banchilo wrote:
Imam i sliku ispred Djoletove kuce, al je ipak ne bih ovako javno postirala

.
Ja imam sliku ispred njegove kuce sa njegovom kcerkom i sinom.Samo su m bile u kuci kcerka(jedna)i sin koji je isti on......A pored dzipovi koji pripadaju njihovoj porodici....
Sto se pjesama tice pominjala sam da mi je on omiljeni pjevac i svaka pjesma ima svoju dubinu i sjaj.Svaka.A sada upravo pale su mi na pamet pjesme-
1.Covjek sa mesecom u ocima
2.Sevdalinka
3.Ne lomite mi bagrenje
4.Panta rei....(.Requiem)
Ne znaci to da su mi ove pjesme draz od ostalih ,samo me trenutno sada nesto u njima dira u srce
Covek sa mesecom u ocima
Sumoran i nem
jablan gromom razvaljen
zagledan u casu preduboku
bio mi je stran i naizgled normalan
al' tad mu spazih
odraz meseca u oku
On me oslovi pa kako idu poslovi
ma idu, progundjah, u vrazijeg vraga
na to on planu naprsno
odmeri me sablasno
nemate vi pojma, braco draga
Ne znas ti sta znaci ubiti grad
ne znas ti bauke kaljavih rovova
ne znas ti sta znaci spavati sad
kad sklopim oci nista osim tih krovova
Kada sklopim oci nebom naidju mobe
zamirisu gostinjske sobe
nebom svadba odzvanja
kada sklopim oci nebom promicu lica
zatreperi roj tamburica
Dunav sedef odranja
Zverko ludila, sto si se probudila
crni ti je princ poljubac dao
al' necu se stideti
sto Boga necu videti
jer to i nije Bog kojeg sam znao
Ne znas ti, nema oslobodjenih
svaku tisinu mi granata prosara
spasen je taj prvi pogodjeni
a svi su drugi vecni taoci kosmara
Kada sklopim oci nebom naidju ladje
zvona, lavez, komsijske svadje
miris svezeg oranja
ali kada svane vetri s reke zacvile
zar to tuze vodene vile
dunav tamjan odranja
Sevdalinka
Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku...
Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku...
Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno...
Zaplete se dim na uvojku... Reče da se zove Bosna...
Čudno ime za devojku?
Nekom Drina teče desno... Nekom Drina lijevo teče...
Sve da teče u dubinu... Na dve pole svet da seče...
Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem...
Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...
Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani...
Crne senke što se gnezde u ljudima nadleću me kao gavrani...
Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajdučije...
A sada me oči ljudske plaše više nego vučije...
Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti...
Dal će mi se radovati? Ili glavu okrenuti?
Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti...
Njine brige me i noćas brinu
Dok se spremam na put kući... Na put kući...U tuđinu...
Svetom smo se rasipali ko đerdani... Nosili nas nebom ćilimi...
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteći da isto sanjamo...
I bogu je prosto bilo krstimo l' se ili klanjamo...
Ne lomite mi bagrenje
Verujem cenjeni sude
Da dobro poznaješ ljude
Vi barem imate posla
Jer cud je cud, a sud je sud
Verujem cenjena glavo da si i ucio pravo
Da svakom sudiš pošteno
Jer cast je cast, a vlast je vlast
I sve po zakonu, za to sam prvi
Ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu
Vlast je vlast, sve ja to poštujem
Tu su paragrafi, pa zagrabi
Nek' isto je i djavolu i djakonu
Pa nek' se zna
Nek' su mi gazili njivom
Mojom se sladili šljivom
Uvek je lopova bilo
Jer cuk je cuk i vuk je vuk
Nikada zlotvora dosta
Suša mi uništi bostan
I led se prospe pred žetvu
Al' led je led, a red je red
I prekardašilo
Im'o sam bagremovu šumu
Tamo dole prema drumu
Pa sam cekao, red je red
Polako komšije
Ne može samo da se udje, da se ruši tudje
Lepo sam im rekao
Ne lomite mi bagrenje
Bez njih ce me vetrovi oduvati
Pustite ih moraju mi cuvati
Jednu tajnu zlatnu kao dukati
Ne lomite mi bagrenje
Pod njima sam je ljubio
Bosonogu i odbeglu od sna
Ljudi smo cenjeni sude
Pa neka bude šta bude
Žao mi marama crnih
Al' plac je plac, a mac je mac
Ne pitaj šta bi sad' bilo
Kad' bi se ponovo zbilo
Ne pitaj da li se kajem
Jer jed je jed, a red je red
I sve po zakonu
Tu su paragrafi
Pa zagrabi pošteno i za veru i za neveru
Red je red, sve ja to poštujem
Jer više bilo bi ubica nego ptica
Koje odlecu ka severu
Ne lomite mi bagrenje
Bez njih ce me vetrovi oduvati
Pustite ih, moraju mi cuvati
Jednu tajnu zlatnu kao dukati
Ne lomite mi bagrenje
Pod njima sam je ljubio
O, zar moram da vam ponovim
Okanite se njih, jer sve cu da vas polomim
Requiem
Kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na onu pesmu...
Već je godinama ne pevam,
stari refren nikom ne treba.
A ljudi pesme kratko pamte, Komandante...
Ostaće u knjigama i priča o nama:
Balkan krajem jednog veka.
Svako pleme crta granicu.
Svi bi hteli svoju stranicu...
Tope se snovi kao sante, ej Komandante...
Na barikadama su opet zastave,
svet ide k'o na praznike.
I decu izvode s jutarnje nastave
da vide gladne radnike...
A gde smo mi, naivni,
što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu priču izmišljeni...
Vremena su nezgodna za momka kao ja
koji gleda svoja posla...
Nisam lutak da me naviju.
Imam samo Jugoslaviju...
Sve druge baklje bez mene plamte, e Komandante...
Na barikadama su opet zastave...
I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
Na barikadama su uvek najbrži,
al' nikad i najmudriji.
A gde smo mi, naivni,
što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu priču izmišljeni...
I prevareni...
I kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na Panta rei...
Baciće se, tako, neki lik
kamenom i na tvoj spomenik.
Jer sve se menja, i sve teče... Čoveče.