Baby Blue wrote:Al i vi znate zakuhati za par dana, to je cudo jedno... A taman sam se odmorila
Helem, iako ste vec u svjetlosnim godinama udaljeni od teme, ja cu malo o njoj. Koliko vidim sve se opet pretvorilo u rat superiornosti vjernika ili nevjernika, kako iz cijeg ugla. Nekog smeta sto mu kolega ima sat vremena slobodno za dzumu, a kolegu smeta sto ovaj serbez jede za Ramazan
. Pricati o cuvanju vjere samo za kucu je vise nego smijesno. Religija i politika nikad u historiji nisu bile odvojene, nekad su se vodili vjerski ratovi i tako krojila politika, nekad je vjera instrument politike ili upravlja iz sjene, ali uglavnom uvijek je postojala neka veza.
E, sad, u demokratiji svako ima neka prava
i svi su istovremeno ugrozeni
. Btw, od demokratije i ugrozenosti svih vrsta i podvrsta mi se dize kosa na glavi. Ovima koji ne vjeruju smeta sto neko ne krije da klanja, da posti, ide u crkvu, nosi ambleme, bradu, maramu... Te zaostali su, te glupi su, te neobrazovani... Helem, cini mi se da tu neki ateisti osjecaju neku vrstu superiornosti kako oni nisu dio nekog tora, pametni su, sve znaju itd. S druge strane, vjernici iz ovih ili onih razloga ne kriju sve to, pa ponosni na to, pa ne kontaju ove sto ne vjeruju, i s druge strane oni njih na neki drugi nacin smatraju glupim, neduhovnim itd., sto s druge strane njima daje neki osjecaj superiornosti.
Pitanje je gdje je granica? Kakva granica? Zar nismo makar toliko sazreli da postujemo izbor drugih? Zar smo postali toliko povrsni, prepuni predrasuda, ili samo bezobrazno lijeni i uobrazeni da nikad ne izadjemo iz svoje ljusture i ne zagrebemo neciju tudju ljusturu? Je li se sve pretvorilo samo u formu, izgled, pokazivanje i dokazivanje, bez ikakvog sadrzaja, bez ikakvih emocija?
Svako ima pravo da bira hoce li vjerovati ili ne. S druge strane, svako ima pravo da se taj njegov izbor postuje. Ako neko ne vjeruje ne znaci po defaultu da je lazov, lopov, ubica, prevarant, kreten, sta god. Isto tako ako neko vjeruje, ne znaci da je savrsen. I to je cini mi se ono za sta se nevjernici najcesce i zakace. Boziji propisi JESU savrseni, ljudi, u ovom slucaju vjernici NISU. Kao i bilo koji zakon neke drzave, uredjen je na najbolji moguci nacin, ali opet ga neki ljudi krse. I zbog tih ljudi niko ne pljuje zakon niti ga mijenja. Zato bi bilo lijepo kada se zbog gresaka nekoga koga se smatra vjernikom ne bi odmah opalila paljba po vjeri, Bogu, svetim knjigama, poslanicima itd. Citav sistem smo postavili na pogresnim temeljima. Kad nevjernik uradi nesto lose nama je to haman bilo za ocekivati, jer je ipak nevjernik. Ako vjernik, pogotovu onaj koji to pokazuje, uradi nesto lose, aman zaman, svi se u cudu nadjemo. A to sto niko od nas ne zna ko ce se i kad u zivotu promijeniti, na ovaj ili onaj nacin, to je vec nevazno. Mada i u tim slucajevima se iscudjavamo do besvijesti. I nevjernici citaju svete knjige i istrazuju religiju, mozda nekad vise i od samih vjernika, a vidi se i po nekim forumasi/ca/ma. Isto tako i vjernici citaju i Hessea, i Tolstoja, i ine druge. Mislim da se sa svakim moze naci nesto zajednicko samo ako svako od nas u startu srusi svoje predrasude.
Helem, po mom misljenju, uz malo tolerancije i razumijevanja i tudjih potreba, a ne a priori samo svojih, pitanje gdje je granica ne bi uopste postojalo.
. 