Za predane Allahu dž.š.

[beautyfool]

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


Tako mi vremena -

čovjek, doista, gubi,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine,

i koji jedni drugima istinu preporučuju

i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.



(Kur`an: 103;1-3)

[beautyfool]

''I Allaha obožavajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite!'' (En-Nisa, 36)

''Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima punim poštovanja. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, kao što su oni mene, kad sam bio dijete, njegovali!''' (El-Isra 23-24)

Jedne prilike Abdullah ibn Omer bio je na putu prema Mekki, pa je sreo čovjeka nazvao mu selam i poklonio mu magarca i turban. Ibn Dinar ga upita: ''Tako ti Boga, zašto mu toliko nudiš, bio bi zadovoljan i s manje od toga.'' Abdullah reče: ''Njegov je otac bio dobar prijatelj mom ocu. Ja sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Vrhunac dobročinstva je činjenje dobra onima koji su dobri s tvojim roditeljima.''' (Muslim)

[oldschool]

INSAN U KUR'ANU

Jedan od temeljnih naziva u Kur'anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kut'ana spomenuto je 65 puta. Dakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: adem, bešer, redžul, ́imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju. U ovom tekstu je pozornost usmjerena na riječi insan kako bismo stekli uvid u kur'ansko kazivanje o čovjeku u njegovom insanskom određenju. Na taj način čemo, bar površno, zaimati kur'ansku predodžbu o tome šta jest čovjek i njegova narav, ne u onom izvornom smislu te riječi, već u njenom akcidentalnom obzoru koji se ozbiljuje kroz insansku formu. Kroz obilje kur'anskih ajeta za trenutak ćemo posvijestiti sebi kur'asnkog insana a zatim uočiti njegovo (su)djelovanje kao prirodnig insana. Zapravo i stranice Kur'ana i stranice Prirode svjedoče o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mržnji, vjeri i nevjeri, dotojanstvu i uznositosti... kojim su ispisivane i još se ispisuju stranice Povijesti čovjeka i o čovjeku sve do zalaska Dana. U kur'anskom štivu susrečemo brojna lica insana:lica radosna, lica od straha ukočena, lica uznemirena, lica tužna, ljude prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik šupljim balvanima. No, vratimo se sada riječi insan, ponajprije njenom jezičkom određenju. Jezikoslovac Ragib Isfahani nudi tri etimologijske mogućnosti deriviranja ove riječi: " El-insanu medenijjun bittabi"- " čovjek je po prirodi stvari sklon kulturi-civiliziran". Drugo mišljenje veli, kao ga navodi Isfahani, da je čovjek nazvan insanom jer se on druži sa svim onim za čim osjeća ljubav. I treće, tvrdi da je riječ insan povezana sa oblikom if 'ilan čiji je korijen insijan. Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š. dao polog pa je on zaboravio (fenesije). Vjerno dvoma posljednjim mišljenjima, riječ insan na bosanski jezik bismo mogli prevesti kao zaboravko ili druželjupko. Treća etimologija svoje uporište pronalzi i u Kur'anu:

Adama smo još prije obavezali, pa on zaboravi (fenesije)...
( Ta-Ha, 115)

Prije nego sebi predočimo Kur'anske ajete o insanu recimo, usputno, da u sufijskoj literaturi pronalazimo tri bremenite sintagme u kojima sufijska antropologija razmatra insana kao: El-inasan el-Mutlak ( Transcedentni čovjek), El-insan el-Kamil (Imanentni čovjek), El-insan-El-Ewel (Primordijalni čovjek). Slične sintagme sa iznijansiranijim značenjima susrećemo i u šiitskom obzoru islama i takovrsnoj literaturi.


Sljedeći kur'anski ajeti ocrtavaju bitne karakteristike čovjeka kao insana:

1. Insan je slabašno biće: "A čovjek je stvoren slabim" ( En-nisa,28)

2. Insan u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan: " Kada čovjeka nevolja koja pogodi, tad se Nama moli na strani svojoj ležeći, ili sjedeći, ili stojeći! I kad mu nevolju njegovu otklonimo, on tada – kao da Nam se ni molio nije zbog nevolje što ga zadesi-svojim putem nastavlja! "
( Junus, 12)

3. Insan je očajan i nezahvalan u kušnji: " Ako čovjeku damo da milost Našu iskusi i zatim je od njega oduzmemo Mi, on očajan je i nezahvalan. "
( Hud, 9)

4. Insanu je šejtan otvoreni neprijatelj: " Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj." (Jusuf; 5)

5. Insan je osion i nezahvalnik: "Doista, čovijek je osion i nezahvalan. "
( Ibrahim,34)

6. Insan je postupno stvoren: " A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale. " ( Hidžr, 26)

7. Insan je očiti neprijatelj spram Boga dž.š. a stvoren je od kaplje sjemena: "On je čovjeka stvorio od kaplje sjemena, pa je čovjek odjednom-neprijatelj očiti. " (En-Nahl, 4)

8. Insan zaziva i dobro i zlo jer je nagao: "I izaziva čovjek i zlo i dobro, zbilja
čovjek je nagao. " ( El-Isra, 11)

9. Insanu će njegovo djelo za vrat njegov privezano biti: " A svakom čovjeku
Mi ćemo djelo njegovo za vrat privezati. " (El-Isra, 13)
10. Doista je insanu šejtan neprijatelj otvoreni: "Šejtan je doista čovjeku
neprijatelj otvoreni. " (El-Isra, 53)
11. Insan je pravi nezahvalnik: "Čovjek je, doista, nezahvalnik pravi. "
(El_Isra, 67)

12. Insan kad je u kakvom dobru okreće se od vjere oholeći se: "A kad Mi
Čovjeku podarimo blagodat kakvu, on se okrene i oholo na svoju stranu ide. "

13. Insan je tvrdica: "Čovjek je doista tvrdica. " (El-Isra, 83)

14. Insan voli puno raspravljati: "... a čovjek raspravlja ponajviše. " (El-
Kefh, 54)

15. Insan sumnja da će biti proživljen iz mezara: "A čovjek veli: zar ću,
zbilja, kad umrem, biti živ izveden " (Merjem, 66)

16. Insan je bio ništica prije negoli je stvoren: "A zar se čovjek ne sjeća da
smo ga Mi stvorili još prije a ništa bio nije! " (Merjem, 67)

17. Insan je stvoren od žurbe: "Čovjek je stvoren od žurbe. " (El-Enbija, 37)

18. Inasan je poricatelj očiti Božijih blagodati: "Čovjek je zbilja nezahvalan."
(El-hadž, 66)

19. Insan je stvoren od suštine zemlje: "Mi čovjeka od suštine zemlje
stvaramo. " (El-Mu'minun, 12)

20. Insana šejtan uprpoasti i ostavi: "a šejtan čovjeka tek u propasti ostavlja. "
(El-Furkan, 29)

21. Insanu je oporučeno da svojom roditeljima dobro čini: "Čovjeku smo
oporučili da roditeljima svojim dobro čini. " (El-Ankebut, 8 )

22. Insanu je poručeno da bude poslušan svojim roditeljima: "Čovjeku smo
oporučili Mi da poslušan bude roditeljima svojim. Majka ga njegova nosi
i vehne li vehne, a i njegovo je dojenje dvije godine. " (Lukman, 14)

23. Prvi insan je stvoren od gline: "I čovjeka prvog stvorio je od gline. "
(Es-Sedžde, 7)

24. Insan je nepravedan spram sebe i velika neznalica: Doista je čovjek
nepravedan spram sebe i neznalica velika. " (El-Ahzab, 72)

25. Insan se stvara od sjemena kapi a on opet neprijatelj spram Boga dž.š. :
" Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od kapi sjemena, a on neprijatelj
otvoreni . " (Jasin, 77)

26. Insan u nesreći zaziva gospodara a kad mu je On otkloni zaboravan je i
Allahu pridružuje takmace da bi zavodio s Njegova Puta: " A kad čovjeka
zadesi nesreća, on zaziva svog Gospodara, obraćajući Mu se, a zatim, kad
mu On blagodat od Sebe podari, što je prije zazivao- on zaboravi, i Allahu
pridružuje takmace,da bi zavodio s Njegove Staze. " (Ez-Zumer, 8 )

27. Insan zaziva Allaha dž.š. kada ga zadesi kakva šteta a u blagodati je
hvalisav: "Kad čovjeka zadesi šteta, zaziva Nas, a kad mu blagodat
podarimo on veli: ' Zato što sam zaslužio, ovo je dato meni!' Ne, nego je
iskušenje, ali ne za njih većina. " (Ez-Zumer, 49)

28. Insanu ne dosadi da traži dobro, a u zlu i bijedi je očajan i izgubljen:
"Čovjeku ne dosadi da dobro traži, očajan je i izgubljen kada ga zlo i
bijeda pogodi. " (Fussilet, 49)

29. Insan se u blagodati okreće od allaha dž.š. a u zlu druge dove čini: "A
kada na čovjeka blagodati pospemo Mi, on se okreće, ide ka svojoj strani!
A kada ga zlo zadesi, tada on opširne molitve nudi. " ( Fussilet, 51)

30. Insan kad iskusi Božiju milost veseli se a kad ga zadesi zlo zbog onog što
čini,nezahvalan je:"a kad zbilja Mi damo da čovjek od Nas samilost iskusi,
on se samilosti veseli! A ako ih kako zlo zadesi zbog onoga što su ruke
njihove pripravile, tad čovjek zbilja, nezahvalan je! " (Es-Šura, 48)

31. Insan je, zaista, otvoreni nezahvalnik: "Doista je čovjek otvoreni
nezahvalnik. " (Ez-Zuhruf, 15)

32. Insanu je oporučeno da čini dobročinstvo spram svojih roditelja: "A
čovjeku smo oporučili da dobročinstvo čini roditeljima. " (El-Ahkaf, 15)

33. Insana je stvorio Allah dž.š., On zna šta insan krije u svojoj duši jer mu je
bliži od vratne žile kucavice: "A mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu
šapće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice. " (Kaf, 16)

34. Inasnu pripada samo ono za šta se sam potrudi: "I da čovjeku pripada
samo ono za šta se sam potrudi. " (En-Nedžm, 39)

35. Insan bi da dobije sve što poželi: "I zar da čovjek sve što poželi dobije. "
(En-Nedžm, 24)

36. Insana je stvorio Svemilosni i On ga govoru poučava: : "Čovjeka stvara*
govoru ga poučava! " (Er-Rahman , 3-4)

37. Insan je stvoren od gline koja je nalik grnčariji: : "Čovjeka je stvorio od
gline kao grnčarija što je " (Er-Rahman , 14)

38. Insana šejtan nagovara na nevjerstvo a kad uznevjeruje napušta ga: "Nalik
su šejtanu kad veli čovjeku: Ne vjeruj!' Pa kad uznevjeruje, rekne mu tada
: ' Ja nemam s tobom ništa! Ja se, zbilja, bojim Allaha; svjetova gospodara!
' " (El-Hašr, 16)

39. Insan je stvoren malodušnim: "Doista, čovjek je stvoren lahkoumnim. "
(El-Me'aridž, 19)

40. Insan sumnja da njegove istruhle kosti neće biti sabrane: "Zar misli čovjek
da Mi kosti njegove nećemo sabrati. "(El-Kijame, 3)

41. Insan daje prednost grijehu a odgađa pokajanje: "Dakako čovjek želi da
ono što je vremena pred njim u razvratu protraći! " (El-Kijame, 5)

42. Insan će biti dokaz protiv samog sebe na Danu Sudnjem: "Štaviše, sam će
čovjek protiv sebe dokaz biti. "(El-Kijame, 14)

43. Insan će na Danju Sudnjem da pobjegne: "Toga Dana čovjek će povikati: '
Kuda da se bježi?! "(El-Kijame, 10)

44. Insan će toga Dana biti o svemu obaviješten: "Čovjek će toga Dana
obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio! "(El-Kijame, 13)

45. Insan misli da je stvoren zaludu i da neće račun polagati: "Zar to čovjek
misli da će zaludu ostavljen biti. "(El-Kijame, 36)

46. Insan neko vrijeme nije bio spomena vrijedan: "Da li čovjeka neko doba
vremena pohodi kad on vrijedan spomena ne bi. "(El-Insan, 1)

47. Insan se stvara od smiješne kaplje sjemena a potom biva iskušavan: "Mi
čovjeka,zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo, potom ga kušnji
izvrgavamo. "(El-Insan, 2)

48. Insan će na Sudnjem danu sjećati onoga što je stekao: "Na danu kad se
čovjek bude sjećao onoga što je stekao. "(En-Nazi' at, 35)

49. Insan je proklet zbog svog nevjerovanja: "Proklet čovjek nek' je,kako samo
nezahvalan je. "('Abese,17)

50. Insan hrani koju jede može uočiti Allahova znamenja: "Deder nek' čovjek
u hranu svoju pogleda. "('Abese,24)

51. Insan je obmanut glede svogaGospodara: "O čovječe, šta te obmanjuje
glede tvoga Gospodara plemenitog. " (El-Infitar, 6)

52. Insan se trudi i marljivo radi ali, napokon, dolazi smrt: "Tad ćeš ti, o
čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći. "
(El-Inšikak, 6)

53. Insan, također, u onome od čega je stvoren može uočiti Allahovu znamen:
"Nek' čovjek pogleda od čega stvoren je. " (Et-tarik, 5)


54. Insan je u blagodati hvalisav a u kušnji nezahvalan: "Zbilja čovjek, kada ga
Gospodar njegov hoće da iskuša, pa mu počast ukaže i blagodati mu podari
svakojake, rekne: 'Gospodar moj mene je počastvovao!' " (El-Fedžr, 23)

55. Insan će se prisjetiti na Dan kada se džehennem primakne; ali tad
prisjećanje neće koristiti: "I kada se toga dana džehennem primakne, tada će
čovjek opomenuti se- a rašta nu opominjanje?! " (El-Fedžr, 23)

56. Insan je stvoren da se trudi: "Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi. "
(El-Beled, 4)

57. Insan je stvoren u najljepšem skladu: "Mi čovjeka stvaramo u najljepšem
skladu" (Et-Tin, 4)

58. Insan se stvara od zametka: "Stvara čovjeka od zametka. " (El-'Alek, 2)

59. Insana Allah dž.š. poučava ono što insan nezna: "Koji čovjek podučava
onome što ne zna" (El-'Alek, 5)

60. Insan se ozobijesti: "Zbilja čovjek se uzobijesti. " (El-'Alek, 6)

61. Insan će na dan potresa Zemlje biti začuđen: "I kada čovjek poviče: 'Šta joj
je?' " (Ez-Zilzal, 6)

62. Insan je nezahvalan spram svoga gospodara: "Zbilja, čovjek je nezahvalan
spram svoga Gospodara. " (El-'Adijat, 6)

63. Insan je na gubitku: "Čovjek je na gubitku, doista. " (El-'Asr, 2)

Dakle, u riječi insan sadržana je čitava lepeza značenja koja razitkrivaju nas same, i zato "Kur'an nije lahko čitati jer nam razotkriva nas same kao gramzive, opasne,krvoločne, ili pak kao prijevarene, podmuklle osobe... Potom Božija Riječ veliča čovjeka kao poseban Božiji znak na horizontima Svemira."
Kroz riječ insan razotkriveni su različiti aspekti ljudske osobnosti koje Kur'an lahko razumljivim jezikom izlaže na svojim stranicama.
Da bismo došli do konačne kur'anske antropologije ili kur'anske psihologije čovjeka valjalo bi nam razmotriti, u semantičkim i drugim obzorjima, i druge kur'anske riječi kojima se imenuje čovjek, te naravno propitati ih u sklopu cjeline Allahove Objave.

[beautyfool]

Zabiljezeno je u jednoj staroj knjizi izreka Isaa a.s. da Gospodar kaze:

"Robe, godinama si nastojao da uljepsas svoj vanjski izgled prema ljudima, a svom izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat paznje. Ja sam svaki dan gledao tvoje srce i govorio ti: Stojis okruzen svim mogucim Mojim dobrima, a radis za drugoga. Jesi li gluh, pa ne cujes ?"

Muhammed s.a.v.s.je rekao :
"Dobrocinitelji na ovom svijetu ce biti dobrocinitelji i na onom svijetu.Njima ce Allah s.v.t.oprostiti njihove grijehe zbog dobra koje su cinili Njegovim stvorenjima. Na Sudnjem danu ce im se reci :"Svoja dobra djela poklonite kome hocete,jer su vam oprostena vasa losa djela ....” I oni ce pokloniti svoja dobra djela i tako opet postati dobrocinitelji"
I jos je rekao :"Kad covjek zakaze u dobrim djelima Allah s.v.t.ga obaspe brigama."

Hasan el Basri je rekao :
"Covjece ne sastoji se vjerovanje u tome da se svijetu pokazujes vjernikom, a zavrsis sa pustim zeljama. Istinsko je samo ono vjerovanje koje se urezalo duboko u srcu i koje potvrdjuju covjekova dobra djela."
Uzmite pouku iz dobrih djela ljudskih a ne iz rijeci, jer Allah s.v.t. nije dao ni jednu rijec, a da joj nije odredio dobro djelo kao potvrdu. Samo djelo pobija ili potvrdjuje istinitost necijih rijeci :

Kad cujes lijep govor, polahko sa onim koji govori, jer ako svoje rijeci potvrdi i djelom --- divan je on covjek! A ako se djelo bude razlikovalo od njegovih rijeci, cuvaj se da mu po bilo cemu budes slican, jer tako se zavaravaju nesretni.

U dobra djela spada i poziv na pravi put.To je poziv na istinu, plemenitost, ljubav prema covjeku i svemu sto je lijepo i korisno: moral, postenje, bratstvo.Ovaj poziv treba biti blag, ljubazan, kulturan, human dijalog prepun razumijevanja za razlicitosti u svijetu u kojem zivimo.

Allah s.v.t . je rekao:
Pozivaj tvome Gospodaru (ljude)mudrom,istinskom i lijepom rijeci i lijepom poukom.Raspravljaj s njima na najljepsi nacin.Zaista,Gospodar tvoj najbolje zna ko je skrenuo sa Njegova puta.On najbolje zna one koji idu Pravim putem.(Kur'an,16:125)

[beautyfool]

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese

2. i kada Zemlja izbaci terete svoje,

3. i čovjek uzvikne: "Šta joj je?!" -

4. toga Dana će ona vijesti svoje kazivati

5. jer će joj Gospodar tvoj narediti.

6. Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova;

7. onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjeće ga,

8. a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjeće ga.




Az-Zizal

[mercur]

Bože svemogući,

volim Te svim svojim bićem

[firefox_]

Islamske knjige -online, naravno besplatno

http://--- NO LINKS ---/kutubhana

[Tiberius]

Allahumme salli ala muhammedin-nebijji adede men salle alejhi minel ahjar. Ve adede men lem jusalli alejhi minel ešrar. Ve adede kataraatil emtar. Ve adede evrakil ešdžaar. Ve adede enfaasil mustagfiriine bil eshaar. Ve adede maa kaane ve maa jekuunu ila jevmil hašri vel karaar. Ve salli alehji maa teaakabel-lejlu vennehaar. Ve salli alejhi mahtelefel melevaan. Ve teaakabel asaraan. Ve kerrerel džediidaan. Ve estakbel ferkadaan. Ve adede emvaadžil bihaar. Ve adederrimaali vel kifaar. Ve bellig ruuhahu ve ervaaha ehli bejtihii minnettehijjete vettesliim. Ve alaa džemiil enbijaaai vel murseliin. Vel hamdulillaahi rabbil aalemiin.
Alla humme salli alaa muhammedin ve alaa aali muhammedin bi adede kulli zerretin elfe elfe merretin. Allahumme salli alaa muhammedinin-nebijji ve alaa aalihii ve sahbihii ve sellim. Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbul melaaiketi verruhi. Rabbigfir verham ve tedžaavez amma tea'lemu inneke entel eazzul ekrem.

Koji je ovo jezik? Ne pitam sa lošom namerom, samo me interesuje...

[beautyfool]

@Tiberius Arapski.

[Compact]

Nakon što je obavio posao koji mu je otac naredio, mladić se vratio kući i rekao ocu: ''Babo, ja sam direktoru humanitarne organizacije dao novac koji si poslao, i kada me je upitao za ime dobročinitelja, ja sam mu spomenuo tvoje ime.'' Otac mu je odgovorio: ''Sine, zar te nisam upozorio da to ne činiš?! Zar ti nisam rekao, predaj novac i na koverti napiši samo 'dobročinitelj' i vrati se kući bez ikakvog objašnjavanja ko je poslao novac.'' Sin je rekao: ''Ali, babo, ja sam želio da tvoje ime stoji na spisku dobročinitelja ne bi li se ljudi poveli za tobom u dobru.'' Otac je nastavio: ''Sine, ja ne volim da činim dobra djela da to ljudi vide ili čuju, jer je to onda RIJA' – činjenje djela radi ljudi i njihove pohvale, a ne radi Allaha, a poznato je da rija' uništava dobra djela i upropaštava nagradu na ahiretu.'' Sin je bio uporan: ''Dragi babo, ko ti kaže da si ti udijelio od imetka koji ti je Allah podario radi toga da te ljudi vide. Meni je jedino bilo na umu da se zna za tvoje dobročinstvo kako bi bio uzor drugim ljudima u dobročinstvu i da te ljudi po dobru spominju.'' Tada se otac naljutio i rekao: ''Dosta mi je tvojih komentara, ovo što si učinio je čisti rija', izdao si me i ja molim Allaha da nam oprosti, jer ja nisam želio ono što si ti uradio. Allah, dž.š., prima dobra djela samo ako su iskreno u ime Njega urađena, ta zar nisi čuo priču o učenjaku, šehidu i bogatašu, koji su naglavačke bačeni u Džehennem zbog toga što su se hvalisali svojim dobrim djelima?!'' Sin je postiđeno odgovorio: ''Nisam, oče, volio bih da mi ispričaš tu priču kako bih pouku uzeo.'' Otac mu je rekao: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je jednoga dana sa svojim ashabima i tom prilikom im je rekao: 'Prvi čovjek koji će biti bačen u Vatru je šehid, onaj koji je poginuo u borbi.' Jedan od ashaba je u čudu upitao: 'Kako će šehid biti bačen u Vatru?! Zar nam nisi govorio o tome koliku će nagradu šehid imati na Sudnjem danu?!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: 'Šehid o kojem vam govorim, nažalost, bit će bačen u Vatru. Meleki će ga dovesti pred Allaha, dž.š., koji će mu predočiti blagodati koje mu je bio podario, život, zdravlje, razum, nafaku, i on će te blagodati potvrditi. Zatim će ga Allah upitati: 'A šta si uradio sa tim blagodatima?' Odgovorit će: 'Gospodaru moj, ja sam se na Tvome putu borio i u mnogim bitkama sam učestvovao želeći da riječ istine pobijedi i na kraju sam poginuo boreći se i braneći Tvoju vjeru.' Allah će mu reći: 'Lažeš! Borio si se samo zbog toga da ljudi kažu kako si hrabar, i rekli su. Ti kod Mene nemaš druge nagrade osim Vatre, jer Ja primam samo djela koja su iskreno u Moje ime urađena. Vodite ga u Džehennem!' Nakon toga, meleki će ga naglavačke baciti u Vatru.'' Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio: ''Sličan njemu je i čovjek koji je učio i naučio Kur'an i druge ljude podučavao. Postao je poznat i popularan u narodu i oni su se divili njegovom milozvučnom učenju i nisu žalili svoj imetak kako bi ga nagradili za to. On se uzoholio zbog toga i nije mu bilo stalo da zaradi ahiretsku nagradu svojim učenjem i podučavanjem, već je želio da zaradi što više dunjalučkog blaga i da time stekne ugled i popularnost. Meleki će ga dovesti pred Allaha i On će ga upoznati sa blagodatima koje mu je podario i upitati šta je sa njima uradio. Učenjak će odgovoriti: 'Gospodaru moj, ja sam učio nauku, učio sam Kur'an i druge ljude podučavao želeći samo Tvoje zadovoljstvo.' Onda će mu Allah reći: 'Lažeš! Učio si samo da ti ljudi kažu da si alim, učio si Kur'an da ti kažu kako si dobar karia' (učač Kur'ana), i ljudi su govorili ono što si želio. Ti si dobio svoju nagradu, kod Mene nemaš ništa osim Vatre.' Nakon toga, meleki će ga uzeti i naglavačke baciti u džehennemsku vatru. Sličan ovoj dvojici je i čovjek koji je imao ogromno bogatstvo, pa ga je dijelio siromasima i postao je poznat po svojoj darežljivosti. Imponovao mu je taj atribut, pa je počeo još više dijeliti i koristio je svaku priliku da ljudima spomene i nabroji šta je sve i koliko podijelio od imetka. I njega će meleki dovesti pred Allaha, dž.š., i bit će mu predočene blagodati koje mu je Allah podario. Nakon toga Allah će ga upitati šta je uradio sa tim blagodatima, a on će odgovoriti: 'Gospodaru moj, ja nisam propustio nijednu priliku koja mi se pružila da udijelim imetak potrebnima a da to nisam učinio, i to sve zbog Tvoga zadovoljstva.' Allah će mu reći: 'Lažeš! Ti si dijelio imetak samo zato da ljudi kažu kako si plemenit i darežljiv, i rekli su. Ti kod mene nemaš druge nagrade osim Vatre. Vodite ga i bacite u Džehennem!''' Nakon što je ispričao ovaj hadis, otac je pogledao u sina i upitao ga: ''Jesi li sada naučio kakvo djelo treba da bude da bi ga Allah primio?'' Dječakov zamišljeni pogled i ćutanje bili su najbolji odgovor na postavljeno pitanje. (Rijadus-salihin)

[ružmarin-a]

ova noć "Lejletul- regaib je i noć dova, želja i nade, provedimo je u ibadetu i dovama

da nam Allah dž.š. olakša svima, amin!

[Leonid Breznjev]

Allahumme leke-l-hamdu, Ente nuru-s-semavati ve-l-erdi ve men fihinne, ve leke-l-hamdu Ente kajjimu-s-semavati ve-l-erdi ve men fihinne, ve leke-l-hamdu, Ente Rabbu-s-semavati ve-l-erdi ve men fihinne, ve leke-l-hamdu, Ente-l-hakku, ve kavluke-l-hakku, ve lika‘uke-l-hakku , ve-džennetu hakkun, ve-n-naru hakkun, ve-n-ebijjune hakkun, ve Muham-medun sallallahu `alejhi we sellem hakkun ve-s-sa'atu hakkun. Allahumme, leke eslemtu, ve‘alejke tevekkeltu, ve bike amentu ve ilejke enebtu, ve bike hasamtu, ve ilejke hakemtu. Fa-gfirli ma kaddemtu ve ma ehhartu, ve ma esrertu ve ma a‘lentu. Ente ilahi la ilahe illa Ente.

[arzuhal]

U ljeto devedesetpete, na prve vijesti iz Srebrenice, u teku sam zapisao: Proklet bio do Sudnjeg dana ako ikad zaboraviš...
Možda sam to smio tako kazat jer sam znao da se to ne može zaboravit...

[Latina]

...

[beautyfool]

Al-Fatiha سورة الفاتحة‎

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
2. Milostivog, Samilosnog,
3. Vladara Dana sudnjeg,
4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoc trazimo!
5. Uputi nas na pravi put,
6. na put onih kojima si milost Svoju darovao,
7. a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

[ružmarin-a]

Dove koje treba uciti kako bi se covjek zaštitio od tuge, brige i neraspoloženja

O Allahu!
Ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba, sin Tvoje robinje, moja budućnost i moja prošlost leže u Tvojim rukama.
Tvoja odluka naspram mene je pravedna.
Molim te svakim tvojim imenom kojim si se sebe nazvao, ili koje si otkrio u svojim objavama ili koje si skrio u znanju skrivenom da učiniš Kur'an proljećem i svjetlošću srca moga a odlazak moje tuge i brige.



O Allahu!
Utječem se kod Tebe od brige i tuge, od slabosti i lijenosti, od bijede i kukavičluka, od tereta duga i od ovisnosti i nadmoći drugih ljudi.



Nema Boga osim Allaha, Moćnog, Blagog!
Nema Boga osim Allaha, Gospodara Arša Uzvišenog!
Nema Boga osim Allaha, Gospodara neba, Gospodara zemlje, Gospodara Arša Plemenitog!



O Allahu, Tvojoj se milosti nadam, zato me ne ostavljaj da budem u vlasti svoje duše makar ni toliko koliko je treptaj oka, popravi svo moje stanje. Nema Boga osim Allaha!



Nema Boga osim Allaha, Uzvišen si Ti, zaista sam bio zalim (pogrešno postupio).



Allahu! Allahu! Gospodaru moj, ne pridružujem ti ništa.



O Allahu, molim te za Tvoju ljubav i za ljubav onih koje Ti voliš i za ljubav onih koji Tebe vole i za djela koja vode Tvojoj ljubavi.


PS: Navedene dove treba često PONAVLJATI a najbolje je ujutro

[miramira]

možda sam na krivome mjestu ne znam....ali živo me zanima a nemam od koga saznati šta znače slova dž. i š. nakon Allah??
pokušala sam nači na internetu ali nisam uspjela...unaprijed hvala na odgovoru!!

[RIZVA]

možda sam na krivome mjestu ne znam....ali živo me zanima a nemam od koga saznati šta znače slova dž. i š. nakon Allah??
pokušala sam nači na internetu ali nisam uspjela...unaprijed hvala na odgovoru!!

Allah dzele sanuhu, to bi se moglo prevesti kao uzvišeni,plemeniti,u tom kontekstu,ako griješim neka me neko ispravi

[sarajlija8888]

Prenosi se da je Ebu Zerr r.a., rekao: ''Oporučio mi je moj prijatelj Muhammed s.a.v.s., sedmero: da volim siromahe i da im budem blizak, da gledam u onog koji je ispod mene po bogatstvu i ugledu, a ne onog ko je iznad mene, da održavam rodbinske veze i sa onima koji ih kidaju, da mnogo izgovaram riječi 'la havle ve la kuwete illa billah', da govorim istinu makar mi bila gorka, da se u ime Allaha ne bojim ničijeg prijekora i da, ako mogu, od ljudi ništa ne tražim.'' (Ahmed i Taberani)

brate rijeci:'''la havle ve la kuwete illa billah'' nisu dovoljne..negdje sam citao da je veoma pogresno..pravilno je''vela havle vela kuvete illa bila hil alijil azim''

[beautyfool]

31. Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.

32. I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. - Allah, zaista, sva dobro zna!

An-Nisa

[arzuhal]

[beautyfool]

”Zar vi mislite da cete uci u Dzennet , a jos niste iskusili ono sto su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimastina i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik , i oni koji su s njim vjerovali- uzviknuli:» Kada ce vec jednom Allahova pomoc!?» Eto Allahova pomoc je zaista blizu!» Bekare 214

Pitali su Allahova Poslanika a.s. :” Koji ljudi su na najvecem iskusenju: Poslanik a.s. odgovori: Oni koji su najbolji i najcvrsci u vjeri:”( Tirmizi)

[Prozor]

[RIZVA]

„SALIM JE OTIŠAO U DŽENNET“
(Krasna, istinita, poučna, nevjerovatna i krajnje dirljiva priča o slijepom dječaku koji je pomogao ocu da se vrati islamu; pročitajte je pažljivo i s razmišljanjem)

Još nisam bio napunio trideset godina kada mi je supruga rodila prvog sina. Ta noć mi je još u sjećanju. Sa družinom sam ostao sve do zore u jednom od mjesta lagodnosti. Večernja sjedeljka je bila puna praznih priča i besmislena govora. Puna tračeva, ogovaranja, zabranjenih opaski i haram komentara. Ja sam bio taj koji je prednjačio u nasmijavanju, ruganju i ogovaranju ljudi. Drugi su se, uglavnom, smijali i zabavljali.

Te noći sam, dakle, uveliko uveseljavao svoju družinu. Bio sam nadaren nevjerovatnim smislom za imitiranje. U stanju sam mijenjati intonaciju glasa i učiniti ga sličnim glasom osobe kojoj se rugam. A rugao sam se ovome i onome. Niko nije bio pošteđen, pa ni moji prijatelji. Neki od njih su me već izbjegavali, da bi bili mirni od mog jezika.

Sjećam se da sam se te noći rugao jednom slijepcu koji je prosio na trgu. Najstrašnije je to što sam mu namjerno podmetnuo nogu, a on se spotakao i pao. Udario se i nije znao šta bunca. Moj smijeh je odzvanjao trgom. Kao po običaju, kući sam se vratio kasno. Našao sam suprugu da me još čeka. Bila je uplakana i podrhtavajućim glasom upitala: „Rašide, gdje si bio?“ „Sa prijateljima, naravno“, odgovorio sam podrugljivo.

Tragovi umora su bili primjetni na njoj. „Rašide, vrlo sam umorna, vrijeme da se porodim se približilo“, a suza joj se skotrljala niz obraz. Osjetio sam da sam zanemario suprugu. Trebao sam se brinuti za nju i smanjiti noćno bdijenje izvan kuće, a naročito sada, u devetom mjesecu njezine trudnoće.

Brzo sam je odvezao u bolnicu na porođajni odjel. Teški porođajni bolovi su trajali satima. S nestrpljenjem sam očekivao porođaj koji je bio težak i komplikovan. Umorio sam se od dugog čekanja, ostavio broj telefona bolničkom osoblju da mi jave radosne vijesti, i otišao kući.

Nakon jednog sata nazvali su me da mi saopće vijest o rođenju sina Salima. Odmah sam otišao u bolnicu. Vidjevši da pitam za sobu u kojoj se nalazi moja supruga, od mene su tražili da se vidim s doktoricom koja je nadzirala porođaj moje supruge. Proderao sam se: „Koja doktorica?!, važno je da vidim svog sina Salima“. Oni rekoše:“ Prvo se obrati doktorici“. Ušao sam kod doktorice, koja mi je počela govoriti o nesrećama i zadovoljstvu sa Božijim određenjem, a zatim rekla: “Tvoje dijete ima ozbiljnu deformaciju očiju i, najvjerovatnije, nema vida (slijepo je)!!“

Oborio sam glavu, prepuštajući se razmišljanju i izvlačenju pouka. Sjetio sam se onoga slijepog prosjaka kojemu sam na trgu nogu podapeo, pa se spotakao i pao a narod se smijao. Subhanallah! „Kako postupaš prema drugima, tako će i prema tebi biti postupano.“ Allahu ekber! Potom sam se sjetio svoje supruge i djeteta. Zahvalio sam se doktorici na ljubaznosti i otišao da vidim suprugu.

Moja supruga nije bila tužna jer je čvrsto vjerovala i zadovoljna bila sa Allahovim određenjem. Uvijek me savjetovala da prestanem ogovarati druge osobe.

Izašli smo iz bolnice, a i Salim s nama. Nisam mu poklanjao nikakvu pažnju. Zapravo, smatrao sam kao da se i ne nalazi u kući. Kada bi plakao, odlazio bih da spavam u dnevnoj sobi. Supruga mu je, pak, poklanjala veliku pažnju i puno ga je voljela. Osobno ga nisam prezirao, ali ga nisam ni volio!
-2-

Salim je rastao i počeo puzati. No, puzanje mu je bilo čudno. Kada je napunio skoro godinu, pokušao je hodati. Otkrili smo da je šepav/hrom. Postao mi je u duši još teži. Nakon Salima, supruga mi je rodila Omera i Halida.

Prolazile su godine, a Salim je sa svoja dva brata porastao. U kući se nisam volio zadržavati. Uvijek sam bio s drugovima. Ustvari, bio sam kao igračka u njihovim rukama.

Moja supruga nije gubila nadu u to da ću se popraviti. Uvijek je upućivala dove da me Allah uputi na Pravi put. Nije se ljutila zbog mojih lakomislenih postupaka, ali se mnogo žalostila kada je vidjela da zanemarujem Salima a posvećujem pažnju samo Omeru i Halidu.

Kako je Salim rastao i moje brige bile su veće. Nisam se suprotstavljao supruzinom zahtjevu da ga upišemo u specijalnu školu za djecu sa posebnim potrebama. Ni primijetio nisam kako prolaze godine. Dani su bili nekako svi isti: rad, spavanje, jelo i večernje zabave (sjedeljke).

Jednoga petka, probudio sam se u jedanaest sati, prije džume-namaza. Za mene je to bilo vrlo rano. Bio sam pozvan na neku svadbenu gozbu. Nagizdao sam se, namirisao i krenuo da izađem. Prolazeći kroz dnevnu sobu, zaustavio sam se na prizor Salima, koji je bio sav uplakan. Po prvi put sam primijetio Salimov plač još od vremena njegovog djetinjstva. Već deset godina je prošlo otkako mu pažnju nisam posvetio. Pokušao sam da ga ignorišem, ali nisam mogao podnijeti. Čuo sam ga kako doziva majku, a ja sam bio u sobi. Obazro sam se i približio mu se. Upitao sam: „Salime, zašto plačeš?“ Kada je čuo moj glas, prestao je plakati. Osjetivši da se nalazim u njegovoj blizini, sa svojim malenim rukama počeo je da opipava oko sebe. Šta mu je, šta li želi?! Shvatio sam da želi da se distancira od mene!! Kao da želi reći: Tek sada me primjećuješ, gdje si već deset godina?! Slijedio sam ga, a on je ušao u svoju sobu. U početku je odbio da mi kaže zašto plače. Pokušao sam da budem ljubazan prema njemu. Tek tada je Salim počeo objašnjavati razlog njegovog plača. Slušao sam ga tresući se.

Znate li koji je razlog njegovog plača?! Njegov brat Omer, koji ga je obično vodio u džamiju, zakasnio je. A i zato što je bila džuma-namaz. Bojao se Salim da ne nađe mjesto u prvom safu. (Allahu ekber! Ma ša Allah!) Dozivao je brata Omera i dozivao je svoju majku, ali se niko nije odazivao, pa je plakao.

Zagledao sam se u suze koje su lile iz njegovih slijepih očiju. Nisam mogao podnijeti preostali dio njegova govora, stavio sam svoje dlanove na njegova usta i rekao: „Zato si plakao, o Salime?!“ „Da“, odgovorio je. (Allahu ekber! Divna li djeteta!)

Zaboravio sam svoje prijatelje i svadbenu gozbu, te rekao: “Salime, ne žalosti se! Šta misliš ko će s tobom danas ići u džamiju?“ „Omer, naravno“, odgovorio je, „ali on uvijek kasni“. Rekao sam: „Ne, već ću ja s tobom ići.“

Salim se začudio i zbunio, i nije vjerovao. Pomislio je da ga ismijavam. Rastužio se i ponovo zaplakao. Obrisao sam mu suze svojom rukom i uzeo ga za ruku. Želio sam da ga do džamije odvezem autom, ali je Salim odbio, rekavši da se džamija nalazi u blizini kuće. „Želim da koračam do džamije“. Da, tako mi Allaha, sve to mi je rekao moj sin Salim.

Ne sjećam se kada sam posljednji put ušao u džamiju, ali po prvi put sam osjetio strah i kajanje zbog svega što sam propustio minulih godina. Džamija je bila krcata klanjačima, ali sam Salimu uspio pronaći mjesto u prvom safu/redu. Saslušali smo džumansku hutbu i Salim je klanjao pored mene. Ustvari, ja sam klanjao pored njega.



-3-

Po okončanju namaza, Salim je od mene zatražio Kur'an. Začudio sam se!! Kako će učiti/čitati a on je slijep?! Pomislio sam da ignoriram njegov zahtjev, ali sam prema njemu bio ljubazan, bojeći se da mu ne povrijedim osjećanja. Dodao sam mu Kur'an, a on zatražio da mu otvorim mjesto na kojem se nalazi sure/poglavlje el-Kehf. Gledao sam u sadržaj i počeo prevrtati stranice dok ga nisam pronašao. Od mene je uzeo Kur'an, stavio ga preda se i počeo učiti suru el-Kehf zatvorenih očiju. Allahu ekber! Subhanallah! On zna cijelu suru napamet. (Sura el-Kehf ima preko 11 stranica i 110 ajeta)

Stidio sam se samoga sebe. Dohvatio sam Kur'an. Osjetio sam da mi zglobovi podrhtavaju. Učio sam i učio. Molio sam Uzvišenog Allaha da mi oprosti i uputi me na Pravi put. Više nisam mogao podnijeti, pa sam poput djece počeo plakati. Neki ljudi su još uvijek klanjali sunnete u džamiji. Bilo me ih je stid pa sam pokušao plač sakriti. No, plač se pretvorio u jecanje i ridanje.

Na mojem licu sam osjetio malenu ruku kako mi briše suze. Bio je to Salim. Privio sam ga na svoje grudi i posmatrao ga. Rekao sam u sebi: “Nisi ti slijep, moj Salime, već sam ja slijep, dok sam se povodio za griješnicima koji su me vodili u Džehennem.“

Vratili smo se kući. Moja supruga je bila vrlo uplašena zbog Salima, no njezin strah se pretvorio u sreću i suze radosnice kada je saznala da sam i ja klanjao džumu-namaz sa Salimom.

Od toga dana sam sve namaze klanjao u džematu, i to u džamiji. Napustio sam loše drugove, a priklonio sam se skupini dobrih, koje sam upoznao u džamiji. Sa njima sam okusio slast imana/vjere. Od njih sam naučio stvari koje sam ranije zanemario zbog dunjaluka. Niti jedno mjesto gdje se spominje i veliča ime Uzvišenog Allaha nisam propustio, kao ni vitr-namaz. Po nekoliko puta sam proučio cijeli Kur'an u mjesecu. Jezik sam stalno vlažio zikrom (spominjanjem imena Uzvišenog), da bi mi Allah, dželle šanuhu, oprostio ogovaranje i ruganje ljudima. Osjetio sam da sam sada bio puno bliži porodici. Pogledi ispunjeni strahom i bojazni iz očiju moje supruge su sada nestali, a osmijeh nije napuštao lice moga sina Salima. Ko bi ga pogledao, pomislio bi da je Salim vlasnik dunjaluka i svega na njemu. Mnogo sam zahvaljivao Allahu, dželle šanuhu, na Njegovim blagodatima.

Jednoga dana, moji dobri i čestiti drugovi donijeli su odluku da otputuju u jednu od dalekih oblasti radi da've (opominjanja i pozivanja ljudi na Allahov put). Kolebao sam se po pitanju odlaska. Klanjao sam istihare-namaz (molio Allaha da donesem ispravnu odluku) i konsultovao se sa suprugom. Očekivao sam da neće prihvatiti, ali desilo se suprotno! Ona me čak hrabrila i podsticala. Ranije me vidjela da odlazim na put grijeha i razvrata bez konsultacije sa njom.

Okrenuo sam se Salimu i rekao mu da kanim na put, a on me zagrlio svojim malim rukama, kao znak međusobnog oprosta na rastanku.

Od kuće sam odsustvovao tri i po mjeseca. U tom periodu sam zvao suprugu kad god mi se ukazala prilika, a da bih razgovarao i sa sinovima. Bio sam ih puno poželio. Uh, a što sam tek bio poželio Salima!! Tako sam želio čuti njegov glas. Jedino se s njim nisam čuo od dana odlaska. U momentu kada sam ih zvao, on je uvijek bio ili u školi ili u džamiji. Kad god sam govorio supruzi o mojoj čeznji za njim, ona se veselila i od radosti smijala, osim posljednji put kad sam je zvao telefonom. Nisam čuo njezinog očekivanog smijanja, a i glas joj se promijenio. Rekao sam joj: „Prenesi moje selame Salimu“, a ona je odgovorila: „In ša Allah“ (ako Bog da), i ušutjela.

Konačno, vratio sam se kući. Pokucao sam na vrata sa željom da mi ih Salim otvori. Ali, iznenadio me je moj sin Halid, koji još nije bio napunio četiri godine. Uzeo sam ga u naručje, a on je vikao: baba, baba! Ne znam zašto mi se steglo u grudima kada sam ušao u kuću. Zatražio sam utočište kod Allaha, dželle šanuhu, od prokletog šejtana (proučio euzubillu).

-4-

Približio sam se supruzi. Promijenila se u licu i kao da je pokušala odglumiti radost. Zagledao sam se dobro u nju i upitao je: „Šta ti je?“ „Ništa“, odgovorila je. Sjetivši se Salima, upitao sam: „Gdje je Salim?“ Oborila je glavu ne rekavši ništa. Vrele suze su joj navirale na oči i lile niz obraze. Dreknuo sam: „Salim!, gdje je Salim?“ Nakon toga sam čuo samo glas sina Halida koji je svojim načinom govora rekao: „Salim je otišao u Džennet, otišao je Allahu.“ (Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! La ilahe illellah, Muhammed resulullah)

Moja supruga nije podnijela prizor. Suzdržavala se da ne zaplače. Samo što se nije srozala na pod. Izašla je iz sobe. Kasnije sam saznao da je Salim dobio goznicu dvije sedmice prije mog povratka. Supruga ga je odvela u bolnicu, no groznica je bivala sve jača i nije ga napuštala dok mu duša nije napustila tijelo. (La ilahe illellah, Muhammedun resulullah. Allahu ekber, ve lillahil-hamd!)

Kada zemlja postane tijesna, i pored njezinog prostranstva, i kada se stegne u grudima, zavapi: O, Allahu (ya Allah)! Kada nestane moći, kada se stijesne putevi, kada se izgubi nada i kada se pokidaju spone, zavapi: O, Allahu!

Uzvišeni Allah je htio da uputi Salimova oca na Pravi put pomoću Salima, prije nego što Salim preseli na Ahiret! Subhanallah! Allahu ekber! Doista si ti Allahu bio milostiv prema Salimu i njegovu ocu, pa Te skrušeno molimo da se smiluješ i nama i onima koji ovu priču pročitaju i drugima prenesu i proslijede. Hvala Ti Allahu za najveću blagodat imana, hvala Ti što si nas počastio pa mi i naša djeca klanjamo sve namaze u džematu. Neka svaki otkucaj naših srca bude i nečujni eho naše trajne zahvalnosti za sve Tvoje blagodati.

Pripremio i sa arapskog jezika preveo Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 15. maja 2009. godine

[RIZVA]

„SALIM JE OTIŠAO U DŽENNET“
(Krasna, istinita, poučna, nevjerovatna i krajnje dirljiva priča o slijepom dječaku koji je pomogao ocu da se vrati islamu; pročitajte je pažljivo i s razmišljanjem)

Još nisam bio napunio trideset godina kada mi je supruga rodila prvog sina. Ta noć mi je još u sjećanju. Sa družinom sam ostao sve do zore u jednom od mjesta lagodnosti. Večernja sjedeljka je bila puna praznih priča i besmislena govora. Puna tračeva, ogovaranja, zabranjenih opaski i haram komentara. Ja sam bio taj koji je prednjačio u nasmijavanju, ruganju i ogovaranju ljudi. Drugi su se, uglavnom, smijali i zabavljali.

Te noći sam, dakle, uveliko uveseljavao svoju družinu. Bio sam nadaren nevjerovatnim smislom za imitiranje. U stanju sam mijenjati intonaciju glasa i učiniti ga sličnim glasom osobe kojoj se rugam. A rugao sam se ovome i onome. Niko nije bio pošteđen, pa ni moji prijatelji. Neki od njih su me već izbjegavali, da bi bili mirni od mog jezika.

Sjećam se da sam se te noći rugao jednom slijepcu koji je prosio na trgu. Najstrašnije je to što sam mu namjerno podmetnuo nogu, a on se spotakao i pao. Udario se i nije znao šta bunca. Moj smijeh je odzvanjao trgom. Kao po običaju, kući sam se vratio kasno. Našao sam suprugu da me još čeka. Bila je uplakana i podrhtavajućim glasom upitala: „Rašide, gdje si bio?“ „Sa prijateljima, naravno“, odgovorio sam podrugljivo.

Tragovi umora su bili primjetni na njoj. „Rašide, vrlo sam umorna, vrijeme da se porodim se približilo“, a suza joj se skotrljala niz obraz. Osjetio sam da sam zanemario suprugu. Trebao sam se brinuti za nju i smanjiti noćno bdijenje izvan kuće, a naročito sada, u devetom mjesecu njezine trudnoće.

Brzo sam je odvezao u bolnicu na porođajni odjel. Teški porođajni bolovi su trajali satima. S nestrpljenjem sam očekivao porođaj koji je bio težak i komplikovan. Umorio sam se od dugog čekanja, ostavio broj telefona bolničkom osoblju da mi jave radosne vijesti, i otišao kući.

Nakon jednog sata nazvali su me da mi saopće vijest o rođenju sina Salima. Odmah sam otišao u bolnicu. Vidjevši da pitam za sobu u kojoj se nalazi moja supruga, od mene su tražili da se vidim s doktoricom koja je nadzirala porođaj moje supruge. Proderao sam se: „Koja doktorica?!, važno je da vidim svog sina Salima“. Oni rekoše:“ Prvo se obrati doktorici“. Ušao sam kod doktorice, koja mi je počela govoriti o nesrećama i zadovoljstvu sa Božijim određenjem, a zatim rekla: “Tvoje dijete ima ozbiljnu deformaciju očiju i, najvjerovatnije, nema vida (slijepo je)!!“

Oborio sam glavu, prepuštajući se razmišljanju i izvlačenju pouka. Sjetio sam se onoga slijepog prosjaka kojemu sam na trgu nogu podapeo, pa se spotakao i pao a narod se smijao. Subhanallah! „Kako postupaš prema drugima, tako će i prema tebi biti postupano.“ Allahu ekber! Potom sam se sjetio svoje supruge i djeteta. Zahvalio sam se doktorici na ljubaznosti i otišao da vidim suprugu.

Moja supruga nije bila tužna jer je čvrsto vjerovala i zadovoljna bila sa Allahovim određenjem. Uvijek me savjetovala da prestanem ogovarati druge osobe.

Izašli smo iz bolnice, a i Salim s nama. Nisam mu poklanjao nikakvu pažnju. Zapravo, smatrao sam kao da se i ne nalazi u kući. Kada bi plakao, odlazio bih da spavam u dnevnoj sobi. Supruga mu je, pak, poklanjala veliku pažnju i puno ga je voljela. Osobno ga nisam prezirao, ali ga nisam ni volio!
-2-

Salim je rastao i počeo puzati. No, puzanje mu je bilo čudno. Kada je napunio skoro godinu, pokušao je hodati. Otkrili smo da je šepav/hrom. Postao mi je u duši još teži. Nakon Salima, supruga mi je rodila Omera i Halida.

Prolazile su godine, a Salim je sa svoja dva brata porastao. U kući se nisam volio zadržavati. Uvijek sam bio s drugovima. Ustvari, bio sam kao igračka u njihovim rukama.

Moja supruga nije gubila nadu u to da ću se popraviti. Uvijek je upućivala dove da me Allah uputi na Pravi put. Nije se ljutila zbog mojih lakomislenih postupaka, ali se mnogo žalostila kada je vidjela da zanemarujem Salima a posvećujem pažnju samo Omeru i Halidu.

Kako je Salim rastao i moje brige bile su veće. Nisam se suprotstavljao supruzinom zahtjevu da ga upišemo u specijalnu školu za djecu sa posebnim potrebama. Ni primijetio nisam kako prolaze godine. Dani su bili nekako svi isti: rad, spavanje, jelo i večernje zabave (sjedeljke).

Jednoga petka, probudio sam se u jedanaest sati, prije džume-namaza. Za mene je to bilo vrlo rano. Bio sam pozvan na neku svadbenu gozbu. Nagizdao sam se, namirisao i krenuo da izađem. Prolazeći kroz dnevnu sobu, zaustavio sam se na prizor Salima, koji je bio sav uplakan. Po prvi put sam primijetio Salimov plač još od vremena njegovog djetinjstva. Već deset godina je prošlo otkako mu pažnju nisam posvetio. Pokušao sam da ga ignorišem, ali nisam mogao podnijeti. Čuo sam ga kako doziva majku, a ja sam bio u sobi. Obazro sam se i približio mu se. Upitao sam: „Salime, zašto plačeš?“ Kada je čuo moj glas, prestao je plakati. Osjetivši da se nalazim u njegovoj blizini, sa svojim malenim rukama počeo je da opipava oko sebe. Šta mu je, šta li želi?! Shvatio sam da želi da se distancira od mene!! Kao da želi reći: Tek sada me primjećuješ, gdje si već deset godina?! Slijedio sam ga, a on je ušao u svoju sobu. U početku je odbio da mi kaže zašto plače. Pokušao sam da budem ljubazan prema njemu. Tek tada je Salim počeo objašnjavati razlog njegovog plača. Slušao sam ga tresući se.

Znate li koji je razlog njegovog plača?! Njegov brat Omer, koji ga je obično vodio u džamiju, zakasnio je. A i zato što je bila džuma-namaz. Bojao se Salim da ne nađe mjesto u prvom safu. (Allahu ekber! Ma ša Allah!) Dozivao je brata Omera i dozivao je svoju majku, ali se niko nije odazivao, pa je plakao.

Zagledao sam se u suze koje su lile iz njegovih slijepih očiju. Nisam mogao podnijeti preostali dio njegova govora, stavio sam svoje dlanove na njegova usta i rekao: „Zato si plakao, o Salime?!“ „Da“, odgovorio je. (Allahu ekber! Divna li djeteta!)

Zaboravio sam svoje prijatelje i svadbenu gozbu, te rekao: “Salime, ne žalosti se! Šta misliš ko će s tobom danas ići u džamiju?“ „Omer, naravno“, odgovorio je, „ali on uvijek kasni“. Rekao sam: „Ne, već ću ja s tobom ići.“

Salim se začudio i zbunio, i nije vjerovao. Pomislio je da ga ismijavam. Rastužio se i ponovo zaplakao. Obrisao sam mu suze svojom rukom i uzeo ga za ruku. Želio sam da ga do džamije odvezem autom, ali je Salim odbio, rekavši da se džamija nalazi u blizini kuće. „Želim da koračam do džamije“. Da, tako mi Allaha, sve to mi je rekao moj sin Salim.

Ne sjećam se kada sam posljednji put ušao u džamiju, ali po prvi put sam osjetio strah i kajanje zbog svega što sam propustio minulih godina. Džamija je bila krcata klanjačima, ali sam Salimu uspio pronaći mjesto u prvom safu/redu. Saslušali smo džumansku hutbu i Salim je klanjao pored mene. Ustvari, ja sam klanjao pored njega.



-3-

Po okončanju namaza, Salim je od mene zatražio Kur'an. Začudio sam se!! Kako će učiti/čitati a on je slijep?! Pomislio sam da ignoriram njegov zahtjev, ali sam prema njemu bio ljubazan, bojeći se da mu ne povrijedim osjećanja. Dodao sam mu Kur'an, a on zatražio da mu otvorim mjesto na kojem se nalazi sure/poglavlje el-Kehf. Gledao sam u sadržaj i počeo prevrtati stranice dok ga nisam pronašao. Od mene je uzeo Kur'an, stavio ga preda se i počeo učiti suru el-Kehf zatvorenih očiju. Allahu ekber! Subhanallah! On zna cijelu suru napamet. (Sura el-Kehf ima preko 11 stranica i 110 ajeta)

Stidio sam se samoga sebe. Dohvatio sam Kur'an. Osjetio sam da mi zglobovi podrhtavaju. Učio sam i učio. Molio sam Uzvišenog Allaha da mi oprosti i uputi me na Pravi put. Više nisam mogao podnijeti, pa sam poput djece počeo plakati. Neki ljudi su još uvijek klanjali sunnete u džamiji. Bilo me ih je stid pa sam pokušao plač sakriti. No, plač se pretvorio u jecanje i ridanje.

Na mojem licu sam osjetio malenu ruku kako mi briše suze. Bio je to Salim. Privio sam ga na svoje grudi i posmatrao ga. Rekao sam u sebi: “Nisi ti slijep, moj Salime, već sam ja slijep, dok sam se povodio za griješnicima koji su me vodili u Džehennem.“

Vratili smo se kući. Moja supruga je bila vrlo uplašena zbog Salima, no njezin strah se pretvorio u sreću i suze radosnice kada je saznala da sam i ja klanjao džumu-namaz sa Salimom.

Od toga dana sam sve namaze klanjao u džematu, i to u džamiji. Napustio sam loše drugove, a priklonio sam se skupini dobrih, koje sam upoznao u džamiji. Sa njima sam okusio slast imana/vjere. Od njih sam naučio stvari koje sam ranije zanemario zbog dunjaluka. Niti jedno mjesto gdje se spominje i veliča ime Uzvišenog Allaha nisam propustio, kao ni vitr-namaz. Po nekoliko puta sam proučio cijeli Kur'an u mjesecu. Jezik sam stalno vlažio zikrom (spominjanjem imena Uzvišenog), da bi mi Allah, dželle šanuhu, oprostio ogovaranje i ruganje ljudima. Osjetio sam da sam sada bio puno bliži porodici. Pogledi ispunjeni strahom i bojazni iz očiju moje supruge su sada nestali, a osmijeh nije napuštao lice moga sina Salima. Ko bi ga pogledao, pomislio bi da je Salim vlasnik dunjaluka i svega na njemu. Mnogo sam zahvaljivao Allahu, dželle šanuhu, na Njegovim blagodatima.

Jednoga dana, moji dobri i čestiti drugovi donijeli su odluku da otputuju u jednu od dalekih oblasti radi da've (opominjanja i pozivanja ljudi na Allahov put). Kolebao sam se po pitanju odlaska. Klanjao sam istihare-namaz (molio Allaha da donesem ispravnu odluku) i konsultovao se sa suprugom. Očekivao sam da neće prihvatiti, ali desilo se suprotno! Ona me čak hrabrila i podsticala. Ranije me vidjela da odlazim na put grijeha i razvrata bez konsultacije sa njom.

Okrenuo sam se Salimu i rekao mu da kanim na put, a on me zagrlio svojim malim rukama, kao znak međusobnog oprosta na rastanku.

Od kuće sam odsustvovao tri i po mjeseca. U tom periodu sam zvao suprugu kad god mi se ukazala prilika, a da bih razgovarao i sa sinovima. Bio sam ih puno poželio. Uh, a što sam tek bio poželio Salima!! Tako sam želio čuti njegov glas. Jedino se s njim nisam čuo od dana odlaska. U momentu kada sam ih zvao, on je uvijek bio ili u školi ili u džamiji. Kad god sam govorio supruzi o mojoj čeznji za njim, ona se veselila i od radosti smijala, osim posljednji put kad sam je zvao telefonom. Nisam čuo njezinog očekivanog smijanja, a i glas joj se promijenio. Rekao sam joj: „Prenesi moje selame Salimu“, a ona je odgovorila: „In ša Allah“ (ako Bog da), i ušutjela.

Konačno, vratio sam se kući. Pokucao sam na vrata sa željom da mi ih Salim otvori. Ali, iznenadio me je moj sin Halid, koji još nije bio napunio četiri godine. Uzeo sam ga u naručje, a on je vikao: baba, baba! Ne znam zašto mi se steglo u grudima kada sam ušao u kuću. Zatražio sam utočište kod Allaha, dželle šanuhu, od prokletog šejtana (proučio euzubillu).

-4-

Približio sam se supruzi. Promijenila se u licu i kao da je pokušala odglumiti radost. Zagledao sam se dobro u nju i upitao je: „Šta ti je?“ „Ništa“, odgovorila je. Sjetivši se Salima, upitao sam: „Gdje je Salim?“ Oborila je glavu ne rekavši ništa. Vrele suze su joj navirale na oči i lile niz obraze. Dreknuo sam: „Salim!, gdje je Salim?“ Nakon toga sam čuo samo glas sina Halida koji je svojim načinom govora rekao: „Salim je otišao u Džennet, otišao je Allahu.“ (Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! La ilahe illellah, Muhammed resulullah)

Moja supruga nije podnijela prizor. Suzdržavala se da ne zaplače. Samo što se nije srozala na pod. Izašla je iz sobe. Kasnije sam saznao da je Salim dobio goznicu dvije sedmice prije mog povratka. Supruga ga je odvela u bolnicu, no groznica je bivala sve jača i nije ga napuštala dok mu duša nije napustila tijelo. (La ilahe illellah, Muhammedun resulullah. Allahu ekber, ve lillahil-hamd!)

Kada zemlja postane tijesna, i pored njezinog prostranstva, i kada se stegne u grudima, zavapi: O, Allahu (ya Allah)! Kada nestane moći, kada se stijesne putevi, kada se izgubi nada i kada se pokidaju spone, zavapi: O, Allahu!

Uzvišeni Allah je htio da uputi Salimova oca na Pravi put pomoću Salima, prije nego što Salim preseli na Ahiret! Subhanallah! Allahu ekber! Doista si ti Allahu bio milostiv prema Salimu i njegovu ocu, pa Te skrušeno molimo da se smiluješ i nama i onima koji ovu priču pročitaju i drugima prenesu i proslijede. Hvala Ti Allahu za najveću blagodat imana, hvala Ti što si nas počastio pa mi i naša djeca klanjamo sve namaze u džematu. Neka svaki otkucaj naših srca bude i nečujni eho naše trajne zahvalnosti za sve Tvoje blagodati.

Pripremio i sa arapskog jezika preveo Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 15. maja 2009. godine