Ratne price - ona vedrija strana

[Lakat Jebić]

znate svi kako je bihac u ratu bio u totalnom okruzenju. u stabu sa dudakovicem bio je neki covjek, momak, koji je bio, sto se ono kaze, puko. i sastala se komanda jednom, nesto da rasprave, a i taj hoce da se pita, pa njemu dudak kaze fino "haj ti napravi plan i strategiju odbrane bihaca", ko veli da se kutarise budale

kad nije proslo pola sata, vraca se ovaj, otkinuo od vrece brasna komad papira, napisao "plan odbrane Bihaca", nacrto kote, ma sve on to strucno (inace je zavrsio bio nesto na taj fazon u JNA). gleda ga dudak i kaze mu "sve je to fino, al sta ti mislis, onako, sta treba radit"

a ovaj ce ni 5 ni 6, mrtav ozbiljan: "komandante, ja mislim da je ovo sve kurac od ovce. ja mislim da mi trebamo nasoj vojnoj industriji naredit da napravi atomsku bombu"
gledaju ga svi, pita ga dudak "ja i sta onda?"
"onda je bacimo na nas"
sad vec muk, znaju da nije normalan, al jebiga, niko ne moze da vjeruje
pita ga dudakovic:
"sto?"
"pa kad cetnici udju u bihac, evo im kurac, nas nema"

[tinchy]

znate svi kako je bihac u ratu bio u totalnom okruzenju. u stabu sa dudakovicem bio je neki covjek, momak, koji je bio, sto se ono kaze, puko. i sastala se komanda jednom, nesto da rasprave, a i taj hoce da se pita, pa njemu dudak kaze fino "haj ti napravi plan i strategiju odbrane bihaca", ko veli da se kutarise budale

kad nije proslo pola sata, vraca se ovaj, otkinuo od vrece brasna komad papira, napisao "plan odbrane Bihaca", nacrto kote, ma sve on to strucno (inace je zavrsio bio nesto na taj fazon u JNA). gleda ga dudak i kaze mu "sve je to fino, al sta ti mislis, onako, sta treba radit"

a ovaj ce ni 5 ni 6, mrtav ozbiljan: "komandante, ja mislim da je ovo sve kurac od ovce. ja mislim da mi trebamo nasoj vojnoj industriji naredit da napravi atomsku bombu"
gledaju ga svi, pita ga dudak "ja i sta onda?"
"onda je bacimo na nas"
sad vec muk, znaju da nije normalan, al jebiga, niko ne moze da vjeruje
pita ga dudakovic:
"sto?"
"pa kad cetnici udju u bihac, evo im kurac, nas nema"

[Eweleen]

bili ti ranjeni krme i pile, dvojica mangupa sa dobrinje, i dotrci ti djevojka do komsije kako bi zatrazila pomoc: "Komsija pomagaj ranjeni pile i krme valja ih izvuci"
kad ce ti komsija: "koji cu k.r.c te zivotinje spasavat"."

oj zalego sam ne mogu da vjerujeeeeem


aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahahahahahahaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahahahaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[Op3r4t0r]

bili ti ranjeni krme i pile, dvojica mangupa sa dobrinje, i dotrci ti djevojka do komsije kako bi zatrazila pomoc: "Komsija pomagaj ranjeni pile i krme valja ih izvuci"
kad ce ti komsija: "koji cu k.r.c te zivotinje spasavat"."

oj zalego sam ne mogu da vjerujeeeeem


aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahahahahahahaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahahahaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[Summertime]

nego voli li ko radic i haringu sa sosom?

Joj sjećam se da je moja stara stalno psovala, kad bi se haringa pojavila na "meniju" / humanitarnoj:
"Hebem joj more u kojem pliva!"

[Irm@]

placem od smijeha..od dogodovstina se moze knjiga objaviti
ja se nazalost ne sjecam skoro pa nicega..a ono cega se sjecam je pretuzno..kad je poceo rat imala sam tek 4 godine

[Bosanac sa dna kace]

nego voli li ko radic i haringu sa sosom?

Joj sjećam se da je moja stara stalno psovala, kad bi se haringa pojavila na "meniju" / humanitarnoj:
"Hebem joj more u kojem pliva!"

[Summertime]

Mah...ima tovar smiješnih priča nego se ne možeš sjetiti u pravom trenutku....
Ono što ja nikada neću zaboraviti je jedan detalj poslije rata.
Ja sam s roditeljima u ratu pobjegla iz jednog okupiranog dijela grada u "naš" dio.
I cijelo vrijeme rata smo govorili ma nek nose sve iz stana, al nam je najviše bilo žao slika (ja - beba, roditelji mladost-ludost i sl).
Kad smo se po završetku rata vratili u naš rastureni, prazni stan jednog dana nam je pozvonila komšinica koja je ostala u tom dijelu grada za vrijeme rata i noseći neku kutiju tiho rekla: "Eto prvu noć kod su razvalili stan ja sam tiho ušla i djeco nisam vam mogla ništa spasiti al sam vam ove slike uzela".
Evo i sad se naježim kad se sjetim.
Našoj radosti nije bilo kraja!!!!

[negativ]

Hrasno brdo, '92, TO,
kad iz štaba jave da je akcija raja idu od kuće do kuće i sabiru se kako bi otišli na neko zadato zborno mjesto.
Jednom se okupljali po noći i došli po jednog momka i kucaju mu na vrata, on izađe i pita šta je, oni vele hajde spremi se akcija je.
Eto me samo uzmem stvari. Čekaju oni petnestak minuta kad on izađe i dalje nije spreman. Hajde ba šta čekaš, moramo ić, akcija će?
A on onako pospan ''HAJTE BA VI, NEŠTO MI STARA SERE'' i uđe u kuću.

[Bosanac sa dna kace]

Mah...ima tovar smiješnih priča nego se ne možeš sjetiti u pravom trenutku....
Ono što ja nikada neću zaboraviti je jedan detalj poslije rata.
Ja sam s roditeljima u ratu pobjegla iz jednog okupiranog dijela grada u "naš" dio.
I cijelo vrijeme rata smo govorili ma nek nose sve iz stana, al nam je najviše bilo žao slika (ja - beba, roditelji mladost-ludost i sl).
Kad smo se po završetku rata vratili u naš rastureni, prazni stan jednog dana nam je pozvonila komšinica koja je ostala u tom dijelu grada za vrijeme rata i noseći neku kutiju tiho rekla: "Eto prvu noć kod su razvalili stan ja sam tiho ušla i djeco nisam vam mogla ništa spasiti al sam vam ove slike uzela".
Evo i sad se naježim kad se sjetim.
Našoj radosti nije bilo kraja!!!!

eh kad je pala Vozuca i tamo sve do Ozrena 1995, nasi vojnici su najvise pretresali po sijenu, djubretu i slicnim mjestima ne bil nasli rakiju, jedan od vojnika je prerovio svo svijeno, izvadio je neku ogromnu vecu, mislio je da su pare, kad je iznio na svjetlo bile su sve porodicne slike

[shalaedin]

Kad se samo sjetim tih ratnih momenata i provala koji su se desavali po mojoj mahali. To je za plakanje...

Posto su snajperi mnoge ulice podijelili, a bilo je malo prostora za igranje... Sva raja u ulici su trazili neki svoj prostor za zajebanciju. I mi smo tako izabrali svoj prostor, bio je to haustor jednog kultnog komsije iz nase ulice tj. Cika Mirse. Svi ga mi pamtimo po njegovim provalama, imo ih je vise nego Charlie Chaplin, kako i nece kad se non stop svađao sa mladjom rajom u ulici. A ko se igra sa dijecom biva popišan... HAHAHAHA... Bio je dobar ciko, ali ono pegla za nas omladince.
Jedne prilike smo se tako zaigrali penala na njegovome haustoru (a to smo radili i suvise cesto) da nas nije bilo briga sta ce biti sa staklima i onako nacetim od gelera granate sto je jednom pala ispred njega. Mi se igramo pucaju stakla, a on se napravio pametan izletio na balkon, fino nas moli da prestanemo. Mi nista, boli nas sto on sa balkona zvoca. Mi i dalje pucamo po starom. Kad je vidio da je odnjeo salu, poce da nam psuje: "Jebem li vam majku, bjezite odatle, dosta je bilo cigani jedni" i kako bi nam demontriro kako smo bjeda i cigani, zaleti se preko ograde da nas pljune... Samo mu onaj hrak poleti umjesto na nas, onako u zrak i zaljepi mu se na lice. Brise lice, zajapurio se, jebaka on i dalje, al sad ga sramota... Mi mu se onako povaljali od smjeha... Nista mu nije preostalo nego da uđe u kuću... HAHAHAHAHAHA ... samo kad se sjetim... HAHAHAHAHAHA...
onog balkona, Mirse i tog hraka... to je neopisivo ... Koma. Hahahaha...

Jedne prilike sjedim ispred tog haustora, na mjestima gdje vise nema stakala ( a doslovno ih nije bilo nigdje mi ih razbili). Sta cu, kako cu? Premisljam se dosadno mi.Sta da radim? Aj kazem da skinem vrata od haustora naslonicu ih na sanducad i sjedicu ovdje da vidim sta ce da bude. . Uradim ti to, kad eto Mirse poslje 5 minuta. Prilazi meni, gleda ona vrata na sandučetu i govori: "Jebem li mu majku, ko je ova vrata skino?"
Sad meni koma, ne mogu da se smijem, bi ja, al ofirno mi. A ja onako suzdrazan od smijeha, oci mi se cakle, njemu odgovaram: "Ne znam cika Mirso, Boga mi."... HAHAHAHAHA...
Kaze mi on: "Aj pomozi mi da ih postavim, mamu li mu jebem, ko ih skide samo da mi je znat da mu ja malo jebem mater." Postavi smo vrata, kad ce on opet: "Eto mali ako saznas reci ces mi ko je?" A ja onako ono reda radi odgovaram: "Hoću, hoću." Mislim se u sebi hoću, reći ću ti al u ku..u. HAHAHHAHAah...
Nije ni zamako kako treba, opet ih skinem i naslonim onako kako si i prije postavljanja stajali. Aj kazem, ofirno je da ostanem sjediti ovdje. Ustanem i odem...

Joj ti je događaja bilo more u nasoj mahali... svaki lik ima priču za sebe... hahahahahaha... samo kad se sjetim tih svih provala... Od Pileta i Krmeta, Šoka, Žutog, Kine, Listona, Cige i drugih mangupa iz naselja, do onih koja se desavala medju rajom u mojoj ulici... HAHAHAHHAHAa...

Sve provale do provale ...

[CAUS-VISOKO]

1995.-ta, varesko ratiste. Jutarnje umivanje. Prolazi k-dant Pelko i kako pored kojeg vojnika prodje ovaj prekida pozdravlja ga i nastavlja pranje. Nailazi pored jednog iz Visokog, on nista. Pelko mu veli:'vojnice zasto ne pozdravljas, znas li ko sam ja ?'. Ovaj mu odgovara da ne zna. Pelko mu se prestavi nasto ce Visocanin iznenadjeno: 'nemoj zajebavat'. Evo jos jedan. Sjede Mahmut i Stevo (oba iz Visokog, nisu vise zivi) i evociraju uspomene iz Drugog sv. rata. Prica Mahmut kako su ih jednom zaganjali cetnici pa mu ispala kukuruza koju dugo nije prezalio. Stevo ce (brzopleto): 'A Ma'mute zar je ono tvoja bila ku'ruza'.

[>Asim<]

E svaka vam cast, jesam se vala i izsmijo.

[janje_]

1993.
u tada popularnom kaficu puno ko sibica.. gazda zazego agregat i gleda se finale NBA chicago phoenix. u kaficu tisina, tekma napeta. vodi chicago 3:2 i na pragu su osvajanja titule.. komentator (HRT se gledo tada) nabraja podatke, zna cojk sve zivo.. u jednom trenutku veli: "..majkl dzordan - prva violina cikago bulsa.."

i nako u tisinu progovori jedan lokalni pametolog: "jebo majku, hajd sto razvaljuje kosarku, nego zna svirat i violinu.."

kafic je lego od smijeha..

[janje_]

rano ljeto 1992. u moju mahalu rat nije bio ni doso, ali su nasi borci djelovali prema brckom (na ceriku).. ravnica pukla, cetalji navalili.. nasi neiskusni ostali u spicu, i jos im nestalo municije.. i jedan prica: "eto ljudi, svi pricaju kako je zajebano kad praga dere.. ne mozes glave dignut.. a mi ostali bez municije.. krenuli bjezat.. a onaj s pragom za mnom.. nece cojk da puca, nego hoce da me zgazi pragom.."

[fini dečko]

1993.
u tada popularnom kaficu puno ko sibica.. gazda zazego agregat i gleda se finale NBA chicago phoenix. u kaficu tisina, tekma napeta. vodi chicago 3:2 i na pragu su osvajanja titule.. komentator (HRT se gledo tada) nabraja podatke, zna cojk sve zivo.. u jednom trenutku veli: "..majkl dzordan - prva violina cikago bulsa.."

i nako u tisinu progovori jedan lokalni pametolog: "jebo majku, hajd sto razvaljuje kosarku, nego zna svirat i violinu.."

kafic je lego od smijeha..

oplakah

[janje_]

Nakon pada Grebka, u operaciji Padobran avioni NATO-a dostavljali su hranu u Gorazde. U stvari, samo jedanput u sam grad, a svaki put padobrani su padali po nekim vukojebinama, sumama i potocima u okolini. Tri puta sam isao, ali bih se uvijek vracao prazan, jer ako odem na jedno brdo, garant nece baciti tu, vec na ono drugo. Cekanje aviona i lov na hranu lokalnim zargonom zvalo se holtanje i ono je vrlo brzo postalo nacionalni sport. Borba sa cetnicima bila je rutina, redovan posao, jer su sve misli bile posvecene holtanju i zlatnim konzervama koje su rijetko padale, ali je u njima bilo vrlo ukusne cokolade.
Mrkli mrak. Lica u polutami okruzila logorsku vatru zapaljenu unutar zidina neke srusene vikendice. Svi pritezu ruksake i cizme, ko ima provjerava bateriju, sapuce se, jer ako glasno progovoris neces na vrijeme cuti avion. I dok se ceka da neko oznaci start, nekome dokurci i punim glasom izgovori: "Joj da mi je sad rahmetli babo ziv". Svi se zgledase, koji mu je, kako mu babo i to rahmetli naumpade. "Cijeli zivot mi je govorio - radi sine, s neba nece padati. A vidis da pada".
Nakon nekog vremena sjetih se kako razbiti monotoniju. Zatvorenih usta, da neko ne primjeti, poceh improvizirati zvuk avionskog motora. Mmmmmmmmmmmmmmmmmmm. Glave oko mene pocese se okretati poput radarskih sistema, skocise ljudi oko vatre, povikase "Evo ga, Avaks". Sve skoci a ja ostadoh sam u srusenoj kuci. Sa curom. Nakon nekog vremena vracaju se oborenih noseva. "Nije ovaj", kazu i ponovo zauzese stare pozicije oko vatre. Sacekam neki minut pa ponovim proceduru. Tihi zvuk djelovao je bolje i brze od svirene za zracnu opasnost. Ponovo se aktivirase radarski sistemi, mobilizacija, jedan preko drugog pohitase u susret padobranima. Uduljilo se cekanje, te ja tako vise puta. Sve dok se na ko zna koji po redu mmmmmmmmmmmmm ne oglasi Blek Stijena, ciko visine dva i po metra koji bi me bez muke u svoj ruksak strpao: "Ma koji supak brunda, ako ga uhvatim usta cu mu razvaliti"! Nisam se vise oglasavao

hehehe.. holtanje mi je sega skroz.. kako li je nasto taj izraz?

[asja66]

E odlicna tema!svaka cast!smejala sam se jako jer su se i meni slicne stvari desavale za vreme bombardovanja 99...
Inace, ja sam iz Beograda i i kada je bilo bombardovanje ja sam imala 12 godina. Zivela sam na sestom spratu u zgradi koja je bila veoma blizu mesta gde se milosevic krio i mozete da zamislite koliko su taj deo Beograda bombardovali.. tako da samo mi odatle, kad god bi pocela vazdusna opasnost ,trcali u sklonoste. I kako nikada nisam mogla lepo da se naspavam u sklonistu kad god bih dosla kuci, iskoristila bih vreme da malo odspavam..I tako sam se u jednoj pauzi izmedju vazdusnih opasnosti, popela se sa mamom gore do stana. Ona je dosla da spremi rucak, a ja sam dosla da odem do wc-a. Nakon sto sam sela na wc solju, glava je pocela samo da mi pada (posto sam bas bila umorna)... i ja sam tako zaspala na wc solji :)U tom trenutku dosla je moja mama koja je pomislila da sam pala u nesvest ili da me je pogodio geler i pocela tako jako da vristi, da sam ja pomislila da ce sravniti ovaj deo grada i onako, jel te, neobucena, samo samo skocila i izletela iz stana trceci prema sklonistu:)!Posle mozete da zamislite kako me je pojeo blam!
Nakon toga je nastala jenocasovna svadja izmedju moje mame i mene- ona se drala na mene sto sam zaspala na wc solji, a ja sam se drala na nju sto me je izblamirala pred celim komsilikom...))))
ha ha ha!Kad god se toga setim suze mi krenu koliko se smejem...
LOL

[Šizika]

1993. Selo kod Mostara. Izbjeglicka soba. Nakon sedam dana sa borbene linije, Capljinac dolazi “kuci” da odmori dan-dva. Noc...vrijeme je za spavanje...njih sedam u sobi. On, supruga, dvoje male djece, njegovi roditelji i mladja mu sestra. Ugase svijecu ( upale mrak).
Tisina...njih dvoje cekaju ujednaceno disanje ostalih, hrkanje...bilo sta sto ce im dati znak da se sjedine. Nakon nekog vremena, on udje lagano u nju, onako sa boka. Napaljen, nije mogao da se suzdrzi...navali zesce na nju, al ne daju ni glasa od sebe. Cuje se samo ono karakteristicno sljapkanje...a potom i svekrvin glas:
Nevjesta, nevjesta, ustani! Macka nam poloka mlijeko!

Nastavice se...

imam i ja sličnu priču samo su ovdje akteri uključili kasetu Halida Bešlića....... najbolje je bilo kad su prebacivali kasetu na B stranu


ali brate kad sam čula da su u logoru muškarci razmjenjivali recepte hahahahahahahahaha. to mi je tata pričao

[TOM SCHOLZ]

14Maj92`.Topovska granata sa Žuča raznosi dnevnu sobu moje kuće,zasipa me malter,prašina i kreč ali ni dlaka sa glave mi nije falila jer sam nekoliko sekundi ranije izašao iz nje u hodnik. Sav prašnjav odlazim da se nađem sa rajom ispred obližnje zgrade koji mi se smiju kako izgledam. Nabrzinu smo se organizovali i napravili dernek u podrumu(skloništu) zgrade sa logistikom od 2 litra votke i 2 đusa,bila je tu gitara i naravno zapjevalo se.Sve fina raja i drago mi je da su svi preživjeli rat. Neki od njih su već bili u armiji tj.u TO(teritirijalna odbrana), imali su puške i sjedili su pored vrata.U momentu kad smo svi kao jedan zapjevali TI SI MI BILA U SVEMU NAJ od INDEXA,vrata su se naglo otvorila i lokalni stanar(od svojih 35-40god.)nam se ljutito obratio:"SRAM VAS BILO,VI PJEVATE A LJUDI GINU"! Zgledali smo se onako kako se pogledaju ljudi koji skontaju glupost i onda prosto explodirali od smijeha Sav zbunjen zajapureni komšo je oborio glavu i vidio kako iza vrata vire cijevi od Zijine,Akijeve i Samirove puške i onda je odmaglio u stilu ptice trkačice dok su ga naši naoružani jarani pokušali sustići i priupitati KO IM JE TO DOŠO DA IM DIJELI MORALNE LEKCIJE.(Poslije nam je isti lik maznuo paket eurokrema).Naravno mi koji smo ostali unutra smo se povaljali od smijeha .Kaže jedan moj jaran koji će kasnije postati pravi fighter(borac):"JESI LI MU SAMO VIDIO FACU KAD JE UGLEDO CIJEVI i odvalio se smijati onako ludački jer je bio podobro pijan a i mi ostali.Stomak nas je zabolio,ali BUKVALNO .Nakon što smo se prestali smijati odlučujemo da nastavimo dernek kod jednog jarana na drugom spratu te zgrade.Onako pijani pokušavamo da izađemo iz podruma i u tom momentu dvojica se zaglavljuju na vratima .Koji vam je K.U.R.A.C reče najtrezniji i gurnu ih a oni popadaše u hodnik,naravno uz salve smijeha ostalih To su one situacije kad se jednostavno ne možete prestati smijati i kad bukvalno ostajete bez daha,a najžešća provala dolazi uvijek tada .Dakle(smijem se dok ovo pišem,i dok se prisjećam)tako mi bauljamo uz one stepenice,ja pridržavam ovog najpijanijeg jarana koji je iskomentariso komšu a on će meni...NE MOGU VIŠE BOLI ME STOMAK i poče da povraća onu votku i đus i to u mlazevima ko gejzir po onom akustičnom stubištu-ŠPLJUS,ŠPLJUS.U to će ti ozbijlni glas neke žene sa četvrtog sprata:"MA KO OVO VODU PROSIPA" Opet smo se pogledali ko u skloništu i odvalili se smijati bukvalno padajući sa nogu totalno devastirani ljudskom glupošću a ovaj naš jaran je zgrabio neku papuču da gađa tu ženu misleći onako pijan da ga Zajebaje

[Bosanac sa dna kace]

Dakle(smijem se dok ovo pišem,i dok se prisjećam)tako mi bauljamo uz one stepenice,ja pridržavam ovog najpijanijeg jarana koji je iskomentariso komšu a on će meni...NE MOGU VIŠE BOLI ME STOMAK i poče da povraća onu votku i đus i to u mlazevima ko gejzir po onom akustičnom stubištu-ŠPLJUS,ŠPLJUS.U to će ti ozbijlni glas neke žene sa četvrtog sprata:"MA KO OVO VODU PROSIPA" Opet smo se pogledali ko u skloništu i odvalili se smijati bukvalno padajući sa nogu totalno devastirani ljudskom glupošću a ovaj naš jaran je zgrabio neku papuču da gađa tu ženu misleći onako pijan da ga Zajebaje

[Hamilton]

[quote="photo"]prica prva:
1993, zima, stojim na mojmilu brdu na osmatracnici, nadgledam lukavicu. jedno vece, dodje tip iz artiljerije, navodno ce nasi da rokaju cetnike u lukavici sa igmana, a on ce da ih navodi. uspostavio on vezu, pade prva, osmatrac navodi:
- 50 metara desno, 100 ispred.
pade druga, opet osmatrac:
- 100 metara lijevo, 50 nazad.
pade treca nekih 150 metara od nas. opet osmatrac:
- 150 metara desno, 50 naprijed.
pitam ja osmatraca:
- jarane, zna li on sta mu je desna sta lijeva strana, da ne roka na nas.
kaze osmatrac:
- ne znam. vidjecemo poslije ove.
samim tim sto ovo pisem, jasno je da je onaj iza topa znao gdje mu je desna,gdje lijeva strana

Jesen 1995 neka kota ispod treskavice prema Trnovu.
Isto tako dođe lik iz artiljerije - osmatrač, možda ima 4 osnovne:

Pade prva: Ljevlje, ljevlje
Pade druga: dešnje, dešnje
Pade trća: VIŠLJEEE, POBI NAŠE

[diason]

- na početku rata ,ulične straže i to i sad ide jedna žena(i nije baš dobra bila) i straža je zasutavi ,pita ko ide .Kaže ona ,ja sam Diša,muslimanski odgojena
- sjedimo u podrumu i padaju granate i jedan čovjek se zamislio i ko odluškuje gdje padaju granate ,kad reče ,ova ja je naša ja njihova,svi popadali od smijeha
-vratio mi se brat s linije,sjeban ,nikakav i mama mu reče ,joj blago tebi ti u prirodi a mi u vlagi u posrumu spavamo

[diason]

sad sve pročita ,baš sam se ismijao ...evo još jedna od mene ,kad je rat stao ,počela hrana malo kvalitetnija ulazit u grad a jaje u ratu obično na troje se dijello i ja mami kažem ,joj što bi ja volio jedno od 15 jaja čimbur napravit.I nije prošlo par dana kad zove me mama da jedem kad udarila 20 jaja ,kaže evo sine nek te želja mine ,možda sam 5-6 na silu uspio pojesti

[Bosanski_kralj]

Iako sam na početku rata imao 4 godine, sjećam se dosta stvari.

Je li ko od vas u ratu imao telefone?

Mi smo ih imali, samo kad nema struje. Razvališ stari radio, izvadiš zvučnik. Na zvučniku ostaviš kabal da uštekaš u utičnicu. Veze čiste, samo što nije bilo ni brojeva, javi ti se neko ko je u tom trenutku imao "uključen" telefon.