu ljubav?
Da li se uopste borite?
Evo ja sam sad u fazi da se borim za ljubav, razlog tome je sto smatram da jos uvijek postoji izmedju nas.
Prva dva mjeseca od priznanja mog dragog da ima drugu borila sam se razgovorom..... prica prica i samo prica ... cak sam razgovarala i s trecom osobom ( ljubavnicom) ali sad vidim da u takvim situacijama ipak lijepa rijec i neka vrsta razumjevanja ne pomazu jer tek kad pocnes primjenjivati "silu" ljudi se dozovu pameti na zalost ali je tako
boriti se moze samo zajedno, mozda jedno nekad manje, drugo nekad vise, ali samo zajedno...samo taj nacin obecava pobjedu, zajednicku...zajednicki cilj, zajednicki interes, dvoje ste, a opet jedno, mozete sve zajedno...eh..
onako wrote:
...Bolno je nekome reci volim te, ugrijati svaki njen osjecaj, najjacu vatru strasti upaliti, nadu joj u srce položiti, znati šta ciniš, ili šta ti cini, a potom ograditi se svjetovnim preprekama. Ili nahraniti svoje srce, otici, a voljenog ili voljenu ostaviti u cežnji i bolu da izgara.
Srce se pita, pa ako me voliš zašto se ne boriš za mene, zašto zajedno sanom ne podijeliš svoju nemoc, svoje strahove, slabosti, zebnje, probleme...
Ne ostavljaj je nikada u mislima o vama, da joj zebnja nutrinu bolom jede. Ili budi pošten i otiđi. Jer se ne boris...Je ti nije stalo...Jer volim te ne prate tvoja djela... Pusti je neka njena krila srca lete nekome ko zna bolje nego ti, nekome ko ce je istinski usreciti, u svemu se za nju cijelim sobom boriti, nekome kome je više od tebe stalo do nje, nekome kome je ona najvajznija, kome je ona sve...do svega njenog, kada ti ne možeš, neceš, ne umiješ ili ne znaš. Ne veži je njenom slaboscu za sebe, jer jako dobro znaš da sniva, da se nada, da po bezbroj puta u mislima vraca svaki vaš razgovor tražeci u njemu nadu u vas dvoje. Koju ti ne misliš srcem. Jer da misliš rekao bi ti to njoj, borio se za vas, ma koliko trajala ta borba i ma koliko bila duga i bolna.. Makar život proveo u borbi sa svim da budete zajedno. Rekao bi joj sve, znala bi ona da je voljena i cekala bi te da živi deset života. I ti bi nju cekao.
Nekada ostane covjek postiden borbom i istinskom snagom ljubavi njega ili ne...Istinski do dna duše postiđen njihovom jacinom i snagom. Ljubavima u kojima je smisao, svrha, cilj, san, želja, samo on i samo ona. Koji vole mislima, tijelom, ocima, rijecima, željom, svakim snom. Svakim pogledom, drhtajem, strepnjom, suzom...
Joj kako lijep tekst. Ne smatram se pretjerano osjetljivom osobom, ali ovaj tekst je tako dodirnuo moju dusu...
Kao da prica o mom zivotu. Sjedim u kancelariji i placem. Tako lijepo, toliko iskreno, toliko emotivno..naboj svih ljudskih emocija koje visoko cijenim. Svaka cast! Hvala autoru
onako wrote:
...Bolno je nekome reci volim te, ugrijati svaki njen osjecaj, najjacu vatru strasti upaliti, nadu joj u srce položiti, znati šta ciniš, ili šta ti cini, a potom ograditi se svjetovnim preprekama. Ili nahraniti svoje srce, otici, a voljenog ili voljenu ostaviti u cežnji i bolu da izgara.
Srce se pita, pa ako me voliš zašto se ne boriš za mene, zašto zajedno sanom ne podijeliš svoju nemoc, svoje strahove, slabosti, zebnje, probleme...
Ne ostavljaj je nikada u mislima o vama, da joj zebnja nutrinu bolom jede. Ili budi pošten i otiđi. Jer se ne boris...Je ti nije stalo...Jer volim te ne prate tvoja djela... Pusti je neka njena krila srca lete nekome ko zna bolje nego ti, nekome ko ce je istinski usreciti, u svemu se za nju cijelim sobom boriti, nekome kome je više od tebe stalo do nje, nekome kome je ona najvajznija, kome je ona sve...do svega njenog, kada ti ne možeš, neceš, ne umiješ ili ne znaš. Ne veži je njenom slaboscu za sebe, jer jako dobro znaš da sniva, da se nada, da po bezbroj puta u mislima vraca svaki vaš razgovor tražeci u njemu nadu u vas dvoje. Koju ti ne misliš srcem. Jer da misliš rekao bi ti to njoj, borio se za vas, ma koliko trajala ta borba i ma koliko bila duga i bolna.. Makar život proveo u borbi sa svim da budete zajedno. Rekao bi joj sve, znala bi ona da je voljena i cekala bi te da živi deset života. I ti bi nju cekao.
Nekada ostane covjek postiden borbom i istinskom snagom ljubavi njega ili ne...Istinski do dna duše postiđen njihovom jacinom i snagom. Ljubavima u kojima je smisao, svrha, cilj, san, želja, samo on i samo ona. Koji vole mislima, tijelom, ocima, rijecima, željom, svakim snom. Svakim pogledom, drhtajem, strepnjom, suzom...
Joj kako lijep tekst. Ne smatram se pretjerano osjetljivom osobom, ali ovaj tekst je tako dodirnuo moju dusu...
Kao da prica o mom zivotu. Sjedim u kancelariji i placem. Tako lijepo, toliko iskreno, toliko emotivno..naboj svih ljudskih emocija koje visoko cijenim. Svaka cast! Hvala autoru
I ne brini, otvorice Ljubav sve svoje kapije hrabrima, iskrenima, casnima, jer Ljubav je uvijek nagrađivla svaku cistu misao, osjecaj i želju. Jer niko nije sretniji i nicemu se nebo više ne raduje nego vašoj sreci. I ono ce vam ukloniti sve prepreke i kišu suza pustiti gledajuci vašu ljepotu i snagu Ljubavi. Ljubav se živi i diši. Ono sto volis, to i cuvas, pazis, stitis...Boris se za nju, jer ona je tvoja ljubav...ona je tvoja voljena...[/quote]
Aj, naježih se...
Hvala što ovo podijeli sa nama!
Treba se boriti, a ako ne ide, onda treba pustiti jer je i to jedan način borbe!
" I ne brini, otvorice Ljubav sve svoje kapije hrabrima, iskrenima, casnima, jer Ljubav je uvijek nagrađivla svaku cistu misao, osjecaj i želju. "
ovo je opsta misao o ljubavi ,a ne konkretna misao o borbi za ljubav svog zivota,jer ta is taljubav se mora obostrano boriti za nasu ljubav,inace nema logie ni efekta se boriti za ljubav ,jer ljubav nije jednosmjerna ulica
nevjerovatno je kako se u zenskom bicu sudaraju dvije tako oprecne stvari kao sto su superutopisticka romantika u teoriji i surovi pragmatizam pri donosenju konacnih odluka.
Odavno nisam ostavio ni jedan post na forumu, ali na ovaj moram odgovoriti: SVAKA ČAST! Jednom izigrano povjerenje je teško nadoknadiva šteta, a bez povjerenja nema ni veze.
